L isto ima mučnine u vožnji i naravno da nas sputava.
Njemu je s jednog na drugi kraj Zagreba već previše. Moramo svašta kombinirati da bi otišli kumi u posjet, recimo.
Na duge nas staze spašavaju već spomenute narukvice, uz sve ostale mjere predostrožnosti: ravna cesta, nema nikakvih aktivnosti sa spuštenim pogledom, razluftan auto i malo otvoren prozor, bez grijanja, osvježivača i mirisa, ne jede ni ne pije ništa osim vode prije i tijekom puta. Čak smo i na prednjem sjedalu skinuli onaj naslon za glavu da može gledati ravno naprijed u cestu.
I onda ne povraća, ali to je logistika i pol. Nema šanse da se npr. poslije vrtića skupimo i odemo frendici u Remete. Bljuv zagarantiran.
Prilično frustrirajuće, ali se nadam da će ići na bolje.