[b]Ne mogu se po cijele dane izdajat jer ne mogu objektivno. Možda sam slabić bez snage zbog toga, ali to prelazi moje snage jednostavno. Tako bi se odvela u ludnicu.
Evo zadnjih 10 dana forsiram dojenje maximalno, smanjila AD dosta, važem bebu - nije dobila ni grama u tih 10 dana. Izdajam se 1-2 dnevno, maximalna količina 30ml. I tako od rođenja. I šta sad? Naravno da dohranjujem bebu i brinem se da počne dobivat na težini.
Često mislim da to dojenje više znači meni nego bebi, jer nekad mi se čini da je sebično to moje forsiranje dojenja jer silno želim uspjet s dojenjem, eto da to ne bude na listi mojih neuspjeha i da se ne osjećam jadnije i manje vrijedno pred frendicama koje su uspjele. A one su mahom mogle izdojit par bočica odmah prvih dana. A iz mojih jedva idu nekakve kapljice... A jesam se fakat trudila, prvih tjedana je beba non-stop sisala i nikako se najest i smirit i zaspat, jednostavno nije išlo bez AD.
Ja jednostavno više ne želim biti isfrustrirana što ne dojim isključivo. Pokušala sam, a i pokušavam koliko god mogu. Dojim često i kad god mala traži još nadohranjujem, onaj savjet da izdajam uvijek poslije podoja jednostavno ne mogu ispuniti - jer poslije podoja joj moram raditi AD pa je hranit, pa podrigivat... Pa poslije svega toga moram i ja otić na wc, ponekad jest, stavit pelene u veš mašinu, nosat bebu, premotat je...
kao da čitam sebe!!! samo što mi ovako mjesec dana...nadohranjujem od negdje 2.tjedna...jer upravo kao što i rekla...svi pokušaji izdajanja, nuđenja cice svaka pola sata...sve to nije bilo dovoljno, bila je gladna i plakala!!
zbog tog stalnog forsiranja samo dojenja, često sam se osjećala kao luzer...bilo me sram priznati da joj 2-3 puta dnevno dam bočicu...a savjeti tipa, budi uporna...daj joj kad traži ( a traži stalno kad je samo na siki jer se vjerojatno ne najede)...samo su me izluživali jer jesam uporna i često sam, kao i ti, mislila da zaista forsiram to dojenje radi same sebe!!
ali, sad sam odlučila ne uzimati to toliko srcu...dojenje, zaista mora biti ne samo čin hranjenja već ljubav, povezivanje, kontakt...a ako je dijete nezadovoljno, ne može to biti!! zato svojoj mrvici dajem i ciku i ad...
eto, primjer...u 12 u noći dobila ad...popila malo jer je prije malo cikala (dok je taka vrlo temeljito spremao hranu...opet prao, pa prokuhavao, pa....temeljit čovjek, ema šta
, rima se toliko rasplakala da sam joj dala ciku...i pocicala je malo, tj.koliko je bilo i onda bočicu) spavala je do 3 ujutro u kinderbetu, bez buđenja!!...od onda do 10 ujutro je bila na ciki...ali svakih sat vremena, uz mene, cica na izvolte
, i eto na moje čuženje spava već skoro 2 sata...nekako sam se uspjela izvuć iz kreveta da ne skuži...a ja nakon mjesec dana, čekiram poštu i čitam rodu :D
pusa svima!