evo iz prve ruke...
radim u knjižnici na ravnicama (trenutno na porodiljnom
).
ovak, većinom (tako je i kod nas) na odjelu za djecu rade dipl. knjižničari koji nisu pedagozi. ako je netko studirao i pedagogiju ili sl., to je samo plus, no ne i uvjet za rad na dječjem odjelu. teško se može potrefiti da netko ima obje struke u isto vrijeme. većinom se onda gleda na afinitete, recimo, ja radim na dječjem, po struci sam prof. hrvatskog (dakle, imala sam ipak i neke pedagoške predmete i nešto prakse) i dipl. knjižničar, a završila sam i primijenjenu (dobro dođe kod kreativnih radionica!). e sad, ja sam većinom vodila igraonice za malo stariju djecu, najviše likovnu, radila izložbe, dok je kolegica ajmo reći više bila "posvećena" najmlađima.
kod igraonice za bebe (1-3 god.) je bitno to da roditelji obavezno moraju biti uz djecu i zamišljena je upravo kao prvo druženje beba s bebama i mama s mamama, pogotovo dobrodošlo onima koji još ne idu u vrtić. kako mi nismo pedagozi, tu smo samo da pazimo da se svi pridržavaju nekog reda u igraonici, ako su "bebe" starije, možemo se s njima igrati prvih društvenih igara, slagati slagalice, čitati slikovnice, čak i slikati...naravno, pod budnim okom mama, tata, deda, baka...upravo je ta interakcija roditelja, djece i teta bitna kod tih najmanjih!
drugo su veća djeca, ona dolaze i sama, imaju organizirane likovne i druge radionice, svaki put s drugom temom, i tak...važno je da ih potaknemo na što kreativnije provođenje slobodnog vremena. a to znači da i mi moramo svaki dan smišljati nešto novo, tražiti ideje zajedno s njima, čitati, učiti...
evo tak, maleni mi je u rukama, nemrem baš koncentrirano pisati...