kako je starija kćer tražila, a onda i bila stalno nošena, i mlađu sam automatski od rođenja počela puno nositi.
međutim, ona mi je vrlo brzo dala do znanja da njoj ne treba toliko nošenja.
banalan primjer:
starija kćer je ležala na krevetu i plakala dok je ne bi uzeo na ruke.
mlađa kćer je bila na rukama i plakala dok je ne bi spustio na krevet.
tako da sam ju poslušala i prestala s intenzivnim nošenjem.
ono što hoću reći, stariju kćer nisam JA navikla na nošenje, nego je njoj to trebalo, a mi smo joj pružili to što joj je trebalo.
mlađu nisam mogla naviknuti na nošenje ni da sam htjela jer je jasno dala do znanja da joj to ne treba.
odnosno, priča o navikavanju na ruke je po meni totalna glupost
