 |
|||
peterlin, a jesu li tvoji išli u vrtić prije škole?
jer Petrin dan je u vrtiću bio znatno dulji nego dan u školi.
Škola počinje u 8:30 - znači stiže u 8:25 (doručak je doma) i u školi je 15:45 - doma je u 16:00.
u vrtiću je bila od pol 9 do 5 minimalno.
tako da su joj školski dani kraći (ona nije u boravku - boravak ovdje traje do 18:30, nego ide doma po završetku nastave, tj. u 15:45, a srijedom u 12:00).
Mi smo jedni od onih koji su tražili odgodu i dobili.Sam postupak nije bio zabavan,ali za naše sina i nas je bio dobar izbor.
M.je rođen 30.03. i kao školski obaveznik trebao je ići u školu sa 6,5 godina.Ono što je mene brinulo je njegov oduvijek težak karkter i emocionalna nezrelost ,te je to bio razlog zbog kojeg smo odlučili odgoditi školu za jednu godinu.
Morali smo ići na komisiju(psiholog,defektolog i dječji psihijatar),to je bilo izuzetno ružno iskustvo.Psihologica je bila ljubazna i OK,defektolog strog i hladan ,a psihijatrica(koja je i zaključivala sve nalaze) nešto nevjerojatno...
Testiranje kod nje je trajalo valjda deset minuta nakon čega je slijedio razgovor gdje je i dijete bilo prisutno.Sve se svodilo na to da smo mi prepopustljivi roditelji iako je ona napisala da on ima hiperaktivnost,ADHD i emocionalnu nezrelost.Nikakve preporuke za daljnje savjetovanje ili bilo što slično,a prilično gorak okus u ustima.
U međuvremenu mi smo bili na testiranju senzorne integracije(sve uredno) i u logopedskom tretmanu(samo poremećaj izgovaranja glasova c,z,s).
I tako on je krenuo ove jeseni u prvi razred sa 7,5 g,početak je bio težak kao što je bilo očekivano jel je on pokazivao otpor prema učiteljici,zadaćama,bilo kakvim obavezama...
Odmah sam ga odlučila odvesti na psihološko testiranje,kompletno i temeljito.
Rezutati su takvi da je on u nekim područjima darovit,u većem djelu iznadprosjećan ,pažnja mu je svedena na samo 20 minuta,samopuzdanje izuzetno nisko zato ne želi ništa pokušati zbog straha od nesuspjeha.
Učiteljica je izuzetno zainteresirana kako mu pomoći(ali do sad nije znala),sad ima individualne preporuke i svakako će ih uzeti u obzir.
Inače,u razredu ih je samo 18 i on nije u produženom boravu.Učiteljica koju je dobio je učiteljica koja je učila i mene prije puno godina.
Ono što želim reći je da sam ja imala dobre razloge zašto ja želim odgodu,jednostavno nisam željel da on bude obilježen zbog svoje smanjene koncentracije.U toj godini dana koncentracija se popravila za 50% ,ali bez obzira na to on bi bio obilježen kao neposlušan i nemiran da nisam sam tražila pravu dijagnozu.
sirius, vjerujem da ste vi imali opravdane razloge. ali imam osjećaj da je kod nas redovita pojava odlazak u školu sa 7 a ne sa 6, a pitam se zašto - posebice kod djece koja ne pokazuju posebni otpor prema mogućnosti škole. Česti je roditeljski argument "nek se igra još godinu dana, bit će vremena za učenje".
Zapravo taj argument ne razumijem.
a zašto se uopće brinem, obzirom da smo mi vani - pa baš zato jer ćemo se kroz koju godinu vratiti u zagreb, ne znam točno hoće li to biti za godinu, dvije ili max tri, ali vratiti ćemo se.
I onda će mi Petra ići u treći razred sa 7 godina - i biti valjda fenomen u razredu, a djeca s njom u razredu imat će 10 godina! Mala će mi zamrziti školu................................... :/
Da,to je teško.petra prvotno napisa
Ali pitanje je koliko je sličan školski program po sadržaju i opsegu kod vas i Hrvatskoj?
Kako M. nije u boravku svaki dan nosi zadaću doma i svaki dan ima zadaću iz gotovo svih predmeta.Većina djece zna čitati prije polaska u školu ,što je zapravo poželjno jel je sve već zadano riječima(iako oni tek uće slova :/ ).
Ali kao što je netko napisao,ovdije nema mrdanja.Očekuje se od dijeteta sjedenje 45 minuta školskog sata,i koncentracija na predavanje 45 minuta.Nema tu nekih kreativnih radionica i sl.Likovni npr.imaju 1 sat tjedno.
Petra, a da ju upises u neku medjunarodnu (privatnu) OS kad se vratite u Zagreb?
Ne znam koje bi to bile, ali pretpostavljam da bi se u njima naslo vise djece (stranaca) koje su u istoj situaciji zbog dobi kao i P., pa pretpostavljam da bi se mozda ipak nasla medju manje-vise vrsnjacima...
Ako se tek planirate vratiti, imas dovoljno vremena da ispitas teren, cijene i sve ostalo... Pretpostavljam da te to dosta muci (heck, mene muci to sto je E u razredu u kojoj su djeca u dobi 5+ do 7+ godina, a ona je medju mladjima, pa kuzim o cemu govoris) ali eto, pozitivno je to sto imas dosta vremena za pripremu.
Elly, međunarodna u Zagrebu mi ne dolazi u obzir. Petra će se napokon vratiti doma, u svoju zemlju i ne želim da ide u neku desetu školu. Hoću da ide u svoj škole a ne da se i doma osjeća kao stranac...
Da, išli su u vrtić, stariji pet, a mlađi punih šest godina. Stariji je imao sličan set problema kao što je Sirius opisala (ali smo imali sreće, dijete je rođeno tako da nije trebalo odgodu, a i ima jaaako dobru učiteljicu) pa je osim 10-satnog vrtićkog programa godinama gulio logopeda i ine terapije (uspješno priveli na prihvatljivu razinu sredinom prvog razreda). Mlađi je bio u jezičnoj grupi. Godinama su bili uključeni u sportske aktivnosti (i danas su) a ove jeseni su krenuli u glazbenu školu. Dan im je ispunjeniji nego naš, ali čini se da za sada to dobro podnose!
Ono što moram primijetiti je da u razredu kod mog starijeg ima nekoliko djevojčica koje su malo mlađe (i ne bih rekla da ima problema, naprotiv, uredno im ide) ali nemam iskustva s curicama... osim vlastitog
Nema druge nego promatrati dijete - ako je Petra spremna na svaki drugi način, ne vidim baš puno razloga za čekanje. Na što treba pripaziti - trajanje koncentracije (20 min je dovoljno, nikad ne rade 45 min u komadu, čak naši nisu ni sjedili toliko). Treba paziti i na socijalizaciju - mojim dečkima je dugo trebalo da se priviknu na NEKU djecu iz razreda koja im ne idu "niz dlaku" ali toga ima svuda... Ne znam kako bih bolje približila naše iskustvo... Moj mlađi sin tek sad u drugom razredu može solidno voditi brigu o svojim stvarima, stariji tek sad u trećem zna prepričati što se u razredu događa (ima samo jednog stvarno dobrog prijatelja, jednostavno ne voli velike gomile djece...) a curice su često u tome naprednije.
Kakva god bila odluka, vjerujem da će biti dobra!
Kuzim to.
Vjerujem da ce biti tesko, no P. ipak ide u hrvatsku dopunsku skolu, pa ce se valjda ipak znati prilagoditi (obicnom) hrvatskom skolstvu. Bit ce mozda najmladja, ali gradivo ce sigurno moci svladati.
Samo da se na ovo osvrnem. Zaista nije svugdje tako. Zapravo, mnogim prvašićima nije tako.
U A. razredu je cijela prva godina služila prilagodbi, i učenju čitanja. To su bili ciljevi. Apsolutno se nije očekivala koncentracija i sjedenje od 45 minuta. Dapače, učiteljica je na svakom roditeljskom naglašavala da oni više od petnaestak minuta ne mogu raditi jednu stvar, i da pazimo dobro da ih kući ne driblamo na taj način. Likovni je zaista jedan sat, i ne postoji nešto što bi se zvalo kreativna radionica, ali je većina sadržaja bila izvedena na taj način. Bilo je normalno da se djeca ustaju, da ne mogu bit mirni, da ne mogu predugo biti tihi...
Očigledno nije svugdje isto, ali moj je dojam da je sve više ovakvog načina rada i da su novije generacije učiteljica (naša ima više od petnaest godina staža, dakle ne mislim samo na skroz friške) itekako spremne za rad prilagođen dobi i potrebama, pa i individualnim potrebama, djece. Odnosno, mislim da je to sve manje pitanje sreće na kakvu se učiteljicu naleti, a sve više stvar sustava koji stvara takav kadar.
petra, i ja mislim da treba prvo provjeriti u koji bi razred ona išla kad se vrati. Lako je moguće (da ne kažem vrlo vjerojatno) da se to ne nastavlja samo po rednom broju razreda.
mislim da polaziš od krivih pretpostavki kad uspoređuješ polazak u školu kod vas i kod nas, kod nas su školski obveznici djeca koja navrše 6. godina do 31.3. tekuće godine. naravno uvijek ima određeni postotak djece koja dobiju odgodu. isto tako ima i onih koji traže prijevremeni upis, naravno u puno manjem broju.
A ako te zanimaju točne brojke za Grad Zagreb za ovu školsku godinu možeš ih vidjeti ovdje
http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=11658
hvala vam na podijeljenim iskustvima.
mi zapravo nismo imali izbora - Petra je ovdje školski obveznik i krenula je u školu u rujnu s 5 godina i 9 mjeseci. Ona je i ovdje najmlađa u razredu (rođena je u studenom a s njom u razred idu i djeca rođena u siječnju 2003.g., tj 11 mjeseci starija od nje - znači školski su obveznici sva djeca rođena tijekom kalendarske 2003.).
Ona paralelno pohađa nastavu hrvatske dopunske škole.
Belgija ima 6 osnovnih i 6 srednjih razreda i kategorički je sigurno da se po povratku u zemlju dijete uključuje u prvi sljedeći razred (znači nema odstupanja). Ovdje je škola relativno zahtjevna - vrlo je česta pojava da djeca naših diplomata ili administrativnog osoblja, koja dolaze u Belgiju posebice u višim razredima, nažalost čak i padnu razred ili moraju posebno nadoknađivati gradivo - neovisno o poznavanju jezika. Ocjenjivanje je izuzetno strogo - ocjene su do 20 ili u postotcima.
Znači, nastava je zahtjevna.
Petra će se sigurno vratiti najkasnije do svog trećeg razreda, znači do svoje 7 godine.
Može biti da pogrešno stječem krivi dojam da djeca znatno starija idu kod nas u školu, ali imam nekako osjećaj da je polazak sa 7 normala, sa 6 rijedak a sa 5 u granicama "nenormalnosti".
I zapravo se brinem za svoje dijete kad se vratimo doma kako će nastaviti školovanje.
Razmišljanja sam da ako se vratimo sljedeće godine da ju samoinicijativno ponovno dam u prvi razred, ali ako se vratimo u trećem, kako ću ju vratiti u drugi? Ne stoji mi baš (ovo s vraćanjem u prvi mi ima logike da kao sve krene ispočetka i ukalupi se u naš sustav).
moja je prijateljica živjela u libanonu, njima je osnovno školstvo počinje s navršenih 5 godina, prije 1.5 se vratila u Hrvatsku i klinci idu redovno razred više, napr. mlađi je rođen 15.4.2000. i po našem planu trebal bi ići u 3 razred, u najgorem slučaju u 4. ako je iao malo radnije ( granica 30.03.) ali mali ide u peti razred i sve OK. Priča arapski, engleski, hrvatski i njemački.
petra, pri odabiru u koji razred bi dijete trebalo ići po povratku u Hrvatsku može ti pomoći MZOŠ ili Agencija za odgoj i obrazovanje...
Odeš tamo (ne poznam nažalost nikoga u osnovnom obrazovanju, ali to ne bi bio problem) i pokažeš svjedodžbe. Oni će usporediti naš nastavni plan i program i onaj po kojem je dijete do tada učilo i preporučiti odgovarajući razred. Često bude "preskakanja", nije to neki problem, a budući da ti programi nisu uravnoteženi, može se dogoditi da ti savjetuju kako eventualno nadoknaditi gradivo iz nekih predmeta (iako ne vjerujem da će se to dogoditi) ili slično...
Ako baš imaš volje, postoji na internetu kompletan hrvatski nastavni plan i program za osnovnu školu po cjelinama, pa pogledaj na službenim stranicama Ministarstva odgoja, obrazovanja i športa:
http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2199
(link za download je dolje desno - piše "aktualno" ali baca odmah na pdf pa ne mogu preciznije...)
Imaš to po razredima i u Zbirci nastavnih materijala
http://www.razredna-nastava.net/zbirkapoveznice.htm
Tu možeš naći svakakvih linkova itd, ali mislim da se ne moraš truditi puno oko toga - ima ljudi čiji je to posao i koji to znaju bez puno traženja, jedino pripazi da ti dijete ne pošalju u "prelagani" razred... No, uz ovoliko roditeljskog angažiranja nema šanse da Petra ne dobije najbolju moguću kombinaciju! Sretno!
hvala peterlin!
M. je krenula u obavezni vrtic sa 4,10 god. A u prvi sa 5,10 god. :shock: Fakat je prerano ali sta da radim...A. ima srece posto je rodjen poslije 1.12. pa ce 'kasniti' citavu god. za sekom. Znaci krenut ce u ovaj obavezni vrtic sa 5,10 god. :D
čitam vas pažljivo
moji dečki su rođeni početkom 3. mjeseca (4 tjedna prije termina) i razmišljam o tome da tražimo odgodu
Petra, ovo što pišeš mi ima smisla, no upravo to što nemamo bezbroj godina i što je život sve brži i kad jednom uđeš u žrvanj obaveza više nema van tako lako mi je jedan od dodatnih razloga da im priuštim još tu jednu bezbrižnu godinu
učila sam djevojku koja je išla dio školovanja vani imaturirala prije 17 rođendana.
fenomenalno se uklopila . ali opet, ona je bila vanserijski učenik, i a diplomirala je s 21 , prije Bologne.... dalje ne znam što je bilo s njom.
Ja se dosta dvoumim oko Marka, on zna čitati, pisati, računati, no opet mislim da je jako osjetljiv i pošto radim u školi imam jedan drugačiji zor nego svi vi.
99 posto posto šansi je da tražim odgodu, a o pravim razlozima ne bih javno.
jer ovdje ima teta koje skaču na moje postove bolje nego Pavlovljevi psi
tako da nam uvijek preostaje pp ili mail
Htjela sam, nakon 2,5 mjeseca prvog razreda, nadodati da su moji strahovi nestali.
Sa nastavnicama sam popricala na informacijama i promijenile su stvari koje su me smetale (pustanje na WC i slicno).
E se sad apsolutno uklopila, prosirila je krug prijatelja.
Napreduje odlicno - primjera radi, oni jos uce velika stampana slova, no ona bez problema cita i pise mala slova - i na talijanskom i na hrvatskom, i to samoinicijativno. U subotu je procitala cijelu "Maju na kampiranju", iz jednog 'cuga'.
Na informacijama za nju imaju samo rijeci hvale. Jedino kazu da bi mogla biti malo urednija, no s obzirom na to da je ljevak, kazu da je prirodno da joj treba jedan period navikavanja.
Osvojila je, od konkurencije iz svih OS na razini prosirene opcine, nagradu za najbolji crtez na temu "Skola", koji tiskaju u kalendaru jednog veceg shopping centra, a njegova nabava ide u dobrotvorne svrhe - najmladja je ciji je rad iz svih OS izabran, a iz njene skole nije izabran nitko drugi, pa su na nju bili jako ponosni, i osim sto je imala sluzbenu dodjelu nagrada kod organizatora, bila je pohvaljena i pred cijelom skolom.
Takodjer je posebno pohvaljena i za citanje.
Ide u skolu s puno entuzijazma, zadace isto radi s veseljem, cesto uci i van skole (sinoc je, opet na vlastitu inicijativu, rjesavala Disneyevu matematicku edukativnu slikovnicu, i to stvari koje u skoli jos nisu radili).
Uglavnom, ima za sve to puno, puno volje - i to mi je najbolji pokazatelj da, sto se motiviranosti tice, za nju taj polazak u skolu nije bio preran.
Odahnula sam.
Elly, baš je lijepo čitati tvoj izvještaj
Mi čemo uskoro u vašu skupinu. U zadnje vrijeme me svi pitaju da li će E iduće godine u školu. Ja vam moram priznati da mi ne pada napamet. Neka pričeka još godinu dana pa će u školu sa 7godina i četri mjeseca.
Ovako ja sam isto u dvojbi kada dati svou kćer u školu i evo ja i MM somo odlučili iduću godinu kada navršava 7godi i 3mj. također sam razgovarala u vrtiću s pedagogicom i ona se slaže da bi to trebalo biti tada meni osobno izgleda možda da će biti najstarija u razredu al vidit ćemo
premda je nasa situacija nesto drugacija bili smo u slicnoj nedoumici, da li je upisat ranije ili kasnije. upisali smo je ranije zato jer mi se skolski program cinio slicnim onome kakvog je pohadjala u vrticu, a osim toga je sama imala silnu zelju krenuti u skolu.
ima odlicnih knjiga na temu kako pripremiti dijete za skolu i sl. u kojima postoje testovi sto se ocekuje, pa roditelji i sami doma mogu lako utvrditi da li je dijete spremno ili ne.
Peterlin ovi linkovi koje si prilozila su tako korisni, bas ti hvala. mi smo u slicnoj situaciji kao Petra. M. ide u skolu u US (isto krenula s 5 godina) i takodjer cemo se jednom vratiti u ZG. u koji razred ce ici stvarno nemam pojma. pokusavala sam usporedjivati programe iz americkih i hrvatskih skola ali to je gotovo nemoguce. toliko se naime razlikuju da mi zapravo nije jasno kako to strucnjaci uspjevaju uskladiti i time mi je jos manje jasno sto ce biti kad se jednom vratimo.
mi smo inace razmisljali o montessori skoli jer mi se cini da ce to biti jedino moguce rjesenje ako nista onda zbog individualnog pristupa koji ce joj vjerovatno omoguciti lakse uklapanje.
za ilustraciju razlicitosti programa: u americkom kindergardenu sva djeca nauce citati. dakle citaju 1-2 godine prije nego sto nasa djeca uopce krenu u skolu. generalno imaju puno vise umjetnosti i socijalnih studija nego kod nas. s druge strane kod nas su navodno skole toliko bolje i temeljitije, toliko sam prica cula o tome kako u americkim skolama djeca nista ne nauce i sl. tako da sve to skupa jako zbunjuje.
mislim da nista necemo moci ni znati ni poduzeti dok se ne vratimo, tada cemo je testirati i razmotriti kakve su mogucnosti.
Maria 71 daj molim te malo opiši tu svoju situaciju , pogotovo to viđenje iznutra .Ana je po opisu slična Marku, jaaako se dvoumim oko odgode, pogotovo što vidim da joj u vrtiću nije odgovaralo biti najmlađa. Može i na pp , obećajem da neću skakat na odgovor
Moj J je je imao 6 g i 5 mjeseci, rođen je na samoj granici. Najmlađi je u razredu ali po svim testovima koje je napravio, po mišljenju učitelja, pedagoga i po meni, mogao je krenuti i godinu ranije jer je takvo dijete. Kćer je krenula sa 7 g manje 2 mj. Ona je isto super što se svega tiče ali je takva paničarka i toliko se boji kritike da, i da je sa 16 krenula ista stvar bi bila.
studena sory da se miješam između mare i tebe
ali marin marko je 03/2004
mislim da će za tvoju curu bit puno teže dobit odgodu
ona sigurno neće bit najmlađa, nego taman na sredini
Ma znam, i do sad mi to i nije padalo previše na pamet , ali iako čita i zbraja i mislim da po pitanju gradiva ne bi trebalo biti problema zabrinjava me ova emocionalna /ne/zrelost.
Svoje dijete najbolje poznaju roditelji!!!!
Naravno, treba uvažiti stručno mišljenje. Iz iskustva mojih nećaka, ja bih se uvijek odlučila za odgodu-tu godinu dana im nitko ne može nadoknaditi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom