Dakle kako vaši dvo-i-nešto godišnjaci idu ulicom?
N više neće u kolica. A bogme neće ni da hoda, bar ne u onom smeru u kom idemo
Još uvek mi ponekad beži (na ulicu) ali sve manje. Da li ih držite za ruku? N ne da ruku ni u ludilu, samo kad baš prelazimo ulicu. Ja sve vreme bukvalno trčkam pored nje (mislim, ako i ona trčkara, ako hoda pratim je u stopu) da ne bi pošla na ulicu.
Da li vas poslušaju kad im kažete stani, čekaj, polako, ne tamo... ?
U kolica neće, otima se, bacaka. A ne mogu da vučem kolica za svaki slučaj jer ne mogu onda da trčkam za njom. Nosim je kad traži, ali ne mogu dugo (problemi sa ramenom) pa smo imali i par scena kad se bacaka i neće da hoda a ja ne mogu da je nosim. Došlo mi da plačem zajedno sa njom.
A opet, ima situacija kad moram da je uzmem (prometna ulica, radovi na putu, nešto....) a ona mi se otima iz ruku.
Fali mi ona sloboda kad se sa uživanjem vozila u kolicima. Sad šetamo samo po kvartu...
A opet, odrasta, jasno mi je....
Kad je realno da očekujem da prihvati neka pravila ponašanja na ulici? Pa da prestanem da se saplićem, jer sad ni sekundu ne smem da odvojim pogled od nje...