Život sa mojim roditeljima
Nakon poroda 2 mj. mi je trebalo da se opporavim, imala sam osjećaj da će mi dolje sve ispasti.Organizirala sam si život da ja i mm budemo 6 mj. koliko sam ja na porodiljnom kod mojih tj. kat iznad, imamo sve posebno. Moja mama mi je puno pomogla, obožava svoju unuku , sada staru 5 mj. Za mjesec dana selimo se u drugi grad zbog moga posla i muž će ići na drugi dio porodiljnog tj. biti će sa bebom. Moj muž ima i svoj stan koji nam je bio u najmu, cijelo vrijeme ovih 5 mj. kuka kako mu kod mojih nije dobro, kako se ne može ovdje opustiti, kako živimo život mojih roditelja , a ne svoj.Istina ja sam se malo opustila previše , mama uglavnom kuha za sve i pegla, ja uglavnom puno sa djetetom, dojimo često.Znam da to baš nije ok, ali to i neće još dugo trajati. Kada se preselimo 200km dalje od sada tj ZG , morati ću sve sama i neću imati pomoći roditelja, imam jako odgovoran posao. Kako je od početka bilo zamišljeno da budemo samo privremeno kod mojih, da li sam ja pogriješila. Trudnoća mi je bila stresno, mučnina od prvog dana, učila za ispite, nije bilo lako sa mnom, a nisam baš imala jako razumijevanja od muža.Svijesna sam da je najbolje da dvoje živi samo , tada smo najopušteniji.Sada moj muž ode po 2 tri dana u svoj stan i tamo bude, ja se neću njemu preseliti jer za 3 tj. ionako idem u drugi grad.Moji roditelji su prihvatili mog muža, mama mu stalno ugađa što se tiče jela, i ljubazna je prema njumu, on to ne cijeni.Moj muž je osoba koji uvijek misli da netko ima nešto protiv njega, mislim da ga muče i neke stvari iz djetinjstva, tata mu bio jako strog. Ovo je njegov drugi brak , ima 43 god. i jednu kćer od 10 god koja živi sa mamom u inoozemstvu.Sada trenutno radi neki posao, ali kad dođe doma niti da mrdne, ostavi sve na stolu kada se najede , kao da je u hotelu. Odlučila sam mu za sada ne prigovoriti dok ne budemo potpuno sami.Zanima me baš kako će to funkcionirati kad budemo sami,u drugom gradu, da li će se brinuti o djetetu kako treba, sad je sa bebom po 1h dnevno.Razgovarala sam sa prijateljicama, i one su mi rekle da je važno da su muž i žena sami, sad i ja to mislim, poštedila bi se sekiracije. Htjela sam ugoditi i mojim roditeljima da budu sa prvom unukom.Sada i moji roditelji znaju da on ne voli biti kod njih, misle da sam se mogla bolje udati, i da je vjerovatno bilo problema i u prvom braku, pa se zato i rastao.Moj muž opet kaže da se ja ne mogu odvojiti od roditelja.Ja sam isto od početka fakulteta , pa kasnije 10 god živjela sama, tj nisam bila kod njih, zato sam i htjela ove dane majčinstva podjeliti s njima. Moj muž nema roditelje, umrli , rano otišao od kuće i rijetko ih viđao.Da li možete komentirati, da li netko ima slično iskustvo.I da još nešto moj muž se žali da zdrastvene tegobe, lupanje srca, nedostatk zraka, da se loše osjeća kad je kod mojih , da ga ta cijela situacija opterećuje.Inače je hipohondar.
 |
|||
Odgovori s citatom
miffy34 prvotno napisa
) i Zaru1 + anex, a to je da mi zapravo neznamo njegov dio priče, vjerujem da i on trpi od pasivne agresije npr. njenih roditelja; ljudi sve naprave, idu mu niz dlaku, nunaju unuče, njeguju rodilju, njemu ugađaju svakako; a onda misle da je ona mogla i bolje proći... Pa takve se stvari tj. stavovi nedaju baš sakriti, osjeti se to... Uz sve to, meni je zapravo žao i tih roditelja, o.k. je uživati u svom djetetu i unučetu ALI...
