Znam... svima su nam ove biciklisticke staze po Zagrebu nove (i neprakticne, i koma i vidi se da nikad nije vozio bicikl taj koji ih je radio).
No jeste li svjesni gdje se sve nalaze? Da li obracate paznju da li hodate po njima ili pazite da ste uvijek na pjesackom dijelu?
Da znam.. ima svakakvih biciklista, no necemo sad o njima. Ja nisam jedan od tih, ne gazim pjesake, trudim se voziti iskljucivo po biciklistickim stazama (iako od jedne do druge nerijetko nema staze), i ak moram voziti po pjesackom kazem pjesacima "oprostite" - trudim se najaviti da sam tu da se ne iznenade i tak...
No u zadnje vrijeme stvarno kontam da cu poginuti zbog pjesaka (a ne zbog auta - godinama sam mislila da su mi oni veca prijetnja).
Redovno mi se desava da pjesaci uopce ne paze gdje hodaju, nenadano skrenu ispred mene i sve takve nekakve situacije u kojim nam samo visa sila pomogne da oboje ne izginemo.
Scena od danas ujutro. Jos uvijek me pere adrenalin, skoro nisam imala tako blizak susret (mozda nikad do sada).
Vozim biciklistickom. Lijevo traka u suprotnom smjeru, zatim moja i pored moje (desno) staza za pjesake. Zena (cura) hoda stazom za pjesake i prica na mobitel, i hoda u istom smjeru u kojem idem i ja (dakle meni okrenuta ledjima). Ok, sve pet. Ona u svom dijelu, ja u svom. I ja vozim i cak krenem zeru ubrzavati jer je sve cisto ispred mene i imam dosta ravnog, i u tom trenu kad sam dosla na valjda xy centimetara od nje, ona skrene ravno pred mene. Isuse boze, ne da nisam stigla reagirati, samo sam vrisak uspjela ispustiti, sreca nije ni milimetar vise napravila u lijevo. Za DLAKU sam je izbjegla. Al doslovce za dlaku. Vec sam nas vidjela obje kako skrsene lezimo na zemlji i nju kak se pita sto ju je sastavilo. I kad sam je zaobisla izderem se da ne moze tako (ona i dalje prica na mobitel) i odem polako do semafora tresuci se i hiperventilirajuci. Ona i dalje prica na mobitel i dolazi polako do semafora. Nisam izdrzala, ja joj kazem "pa covjece ne mozes tako skrenuti pred mene! izginut cemo obadvije" (da ne spominjem da je cesta pored i da tko zna kud bi i ja i ona odletile da sam se zabila u nju). Ona odgovara (vidno iznervirano - u stilu da sta ja sizim) "pa bara je bila, pa morala sam je zaobici!" i dalje nastavi na telefon. Imala bih joj stosta za reci, al kontam da bolje da sam se ugrizla za jezik nego da sam joj izrekla sve sto sam mislila u tom trenu. Pa covjece, ak je bara na pjesackom, pa jel skrenes na cestu da je zaobidjes i pritom ne gledajuci jel nailazi auto? VJerujem da ne. Pa zasto se to onda redovno meni dogadja? Pa to sto nismo auti, ne znaci da vas ne mozemo ozlijediti. Ubit cemo se i mi i vi - pogotovo ak na vas naleti jedan od onih koji stvarno jurcaju gradom na biciklima.
Molim vas i preklinjem... bacite oko tamo gdje hodate, pogledajte jel ima biciklisticka, gledajte na ne skrecete na nju a da niste provjerili jel nailazi biciklist - i zbog vase i zbog nase sigurnosti. Pogotovo obratite paznju na dijelove gdje je biciklisticka a ni ne kuzi se (jer se izlizao trag na plocniku/cesti) jer ima i toga po Zagrebu, pogotovo ako se takve biciklisticke nalaze na mjestima gdje ste cesto - naucite gdje su.
Postujmo jedni druge. Ja pazim na vas ak sam na pjesackom djelu, pls pazite i vi na mene pa nemojte hodati po bicilistickoj (a da niste provjerili jel nailazi bicikl). Beskrajno zahvalna