Drage suborke i suborci,
odlazak na liječenje u inozemstvo definitivno komplicira i poskupljuje liječenje. Ipak vidim oveliki popis od trenutno 34 suborke koje se spremaju van na liječenje. I ja sam na popisu. Ne vjerujem da svi imamo iste razloge. Ovdje su moji, a koji su vaši?
Zašto idemo na liječenje neplodnosti u inozemstvo?
- Zato što hrvatsko zdravstvo ne nudi najbolju opciju i izlaže me nepotrebnim rizicima u sukobu s Kodeksom medicinske etike i deontologije.
- Zato što se hrvatska opcija nakon donošenja novog zakona značajno udaljava od svjetskih trendova
- Zato što su ministar Milinović i prof. Šimunić doveli struku u frustrirani položaj da moraju kršiti ili Zakon o liječništvu prema kojem moraju slijediti suvremene standarde struke ili Zakon o medicinskoj oplodnji koji je najgori u Europi.
- Zato što je struka prisiljena obmanjivati pacijenta, u takvu struku nemam povjerenja. Struka se odrekla pacijenata, najvjerojatnije zbog straha od represivnih mjera kakve se susreću u svim državnim firmama.
- Zato što u Hrvatskoj neplodnost još nije niti priznata kao bolest.
- Zato što čak i iz redova struke (prof. Šimunić) dolaze uvredljivi populistički komentari da su pacijenti sami krivi za svoje stanje zbog promiskuitetnog ponašanja i odgađanja roditeljstva, premda raspolaže s realnim podacima
- Zato što 8 stanica u RH ima više prava od mene.
- Zato što po stimuliranom ciklusu dobijem 16 stanica od kojih nastane tek 6 kvalitetnih blastocista, ako se sve pokušaju oploditi i time spadam u najugroženiju skupinu.
- Zato što su uz loš zakon i laboratoriji zastarjeli
- Zato što su bolnice preopterećene i čeka se predugo na postupak, a smanjuje se mogućnost za individualni pristup pacijentu.
- Zato što (barem u bolnicama) nema prostora za muževe, njihova je uloga marginalizirana u donatore sperme, umjesto da budu podrška na svakom pregledu.
- Zato što nemam vremena čekati da Zakon padne na Ustavnom sudu ili da se promijeni vlast.