I ja sam padala u nesvjest, u nižim razredima osnovne dva puta zbog predugog stajanja cijele grupe na suncu, u višima jednom zbog stajanja (u zboru) na bini sat vremena između uvodne i završne pjesme dok su trajale govorancije, a u srednjoj u tramvaju jednom-dva put, i više puta bila blizu. Naučila sam da trebam nositi šešir, držat se hlada, odbiti stajati dulje vrijeme na mjestu. Za tramvaje, koje nisam mogla izbjeći, pri prvim znacima sam ili istrčavala van ili molila nekog da me pusti sjesti - uvijek, uvijek su mi se digli kad sam pitala.