Definitivno sam tužna
Od prvog dana nakon poroda pomagala sam rodici da dojenje krene najbolje što može, pričala s njom satima, pokazivala, savjetovala, prošli smo početnu prepunjenost, strahove, nedoumice, ma satima i satima sam joj pričala, objašnjavala, uzimala dragocjeno dijete svom djetetu da bi njenom pomogla.
Dvadeset dana nakon poroda pojavila se sumnja u količinu mlijeka, uvjeravala sam je da je sve uredu, jer sam pratila svaki korak od početka i nije bilo šanse da se išta loše desilo (naravno ako me slušala).
Rekla sam joj tada, ok, ako nisi sigurna pričekaj još deset dana do prvog pregleda, ništa te ne košta (tim sam je riječima smirila). Na pregledu beba prvi mjesec dobila 1350 g :D
Presretne obje krenule smo dalje, tupila sam i tupila o skoku u razvoju u trećem mjesecu, jer sam znala da bi moglo ići naopako ako je ne uvjerim da će proći.
Drugi mjesec bebino plakanje i nerviranje na lijevoj sisi opet je unazadilo i obeshrabrilo. Pretpostavila sam da bi mogao biti problem slabiji LD pa sam joj, da je umirim objasnila to i rekla da uvijek stavlja topli oblog na lijevu dojku prije dojenja. I to je upalilo i lijeva sisa je opet bila uredu :D
Krajem mjeseca opet strah da nema mlijeka. Stalno mi je govorila da je beba gladna i da plače gladna. Kupila je čak i vagu, bacila puste pare i vagala dijete svaki dan. Ajde i to joj objasnih.
Na kontroli drugog mjeseca beba napredovala 1100 g.
Sa dva i pol mjeseca opet suze, gladna je beba i plače jako puno, nema mlijeka, više nisu pune kao prije. Opet ja satima objašnjavaj, ponovno sam čitala sve RODINE tekstove i stalno sebi ponavljala da je kao to normalno da se boji i da ću pomoći koliko mogu.
Neko vrijeme se nismo čule, možda desetak dana i nakon toga, kad sam nazvala da vidim kako su, rekla mi je da je izgubila živce, da muči i sebe i dijete i da je morala dodati bočicu.
Ja sam to shvatila kao jedan obrok, ali ona je skroz prekinula dojenje.
Bože pa ja sam pretužna.
Pa da je to dijete malo napredovalo ja bi razumijela strah, ali ovako
Ma ne mogu vjerovati da sam ovakvu glupost doživjela.
Ma briga me što sam satima i danima tupila, nije to bitno, bitno je to da malena beba više ne doji, nema utjehu i nema majčinu blizinu.
Falit će to bebi sigurno, posebno noću