Nudite li drugo jelo ili ne?

[Marion]

Ancice cini mi se da govoris iz perspektive da su ti deca uvek imala zadovoljavajucu kilazu i da nisu odbijala jelo.

Ja vec drugi put imam nejedaca i obojica su mogli ignorisati hranu po cela tri dana (sve obroke) - duze od tri dana se nisam usudila eksperimentisati.

Nakon 2 zalogaja koja zadovolje prvu glad oni odjure i nista ih za sto ne moze vratiti ili naterati da ponovo otvore usta.

Razmazeni? Mozda. Ali ja ne mogu ostati odgovoran roditelj i jednostavno ih ne nahraniti, vec cekati njihov klik.

S osvrtom na iskustvo sa prvim detetom, njegovo nejelo se regulisalo samo od sebe sa neke 3-3,5 godine.

[Tonja_1]

ja sam dijete koje su maximalno razmazili što se ishrane tiče i imam "traume" od toga. najbolje mi je što još uvijek, kada imam 30 godina, slušam priče kako sam ja htjela jesti samo ako mi pričaju crvenkapicu ili ako to i to, a ja im nemam snage objašnjavati kako su to sami napravili...

dakle, što se ishrane tiče vrlo sam stroga, što je izazivalo negodovanje uže okoline (sveki dok smo živjeli zajedno) ali sam dobila savršenog jedača.

- nikada se dijete nije hranilo nigdje drugdje osim za stolom (iznimka je večera na kauču uz crtić, ali to je bilo kada je već "naučio" jesti)
- nikada nije jeo sam (osim kada je bio beba) ako smo mi već jeli onda probrljamo ili nešto ali smo uvijek s njim za stolom - tko je doma jer sam htjela da gleda zdrave navike hranjenja i da obrok nije samo za utažiti glad već trenutak za nas (nagađate, kod mene smo oduvjek jeli jedan po jedan)
- bilo je trenutaka kada on neće, ili neće više, pitam još par puta i maknem. nema vraćanja i nema za 5 minuta junka ili sl. možda nekome zvuči grubo, ali moje dijete uvijek pojede do kraja. dakle prošli smo odbijanje hrane, ali sam strah "umrijet će od gladi" zatomila svjesnošć posljedica udovoljavanja bilo kojem prohtjevu samo da jede i uspjela sam!
- za stolom nikada nije bilo igračaka, knjigica, ničega čime odvraćam pažnju kako bih ga nahranila, ni kada je bio beba i danas mu niti ne pada na pamet hraniti se u trčećim zalogajima dok se igra.

- doručak i večera su uvijek izbor između dvije stvari, ali što je skuhano je skuhano. naravno ako kuham nešto što znam da ne jede ne silim nego on dobije svoje.

i glavno pravilo: ono što je na stolu je za ručak. drugo ne postoji. moja sveki je dobila to da što god da stavi na stol, nećakinja traži drugo. i jednostavno ima potrebu ponuditi drugo - ako domagoj prvo "čudno" pogleda tanjur, ona odmah uskače "a hoćeš da tebi baka napravi..." ja munje sijevam iz očiju na to... samo se sjetim sebe. još kao tinejđerka sam znala izvoljevati u gostima, što god da stave na stol za ručak, ja bih bez pardona rekla kako ja ne jedem to i ne bih jela... ali kažem, mene su razmazili do bola što se oshrane tiče i nisam htjela ponoviti grešku na svom djetetu.

[korason]

Uvijek nudim drugo jelo ako ono sto sam prvo ponudila ne prolazi.... jer znam da bi Fran radije gladovao danima nego pojeo nesto sto mu taj cas ne smeka. Istina, to zavrsi tako da ponekad tri dana za redom jede tjesteninu sa sirom ali bolje i to nego ne jede nista. Voli jesti 4-5 jela a ostalo ne zeli ni probati.

Ah, da, a u vrticu jede sve. I ne trazi drugo jelo.

[spunky125]

trudim se kad smo doma dogovoriti se s njim što bi jeo,uglavnom funkcionira, ponekad odbija sve ali ne nudim drugo jer kad ogladni, sam traži ručak