Koja je alternativa batinama??

[nataša]

znači, ako me sad nije opalio infarkt valda neće nikad!! toliko me moja kćer ispilila prije spavanja samo zato što nije po njenom, toliko me pilila da sam pukla do kraja i onda , kako ne bi ubila boga u njoj, urlam, urlam, da me zaboli glava, grlo, mozak!!! sve!!

da sam ju krenuila tući, ne bih se mogla kontrolirat!!!

ima 4,5 godine, nikad ju ne tučem, nikad, ali pitam se je li alternativa tome da ona ne dobije nikaD BATINA TO DA MENE zvekne moždani jer se stvrano uplašim koliko se nasekiram!!!!
i koliko ne mogu doći k sebi nakon tog urlanja!!!"!!
KOJA JE ALTERNATIVA BATINAMA??????

Savjetujte me da poživim još malo, jer ovako , ovom sekiracijom vjerovatno ću završit na psihijatriji!!!!!!!

[Mima]

apaurin?

[krumpiric]

apaurin?

u ovakvoj situaciji mi se čini ko najbolje rješenje-bijeg.

[nataša]

apaurin?

problem je što ako ga budem pila preventivno, pit ću ga svaki dan!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1iako nije loša ideja.....

[aleksandra70vanja]

mislim da je rješenje srediti sebe
pa makar to bio, u prvo vrijeme i apaurin

meni se desilo da puknem, ali to bi bilo redovito kad bi ja bila premorena ili nervozna
i a dijete je uglavnom nekooperativno kada je umorno
dakle trebalo bi prvo ukloniti te vanjske uzroke, koliko je god moguće

[XENA]

Mislim da je urlanje jednako batinama, ja nisam majka vikaćica(pošto me zaboli grlo nakon par visokih tonova ha,ha) ali kada dođe do toga da isprobamo sve alternative i ništa ne pomogne L dobije po guzi, to su zaista rijetke situacije ali znaju se desiti. Mislim da trebamo slijedit svoju intuiciju i to je to. Kažu daje biti roditelj najteži posao na svijetu(ali i najljepši) svi prolazimo kroz razlićite periode ali to je dio njihovog i našeg odrastanja

[kloklo]

Ajde, ajde, možeš ti to i bez apaurina

Prvo, koliko često dolazi do takvih scena? Jednom dnevno, više puta dnevno? Oko čega se natežete? je li to stvarno nešto gdje tvoja pod mus mora biti zadnja ili bi mogle dogovoriti kompromis?

Moj je stav da je život kompromis i da je svima život ugodniji ako se svako nauči malo popustiti, pa da se nađemo na pola puta, pa tako i sa djecom

Možda si počela malo previše inzistirati na nekim ne tako važnim stvarima, pa se dijete sad žestoko opire svemu?

Iz nekog mog iskustva (imam curicu od 6 godina), kad ti dođe žuta minuta probaj se izolirati, odi malo u drugu prostoriju, udahni zraka, smiri sebe, pa ćeš lakše moći smiriti nju. I probaj gledati svijet očima djeteta. Možda su njeni razlozi tebi nejasni ili nedovoljno dobri, ali njoj važni. Možda te zaista želi poslušati, ali ne baš sad, već za 5 minuta. Pa daj joj tih peti minuta, vrag ih odnio
Naime, to se meni često dogodilo da ko sivonja želim poslušnost odmah i sad, a bilo je dovoljno samo malo pričekati i dijete samo napravi kaj treba. A s vremenom to radi sve brže i sve češće, jer ne djeluje zbog sile izvana već zbog vlastitog osjećaja da je tako ispravno

Djeci je samokontrola jako teška lekcija za naučit i treba im blagonaklono dati vremena da se naljute, ljute i odljute, kad god možemo, a nije uvijek takva strka i frka da im ne bi mogli dati to vrijeme.

Ako smatraš da je njeno ponašanje bilo sasvim neprihvatljivo, razgovarajte o tome i razreži joj neku razumnu kaznu. NJoj razumnu i prihvatljivu, ali i tebi prihvatljivu, nemoj se zaletavati

Evo, za ilustraciju, meni je Leona danas napravila scenu kod frendice jer joj je ova obećala da može ponijeti neku igračku doma, pa se predomislila. I udri Leona u kuknjavu i deračinu, pa iako sam razumjela njenu frustraciju, morala sam inzistirati da igračku vrati jer je prijateljičino pravo da raspolaže svojim stvarima kako hoće, a Leona se mora naučiti da u životu postoje i nefer iznenađenja i situacije.

Bila je užasno ljuta na mene zbog toga, sjela je na štenge ispred njihovog stana i nije htjela ići doma, a nije htjela ni ostati spavat kod frendice kakav je bio prvotni plan. NIje pristajala ni na kakve moje prijedloge i samo se durila. Mogla sam i ja počet vikat i vući je na silu niz štenge, ali to bi samo dovelo stvar do usijanja, pa sam se odlučila za taktiku uzroka i posljedice, tj. kako izabereš, tako će ti biti.

Rekoh, čuj... ne želiš spavati kod nje, ne želiš sa mnom doma, onda dakle izabireš da ostaneš i prenoćiš ovdje na štengama. Bit će ti dosta hladno i mrkli je mrak ovdje kad se ugasi automat za svjetlo, ali ako ti to hoćeš, nek ti bude. Velika si cura, znaš valjda kaj želiš 8) Ujutro će te frendica i njena mama pokupiti i odvesti u vrtić. Odoh ja, laku noć!

Isprati mene moje dijete medvjeđe mrkim prkosnim pogledom i ne miče se. I krenem ja niz štenge. U taj čas se ugasilo svjetlo i nasta mrkla mrakača. Kad čuješ brzi topot malih nožica i panično pipanje po zidu da nađe šalter
Svjetlo obasja moje milo dijete koje se došulja do mene, pruži mi ruku i spuštene glave promrmlja: Oprosti, mama, stvarno sam se užasno ružno ponašala
Slijedilo je njen ponovni pokušaj objašnjavanja i opravdavanja: ali ona je meni ovo, ona je meni ono...
Saslušala sam je ali sam rekla da me ne zanima to što se frendica ponašala ružno i djetinjasto, već što se i Leona dala navući da vrati istom mjerom i da će doma umjesto sat vremena na kompjuteru provesti to vrijeme na kauču, razmišljajući o tome što je krivo napravila i zašto je to bilo krivo i kak je trebalo biti.

Poslušno je odradila kaznu i taman kad sam htjela predložiti da radimo nešto zajedno, čitamo, igramo se, da joj pokažem da je kriza gotova, popela mi se u krilo, zagrlila me i istog trena zaspala

Nadam se da kužiš kaj sam ti htjela ovom pričom reći, nekad jednostavno nema brzog rješenja, da bi dijete spoznalo svoju grešku, mora imati vremena za cijeli proces od točke usijanja do hlađenja i mućkanja događaja u glavici.
Kad je Leona bila manja, pokušavala me na svakakve načine nagovoriti da joj ukinem kaznu, ali sad to više ne radi, jer zna da ja uvijek održim obećanja i ona po nju dobra i ona po nju loša

Mislila sam da nikad neću dočekati dan da ona sama sebi poželi razrezat kaznu, ali ipak jesam
A još bolje je što potrebe za njom ima sve rjeđe :D

Dakako, pohvale za dobro ponašanje i samokontrolu u gadnoj situaciji pljušte često i uvijek joj vrlo konkretno kažem na kaj se pohvala odnosi. ne ono općeniti "bila si danas dobra" nego: Bila si jako strpljiva u redu u banci i drago mi je što nisi inzistirala na tome da čekamo tramvaj (bio je neki zastoj), već si pristala da idemo pješice do doma. Falabogu da nemam malo dijete koje ne razumje ništa, već veliku curu kojoj mogu objasniti važne stvari.

Onda ona sva sjaji od sreće i ponosa, a i ja

[cvijetak]

Draga Nataša, često se osjećam nalik tebi danas (možda mrvicu manje intenzivno, ali točno te razumijem). Pomaže mi nekoliko stvari - da si ne dozvolim da ona bude jako gladna/žedna/umorna (ne daj Bože u vrijeme kad sam i ja gladna/žedna/umorna), trudim se uvijek ostaviti više vremena nego nam realno treba za neku radnju (npr. sat vremena prije nego je želim na spavanju krenemo i onda me baš briga ako pere ruke pola sata ili u beskraj bira hlače), ono što mi nije stvarno, stvarno važno ne inzistiram (e, ovo mi je najteže jer imam preveliku želju da me sluša puno i odmah ). Rezultat - mnogo manje konflikata, kad je sila da nekamo požuri najčešće super surađuje. Ustvari, kad god nastane nered vidim (pogotovo nakon gore napisanog) da je redovito krenulo od mog nestrpljenja. Usporedbe radi, moja curka je skoro pune četiri godine. Ako si za kavu da se međusobno smirujemo - javi

[maria elena 1984]

Nataša,svima se desi da se osjećaju kao ti u navedenoj situaciji,nekima je gotovo stalno tako
razmisli da djevojčicu ponekad pričuva netko drugi pa uzmi vremena za sebe i netko gore je lijepo naveo da se dosta tih situacija može prevenirati a ako je situacija prečesto takva-možda neki dječiji psiholog koji će vam pomoći da se bolje razumijete i više tolerirate??
sretno

[Monchou]

kloklo, predivno

[krumpiric]

mogla bi u svemu potpisati kloklo. ja kad ne mogu više trpim dok mm ne dodje doma, a onda izletim "do dućana" brzinom munje, da se ohladim
ali stvari sve više izgledaju ko kod klo, dijete sve lakše kuži uzrok-posljedicu-prihvaća posljedicu, rezonira, ispriča se. Najgore je kad krenem drvit po svome (tipa vući je niz stepenice)-onda je raspašoj. A umorna djeca su gora od umornih odraslih-treba i to razumijeti...

[domy]

U potpunosti se slažem sa kloklo.

Gle mislim da je definitivo prije kad se sve rješavalo batinama bilo lakše.Odnosno namlatiš djete i to je to.
Sad u ponekim situacijama se moraš dobro pomučiti i namučiti da budeš pametniji i domišljatiji od djeteta da on shvati da je pogriješio, a moram priznati da to nije lako, pogotovo kako djete raste mislim da je sve teže i teže.

Mi to obično rješavamo kaznama i do sad je to bio mirni kutić i sjedenje u foteljici i funkcioniralo je a kad to prestane djelovati bome čemo morati smisliti nešto dobro.
Moram priznati da je i kod mene bilo situacija kad sam se jedva kontrolirala i ponekad nisam uspijela u tome ali treba biti stvrno jak i reći ne.

I mislim da je najbitnije dosljednost da ono što kažeš da to dosljedno izvršavaš i ne popuštaš i dugoročno to stvarno djeluje.

[purple rain]

U potpunosti se slažem sa kloklo.

Gle mislim da je definitivo prije kad se sve rješavalo batinama bilo lakše.Odnosno namlatiš djete i to je to.

znaš kako sam ja gledala na batine?

moja mama nas je rijetko udarala (jednom u milijun godina).... ali bi nas kad bismo zgriješili pilala... ona nije urlala, iako je znala dignut ton... valjda da bolje čujemo .... ali bi govorila, govorila i govorila toliko da sam molila boga da me zvekne i umukne.... isuse, umela bi me prodikama.....
ali isto ju volim najviše na svijetu... ko svoju mamu.... i danas ju kužim skroz, mada primjenjujem malo drugačiju taktiku...

[Loli]

dijete samo napravi kaj treba. A s vremenom to radi sve brže i sve češće, jer ne djeluje zbog sile izvana već zbog vlastitog osjećaja da je tako ispravno

Potpis pod cijeli post, ali ovo posebno. Po meni je to ključni argument za neadekvatnost tjelesnog kažnjavanja. Ne samo da je ponižavajući za dijete, nego niti ne ispunjava svoju svrhu - da dijete nauči, internalizira vrijednost, da shvati. Ništa od toga ne dobiva tjelesnim kažnjavanjem.

[kole]

dijete samo napravi kaj treba. A s vremenom to radi sve brže i sve češće, jer ne djeluje zbog sile izvana već zbog vlastitog osjećaja da je tako ispravno

Potpis pod cijeli post, ali ovo posebno. Po meni je to ključni argument za neadekvatnost tjelesnog kažnjavanja. Ne samo da je ponižavajući za dijete, nego niti ne ispunjava svoju svrhu - da dijete nauči, internalizira vrijednost, da shvati. Ništa od toga ne dobiva tjelesnim kažnjavanjem.

ja se potpuno slazem sa obe

[seni]

kloklo je to na dugo

a ja cu na kratko:
pokusaj stvari postaviti ovako:
batine NISU alternativa.

[kloklo]

Lakonski, nema kaj

Ja sam to nadugačko, jer je meni uvijek lakše nešto shvatiti na primjeru, pa mislim da su svi tak nemaštoviti i ograničeni ko ja

[seni]

Lakonski, nema kaj

Ja sam to nadugačko, jer je meni uvijek lakše nešto shvatiti na primjeru, pa mislim da su svi tak nemaštoviti i ograničeni ko ja

ma ne, ti si to jako lijepo
ali onda nema smisla da i mi drugi na dugacko.

[lasica]

[quote="purple rain"]

moja mama nas je rijetko udarala (jednom u milijun godina).... ali bi nas kad bismo zgriješili pilala... ona nije urlala, iako je znala dignut ton... valjda da bolje čujemo .... ali bi govorila, govorila i govorila toliko da sam molila boga da me zvekne i umukne.... isuse, umela bi me prodikama.....ali isto ju volim najviše na svijetu... ko svoju mamu.... i danas ju kužim skroz, mada primjenjujem malo drugačiju taktiku...

haha,i mene moja zveknula ako dva puta u životu,ali sam zato odslušala litanija.i molila boga da me zvekne po guzici ili opali šamar da mogu ići,ko što su svi normalni roditelji radili.
http://www.psihonet.com/aktualni_osv...umjesto_batina

[Mamita]

kloklo ništa za dodati

[enchi]

kloklo - predivan post!

I posebno potpisujem u onom dijelu gdje djetetu ponekad treba dati tih 5 min nakon kojih surađuje bez problema! Ali najveća sam prepreka bia sama sebi jer sam se svjesno trebala zaustaviti na inzistiranju i pustiti par minuta predaha za nju i sebe ali svaki je put sve lakše.

Neće oprat zube baš kada to meni odgovara - ok, smiri se ženo, pusti ju neka prvo ode po igračku/obuče si pidžamu/popije vode/pogleda eggbirds ili što već, i evo je veselo natrag, pere ih i meni i sebi!

[fegusti]

ja sam promatrala svoju djecu...
mali (3 godine) je sestrin jastuk bacio na pod.
ona (13 godina) se počela derati na njega na što je dobila odgovor istim tonom "ne deri se, oglušit ću! i NEĆU dići jastuk!"
onda ga je uhvatila za nadlakticu i počela vući prema jastuku, a on se opirao i govorio da ga to boli i da NEĆE podići jastuk.
ja sam se onda umiješala i rekla joj da ga zamoli jer joj vraća istom mjerom na dernjavu dernjavom pa će tako vjerojatno na zamolbu reagirati posluhom.
gle čuda, kada mu je lijepo rekla da će joj se jastuk isprljati i zamolila ga da ga podigne - odgovor je bio HOĆU, HOĆU i podigao je jastuk.

ona prva ponašanja doživljava kao napad.
ovo posljednje je često učinkovito uz dodatno objašnjenje.

[XENA]

I posebno potpisujem u onom dijelu gdje djetetu ponekad treba dati tih 5 min nakon kojih surađuje bez problema! Ali najveća sam prepreka bia sama sebi jer sam se svjesno trebala zaustaviti na inzistiranju i pustiti par minuta predaha za nju i sebe ali svaki je put sve lakše.

Neće oprat zube baš kada to meni odgovara - ok, smiri se ženo, pusti ju neka prvo ode po igračku/obuče si pidžamu/popije vode/pogleda eggbirds ili što već, i evo je veselo natrag, pere ih i meni i sebi!

Draga enchi ,zapravo se u potpunosti slažem sa tobom ali kada dođem u neku situaciju sa L. želim da me odmah posluša jer u suprotnom steknem dojam da je ona razmažena a ja neadekvatan roditelj . Moram si napraviti inventuru u glavi

[kloklo]

...ali kada dođem u neku situaciju sa L. želim da me odmah posluša jer u suprotnom steknem dojam da je ona razmažena a ja neadekvatan roditelj . Moram si napraviti inventuru u glavi

Uh, koliko puta sam uhvatila samu sebe da brijem baš tu spiku u glavi! Da mi je kuna za svaki put, bila bi bogata žena

I baš kad ti takve misli lete glavom, znaju poletjeti ružne riječi, a nekad i ruka
Ali, onda sam s vremenom shvatila da su to samo progovarele iz mene usađene metode kojima su me odgajali,a koje mi se nimalo nisu sviđale i svjesno sam počela samu sebe preodgajati. Tako da sad stvarno rijetko pomislim takvu bedastoću, ne želim si više dozviliti da moje ophođenje prema mom djetetu diktiraju misli tipa "kaj bi ljudi rekli" i dozvoljavam svom djetetu da bude baš ono što je - dijete koje se tek uči ponašati, sporo ali, uvjerena sam, dubinski

I što je Leona starija sve više zahvaljujem zvijezdama što su mi je dale, jer odgajajući nju, odgajam i sebe, što je sasvim krasna nuspojava

[XENA]

Ali, onda sam s vremenom shvatila da su to samo progovarele iz mene usađene metode kojima su me odgajali....

kloklo slažem se u potpunosti, odrasla sam na selu, ne mogu reći da sam dobivala baš neke batine ali starijim generacijama su batine bile sastavni dio odgoja. Ja sam u generali za onu ne po guzi što nekim ljudima iz moje blizine nije jasno. LJudi koji udaraju djecu su ljudi koji jednostavno ne znaju i ne žele prihvatiti nešto bolje.
Trudim se biti bolji roditelj u ćemu mi pomažu primjeri mnogih mama na forumu

[Marion]

Natasa, a sta je uradila da te tako iznervirala?

[twin]

I moja M je u zadnje vrijeme imala puno ispada. Dovodila me do ludila. I preispitivajući sebe, onako nemoćna, shvatila sam da previše tražim od nje. Ona je vrlo pametna, ima velik vokabular i pričamo s njom o apsolutno svemu (posao, kako se zarade kune...) i onda na osnovu takvih stvari ja očekujem da sve moje zahtjeve odradi na prvi. Kad je kažem neka ide oprati ruke, mora od prve, kad je kažem da ne smije nešto, treba me odmah shvatiti. Svakako! Kako bi onda naučila granice i metodom pokušaja i pogreški došla do zaključka ili najboljeg rješenja. Ima samo dvije godine. Kad je usporedim (što rijetko radim jer je svako dijete samo svoje) s nekim vršnjacima shvaćam da svi rade to isto ali da je ona u puno stvari samostalnija od njih. Ne ide u vrtić a sama se skida, oblači čarape, cipele, sama jede, vrlo je socijalizirana i samostalna.
Kad sam ja stala na loptu i razmislila o svojim postupcima i jednostavno se smirila M je postala puno suradljivija, samim time i zadovoljnija. A i ja naravno.

[nataša]

kao prvo m, hvala vam, svima, kloklo



e, dakle, dosta toga se promijenilo od tog dana D!!!

odlučila sam biti strpljiva, staložena , koliko god je u mojoj moći! vraća mi se dvostruko!

dakle, dala sam nam zraka svima i to u dovoljnjoj količini da gotovo lagano možemo disati

Anja se promijenila, ne udaram joj tempo, ne inzistitram da sve obavi kako zamislim, ne mora sve biti baš kako ja hoću i tog momenta...ne!!


prvih dana, gledala me u čudu, kasnioje me ljubila i grlila!

jadna moja djevojčica, samo joj treba da ju neko doživi kao dijete, a e kao stroj!

to sam učinila, pokušala ju shvatiti....u svakom pogledu!

nemam potrebe za batinama, alternativa urlanju je zapravo shvaćanje! i da, uživljavanje!


znala sam da postoji neki razlog zašto ju ne tučem, tj. vrlo rijetko je dobijala po guzi, nisam znala zašto , osim da nije u redu...e a to je, da za tim nema potrebe dok god sam svjesna da sam ju silno željela!

[Loli]

bravo ti, čestitam!!! :D

[fegusti]

lijepo!

[fegusti]

treba samo promijeniti kut gledanja na stvari

[mamma2]

[moja mama nas je rijetko udarala (jednom u milijun godina).... ali bi nas kad bismo zgriješili pilala... ona nije urlala, iako je znala dignut ton... valjda da bolje čujemo .... ali bi govorila, govorila i govorila toliko da sam molila boga da me zvekne i umukne....

joj, ja se bojim da sam ja nekad ovakva svojim klincima

[kahna]

purple rain ja sam za svako s**** koje bi napravila molila Boga da me tata zvekne,
u zamjenu za propovjedi i litanije.
Mama je pak stalno vikala i prijetila a nikad me udarila nije (osim pljuske sa 16 godina )

[lola_34]

Ja isto mislim da su preduge litanije kontraproduktivne. Dijete će odslušati (jer mora), a ništa mu u glavi neće ostati.

Mene su isto živcirale (preduge) litanije. Reci kaj imaš tak da mogu ić' .

[MoMo]

jer odgajajući nju, odgajam i sebe, što je sasvim krasna nuspojava

X

i po meni je to njaveca magija mog roditelsjkog puta. Kolio se radujem novim stvarima koje moja L nauci postigne pokaze..toliko se radjuem toj pozitivnoj promjeni koju unosi u moj zivot i "mijenja" me na bolje. Napkon se sam se i ja u 3o i nekoj pocela uciti strpljivosti npr zahvaljujuci njoj.

[domy]

Neki dan baš pričam sa D kako ako ne buude dobar moramo uvesti bolje kazne.
Onda ja njega pitam koja bi mu bila najgora kazna a on meni veli da ga istučem.

[kloklo]

Ntaša, supeeeeeeeeeer, baš mi je drago :D

A ovo mi je

prvih dana, gledala me u čudu, kasnioje me ljubila i grlila!

[Ms. Mar]

jer odgajajući nju, odgajam i sebe, što je sasvim krasna nuspojava

Jako lijepo rečeno. Nekad mi se čak čini da je poanta da odgajam sebe, a njega što je manje moguće mijenjam.
Jučer za ručkom meni svekar objašnjava kako šiba nije batina i sl., ja dosta smireno u toj raspravi sudjelujem, a B šuti, sluša i odjednom zabrinuto; 'Deda, nitko nikog ne smije tući, nitko nikog tući!' Djeca sve već znaju.

[niky88]

moja ujna ima 4 djece.i sve od samog početka riješava grdim batinama...ali V najstariji več sa 3god. je postao valjda otporan na batine....i kada bi ga ona istukla i poslala u kut on bi napravio neku psinu.. npr. skinuo gače i guzu trljao u zid i vikao "ništa me ne boli..ja se hladim..lalalal.." na što je ona poludila i opet batine......nikada nije razgovarala sa njima..ali sada joj je največa kazna što joj se oni sve više inate i ne fermaju ju ni 0.5% kad dobiju batine..nastave sa svojim kaj su naumili...
a sada se ona grize i pita di je pogriješila......

a ja sam naučila...od svojih roditelja ....od kojih sam dobivala batine za svaku psinu.....da se batinama ništa ne riješava....razgovorom i strpljenjem če se više riješit nego batinama....

[(maša)]

ili ga samo smirenim glasom pošaljem u kaznu (kad me dovede do ruba) ili ja odem. Kad se svi smirimo onda pričamo
Obično sam dođe nakon 3-5 min i kaže "ajde pričaj Mihom"

Urlanje ne pomaže za batine nisam...a dok smo u afektu i ja i on nema smisla uopće pričati.

[domy]

jer odgajajući nju, odgajam i sebe, što je sasvim krasna nuspojava

Jako lijepo rečeno. Nekad mi se čak čini da je poanta da odgajam sebe, a njega što je manje moguće mijenjam.
Jučer za ručkom meni svekar objašnjava kako šiba nije batina i sl., ja dosta smireno u toj raspravi sudjelujem, a B šuti, sluša i odjednom zabrinuto; 'Deda, nitko nikog ne smije tući, nitko nikog tući!' Djeca sve već znaju.

E da a moja sveki ima izreku "batina je izašla iz raja".
I to valjda znaći da se djeca valjda smiju i trebaju tući.

[kahna]

E da a moja sveki ima izreku "batina je izašla iz raja".
I to valjda znaći da se djeca valjda smiju i trebaju tući.

domy ima ta izreka i nastavak

''da je bila dobra ostala bi tamo''

[(maša)]

nisam znala za nastavak...sad imam poklopac

[lillifee]

ja nikako nisam za to da se djeca tuku, mislim da uvijek postoji neki drugi i bolji nacin za rjesavanje nesuglasica-nazovimo ih tako. vjerujem u to da su sva djeca spremna na suradnju i sa ami i milom mi je to uvijek nekako uspjevalo. bez puno vike ili lupanja po guzi, ALI postoji i treci mali buntovnik u nasim redovima. ad je jako zivo dijete, veseo je, smije se puno, na neki nacin showman, ali s druge strane jako je tvrdoglav i tesko mi je priznat samoj sebi da nisam bas nasla pravi put do njega. kad si on nesto zacrta to mora biti tako i nema alternative. ukoliko stignem na vrijeme vidjet da ce ga ulovit kriza pokusavam mu paznju usmjerit na nesto drugo i onda to uglavnom bude ok, ali ima situacija gdje to jednostavno ne mogu. kad nesto napravi sto ne bi smio, trudim se ostat mirna i pricati s njim, ali on kao da me ne cuje, blokira 100%. neki put ga posaljem u sobu da se smiri i kazem mu da se vrati kad prestane plakat, vristat, bacat...ili sta vec radi. nikad mu pritom nisam niti zatvorila vrata ili svjetlo ili ga dovela u situaciju da se boji. e sad, danas sam ga udarila po guzi i vikala sam na njega, bas me razljutio.on ZNA da ne smije kidat knjige ili sarat po njima, puno smo pricali oko te teme, bio je u kazni radi toga (npr.bez crtica), ali jutros on hoce crtat i pita me za papir, ja mu ga dodam i gdje on sara...PO KNJIZI!!!!!!!!!!!!!!!!!i to dok ja ljepim drugu koju je jucer iskidao!!!!poludila sam, ali doslovno poludila. kad je sa tatom, njemu pak uvijek baca hranu sa stola. on zna da su i jedno i drugo situacije gdje cemo mi kao roditelji (ljudi od krvi i mesa) totalno poludit, ali zasto onda on to radi????
ako netko od vas ima neki pametan savjet, dobro je dosao....
uf, al sam se izjadala u ovaj kasni sat.