U moje vrijeme postojala je opcija da takva djeca koja vole glazbu, a nemaju predispozicija školovati se do kraja akademije, mogu završiti samo obuku instrumenta. Tako je moj brat završio dva (žičani) instrumenta i proveo mladost s tamburašima, a da nije ni dana proveo na nastavi solfeggia.

Iskreno, ne znam da li se danas nudi takva mogućnost (jedno od moje djece je kandidat za to, da ne griješim dušu, drugo ima bolji sluh, ali to se razvija).

Kako god bilo, istina je da je solfeggio zahtjevan predmet (evo nas ovdje nekoliko s ne baš divnim i krasnim iskustvima iz mladosti) a to je razlog VIŠE a ne manje da osobe koje to djeci predaju budu u stanju približiti im ne baš jednostavno gradivo.

(O instrukcijama ne bih, ne ovdje, bojim se da je to biznis puno širih razmjera od glazbene škole... :/ )