Da, slazem se s tobom. Ja sam definitivno pocela raditi na ovaj nacin-kada vidim da se neko dijete trudi, kada vidim onaj sjaj u ocima i ljubav prema tome sto radi-onda sam i ja spremna na sve i svasta da ga jos vise motiviram-pa plesem, pjevam i svasta drugo na satu. Ali kada nekoga stalno moram vuci za rukav, i kada toliko spustim zahtjeve i kriterije a ono jos uvijek ne odgovara na moje molbe-onda se nekako prepustim i prestanem truditi oko tog djeteta jer jednostavno nemam snage. Ja jesam starija i pametnija kako se kaze ali taj odnos ponuda-potraznja ipak mora postojati. I ne moze niti jedan roditelj ocekivati da ce neki profesor titrati oko njegovog djeteta a da ovaj nista ne da zauzvrat.

Tako da je to otprilike moj nacin; 2-3 mjeseca truda oko svakoga a zatim vise energije za one prve a manje za one druge. A ovi druge ako se s vremenom trgnu i probude opet mogu doci medju ove prve.