M vježba s tatom, ali vidim da još nije potpuno svjestan u kolikoj je prednosti zbog toga. Mislim da se tu radi o sukobu roditeljskog i profesorskog autoriteta - djeca nas doživljavaju kao roditelje, a ne kao stručnjake. Ipak, rezultat takvog rada se osjeti. Nije on neki muzički genije, daleko od toga, ali kad slušam drugu djecu iste dobi, vidim razliku - kod njega su dobro postavljene neke temeljne stvari - intonacija, ljepota tona, ritam. Kad želi vježbati sam, puštamo ga, iako je učinak takvog vježbanja na prvu loptu manji.