Glazbena škola

[Peterlin]

@sonata, nešto mi sad nije jasno...

U prvom postu na ovom topicu pišeš da pojedinoj djeci "nije jasno" kako sviraju kad traže svoja prava, a u drugom (o djevojčici s disleksijom) da "djeca ipak sebe čuju pa im nije svejedno"... :? Ja to ne razumijem. To mi izgleda kao kontradikcija.

Ni u osnovnoj školi nisu svi učenici odlični. Ne trebaju ni biti. Ocjena je puno više nego izvedba... Odabir djece za glazbenu ionako se vrši na audiciji pri upisu. Ako je dijete prošlo audiciju, znači da VEĆ IMA minimu sposobnosti. Dalje, kako ocijeniti dijete (u glazbenoj) koje je darovito ALI lijeno (ili nemotivirano), a odsvira pred komisijom izvrsno onaj zadnji ispit???

No, da ne širim priču - ocjena je vrednovanje i to je uvijek teško. I u redovnoj školi (osnovna, srednja, svejedno) a pogotovo u glazbenoj. Široko polje dječjeg ponašanja gura se u malu sitnu kućicu od 2 do 5... A problem očekivanja od škole također je isti i u glazbenoj i u osnovnoj. Jedina je razlika u tome što je osnovna škola obvezna, a glazbena vlastiti izbor...

Ja sam nedavno bila iskreno iznenađena kad nam je prof. instrumenta prošli tjedan rekla da su djeca zaslužila odličan na polugodištu (1. razred, tek su počeli) jer iako se prilično odgovorno ponašaju, ipak ima stvari koje bi mogle biti bolje... A onda mi je palo na pamet da i u osnovnoj školi u prvom razredu učitelji daju STIMULIRAJUĆE ocjene, a kasnije to više nije tako.

Bitan je stav roditelja, kao i u svemu. A individualizirana nastava instrumenta i te kako omogućuje i djeci s teškoćama da se snađu, ako za to ima volje. Dakako, treba im podrška (nastavnik instrumenta nije dovoljan, treba tu i roditelj podmetnuti rame - vidim to po svojoj djeci). Naime, ja sam djecu upisala u gš između ostalog i radi poboljšanja koordinacije lijevo-desno (jedan je imao zakašnjeli razvoj motorike, a drugi je ljevak). To ide odlično. U startu sam obavila razgovore koje je trebalo (da osoblje škole zna o čemu se radi) i upisali smo djecu kad su prošli audiciju BEZ većih očekivanja.

Daklem, čokoladi kapa dolje na trudu uloženom oko djevojčice sa smetnjama. Voljela bih (a to smo srećom i dobili ) sličan pristup za svoju djecu. Moje je da im doma objasnim da bez truda/vježbanja/učenja gradiva solfeggia cijela priča nema svrhu i da ih poduprem kad nastupe krize.

[Zdenka2]

Potpis pod Peterlin i što se tiče ocjenjivanja i uloge roditelja.

Čokolada, .

[sonata]

[quote="Peterlin"]@sonata, nešto mi sad nije jasno...

U prvom postu na ovom topicu pišeš da pojedinoj djeci "nije jasno" kako sviraju kad traže svoja prava, a u drugom (o djevojčici s disleksijom) da "djeca ipak sebe čuju pa im nije svejedno"... :? Ja to ne razumijem. To mi izgleda kao kontradikcija.

Ne , nego nisu sva djeca jednaka. Neki "cuju" sami sebe a neki ne, to sam mislila. Zapravo sam samo htjela reci da obicno ti kojima se ne da znaju biti razocarani kada dodje ocjenjivanje. Ne znam kakva je ta djevojcica s disleksijom, mozda spada u grupu onih koji se "ne cuju" a mozda i u ovu drugu.

Lijepo je sto si ti osoblju u skoli objasnila zbog cega si dijete upisala u skolu. Recimo, ja sada radim s djetetom koje je vec starije krenulo a s njim nesto nije kako treba. Ja se ne znam izraziti medicinski ali on ima nekih smetnji u razvoju...uglavnom...niti je netko dosao pa rekao-situacija je takva i takva...ali mi bi voljeli da on malo svira...nista. A ja neka sada pogadjam i shvacam kako s njim. Ipak mi nismo skolovani za rad s takvom djecom a da ne govorim da nam je metodika na faksu inace bliza katastrofi. A opet-kako da ja sada pitam njegovu mamu sto s njim nije u redu? A da ne kazem da na solfeggio dolazi svake prestupne. Ma uglavnom, ziva muka. Kada sam zvala mamu da kazem kakva je situacija, ona se nije niti ponudila doci na neki razgovor, vec je spominjala ispis. Pa onda stvarno, cemu da se ja trudim?

Drugo je ovo, da netko dodje, objasni situaciju i da nekako skupa s roditeljem pomazes djetetu. Ali i roditelji su zaista svakakvi.

[Peterlin]

Hvala na obrazloženju. Sad mi je ipak malo jasnije... (ja sam friška u glazbenoškolskim vodama).

Btw. kad smo upisali djecu u glazbenu, nije bilo ni roditeljskog sastanka ni informacija (osim s prof. instrumenta ) niti se itko potrudio INFORMIRATI I PRIPREMITI RODITELJE na ono što ih čeka (i što djecu čeka) i kako se nositi s tim. Fali mi to i danas.

Komunikacija sa školom (izuzev nastave instrumenta) još je uvijek nedovoljna; stalno moram nekog potezati za rukav... Evo primjera: kad smo djecu doveli na DRUGI sat solfeggia (prvi smo propustili jer su nam rekli da će nas zvati kad počne nastava, što nisu učinili) skoro je letjelo perje... No, kad me vidjela, prof. je u desetinki sekunde shvatila da perje nužno ne bi moralo biti (samo) moje i moje djece pa smo brzo zagladili stvar. Uff... Roditeljima djece koja dolaze u školu prvi put ne pristupa se na takav način. :/

Sve je to razumljivo, ali važnost KOMUNIKACIJE mora biti jasna svim odraslima odgovornim za dijete u školi, kako osnovnoj, tako i glazbenoj. Tak to nekak ide po inerciji.... razumijem i da predavači instrumenta imaju grdnih problema i nemaju se kome obratiti (oš bar imaju stručnu službu) kad se nađu u situaciji da im treba pomoć ili barem objašnjenje. No, gdje je volje, nađe se i načina, pogotovo ako čovjek nije prepušten sam sebi, i roditelj i učitelj.

[sonata]

Da, slazem se s tobom. Ja sam definitivno pocela raditi na ovaj nacin-kada vidim da se neko dijete trudi, kada vidim onaj sjaj u ocima i ljubav prema tome sto radi-onda sam i ja spremna na sve i svasta da ga jos vise motiviram-pa plesem, pjevam i svasta drugo na satu. Ali kada nekoga stalno moram vuci za rukav, i kada toliko spustim zahtjeve i kriterije a ono jos uvijek ne odgovara na moje molbe-onda se nekako prepustim i prestanem truditi oko tog djeteta jer jednostavno nemam snage. Ja jesam starija i pametnija kako se kaze ali taj odnos ponuda-potraznja ipak mora postojati. I ne moze niti jedan roditelj ocekivati da ce neki profesor titrati oko njegovog djeteta a da ovaj nista ne da zauzvrat.

Tako da je to otprilike moj nacin; 2-3 mjeseca truda oko svakoga a zatim vise energije za one prve a manje za one druge. A ovi druge ako se s vremenom trgnu i probude opet mogu doci medju ove prve.

[Ivana2]

Najteže je onoj generaciji koja prva u familiji krene u glazbenu. Čovjek mora sam proći sustav po kojemu glazbena škola funkcionira, pa se to onda primjenjuje na svoju djecu. Pogotovo za instrumente kao violina ili klavir. Najsamostalnije i najsavjesnije su djevojčice koje krenu u glazbenu malo veće - oko 3. razreda. Dečki su druga priča. Ja još nisam čula da je neki sam od sebe upro za klavir ili violinu, a vjerojatno je tako jer krenu s time oko 1. i 2. osnovne, a daleko su nezreliji od djevojčica.
Meni je iskusna prof. klavira rekla da su uspješna djeca ona iza koje stoje roditeljske ambicije potkovane glazbenim obrazovanjem, a ostali se uglavnom "snalaze".

[Zdenka2]

Meni isto nedostaje komunikacije sa profesoricama solfeggia - za razliku od glazbenog vrtića u Elly Bašić, u Markovcu nismo imali nijedan roditeljski sastanak. Ne znamo ništa o tome što se od naše djece očekuje i kako im ide, osim po ocjeni. Nemam niti broj tih profesorica kako bih im mogla javiti kada dijete mora izostati.

Ivana2, ovo što si napisala o dječacima ne kužim - ima puno dječaka koji su uprli za sviranje i izvrsno sviraju. I, misliš li da je druge instrumente lakše svirati nego klavir i violinu? Ako da, s tim se uopće ne slažem. Svaki instrument ima svoje specifičnosti i zahtjeve. Osim toga, svira se glazba, to je ono što je cilj korištenja svakog instrumenta.

[Ivana2]

Da, ne valja generalizirati. Ja sam spomenula instrumente za koje znam kako to funkcionira. Profesorica iz glazbene mi je osobno rekla da upisuje dijete na jedan od instrumenata jer se lakše svladava od npr. žičanih instrumenata.
Mislim da dječacima treba nešto više da shvate kako glazbena nije zabava, ali možda sam u krivu. To mogu potvrditi ili opovrgnuti profesorice koje se ovdje javljaju, a ja sam to zaključila na temelju dojma, što priznajem i nije neki kriterij.

[Mima]

Pa čuj, pogledaj koncert kakvog orkestra pa ćeš vidjeti dosta bivših dječaka koji su ozbiljno shvatili stvar

[čokolada]

Teško je tu fiksirati pravilo...trenutno mi je u 1.r. situacija zaista takva kako opisuje Ivana2 - dvije marljive i savjesne curice i jedan godinu mlađi preslatkiš koji puno brže od njih dvije kuži sve, jedino mu nije jasno zašto bi baš trebao vježbati , igraju mu nogice, zijeva, usred svirke pita zašto onaj striček ima toliku bradu (portret Brahmsa na zidu) i tako...
A imala sam i malog dečkića (1.OŠ i 1.OGŠ) koji je na kraju 1. r. svirao za tri koplja bolje od svih ostalih.

[Smajlić]

moja kćer ide u novo osnovanu glazbenu školu u susjednom mjestu. 2 x tjedno ima solfeggio, 2x tjedno individualno učenje flaute.
Mala je oduševljena, pogotovo flautom. Imala je jednu divnu, mladu profesoricu, odlično su se slagale, zapravo ne znam je l malena bila oduševljena toliko zbog flaute ili profesorice, al svaki put je lolazila doma sa sjajem u očima.
al kažem imala, jer se dogodilo nešto prestrašno - profesorica je prije 3,4 tjedna preminula nesretnim slučajem. To je bio veliki šok za sve, pogotovo za klince koji su kod nje učili svirati flautu. Za to malo vremena koliko je svirala flautu kod nje, moja curka je puno naučila.
Naći će u školi neku zamjenu, međutim, tko zna kakva bude ta osoba, da li bude isto imala pristup kakav odgovara djeci, da li će moći znati motivirati djecu...? Moja kćer je rekla da će ona dalje ići u školu i svirati preminuloj profesorici u čast ... mislim, još se na to rasplačem.

[Peterlin]

Isuse, kakva priča... strašno! S druge strane, dijete je to proradilo u svojoj glavi na najbolji način...

[cekana]

Evo ja ću malo o ocjenjivanju, da se nadovežem na sonatu (iako pokušavam odgonetnuti koja si profa iz OS a da te nisam skužila)
Radila sam prije ove, u dvije velike glazbene škole i uvijek bismo se na ispitu dogovarali oko ocjene. Sada, ovdje je drugačiji sistem i zaključih da je to najpoštenije. Prof. ocjenjuje tijekom godine učenika individualno ne uspoređujući ga sa ostalima u klasi, već prati njegov trud i njegova postignuća. Tako učenik dobije svoju ocjenu prvog i drugog polugodišta, a na kraju godine, na ispitu ga ocjeni komisija. Matematički prosjek te tri ocjene ide u knjižicu!

[camel]

mene ova tema baš pati.
imam osmogodišnjakinju koja jako želi ići u glazbenu školu. želi svirati flautu. i baš jako to želi.

ja sam se do sada tome protivila jer sam se bojala njenog razočarenja. jer ona uopće nema sluha. bojim se da nema nikakve šanse da prođe prijemni.

slažem se da dijete treba imati predispozicije, ali kad je vidim kako jako čezne baš za flautom srce mi se stegne i ne znam kako postupiti.

žao mi je da ne proba nešto što toliko želi, a opet stvarno nema potrebne predispozicije.

[čokolada]

Elly Bašić ti prima bez prijemnog. Doduše , ne znam gdje živiš?

[camel]

Elly Bašić ti prima bez prijemnog. Doduše , ne znam gdje živiš?

Novi Zagreb

[Mima]

Pa da, ne znam da li je to kakva filozofija funkcionalne škole, ali moja šogorica koja tamo radi kaže da se sluh kod svakoga može razviti - pa bit će da se i kod tvog djeteta može.

[Peterlin]

camel, samo ti odvedi dijete na prijamni, i to najprije u najbližu školu koju imate...

Ja sam lani upisala svoje sinove. Isto su sami htjeli ići. Za mlađega sam bila potpuno sigurna da prolazi, taj bez greške ima sluha, pjeva itd. ALI kad smo se doma dogovarali oko toga, stariji je rekao "Idem i ja!" Meni je mrak pao na oči (dijete je imalo ozbiljnih problema sa sluhom, ne samo sluhom za glazbu, nego je bio jako nagluh kao mali i trajalo je dugo dok se to nije riješilo, logoped i sve ostalo).

Ja sam mislila da je on beznadan slučaj. Prije audicije posjela sam ih i objasnila da NIJE SIGURNO da će proći. Pitala sam djecu hoće li im teško pasti ako ne prođu (mlađi je tada imao nepunih 8, a stariji 9 godina). Rekli su da bi htjeli probati... Stariji je odmah pitao može li probati iduće školske godine ako ne uspije ove. REkoh da može...

I gle čuda - oba su prošla bez greške. Na audiciji su pjevali neke pjesmice koje su učili u osn.školi ili čak vrtiću... nešto ne baš zahtjevno. (Iako su nam u školi prije rekli da će možda trebati pjevati 2 pjesme, tražili su samo jednu + ritamski diktat). Nitko nije bio iznenađen više od mene kad je moj stariji glatko prošao od prve (ima čak i mojih starih postova o sumnjama i dilemama oko toga). Samo da napomenem - NIŠTA nisam radila doma s njima na pripremama. Oni ponekad nešto pjevaju, imaju sintić od prošlog Božića, mi smo do lani fakat rijetko svirali (iako znamo) tak da su djeca bila prepuštena sebi, pa što im Bog da. Bog je očito znao bolje.

Sad vidim da bih jako pogriješila da nisam poslala i starijega na audiciju. Nakon samo jednog polugodišta dijete je donijelo peticu iz melodijskog diktata, a ja skoro pala u nesvijest.

Btw. i kći moje prijateljice je pred koju godinu išla na audiciju, nije prošla i ta se epizoda brzo zaboravila. DIjete se našlo u drugim stvarima (ples, strani jezici) i sve je dobro završilo. Ovo je dob kad im treba dati da probaju. A tzv. "neuspjeh" na upisu u glazbenu samo je svojevrsna smjernica roditeljima, a ne stvarni neuspjeh djeteta.

[trampolina]

camel, ako curica toliko želi daj joj da proba.

Ja sam kao klinka prijemni u OGŠ prošla tek iz drugog puta-dijagnoza "nerazvijeni sluh". A završila sam dva i po odjela na Akademiji (ista me profa koje desetljeće nakon prijemnog uvjeravala da imam apsolutni sluh).

Studenti su, na žalost, na Akademiji osuđeni na mrvice metodike i u stvari su prepušteni sami sebi kad dođu u razred (ovo vrijedi za instrumentaliste, na teoriji je situacija malo bolja).
S druge strane, učenici igraju lutriju kod kojeg će profesora doći jer u našem sistemu glazbenog školstva tijekom studija ne postoji podjela na reproduktivce i pedagoge (iz osobnog iskustva često jedno isključuje drugo).

[dorotea24]

Ipak mi nismo skolovani za rad s takvom djecom a da ne govorim da nam je metodika na faksu inace bliza katastrofi.

kako to misliš? koje si ti godine završila? meni je baš metodika bila najkvalitetnija na faksu.
a ni ja ne mogu odgonetnuti tko si. cekanu znam

[dorotea24]

Evo ja ću malo o ocjenjivanju, da se nadovežem na sonatu (iako pokušavam odgonetnuti koja si profa iz OS a da te nisam skužila)
Radila sam prije ove, u dvije velike glazbene škole i uvijek bismo se na ispitu dogovarali oko ocjene. Sada, ovdje je drugačiji sistem i zaključih da je to najpoštenije. Prof. ocjenjuje tijekom godine učenika individualno ne uspoređujući ga sa ostalima u klasi, već prati njegov trud i njegova postignuća. Tako učenik dobije svoju ocjenu prvog i drugog polugodišta, a na kraju godine, na ispitu ga ocjeni komisija. Matematički prosjek te tri ocjene ide u knjižicu!

ovako isto i kod nas.

[dorotea24]

još nešto da kažem treći put zaredom
osvrnula bih se još i na prijamne ispite. u gradovima gdje se prijavi npr. stotinu djece, a može ih se primiti samo 30 vjerovatno će se odabrati oni talentiraniji što ne znači odmah da će biti marljiviji i uspješniji, a to mogu potvrditi iz svog osobnog radnog iskustva. ja pak radim u manjoj sredini gdje smo primali svu djecu koja se jave i često se znalo pokazati da je npr. nekom djtetu sa izvrsnim sluhom jako teško dobro postaviti ruku i ton te ne bude nešto pretjerano muzikalan (a nerjetko ni pretjerano vrijedan) dok netko "bez sluha" se pokaže kao izvrstan svirač, marljiv đak itd. ma ustvari mogla bih napisati cijeli rad na tu temu. uopće mi je diskutabilno govoriti o tome ima li netko sluh ili ne. često se pokazalo da djeca koja su na prijamnom ispitu onim standardnim testovima ocjenjeni kao djeca bez sluha kasnije su bili izvrsni solfeggisti i dobri pisači diktata, ali nisu mogli interpretirati glasom čistu intonaciju, što zapravo znači da sluh imaju, ili su ga "naučili". rezime svega je da NI JEDNO dijete ne treba odbaciti i da sam protiv takvih selekcija ako dijete ima silnu želju i volju.

i još ono što je cekana govorila o podršci roditelja je apsolutno točno. roditeljska podrška, poticaji su strašno biti. rijetko koje dijete može samo tako golemu obavezu samo i savjesno odrađivati iz dana u dan bez da ga se ponekad ne potakne (ili čak malo potjera) kad "zapne".
toliko od mene nabrzaka.

[Peterlin]

i još ono što je cekana govorila o podršci roditelja je apsolutno točno. roditeljska podrška, poticaji su strašno biti. rijetko koje dijete može samo tako golemu obavezu samo i savjesno odrađivati iz dana u dan bez da ga se ponekad ne potakne (ili čak malo potjera) kad "zapne".
toliko od mene nabrzaka.

Ovo je 100% točno! U glazbenoj školi trostruko vrijedi ona stara da bez muke nema nauke. Ja sam svoje dečke upisala u glazbenu svjesna što me čeka, a to nije uvijek ugodno...

Tek smo na početku, ali ono što su djeca do sada naučila je vrijedna spoznaja da se svirati može bolje ako se vježba. Naučili su da ONI moraju vladati instrumentom, a ne instrument njima. To je primjenjivo na svaku vrstu učenja. Ne očekujem od njih da održe koncert u Carnegie Hallu (ali tko zna...) ali koristit će im način rada koji je neophodan za glazbenu. Za sada nema šanse da oni vježbaju ako ne sjedimo uz njih, ali ide ... ide... Kad savladaju neku vježbicu, svirali bi samo nju! I to nakon svega nekoliko mjeseci škole. Našoj učiteljici instrumenta mogu samo reći , iako ide sasvim dobro i solfeggio ! Kako će biti dalje, nemam pojma. A da su mogli tj. da smo im popustili na prvoj poteškoći, jedan bi odustao nakon 2 tjedna, a drugi nakon 3!

[čokolada]

Hvala ti, Peterlin, što si to napisala. Vjerojatno postoje i djeca kojoj početan rad s roditeljem i neće biti potreban, ali ova druga skupina ipak jest u većini.
Sama se nekako suzdržavam odmah zaskočiti roditelje s onim : "sjednite s djetetom i vježbajte, nadzirite i kontrolirajte" i većina njih ipak sama dođe na to . Eto, imam trenutno jednu curicu čija je mama sama konstatirala da joj se čini da maloj bolje ide kad ona sjedne pored nje (iako nema glazb. obraz.) i izrazila je zabrinutost hoće li tako stalno morati s njom sjediti. Neće! Samo u početku dok se ne osamostale i dok ne skuže kako mogu uživati svirajući ako nauče note ili izvježbaju neko problematično mjesto.

[KayaR]

Po mom iskustvu,svakom detetu treba pocetna prisutnost,kontrola i podrska roditelja pri kucnom radu.Samo kod nekih potreba za tim traje krace a kod nekih bome duze....
I ja sam ,kada sam pocinjala,morala je mama sedeti sa mnom i ceskati me(...)dok vezbam,inace nista od posla.I secam se da je poprilicno dugo trajalo.A eto dokle sam dogurala

[KayaR]

Smajlic je trebao biti na kraju

[Zdenka2]

M vježba s tatom, ali vidim da još nije potpuno svjestan u kolikoj je prednosti zbog toga. Mislim da se tu radi o sukobu roditeljskog i profesorskog autoriteta - djeca nas doživljavaju kao roditelje, a ne kao stručnjake. Ipak, rezultat takvog rada se osjeti. Nije on neki muzički genije, daleko od toga, ali kad slušam drugu djecu iste dobi, vidim razliku - kod njega su dobro postavljene neke temeljne stvari - intonacija, ljepota tona, ritam. Kad želi vježbati sam, puštamo ga, iako je učinak takvog vježbanja na prvu loptu manji.

[petra]

vi baš imate sreće s tim glazbenim školama u Zagrebu - odnosno u Hrvatskoj. Ovdje je to sve malo drukčije organizirano. Petra ide na klavir od rujna i bome jako fino napreduje - ali je uvjet učitelja bio da jedan od roditelja minimalno ima glazbeno obrazovanje i da ju može pratiti u vježbanju - tako da je to sad tatina zadaća. A solfeggio se uči paralelno.
Sad se pitam kad se vratimo u zagreb jel bi bilo bolje stavit ju u tu funkcionalnu glazbenu ili u redovitu - jer bojim se da se u redovitoj ne pogubi, posebno zbog solfeggia (ali nikako ne bih ove alternativne metode - tipa suzuki - s tim smo se susreli ranije i nikako mi se nije svidjelo).

[čokolada]

Petra, zašto se bojiš da bi u "običnoj" GŠ bila izgubljena? I Funkcionalna škola (točnije Elly Bašić) je isto "obična" samo što se solfeggio radi na malo drugačiji način i u prvih nekoliko razreda nema ocjena. Tj. ima, ali za internu nastavnikovu upotrebu.

[Mima]

Pa i funkcionalna je redovita (i ima solfeggio)

[petra]

zato jer ne slijedi klasični solfeggio, već samo pjeva note dok svira - to se ovdje tako radi....
pa se bojim da joj ne bude prezahtijevno. A posebice jer ima tek 6 godina (i tri mjeseca) a čujem da kod nas djeca kreću u glazbenu tek od drugog/trećeg razreda - ona je u prvom)
bi li bilo bolje da ju stavim onda u tu funkcionalnu?

[Zdenka2]

Upravo je u Funkcionalnoj (tj Elly Bašić) solfeggio najzahtjevniji - to je škola temeljena na naglasku na solfeggiu i teoriji. Razlika je u metodi poučavanja solfeggia, u tome što nema prijemnih ispita i u tome što ne slijedi godina za godinom nego postoji fleksibilniji sustav napredovanja djeteta. Moja djeca su bila u Glazbenom vrtiću u Funkcionalnoj i bila sam vrlo zadovoljna, ali nismo bili spremni voditi djecu na drugi kraj grada sljedećih 6 godina, pa smo ih prebacili u najbližu GŠ.

[Peterlin]

vi baš imate sreće s tim glazbenim školama u Zagrebu - odnosno u Hrvatskoj. Ovdje je to sve malo drukčije organizirano. Petra ide na klavir od rujna i bome jako fino napreduje - ali je uvjet učitelja bio da jedan od roditelja minimalno ima glazbeno obrazovanje i da ju može pratiti u vježbanju - tako da je to sad tatina zadaća. A solfeggio se uči paralelno.
Sad se pitam kad se vratimo u zagreb jel bi bilo bolje stavit ju u tu funkcionalnu glazbenu ili u redovitu - jer bojim se da se u redovitoj ne pogubi, posebno zbog solfeggia (ali nikako ne bih ove alternativne metode - tipa suzuki - s tim smo se susreli ranije i nikako mi se nije svidjelo).

Draga, nastavni planovi i programi osnovnih glazbenih škola propisani su zakonom.

Objavljeni su u Narodnim novinama br. 102/2006 godine (integralni tekst možeš naći na stranici Narodnih novina, samo u pretraživač upišeš godinu 2006 i broj izdanja 102.

Tako možeš usporediti gradivo solfeggia u Hrvatskoj i ono što je tvoje dijete do sada učilo. Instrument nije problem - to je tako i tako individualna nastava.

Dobar uvid možeš dobiti i iz literature: Solfeggio 1, autor Ivan Golčić

Gradivo je otprilike ovako (iz glave pišem)
- ključevi: violinski i bas
- ritam i dobe (krenuli s cijelom notom, pa polovinka, četvrtinka, osminka + pripadajuće pauze)
- mjere 4/4, 3/4 i sl. (radi se s primjerima)
- solmizacija
- C-dur ljestvica
- stupnjevi: tonika, dominanta, vođica je bila zadnja...
Pjevaju se raznolike pjesmice, kucka se ritam, tu i tamo nešto imaju naučiti pjevati napamet. To doznam od druge djece, moji doma ne uče, ali se često igraju "diktata" i jednostavno žive tu glazbenu...

U školi se ritamski i melodijski diktati, tek su sad početkom drugog polugodišta napravili jedan cjeloviti i moj stariji sin je nedavno dobio 5 (nisam mogla vjerovati). Daju se poticajne ocjene (dijete dobije 4 ili 5, a ako je za manje, ne dobije ništa).


Moja djeca su jako zadovoljna nastavom solfeggia, u razredu ih je petnaestak. Meni se gradivo čini relativno zahtjevno, ali moja djeca to tak ne doživljavaju. Njima je super!

[čokolada]

Petra, ne brini, svako dijete s prosječnim sluhom i prosječnim osjećajem za ritam u stanju je pratiti nastavu solfeggia. Iznimaka uvijek ima, ali onda one ovise o nastavniku kojih ponegdje, kao i u svemu i svugdje, ima manje dobrih. Kao što vidiš tu nas ima dosta, pa će ti svatko na PP reći jel' dodijeljeni nastavnik OK ili nije. Nastavnika solfeggia također možeš birati, osim ako baš nije neka malena škola s jednom grupom solfeggia.

[petra]

znači bilo bi bolje da ju upišem u "normalnu" glazbenu školu? nama je najbliža ona u gundulićevoj - jel ima netko iskustva?
nadalje - bez obzira što ej ona ovdje godinu dana išla u glazbenu, pretpostavljam da bi u Zagrebu krenula od početka, ne? posebice jer klavir ionako ima sama s profesorom koji onda može
prilagoditi sat njenom znanju.

[Peterlin]

Pa sad.... teško je reći što je bolje. Svakako je dobro da je škola u blizini (za kasnije) ALI na kraju sve ovisi o konkretnoj školi i konkretnim nastavnicima... A kako će se tvoje dijete slagati s njima i uklopiti, ne možeš znati dok ne proba. Ne brini, bit će sve u redu. Dobre su naše glazbene škole. Nije da nema stvari koje bi mogle biti i bolje, ali tako je svuda i jako ovisi o pojedinoj školi. Mene je najviše iznenadila činjenica da za KOMPLETNU ŠKOLU (svi predmeti, kompletna usluga) participacija mjesečno iznosi manje nego članstvo u nekom sportskom klubu gdje imaš treninge 2x45 min... To je jedna od dobrih stvari koje smo naslijedili iz bivše države i za sada mi se čini da je obična državna škola za moju djecu definitivno najbolji izbor.

[Mima]

petra i funkcionalna škola je normalna, ako opet na to misliš. Meni se čini da je trenutačno ta škola na dobrom glasu, moji nećaci koji sviraju svi su išli tamo ili još uvijek idu. Moguće da ovisi i o instrumentu (jer na kraju sve ovisi o profesoru), moji nećaci svi sviraju gudaće instrumente (+ jedna gitaru).

[Ivana2]

Petra, moraš uzeti u obzir da osnovna glazbena traje 6 razreda. Nakon toga se upisuje ili ne upisuje srednja. Bez obzira na glazbeni uspjeh djeteta, ako poželi upisati srednju glazbenu u 7. osnovne, naći ćete se pred problemčićem. To ti se vjerojatno sad ne čini interesantno, ali valjalo bi o tome misliti. Zato ti savjetujem da ne upisuješ dijete u 1. glazbene istovremeno s 1. osnovne. Tako smo mi pogriješili jer je dijete bilo nadareno itd... Ali i zrelost djeteta je jako važan faktor, tako da je pred nama vjerojatno dogovorni pad kako ne bi imao pauzu godinu dana bez glazbene.
Solfeggio nije bauk, ali mora se svladati. To je baš djeci koja sviraju klavir najmanji problem, tako da nemaš brige.
Glazbeno obrazovan roditelj i ovdje je veeelika prednost za malu djecu, ali ako dijete upišeš u nekoj primjerenoj dobi i nemaš ambicije da postane virtuoz, nije problem ako je nema.

[Mima]

Pa što se ne može sad upisati u srednju bez obzira na dob?

[Peterlin]

Jooooj, dijete se tek treba upisati u osnovnu školu u Hrvatskoj, i redovnu i glazbenu.... Gdje je još srednja škola???

Inače, Ivana 2 - za djecu koja krenu u glazbenu prije trećeg osnovne (moj mlađi sin) ima onaj međurazred (sedmi razred osnovne glazbene škole), koji služi kao priprema za srednju, dok dijete ne završi osnovnu školu. Nisam se interesirala detaljnije, rano je još za to, ali sam pitala pri upisu budući da ćemo se za koju godinu naći u sličnoj situaciji. Za izuzetno darovitu djecu uvijek se nađe neki način. Srećom, moji su sasvim prosječni, he he he!

[Ivana2]

Vjerojatno može, ako procijene da je dijete sposobno za to. Ali to je dosta dodatnih predmeta u 7. razredu osnovne škole (uz solfeggio i klavir), baš kad dobivaju fiziku i kemiju i svaka ocjena je bitna za upis u srednju. A u osnovnoj ide po klasičnom programu i namjerava upisati točno određenu srednju, za koju treba dobre ocjene. U glazbenoj želi teoretski smjer. Mislim da će u glazbenoj reći kako nema problema i neka ide odmah u srednju, ali odgovornost za takvu odluku ne moraju podnijeti oni nego roditelj.

[Ivana2]

Jooooj, dijete se tek treba upisati u osnovnu školu u Hrvatskoj, i redovnu i glazbenu.... Gdje je još srednja škola???

Inače, Ivana 2 - za djecu koja krenu u glazbenu prije trećeg osnovne (moj mlađi sin) ima onaj međurazred (sedmi razred osnovne glazbene škole), koji služi kao priprema za srednju, dok dijete ne završi osnovnu školu. Nisam se interesirala detaljnije, rano je još za to, ali sam pitala pri upisu budući da ćemo se za koju godinu naći u sličnoj situaciji. Za izuzetno darovitu djecu uvijek se nađe neki način. Srećom, moji su sasvim prosječni, he he he!

U našoj glazbenoj toga nema od prošle godine. I mi smo mislili da je to tako daleko i nevažno, a sad su ukinuli 7. razred, M. ne želi "pasti" nego želi odmah dalje, a ja znam da to nije najpametnije posložen plan. Mislim da je bolje da ponovi 5. razred kad nema komisije za solfeggio nego 6.

[Mima]

I ja mislim da nije loše paziti na to, zašto stvarati djetetu kasnije probleme. Nikad ne možeš znati koliko će se dijete zagrijati za instrument, i hoće li se kasnije htjeti baviti time u životu, pa zašto mu komplicirati.

[Danka_]

U našoj glazbenoj toga nema od prošle godine. I mi smo mislili da je to tako daleko i nevažno, a sad su ukinuli 7. razred, M. ne želi "pasti" nego želi odmah dalje, a ja znam da to nije najpametnije posložen plan. Mislim da je bolje da ponovi 5. razred kad nema komisije za solfeggio nego 6.

Bila sam u takvoj situaciji, i 8. osnovne sam provela spremajući se za prijemni u srednjoj muzičkoj (klavir), roditelji su mi plaćali privatne sate tu jednu godinu. Spremala me moja profesorica iz osnovne muzičke, i sve je na kraju bilo OK. Mislim da mi je ta godina "pauze" i malo sporijeg tempa dobro došla u smislu sazrijevanja i pripreme za nastavak obrazovanja.

[kate]

Mima vidim da si na ovom topiku, pa da upadnem jer su nam cure vršnjakinje (a i imamo iste kredite), jel tvoja cura ide u neku glazbenu školu?

Ja sam svoju upisala u kreativnu glazbenu radioncu za klavijature i udaraljke "Zvučni Planet", ide jednom tjedno 1h subotom u MS Stenjevac, to ti je kod Lucijanke škole. Prezdovoljni (iako bili smo samo 2 puta).. 200kn (tj 50 kn sat), 4-6 djece, uglavnom predškolarci.

Mlada cura Ivana Đula, glazbeni pedagog, i baš zna s djecom, sve kroz igru, bez ikakvog presinga.

Ima i druga grupa za violinu (četvrtkom popodne, čini mi se 17.15h)
evo web ako koga zanima
http://www.zvucniplanet.hr/Welcome.html

[Mima]

kate, ne ide, MM je profesionalni glazbenik, a tako i još neki članovi njegove (naše) familije, nekolicina mojih nećaka svira razne instrumente pa su mi teme o glazbenim školama zanimljive. Ja bih jako rado upisala Leu u glazbeni vrtić Elly Bašić, no ove godine nisam jer je tek krenula u redovni vrtić, a za slijedeću ćemo vidjeti, naime mora ići na neki sport, ide već na engleski i mislim da bi joj to bilo i previše obaveza. Uz to, MM baš i ne misli da ona ima predispozicija za ozbiljnije bavljenje glazbom
(sluhom je na mamu).

Ovaj zvučni planet je imao sat u Leinoj igraonici u knjižnici lani, MM je bio i kaže da su OK, on poznaje ovog čovjeka koji podučava violinu. Samo, za neko ozbiljnije bavljenje glazbom glazbena škola je nezamjenjiva, sve ove stvarčice koje se nude na tržištu sada su možda zgodne i ok kao hobi.

[kate]

E to je baš što ja želim, nikakvo ozbiljno bavljenje glazbom, već razvijanje osjećaja za glazbu, kao čisti užitak.
A moja i nema na koga imati dara za glazbu, tvoja bar ima na tatu.

PS mi idemo na plivanje u dom sportova, imaš podatke na dob 3-6 godina, ako te zanima
a raspitujemo se i za tenis oko škole "Tituša Brezovačkog" u Španskom. Uglavnom na sve aktivnosti gledamo rekreativno, kao hobi.

[Mima]

Mi ćemo uskoro probati taekwondo, ortoped nam je preporučio borilačke vještine kao dobar sport za Leu.

[tanja_b]

Ja bih jako rado upisala Leu u glazbeni vrtić Elly Bašić, no ove godine nisam jer je tek krenula u redovni vrtić, a za slijedeću ćemo vidjeti, naime mora ići na neki sport, ide već na engleski i mislim da bi joj to bilo i previše obaveza. Uz to, MM baš i ne misli da ona ima predispozicija za ozbiljnije bavljenje glazbom
(sluhom je na mamu).

Pa znaš da u Elly Bašić ne provjeravaju takve "predispozicije"

Andrej ide u njihov glazbeni vrtić i zasad imamo samo riječi pohvale. Oduševljeni smo i tetom i njezinim pristupom i njegovom reakcijom. Pritom napominjem da on stvarno nije neki bogomdani glazbeni talent, ali voli glazbu i puno toga ga zanima, i ovo je pravi put da taj svoj interes zadovolji.
Jedini "minus" je taj da je najmlađi u grupi, i mislim da ga to ponekad malo frustrira.

[Mima]

Da, da, znam, ali kako ja razmišljam -> Elly Bašić, veliki angažman oko vožnje, Lei naporno -> "isplati" se ako bi recimo nastavila glazbenu kasnije; eto tako ja to gledam, proračunato . No, ne kažem da ju još uvijek nećemo tamo upisati, ima vremena i kad krene u školu.