Iskustvo moje sestre nije baš najbolje. Upisala je violinu sa samo 7 godina kao iznimno nadareno dijete, prva je bila na prijemnom (prijemni 99%, iduće dijete je imalo tek 85%). Inače se tada violina mogla upisivati tek sa 9 godina (ne znam kako je sada), a kako je ona bila prva na prijemnom dozvolili su upis. Profesor instrumenta je bio stari pijani napaljeni jarac. Znao se toliko napiti da bi u 2 ujutro zvao doma da otkaže nastavu instrumenta. Maltretirao ju je, čak i pipkao. U školi je bilo obavezno da svaki učenik ima 2 koncerta godišnje, moja sestra je uredno imala 4 koncerta godišnje i nastupala je sa učenicima viših razreda. Kako se otkrilo da maltretira moju sestru, moji su išli u školu tražiti da se promjeni profesor. Škola je odbila pod izgovorom "kad bi svi tražili da odu od njega, onda on ne bi više imao ni jednog učenika". On je to saznao i srušio moju sestru na kraju godine instrument. Morala je ići na popravni. tad je bila 3. razred. Nije htjela ići na popravni. Odustala je od instrumenta. Na žalost. Obožavala je violinu. Svirala ju je stalno. Škola je dopuštala da preko ljeta zadrži instrument, pa je cijelo ljeto svaki dan svirala i vježbala u vrtu naše vikendice na Braču...

Koliko sam čuo, dotični profesor je malo nakon toga umro. Moja sestra više nikad nije svirala violinu.