@sonata, nešto mi sad nije jasno...

U prvom postu na ovom topicu pišeš da pojedinoj djeci "nije jasno" kako sviraju kad traže svoja prava, a u drugom (o djevojčici s disleksijom) da "djeca ipak sebe čuju pa im nije svejedno"... :? Ja to ne razumijem. To mi izgleda kao kontradikcija.

Ni u osnovnoj školi nisu svi učenici odlični. Ne trebaju ni biti. Ocjena je puno više nego izvedba... Odabir djece za glazbenu ionako se vrši na audiciji pri upisu. Ako je dijete prošlo audiciju, znači da VEĆ IMA minimu sposobnosti. Dalje, kako ocijeniti dijete (u glazbenoj) koje je darovito ALI lijeno (ili nemotivirano), a odsvira pred komisijom izvrsno onaj zadnji ispit???

No, da ne širim priču - ocjena je vrednovanje i to je uvijek teško. I u redovnoj školi (osnovna, srednja, svejedno) a pogotovo u glazbenoj. Široko polje dječjeg ponašanja gura se u malu sitnu kućicu od 2 do 5... A problem očekivanja od škole također je isti i u glazbenoj i u osnovnoj. Jedina je razlika u tome što je osnovna škola obvezna, a glazbena vlastiti izbor...

Ja sam nedavno bila iskreno iznenađena kad nam je prof. instrumenta prošli tjedan rekla da su djeca zaslužila odličan na polugodištu (1. razred, tek su počeli) jer iako se prilično odgovorno ponašaju, ipak ima stvari koje bi mogle biti bolje... A onda mi je palo na pamet da i u osnovnoj školi u prvom razredu učitelji daju STIMULIRAJUĆE ocjene, a kasnije to više nije tako.

Bitan je stav roditelja, kao i u svemu. A individualizirana nastava instrumenta i te kako omogućuje i djeci s teškoćama da se snađu, ako za to ima volje. Dakako, treba im podrška (nastavnik instrumenta nije dovoljan, treba tu i roditelj podmetnuti rame - vidim to po svojoj djeci). Naime, ja sam djecu upisala u gš između ostalog i radi poboljšanja koordinacije lijevo-desno (jedan je imao zakašnjeli razvoj motorike, a drugi je ljevak). To ide odlično. U startu sam obavila razgovore koje je trebalo (da osoblje škole zna o čemu se radi) i upisali smo djecu kad su prošli audiciju BEZ većih očekivanja.

Daklem, čokoladi kapa dolje na trudu uloženom oko djevojčice sa smetnjama. Voljela bih (a to smo srećom i dobili ) sličan pristup za svoju djecu. Moje je da im doma objasnim da bez truda/vježbanja/učenja gradiva solfeggia cijela priča nema svrhu i da ih poduprem kad nastupe krize.