Stranica 2 od 7 PrviPrvi 1234 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 322

Tema: Kud jedno tu i dvoje, kud dvoje tu i troje...

  1. #51
    linolina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    ST
    Postovi
    879

    Početno

    Nas je troje-mama je uvijek htjela 4...a živjeli smo daleko ispod standarda koji se tu spominje kao nizak (s autom mlađim od 15 godina )...za svo troje je bilo novca za studij (kod mene i u drugom gradu), za zimovanje ne bi bilo ni za jedno....nekako se starci snađu.

    Ja se bih voljela barem troje -jedno na putu i daj Bože da ne bude posljednje, bar dvoje...a ostalo zbog godina ne znam hoću li stići....blizanci bi mi došli ko naručeni. A novaca...nemam ni koliko sam planirala za prvo, malo sam se trgla i
    dosta stvari odradila za budućnost čim sam vidjela plus (da sam tako razmišljala ranije, imala bih više para...).

  2. #52
    KayaR avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    1,433

    Početno

    Nekako sam najvise brigala oko toga da li cu se svoj deci stici dovoljno posvetiti,a ne sta cu im moci kupiti.
    Iz detinjstva najvise pamtim maminu posvecenost meni,a igracaka sam imala raznih,samo za sebe.
    Pa onda razmisljam.....da sam mamu morala deliti sa bratom ili (i)sestrom,da sam imala manje igracaka,da li bi mi bilo krivo.
    Mozda tada bi...
    Ali uvek dodje tuzni cas kada roditelja vise ne bude,i sve sto ostane su deca,koja imaju jedni druge.
    Ja to nemam,ali zato moja deca imaju,i zbog toga sam najsrecnija.

  3. #53
    linolina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    ST
    Postovi
    879

    Početno

    Citiraj KayaR prvotno napisa
    Pa onda razmisljam.....da sam mamu morala deliti sa bratom ili (i)sestrom,da sam imala manje igracaka,da li bi mi bilo krivo.
    Mozda tada bi...
    Ali uvek dodje tuzni cas kada roditelja vise ne bude,i sve sto ostane su deca,koja imaju jedni druge.
    Da, a ne treba zanemariti ni bratsko-sestrinsku ljubav i tu djeca uče, dobijaju...
    Bilo bi dobro napraviti eventualno razliku među djecom-bar te tri godine, a kasnije mi se čini da "dijeljenje" roditeljske pažnje ide bolje.
    Što se tiče ovoga zadnjega, tu se slažem potpuno-hvala Bogu moji roditelji su još živi, ali starenjem se povećava briga djeteta za njih (ne govorim o materijalnoj brizi, nego o emocijama) i to je puno lakše podijeliti s nekim s kim si ipak-u identičnoj situaciji. Vjerujem da je tako i kad dođe neizbježan kraj.

  4. #54

    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    SZ Hrvatska
    Postovi
    1,942

    Početno

    ana.m,, hvala što si otvorila ovu temu.
    Nena-jabuka, di si? zanima me i tvoje mišljenje...

  5. #55
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Meni je ova tema baš zanimljiva, ali jednostavno mi nije jasno zašto samo ja ispadam prizemna? Valjda jesam takva.
    Ja isto želim najmanje dvoje djece, možda i troje, ali opet mislim da nema te ljubavi ovog svijeta koja može pokriti financije ako su premale i koja može pokriti vaše vrijeme za djecu ako ga nemate.
    Ja bih uvijek prvo od toga krenula.

  6. #56
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Najteže je bilo s nula na prvo. Najlakše sa drugog na treće. Kad se sjetim tog razdoblja kad se on rodio, kad smo došli kući i čitave te atmosfere, baš mi nekako bude toplo oko srca. Bila sam najopuštenija, najveselija, najsposobnija..ma sve nešto u pozitivnom smislu. Što se materijalnog tiče, on nama nije zasad neki veliki izdatak jer uglavnom sve nasljeđuje. Dobro, nije baš sve ali nije problem kupovati cipele i jednom u pola godine komad robe. Mene je strah kako će biti kad narastu i kad odu u srednju školu, pa na fakultet. Već sam se pomirila s tim da u Zg neće moći ići, kao npr većina studenata odavde, nego bliže. Ko će to sve obući kad ti dođu 3 teenagera? Ma i strah me i veselim se nekako. Ja razmišljam o četvrtom, eto kako nam je, da ti skratim priču


    Maria, kako misliš dobila si dvoje odrasle djece? Nisam u toku, daj objasni

  7. #57
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Citiraj Anemona prvotno napisa
    Meni je ova tema baš zanimljiva, ali jednostavno mi nije jasno zašto samo ja ispadam prizemna? Valjda jesam takva.
    Ja isto želim najmanje dvoje djece, možda i troje, ali opet mislim da nema te ljubavi ovog svijeta koja može pokriti financije ako su premale i koja može pokriti vaše vrijeme za djecu ako ga nemate.
    Ja bih uvijek prvo od toga krenula.
    O vremenu neću jer ga imam. Ali nismo daleko od istine ako kažemo-di ima za jedno, ima i za drugo. Kad ideš računati ukupnu svotu koliko ti jedno dijete košta, možeš slobodno na guzicu pasti. Ali živeći malo po malo, to i nije tako strašno. Ja recimo ne mogu razumjeti ljude koji se odluče na jedno, o tome su masu puta raspravljale i ne trebamo se vraćati na tu temu ali biti toliki ziheraš i paničar, pa radi straha o nedostatka novaca i vremena uskratiti sebi i svojoj obitelji još jedno dijete, mi je baš čudno. Zamisli se sa 70 godina, oće ti biti drago?

    Mislim, nije da imaš 5 pa razmišljaš o 6. nego postoji opcija za drugo. Ili da si radno nesposobna ili socijala pa znaš da materijalno to ne možete priuštiti

  8. #58

    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Postovi
    9,914

    Početno

    stiže opširan pp, ja sam mislila da svi znaju

  9. #59
    anamar avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Postovi
    2,334

    Početno

    ja bi da nas je pet. ali ni nas četvero nemamo rješeno stambeno pitanje (živimo u 30 m2 koji nisu naši). to je TO materijalno koje me muči, a ne hoću li imati za komad robe ili za slobodne aktivnosti.

  10. #60
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    ana ipak vrijeme lijeci brdo toga, dakle troje
    imam dovje i trudnoca s balerinom bila je sok. mislim da mi se sad zalomi i trece da bi to puno lakse podnjela nego trudnocu s drugim.
    sredila sam svoj posao koji m oze lako ici s djecom.
    ali meni je dvoje dosta pogotovo zbog mojih godina.
    imam dvije sestre, ne sjecam se da sam bila zakinuta u djetinstvu za nesto, a i tad nisu bila laka vremena, pogotovo um ojoj obitelji, jer smo kupili stan za stariju sestru koja je dosal studirati u zgb. ja nisam isla na ljetovanja na more, ali u toj dobi to mi i nije bilo vazno. vazno mi je bilo biti s mojom ekipom iz kvarta. zamisli ljeto a cijele dane vani s svojim drustvom .
    troje ko dvoje je sto se tice hrane istinito, uvijek mogu jos nekog nahraniti kad dodje bez frke, tako da iskreno mislim da bih mogla uvijek dati hranu trecem.
    u danasnje vrijeme po meni obilja mislim da klincima ne fali ni igracaka. osvrni se samo u sobi svojih klinaca i reci da li mislis da sljedecu godinu dvije ne dobiju niti jednu igracku da se ne bi imali s cim igrati. tako da i taj segment koji je klincima bitan mi se cini zanemariv.
    ali ono sto je bitno i sto moze utjecati kod nekih na odluku jesu veci financijski troskovi:
    - auto, ali kad ga kupis sad imas ga dulje vrijeme, a kasnije kad vise AS ti ni ne trebaju pitanje je da li ce te i kad ici svi zajedno.
    - autosjedalice, jer znamo da traju po 6 godina, a bome treba ih
    - da li trebas mijenjati stan? dok su jos mali koliko znam meni se tvoj cini sasvim dovoljan, jer stane ti i treci krevet, ali da li je dovoljan kad imas skolarce, koji trebaju svoj mir. no to je u dalekoj buducnosti.
    - koliko znam nemas pomoc baka, e sad meni taj segment ne bi utjecao na bilo sto u zivotu, ali nekima je bitan, mislim da je i kod tebe zanemariv.

    i meni na ovoj temi fali litala

    s jednom recenicom cak i meni bi stavila bubu u uho za mozda jos jedno.

    ovo ljeto sam ljetovala s obitelji koja ima 6 klinaca. kod njih je sve nekako skladno i moram ti priznati cini mi se sasvim normalno. spadaju u prosjecnu HR obitelj i meni su se cinili jako sretnim. a majka je bila svima posvecena i manje isfrustrirana od mene s mojih dvoje. a bome nisu mi se cinili ni gladni ni lose obuceni.
    i ako ti se javlja pitanje da li jos jedno mislim da odgovor ne trebas traziti u financijama, vec da li ce to upotpuniti tvoju obitelj, jer sretan covjek je bogatiji s malo nego nesretan s puno

  11. #61
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Citiraj Trina prvotno napisa
    Citiraj Anemona prvotno napisa
    Meni je ova tema baš zanimljiva, ali jednostavno mi nije jasno zašto samo ja ispadam prizemna? Valjda jesam takva.
    Ja isto želim najmanje dvoje djece, možda i troje, ali opet mislim da nema te ljubavi ovog svijeta koja može pokriti financije ako su premale i koja može pokriti vaše vrijeme za djecu ako ga nemate.
    Ja bih uvijek prvo od toga krenula.
    O vremenu neću jer ga imam. Ali nismo daleko od istine ako kažemo-di ima za jedno, ima i za drugo. Kad ideš računati ukupnu svotu koliko ti jedno dijete košta, možeš slobodno na guzicu pasti. Ali živeći malo po malo, to i nije tako strašno. Ja recimo ne mogu razumjeti ljude koji se odluče na jedno, o tome su masu puta raspravljale i ne trebamo se vraćati na tu temu ali biti toliki ziheraš i paničar, pa radi straha o nedostatka novaca i vremena uskratiti sebi i svojoj obitelji još jedno dijete, mi je baš čudno. Zamisli se sa 70 godina, oće ti biti drago?

    Mislim, nije da imaš 5 pa razmišljaš o 6. nego postoji opcija za drugo. Ili da si radno nesposobna ili socijala pa znaš da materijalno to ne možete priuštiti
    Nisi ti mene shvatila ja želim svakako dvoje i imati ću ih ako Bog da, a 3. možda (ako se zalomi).
    Ja gledam po sebi, MM puno radi i s drugim djetetom želim biti do njegove druge godine doma, jer mislim da je to jako potrebno, i ne želim prolaziti ranojutarnja odvajanja, plakanja,....
    Treče meni nema smisla ako si ne mogu priuštiti da budem s njima dok najmlađi navrši 3.
    Meni je ustvari kod odluke o broju djece bitniji faktor koliko vremena im mogu posvetiti, nego koliko novaca imam. Naravno ako imam za osnove, a to smatram da imam.

    Ti i sama vjerojatno kužiš kaj mislim, jer si odlučila biti doma s djecom, i meni je to ok, to i ja želim.
    Ali meni nije nikako opcija da i mene i MM - a nema doma od 6 do 18, djeca su u vrtiću, dnevnim boravcima i slično, kod bake, čuvalice,... i onda imamo 2 sata svaki dan za biti s njima. To za mene nije život i to ne želim.
    Ja nisam nikako pobornik one teze da je dovoljno malo vremena ako je kvalitetno, jednostavno u to ne vjerujem.

    E da, oo što pišem da ja žeim biti doma s djecom, ne mora nužno biti mama, može i tata, ali je bit da vremena za djecu mora biti i to mi je najvažnije.

    Ustvari Trina vrlo slično razmišljamo po tom pitanju.

  12. #62
    piplica avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    3,170

    Početno

    Ako ćemo o troškovima, treće dijete može koštati puno, a može i jako malo, ovisno o tome koliko trošite/štedite.

    ana.m, obzirom da si forumskoj javnosti poznata kao vrlo štedljiva ( McAna.m ) treće dijete ti neće značajnije povećati troškove.
    Imaš i sina i kćer, dakle što god da dobiješ, robicu već imaš, igračke imaš, opremu imaš, ostaje ti kupiti cipelice dva puta godišnje i naravno hrana, ali znaš kako se kaže, gdje jede četvero, uvijek ostane i za petoga.

    Osobno, ne ide mi baš ekonomiziranje i ne bih se odlučila na treće da sam imala financijskih problema.

    Što se tiče organizacije sa troje djece, mi nekako kao i davorka, svuda zajedno.
    Sve se zapravo brzo posloži i taj osjećaj zajedništva po dolasku treće bebe je predivan.

  13. #63
    Lucija_Zg avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2009
    Postovi
    130

    Početno

    mi ih imamo troje i mislim da je najteze bilo kad smo dobili prvog sina.
    nismo imali iskustva, nismo vise bili "slobodni" raditi kad/sto nas je volja i sl...
    kad smo polako uvidjeli kako je sve ok (pri tom nismo uopce razmisljali koliko cemo imati novca kad npr krenu u srednju skolu i sl) odlucili smo se na drugo dijete.
    bilo je cupavo prvih mjeseci dok je mladji bio beba a sad su dvojica kao jedan. suprug je vise s njima po vani, svukud ih vodi, sve moze sam, decki slusaju, igraju se zajedno...a ja sam s bebicom.
    s njom i jos jednim sinom mogu sve sama, ali bome kad ih je troje samnom, teze mi je jer je mala razlika.
    ukratko, uzivamo sa svojom djecom, vodimo brigu o zdravlju, svom poslu, zelimo raditi, miislimo da djeci nece nis faliti ako nismo s njima do 3će godine po cijeli dan....

  14. #64
    piplica avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    3,170

    Početno

    Anemona, ne razumijem to sa vremenom, da li ti smatraš da sa dvoje djece trebaš imati duplo više slobodnog vremena ili?
    Pa ne ideš u park i šetnju prvo sa jednim, a poslije sa drugim, ne čitaš priču jednom, pa drugom, ne igraš se danas sa jedni, a sutra sa drugim...

  15. #65
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    ajde necemo o parkicima, jer ce ana m. odmah odbaciti sva misljenja kako je s troje klinaca super

  16. #66
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Citiraj piplica prvotno napisa
    Anemona, ne razumijem to sa vremenom, da li ti smatraš da sa dvoje djece trebaš imati duplo više slobodnog vremena ili?
    Pa ne ideš u park i šetnju prvo sa jednim, a poslije sa drugim, ne čitaš priču jednom, pa drugom, ne igraš se danas sa jedni, a sutra sa drugim...
    Jednostavno, kao što sam i rekla mislim da je ona famozna rečenica da je malo provedenog vremena ali kvalitetno s djecom dovoljno, sranje.
    Ako roditelji imaju takvo radno vrijeme da im ostaje 2-3 sata dnevno da budu s djecom onda to ne ide. Svejedno da li je u pitanju jedno, dvoje, troje, četvoro djece. Vremena za njih mora biti.
    Isto tako ako mama planira 2., 3., 4. dijete, a mora se vratiti na posao nakon 6 mjeseci ne radi želje da radi, nego radi financijske situacije, a dalje dijete preuzima baka, čuvalica, vrtić,.... meni to nije opcija.
    Na takav nedostatak vremena mislim.
    Ali to je samo moje mišljenje, nekome možda vrijeme nije toliko bitno.

  17. #67

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Postovi
    1,610

    Početno

    Naravno da se ne možeš isključivo posvetiti svakom djetetu ponaosob ako je više djece, ali, kako kaže piplica, možete se igrati svi zajedno, ili otići negdje zajedno.
    Osobno, sad mi to vrijeme koje sam prije imala za igru samo sa jednim djeteom fali, ali vjerujem da ću nadoknaditi kad beba malo naraste. Pokušavam biti sa njim što više kad je MM doma, pa on preuzme bebu.
    Ali, ja sam oduvijek htjela više djece (onda kad sam se ipak odlučila da ću imati djecu ).
    Brinu li me financije? Pa, bilo bi glupo reći da mi je svejedno, ali nije mi to bilo presudno pri odluci o drugom djetetu.

  18. #68

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    1,715

    Početno

    Mi smo s tim poslom napravili neki kompromis. Zapravo ja. S prvim djetetom sam išla raditi na 4 sata sa 6 mjeseci jer smo bili u kreditu i jednostavno sam morala, čuvala ga je tih 4 sata moja mama koja je tada bila 57 godina,mlada penzionerka. Bilo je super, praktički nije ni osjetio da me nema, jer je u tih 4 sata 2 sata spavao i onda otišao prošetati s bakom i ja bi već došla. S drugim djetetom sam ostala 13 mjeseci doma (porodiljski i mjesec dana godišnji), kasnije ga je čuvala teta čuvalica do 3. godine. S ovim najmlađim ću ostati skoro do njegove 2 godine (nikako ne mogu tri iako imam pravo i zbog financija i zbog mog posla na koji se moram vratiti i želim), ići će u jaslice i kombinirati ćemo s bakama. Ove 2 godine koje sam mu pružila ( i svima njima) su nam nezamjenjive, bilo nam je prekrasno, ručak uvijek skuhan po željama, šetnjice, parkići, naše igre doma, uostalom moje prisustvo u kući koje njima daje veliku sigurnost. S obzirom da smo si mogli priuštiti ostala sam 2 godine doma umjesto jedne, ali ne mogu ostati 3 godine. Ja sam ipak zadovoljna i sa te 2 godine, mnoge žene si ne mogu ni to priuštiti nego idu raditi s godinu dana djeteta bez obzira što imaju pravo ostati 3 godine. Od veljače idem raditi, znam da će mi tempo biti full speed, ali nema veze, prošla sam to već 2 puta, taj povratak na posao i sve je funkcioniralo dobro. Ja jako volim biti s djecom, obožavam, ali ne vidim sebe kao domaćicu, svoj posao volim i ispunjava me. Stariji dečki su već veći i njima će biti drukčije kad budem radila, ali to je, po meni, i dobro za njih jer će se postepeno osamostaljivati u nekim stvarima. Bake će ponekad uskakati i sve će biti super.

  19. #69
    KayaR avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    1,433

    Početno

    Ja sam s prvo dvoje ostala kod kuce do pune 3 godine starijega sina.
    Kada smo se odlucivali na trece bilo je vise faktora za,a naknadnom analizom razloga protiv smo zakljucili da su svi do jednog bili komformisticne prirode.
    Momci su vec veliki,zivot ima ustaljeni tok,mozemo im priustiti sve sto im treba(pa i vise od toga),s njima mozemo svuda,konacno spavamo po celu noc....
    A razlozi za?
    Njih je bilo manje,u stvari jedan jedini.
    Htela sam curicu,nekako mi je bilo nezamislivo da je necu roditi pa makar i u 40toj.Satic je ubrzano otkucavao,Bog me pogledao i rodila se
    MM nije delio moj entuzijazam,smatrao je da smo prestari da dobijemo bebu i morile su ga realne zivotne brige po tom pitanju.
    Dete je najlakse roditi,treba ih odgajiti,odskolovati svo troje,izvesti na pravi put,poziveti zdrav dovoljno dugo za njih....
    A meni je sve bilo roza kada sam spoznala da sam trudna i nikako nije dolazilo u obzir da bude drugacije.
    Ne znam da li bih isto osecala i razmisljala da smo vec imali curicu i decka,mozda ne bih...
    Ali,sad mi je najprirodnija stvar da se ima troje,nema nista lepse.
    i cudi me sto svi nemaju troje
    Mm kaze da nisam bas normalna.... :/

  20. #70
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Tu sam, pratim Vas i jako mi je zanimljivo.
    Čak sam se i rasplakala!

  21. #71
    thalia avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,863

    Početno

    Citiraj ana.m prvotno napisa
    Tu sam, pratim Vas i jako mi je zanimljivo.
    Čak sam se i rasplakala!
    ana, jel ti i TM želite treće?
    jel mu možete (kao i drugom dvoje) priuštiti normalan život?
    jel ga smatrate veseljem?

    ako da, go for it.

  22. #72
    KayaR avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    1,433

    Početno

    A da ne pominjem da nakon naseg treceg jos tri para nasih bliskih prijatelja dobilo po jos jedno dete.Iako im je razlika po 10,cak i 12 godina :D
    U pocetku su nas gledali malo :shock: i :/ ,ali sada su presrecni.
    Neko pomenu godine Mi sve cure smo rodile u 40toj i bas smo mlade i ponosne
    I tacno je da ne treba suvisno razmisljati.Ako zelja postoji,tinja i ne prestaje,ako se ima osnovnih uslova-samo napred

  23. #73
    Sek@ avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    406

    Početno

    Citiraj KayaR prvotno napisa
    Ja imam troje :D
    Jedinica sam a MM je treci
    Redovno ima istu(retoricku)izjavu-Nikada ne bih ni pomislio da ces ti zeleti troje dece
    A bilo je ovako:
    nakon 8 godina zabavljanja MD je odlucio da okusa srecu i iz prvog pokusaja rodio se O.Zatim je istom metodom ostadoh trudna ponovo nakon samo 8 meseci...
    Nije mi bilo svejedno,sad je surovo reci da sam bila ocajna.
    Spopadala su me sva ona pitanja o tome kako necu imati svo vreme ovoga sveta za prvo dete,kako ce biti zapostavljen rodjenjem bebe,kako cu ja to uopste sve postici....
    Ali je sve ispalo dobro,i uopste mi nije zao.Bilo je tesko zaista,odjednom sam se nasla u teskoj situaciji(mama umrla iznenada 2 sedmice pre rodjenja bebe,Mm na visemesecnim terenima...)bilo je i suza(mojih)malodusnosti,ali su porasli,o tako su brzo porasli
    i proslo je puno godina,svi smo vec zaboravili pelene,grceve,prohodavanja,nespavanja.....posli smo u skolu godinu za godinom,ucili citati i pisati....
    I taman kada smo s njima mogli sve i svakuda,imali mogucnosti za solidan zivot,meni se ostvario san da dobijem svoju curicu :D
    Ne kazem da je odluka bila laka,i da nam se nije stosta promenilo njenim rodjenjem,premisljali smo se jako dugo MM i ja ali rodila se nasa princeza.
    Secam se scene kada smo svi cetvoro krenuli to jutro u porodiliste,i svoje misli kako je to poslednji put da nas je cetvoro,za koji sat ce nas zauvek biti petoro I sad se s nama uvek vozi i jedan mali veseli drekavac
    Iz ove perspektive,mogu reci da je to najbolja odluka u mom zivotu.
    Gledajuci njih troje skupa,pitamo se skoro svakodnevno kako bi to bilo da se nije rodila.Unela je novu dimenziju u nasu porodicu,svi smo nekako procvetali.Volimo se jos vise medjusobno kroz ljubav koju pruzamo njoj,braca je obozavaju,tata je rastopljen od prvog trena....a ja?

    Ne spavam vec 13 meseci,dan mi prodje brzinom svetlosti,moja profesija-sta to bese?,ali nijednog trena nisam zazalila,za zivotom kakav bi bio da ih imam "samo"dvoje.

    Kad čitam ovaj post oči su mi pune suza. Stvarno super post.
    E da dođe mi da idem na treće. Tko zna možda i nagovorim MM.

  24. #74
    KayaR avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    1,433

    Početno

    Seka
    Pa da znas,sad kad ponovo citam,i meni krenu suze
    Mi nismo imali taj stambeni niti finansijski problem.
    Ali smo imali kljucni,a to je da imamo samo jednu zivu baku od 80 godina,da je MM jako cesto i dugo na putesestvijima i da cu sve za sta se odlucimo morati skoro skroz sama.
    Da se ne udaljimo bas previse od teme,razlika izmedju dvoje i troje jeste velika,ogromna.
    I svaka zena oseca da li je spremna i sposobna za takav podvig.
    Kod mene je srecna okolnost sto su sinovi vec porasli i samostalni,pa mi puno i pomognu.
    Moja dobra prijateljica je rodila troje za 4 godine-e,ja to ne bih mogla!
    Ovako je nasa malena dosla kao slag na torti.Ma! Kao visnja na vrh slaga na torti :D
    Najveca dilema je meni bila,da li rodjenjem jos jednog deteta cinim dobro ili ne starijoj deci
    Misljenja su mi se menjala vise puta dnevno,zestoko sam to prozivljavala.
    Sad kada ih gledam u slatkom zivom klupku kada se igraju zajedno,mislim kako sam glupa bila da sam ikada ista slicno i pomislila
    MM cesto pita sinove-pa sta bi vi sada radili da nje nema?
    A oni odgovore-pocrkali bi od dosade
    Pa i nama bi bilo dosadno.Zasto uzivati u miru i spavanju,kada mozemo uzivati u celodnevnoj guzvi i galami,ciki,vrisci i poljupcima koji prste na sve strane
    Sorry sto sam zabrazdila,mene ova tema vrlo dira

  25. #75

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    1,715

    Početno

    KayaR, sad kada ti gledam potpis vidim da su nam dječica gotovo iste dobi, tvoj srednji je 2001. moj je 2002. i moj najmlađi je isto 2008. ali malo ranije od tvoje curice. Ja sam isto Andreja rodila mjesec dana prije 40-tog rođendana, isto sam jako željela još jednu bebu, baš još jednu bebu, naravno da bi bila sretna da je bila curica jer imam 2 dečka, ali i ovako sam presretna. I to što kažeš, mogli bi sada imati miran život, dečki su već veliki, možemo s njima kud hoćemo, na dočeke Nove godine, tulume raznih vrsta...možemo ih ostaviti s kim god od rodbine i prijatelja pa bi muž i ja mogli na put...da ne nabrajam. Ali, meni se sve to ne može mjeriti s našim sadašnjim životom s našom bebom, s našim mišićem koji hoda, ali još nije zapravo progovorio, kad viče: mama, tata, mama, tata i onda nas grli i ljubi onim svojim malim ručicama, naš mali frčkavi anđelčić...
    Htjela sam to proživjeti još jednom i ne bi mijenjala svoj sadašnji život ni za što.

  26. #76

    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    SZ Hrvatska
    Postovi
    1,942

    Početno

    Citiraj KayaR prvotno napisa
    Seka
    I svaka zena oseca da li je spremna i sposobna za takav podvig.
    eto, tako i ja osjećam.
    a ovo:
    Najveca dilema je meni bila,da li rodjenjem jos jednog deteta cinim dobro ili ne starijoj deci
    i mene to malo muči. al onda se sjetim da me je to mučilo i kad sam čekala / planirala drugo. Vjerojatno bi bilo čudno da me to ne dira, mislim da to samo pokazuje koliko volim/volimo svoju djecu. A gledajući sada svoje dvoje, bez obzira na razliku u godinama, kolika ljubav među njima vlada, ta dilema skoro i nestane.

  27. #77
    KayaR avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    1,433

    Početno

    davorka draga,bas tako!
    Nadam se da delujemo podsticajno na mame koje se dvoume

  28. #78

    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    SZ Hrvatska
    Postovi
    1,942

    Početno

    [quote="KayaRNadam se da delujemo podsticajno na mame koje se dvoume [/quote]
    je, djelujete, samo da znate

  29. #79
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    na mene jos uvijek ne
    ne bi razloge da one koje motivirate ne okrenem na svoju stranu 8)

  30. #80
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Citiraj spajalica prvotno napisa
    na mene jos uvijek ne
    ne bi razloge da one koje motivirate ne okrenem na svoju stranu 8)
    Ma 100 ljudi može napisati svoje razloge za ili protiv, možemo pročitati 100 pozitivnih priča, ili 100 priča s druge strane. Lijepo je čuti tuđa sretna i zadovoljna iskustva, ali svaka obitelj je drugačija, svi mi drugačije živimo, imamo druge prioriteta, i rijetko što zajedničko osim ljubavi i želje za djecom.
    Tako da na kraju svatko mora pogledati točno svoju situaciju tu u kojoj je, svoje uvjete, svoje dileme, svoje želje, strahove,.... i onda odlučiti.

  31. #81

    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    SZ Hrvatska
    Postovi
    1,942

    Početno

    potpisujem svoju šogi (da, da, ima stvari gdje se slažemo).
    svatko za sebe mora odvagati za i protiv, ali mislim da je želja oba partnera za još jednim djetetom na kraju ključna.

  32. #82
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    slazem se i ja sa dvije sogorice, ali jednostavno sam iskreno rekla da me nije motivirao post od davorke i KayaR, jer sam blizu njihovih godina, a nalazim se tamo di su one bile 4 godine.

  33. #83
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    14,725

    Početno

    edit: cak i vise od 4 godine

  34. #84

    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    SZ Hrvatska
    Postovi
    1,942

    Početno

    Baš lijepo da si iskrena.
    Moja želja i mm-ova je daavno prisutna, a neki postovi samo još pojačavaju želju (ako je to moguće). Sad mi još samo fale Nena - jabuka i litala, one to sve uvijek tako lijepo sroče...

  35. #85
    melange avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    ebay
    Postovi
    2,039

    Početno

    mene baš jako zanima, pa ako bi mame mogle pojasniti - zašto mislite da bi rođenjem još jednog djeteta činile loše starijoj djeci?

  36. #86
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Citiraj melange prvotno napisa
    mene baš jako zanima, pa ako bi mame mogle pojasniti - zašto mislite da bi rođenjem još jednog djeteta činile loše starijoj djeci?
    eh, to ti se neda objasnit.
    i ja sam imala napadaje takvih misli, i išla na živce mm-u koji se isto ovo kao ti pitao.
    a valjda još i hormoni, znalo me to i rasplakati - kad bi gledala J i mislila kako više ništa neće biti kao prije.
    luda baba, šta ćeš.

  37. #87
    Svimbalo avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,178

    Početno

    Mene nitko nije zvao , ali da odgovorim melange-ja ustvari ne mislim da bih učinila loše starijem djetetu, nego SEBI-još uvijek nisam dorasla nivou ideje da se ljubav ne dijeli nego množi, stoga još uvijek ne vjerujem da bih drugo dijete mogla voljeti jednako kao Ivana, bojim se da bih ga uspoređivala s njim nauštrb ovog drugog i tome slično. To je razlog zašto još uvijek ne želim drugo dijete, iako dugoročni plan imam. Samo mi to treba sjesti onako kako je to lijepo jednom negdje objasnila litala (možda baš tamo na linkanoj temi), i Anci isto tako.

  38. #88

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    1,715

    Početno

    Vjerovatno misle da bi se s dolaskom male bebe mogle manje posvetiti starijoj djeci i njihovim potrebama. Npr. malu bebu treba kupati i hraniti, starijima čitati priču, pa nekad ne stigneš jer se to poklopi, pa oni ostanu bez priče (jer npr. tata još nije došao doma s posla). Takve neke situacije. Ne možeš ići s njima na sanjkanje (ide tata) jer u to vrijeme mala beba mora doma spavati (ili je bolesna pa ne može van). Po meni su te bojazni neutemeljene. Ja sam i za drugo dijete mislila: kako ću ga ikad moći voljeti kao prvog sina. To me mučilo dok se nije rodio. Njabolje se ne opterećivati takvim razmišljanjima da će starija djeca biti uskraćena. Neće. Sve se posloži. Važno je samo želite li treću bebu ili ne.

  39. #89
    In love avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Ri
    Postovi
    1,482

    Početno

    Citiraj melange prvotno napisa
    mene baš jako zanima, pa ako bi mame mogle pojasniti - zašto mislite da bi rođenjem još jednog djeteta činile loše starijoj djeci?
    Ja sam imala krizu nakon drugog djeteta. Grozno mi je bilo, stalno sam plakala ( malo i hormoni) i razmišljala šta smo to napravili naši curicu, zašto smo imali još jedno dijete. Kadgod bih je pogledala bHi se razplakala, Liza me je stalno pitala zašto plačem. Uh, kad se sjetim tog razdoblja...I onda je jednog dana mom mm prekipilo, sjeo me na stolicu i rekao da je vrijeme da se malo skuliram, i da prestanem na to da smo dobili još jedno dijete gledati kao da je konkurenca Lizi nega da je s time dobila jednog prijatelja, jednu osobu koju će imati i voljeti do kraja života.. S kojom će se moći igrati, svadjati, grliti,...Imat će BRATA I jednog dana kada nas više ne bude on će još uvijek biti tu i neće biti sama...

    Sada Liza ima 2 brata i presretna je Nakon drugog djeteta više nisam imala te krize ( valjda nisam imala vremena )

    Da se vratim na temu, mi imamo 3 drekavce i super nam je. Kako najmanji raste svaki dan je sve lakše, ne kažem da nije naporno, daleko od toga..Ali kad jih vidim kako se zajedno igraju, rade gluposti,... Često znamo ja i muž navećer osluškivati šta pričaju u sobi i kidamo se od smijeha. Stvarno su zakon 8)

    Slažem se, da mora svako sam odlućiti želi imati jedno, dvoje, troje ili više djece.... Ja znam da su meni 3 taman, nemam nikave želje po još kojem a da nemamo treće ne bih se osječala potpunom. Ovako osjećam da smo prava i potpuna obitelj

    Financije - kod nas radi samo muž, imamo kredit za kuću u gradnji i još podstanarstvo..Liza ide na plivanje i u vrtić, Arsen kreće u vrtić poslije nove godine...Ma, sve se može, ja stvarno nemam osjećaj da mojoj djeci nešto fali. Ljeti idu na ljetovanje, zimi na snijeg ( idu kod babice u Sloveniju ), da se mene pita imaju i previše...Auto smo i prije imali veliki, doduše sada bih nam trebao i veći ...Jedino što nas mući je to podstanarstvo, jedva čekamo da se toga riješimo i da preselimo na selo.

    :D

  40. #90

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,210

    Početno

    Meni nakon nekih 5 godina posvećenosti djeci nekako treba predaha. A bojim se kad se počnem odmarat da mi se neće dat uvalit opet u malu bebu...ili bašššš hoće

    Sad mi se ne da
    Poslije ću vidjet.
    Al da treba posložit i one objektivne stvari kao npr. Neke financije, auto, stan...mislim da ne bi bilo zgorega

  41. #91
    MoMo avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    1,346

    Početno

    nemam nista pametno za dodati...ali ja imam samo 1 i znam da necu na tome ostati-kako zasto -jednostavno znam. Ali kad ce to biti trenutno nemam pojma. I da bih voljela 3 voljela bih vise nego ista- jedino me je strah godina ostalog ne (tako barem sad mislim).

    A zasto zapravo pisem- ja imam mladjeg brata. Bila sam zahtijevno prvo dijete u obitelji bla bla ...svijet se vrtio oko mene ali sam u ranom pubertetu pozeljela imati jos jednog brata ili sestru i to me drzalo do pocetka rata. Nazalost mama nije zbog zdravtvene situacije roditi jos jedno dijete i ja sam takoo patila zbog toga u to vrijeme. Ne mogu reci da mi je sad zao jer mi je mamino zdravlje na 1 mjestu ali da bih voljela da imam jos jednog brata ili sestru - iskreno bih zato sto znam da je 3 djece i mojim roditeljima bila zelja ali nije im se dalo. Bez obzira na sve decije i mladalacke nesporazume i sukobe meni je moj brat sada pravo blago iako zivimo daleko jedno od drugog ali znam da imam nekog svog ko me voli i koga ja volim i to me nekako ispunjava srecom i toplinom. Voljela bih da i moja djeca jednom imaju isti osjecaj.

  42. #92
    ivanche avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    454

    Početno

    Nama je najteže bilo s dvoje na troje. I to zato jer su prvo dvoje bili premali da bi se mi bavili njima zajedno, baš kao što davorka kaže. Do tada je bilo nas dvoje na njih dvoje, a onda odjednom nas dvoje na njih troje i tu je trebala dobra organizacija. Sada već svi hodaju pa je i to svakim danom lakše.
    Mislim da će im biti ljepši život ako će ih biti više. Jer neće im za 30 godina sjećanja o djetinjstvu uključivati da li su nosili markiranu odjeću nego će im uključivati igru s braćom i sestrama.

    Trenutno ja ne vidim što uskraćujem svojoj djeci time što ih ima više osim što nemaju najskuplju odjeću, obuću i igračke. Idu i na engleski i na ritmiku i na zbor jer žele i ako nemam kuda s ostalima onda se svi zajedno šećemo dok ta aktivnost ne završi.. Vrijeme provedeno s njima je kvalitetno provedeno vrijeme jer ne možeš provesti loše vrijeme sa više djece. Mislim da su se naučili boriti za sebe jer ih je često dvoje protiv jednog i te im se kombinacije stalno mijenjaju.

    Ne želim ih odgojiti u osobe koje misle da se cijeli svijet vrti oko njih tako da im i tako dobro dođe zajedništvo i međusobna briga. A i kad prođe prva godina više niti oni nisu vezani uz mene 24/7 nego se radije igraju međusobno pa se mogu i posebno posvetiti onome trećemo koji se ne igra.

    Financijski se krpamo jer imamo samo jednu plaću. Auto nam je Opel Astra i u njega stanu tri sjedalice. Uskoro se selimo, ako će nam tamo biti dobro onda ćemo uskoro imati i četvrto. Samo da se još malo ustabilimo i da ja završim faks.
    Kad gledam MMa kad se nađe sa svojih šestero braće i sestara i kad vidim kako im je onda sam sigurna da ih želim bar petero.

    Treće dijete ti uz povremena čupanja donosi samo još više ljubavi i ti samo trebaš srce pustiti da odgovori na tu ljubav.
    A i svakom se željenom djetetu može priuštiti normalan život. Samo što je normalnost pojam koji je različit svakome od nas. Ako mu možeš priuštiti dozu svoje normalnosti, što se fizičkog i psihičkog tiče, tada nemaš razloga čekati jer da nije željeno ne bi otvorila ovu temu

  43. #93
    Anemona avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    sjeverozapadna
    Postovi
    11,052

    Početno

    Citiraj ivanche prvotno napisa
    Treće dijete ti uz povremena čupanja donosi samo još više ljubavi i ti samo trebaš srce pustiti da odgovori na tu ljubav.
    A i svakom se željenom djetetu može priuštiti normalan život. Samo što je normalnost pojam koji je različit svakome od nas. Ako mu možeš priuštiti dozu svoje normalnosti, što se fizičkog i psihičkog tiče, tada nemaš razloga čekati jer da nije željeno ne bi otvorila ovu temu
    Meni je ovo jako lijeo rečeno i opisuje što ja mislim.

  44. #94
    KayaR avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    1,433

    Početno

    Ja sam imala ucenike-brata i sestru,koji su imali jos i mladju sestru.
    Ziveli su u memljivom podrumu,smrdili su strasno,radi "higijene"bili osisani na keca masinicom :/ ....
    Decko je dolazio na casove u roza antilop cipelama iz kojh mu je peta probijala van a mama mu je ostavljala da vuce pune torbe s pijace u povratku kuci...
    A onda su rodili i cetvrto....dolazili grupno na casove,sisali po hodnicima....
    Ja sam tada bila jos jaaaako daleko i od udaje i od dece,i to mi je izgledalo zaista strasno i nepravedno prema toj decici.
    Medjutim,deca su sjajna.Darovita,vredna,poslusna,lepo vaspitana,nikada nikakvih problema nisam imala s njima.osim sto su bili jako cudni svojoj okolini,ljudi su to tesko prihvatali.
    Ali,njima kao da to nije uopste bilo bitno,bili su srecni....
    Danas su svi porasli(najmladji je 11 godina),jako su uspesni,svi sviraju po dva instrumenta,najstariji studira na Pariskom konzervatorijumu.pobrali su bezbroj prvih nagrada na raznoraznim takmicenjima....i svi koji su ih kritikovali i podozrivo gledali mogu samo da im skinu kapu.
    Ali da su socijalni slucajevi-jesu,zajednica im je pritekla u pomoc(jedni od onih sto naposletku osvanu na drugom dnevniku).
    Pritom je majka doktor nauka,a tezu je pisala dok je bila na bolovanju s trecim detetom,i kaze da se tom prilikom sita naodmarala :?
    Eto,kuriozitet...
    Nasla se dva jednaka,(po meni,sorry,ali ludaka)stvorila decu kao svoj projekt u neuslovima,i uspelo im je.Tj,deca su im "uspela".
    Svega ima...

  45. #95
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno

    Ja obožavam djecu, ali smatram da mi je ovo dvoje taman. Što se tiče MM on ne bi imao ništa protiv još jednoga, ali ja imam osjećaj, kako je to neko na ovom forumu lijepo rekao, da sam rodila svu svoju djecu. Pri tome ne mislim da bi mi nedostajalo ljubavi, jer sam te strahove prebrodila davno prije rođenjem drugog djeteta, nego stvarno mislim da nismo financijski u mogućnosti podizati još jedno dijete, a da pri tome ne zakinemo ovo dvoje koje imamo. Njihove potrebe rastu kao i oni sami i stvarno nije isto imati malu djecu ili dvoje od kojih je jedno maturant, a kćer će skoro 14. Ako sve bude u redu, iduće nas godine čeka fax starijeg, a i ova mlađa ima svoje potrebe koje nekako za sada uspijevamo zadovoljiti. Recimo, stariji bi želio polagati vozački, ali mi mu to trenutno nismo u mogućnosti priuštiti iako su nama u toj dobi naši roditelji to mogli omogućiti. Znam, netko će reći kako to baš i nije nešto neophodno, međutim ja se svejedno ne osjećam dobro zbog toga. Trenutno sam i sama nastavila školovanje koje je usko vezano uz djecu i ako bude zdravlja i sreće, u budućnosti se vidim u toj struci, jer zaista kao što sam prije rekla ljubavi i brige za djecu mi ne nedostaje. A ako mi se i ne ostvare moji planovi onda ću, nadam se, biti mlada i aktivna bako svojoj unučadi, naravno ukoliko mi to moja djeca omoguće . Za sada ja i MM svoje slobodno vrijeme (kojeg uz veliku djecu uvijek ima) provodimo sa našim četveronožnom "bebom" od pune 4 godine koji je zaista punopravni član obitelji, ali to je za neku drugu temu...

  46. #96
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Ja sam jedinica, kao i KayaR, i uvijek sam željela troje djece. E sad, nama je treće došlo par godina prije nego što smo planirali. M. je imao samo 17 mjeseci kad se E. rodila i tada mi je bilo neopisivo teško jer je E. prvih pola godine sisala svako malo, nije mogla spavati nikako osim na cici i nije je mogao uspavati nitko osim mene. Puno sam proplakala jer se u tom periodu, ustvari čak i prvih godinu dana, skoro uopće nisam mogla posvetiti M.-u, koji je još uvijek bio moja beba. Sve oko njega je preuzeo tata i M je još uvijek više vezan uz tatu. Da ne govorim o starijoj curici, samo što je ona sve to super prihvaćala. Navečer bih najstarijoj pokušavala čitati, a mala je visila na cici ili urlala.

    Tek im se sad mogu podjednako posvetiti, a to mi je jako važno, da im pružim onoliko svojeg vremena koliko je svakome od njih potrebno. I koliko je meni potrebno da budem sa svakim od njih. Sad malena shvaća da se prvo čita priča za spavanje, a onda se, nakon toga, cica. Ona i braco su sad kao blizanci - čitamo im iste priče, igraju se istih igara pa je puno lakše.

    Neko vrijeme nam je bilo teško je nas je bilo "samo" dva roditelja na troje djece, od kojih je dvoje mlađih vrlo zahtjevno.

    Zašto toliko pišem o posvećivanju vremena? Zato što mi je to jako važno i zato što nismo imali financijskih problema - radimo i suprug i ja, auto u koji stanu tri sjedalice smo već imali kad smo dobili drugo dijete, imamo svoj stan u obiteljskoj kući, nemamo kredite.
    I ja mislim da je financijska komponenta cijele priče jako bitna, kad su djeca mala, troškovi koji idu uz treće dijete nisu toliko veći od troškova za dvoje djece, ali što kad djeca porastu? Svako od njih ima pravo npr. studirati, baviti se čim želi itd....

    To je ono što me najviše brine - hoćemo li im u budućnosti moći omogućiti sve što budu trebali, u smislu studiranja i sl. Sad imamo dovoljno za sve, ali skoro da i ne možemo ništa štediti.

    Toliko o praktičnim stvarima.
    Što se tiče svega ostalog, baš uživamo. Srce nam je puno kad ih pogledamo kako se vole i kako se igraju zajedno (što ne znači da se koškaju i ne tuku, onako bratski). I silno sam ponosna kad vidim kako se najstarija curka prema mlađima ponaša kao mala mama, pazi ih i popušta im jer su oni "njezini mali bebači". I kad M. čuva svoju malu seku i ne da je nikome.

    Eto, nama je troje baš taman.

  47. #97
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    A što da vas iznenadi?
    Ok, svi mi imamo neke svoje planove, želje, razmišljanja. I želimo da nešto ide nekim određenim tokom...
    Ali što kad se desi nešto što niste planirali, nešto za što uopće niste spremni?
    Što je onda s vašim željama i planovima.
    I još ako vam se želje baš i ne poklapaju?

  48. #98
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno

    Nas je iznenadilo. Planirali smo troje, ali ne u tako malom vremenskom razmaku.
    Ništa, stisnuli smo zube i izdržali. Imali smo tu sreću da nisam sve morala sama, MM ima neko normalno radno vrijeme pa je dosta s nama.
    I sad nam je jako lijepo. Naporno još uvijek, ali lijepo.

  49. #99
    KayaR avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    Beograd
    Postovi
    1,433

    Početno

    Pa,eto,nas je iznenadilo
    Jesam imala dugogodisnji zal za curicom,ali nisam to glasno izrekla.
    Proslo je puno godina otkako sam odgajila 2 bebe skoro istovremeno(17m razlike)i nekako nam je bilo dobro u nasem uhodanom zivotu.
    Imalo se vremena za sve i mogucnosti za svasta.
    A onda se desila trudnoca.I sta sad?
    Imala sam 10 duuuugih sedmica razmisljanja i premisljanja,plakanja,vaganja.....
    Pogotovo sto se Mm nije bas slagao s idejom o troje(iako je on treci,ili bas zato,ko zna..)
    Nemam nikakvu pomoc,o tome sam vec pisala,teret svega sto ce biti pada bar 80% na moja pleca,nije nam bilo lako odluciti se.
    Cak iako finansije,auto i dovoljno prostora nisu bili smetnja.
    Pokusavala sam sebe,nas,zamisliti za 10,15 godina,s ovo dvoje koje imamo i neizmerno volimo.A onda s jos jednim koje ne poznajemo i nemamo predstavu kako bi sve to izgledalo...
    Prelomila sam ja.Nek ide zivot,rodicu,nema nazad!
    I nisam se pokajala :D

    Iako Mm i dan danas u drustvu ne izostavi da napomene kako je to bila moja ideja i da ne zna sta mi je bilo

  50. #100
    ana.m avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2004
    Lokacija
    Zagreb,wild west
    Postovi
    9,220

    Početno

    Hvala Kaya, laumi i sve ostale cure...
    Samo pišite dalje, ja sam tu, čitam!

Stranica 2 od 7 PrviPrvi 1234 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •