Ja sam imala ucenike-brata i sestru,koji su imali jos i mladju sestru.
Ziveli su u memljivom podrumu,smrdili su strasno,radi "higijene"bili osisani na keca masinicom :/ ....
Decko je dolazio na casove u roza antilop cipelama iz kojh mu je peta probijala van
a mama mu je ostavljala da vuce pune torbe s pijace u povratku kuci...
A onda su rodili i cetvrto....dolazili grupno na casove,sisali po hodnicima....
Ja sam tada bila jos jaaaako daleko i od udaje i od dece,i to mi je izgledalo zaista strasno i nepravedno prema toj decici.
Medjutim,deca su sjajna.Darovita,vredna,poslusna,lepo vaspitana,nikada nikakvih problema nisam imala s njima.osim sto su bili jako cudni svojoj okolini,ljudi su to tesko prihvatali.
Ali,njima kao da to nije uopste bilo bitno,bili su srecni....
Danas su svi porasli(najmladji je 11 godina),jako su uspesni,svi sviraju po dva instrumenta,najstariji studira na Pariskom konzervatorijumu.pobrali su bezbroj prvih nagrada na raznoraznim takmicenjima....i svi koji su ih kritikovali i podozrivo gledali mogu samo da im skinu kapu.
Ali da su socijalni slucajevi-jesu,zajednica im je pritekla u pomoc(jedni od onih sto naposletku osvanu na drugom dnevniku).
Pritom je majka doktor nauka,a tezu je pisala dok je bila na bolovanju s trecim detetom,i kaze da se tom prilikom sita naodmarala :?
Eto,kuriozitet...
Nasla se dva jednaka,(po meni,sorry,ali ludaka)stvorila decu kao svoj projekt u neuslovima,i uspelo im je.Tj,deca su im "uspela".
Svega ima...