Pokazuje rezultate 1 do 32 od 32

Tema: Poteskoce u navkavanju na vrtic - samoregulacija emocija kod djecaka (5 god.)

  1. #1

    Datum pristupanja
    Oct 2020
    Postovi
    4

    Početno Poteskoce u navkavanju na vrtic - samoregulacija emocija kod djecaka (5 god.)

    Postovani clanovi foruma,

    Nakon dugog citanja odlucio sam postati clan i zatraziti vase misljenje/savjet/pomoc/iskustva....
    Sve od navedenog je dobrodoslo.

    Unaprijed se izvinjavam moderatorima ako se tema negdje duplira (sto moderatre najvise nervira ), ali sam forum je toliko obiman i pokriva mnogo tema koje je prosto nemoguce bas sve pregledati/procitati.

    Naime radi se o sledecem :

    Otac sam dva djecaka. Stariji, 5 godina, mladji 2,5.

    Moj stariji sin je razlog sto vam se obracam.

    Djecak je urednog razvoja i napredovanja, po rijecima njegovog pedijatra. Rodjen je nesto "manji", sa 2770g sa potrebom hitnog carskog reza - jer je ostao bez pl. vode neko vrijeme. Uglavnom, porod i ishod - bez problema za djete.

    Kao beba, pokazao je znake veoma nemirnog djeteta. Vrlo rijetko je mogao da mirno lezi, da se vozi u kolicima, da ne place u auto sjedalici. Sve to, u tom periodu je bilo jako naporno ali je sa vremenom, kao i sve u zivotu - proslo (izuzev cinjenice da je i sada jako nemiran).

    Doslo je vrijeme za Kinderkrippe (jaslice) u koje je ovdje u AT krenuo sa 1g i 11 mjeseci. Tada, nije se susretao sa njemackim jezikom, a i svoj maternji do tada nije bas najbolje savladao.
    Vec u prvim jaslicama pocele su prituzbe vaspitacica (ne pausalnom ocjenom - neiskusnih) kako je nas djecak, nemiran, tezak za saradnju i kako ne slijedi pravila (sa cim se slazem).

    Zavrsio je boravak u jaslicama sa oko 3 godine. Te 3 godine su bile teske za nas, ne samo radi jaslica, nego iz raznih porodicnih poteskoca koje smo tada imali (smrtni slucaj).

    Doslo je vrijeme za socijalizaciju u vrticu....tada je dobio mjesto u jednoj ustanovi koja ima prefix Tages Mutter (dvije zene koje se brinu za 10 djece razlicitih dobi - od samih beba do najstarijih, gdje je bio moj sin svrstan, skoro sam)

    Odlazak u tu ustanovu trajao je samo par mjeseci jer smo vidjeli da mu je tamo dosadno, da izaziva paznju radeci gluposti i na kraju da je prestar (da tako kazem) za grupu u koju je stavljen. U medjuvremenu dobio je i brata.
    Odlucili smo da ga povucemo i sacekamo, manje od godinu dana, da djecak provede vise vremena sa nama, prvenstveno sa majkom...da se malo emotivno stabilizuje.

    Prosla je godina...on se dosta promjenio. Tecno prica nas i njemacki jezik. Gruba motorika je superiornom nivou (namjerno pisem gruba zbog teksta ispod koji ce uslijediti), moze se reci. Vrlo bistrog i ostrog, u skladu sa njegovim uzrastom, uma. Slobodno se moze reci da je poprilicno tvrdoglav i ponekad nezgodan djecak ali ne nesto sto jedan roditelj ne bi mogao savladati, doduse sa mnogo truda i zivaca.

    Problemi koji se sada javljaju a ocigledno je da su se pojavili u proslosti i vukli se vremenom i do danas su sledeci :

    Sada idemo u vrtic (vec 4 nedelje) u kojem, kao i u drugim organizacionim ustanovama, moraju da se slijede pravila, grupe, vaspitacica, postovanja druge djece i njihovih okvira. Ovo sve navedeno on relativno odbija da cini.
    Znaci da pojednostavim primjerima kako bi lakse imali potencijalnu sliku :

    Otimanje igracaka > na naredbu da to vrati ili ne radi > negodovanje, ljutnja, bacanje igracaka, plac pa ponekad i blago destruktivno ponasanje.
    Sjedenje za stolom kada je vrijeme obroka > skoro pa nemoguca misija. Po naredbi ili prisili opet ista reakcija kao i kod otimanja.
    Iznenadna promjene raspolozenja > npr. igra se fino, sam ili u grupi, ucestvuje, i onda bez ikakvog (vaspitacicama) vidljivog razloga, porusi ili pokvari zajednicku ili igru druge djece. Spoznajom da je izazvao paznju drugih i na poziv da se smiri i da to ne radi....bjezi i opet dolazimo od iste reakcije kao kod otimanja.

    Sve to rezultira kratkim boravkom u vrticu jer vaspitacice nemaju (ili nece) metodu kako da hendlaju sa njim.

    Nismo onda oklijevali jer je to sada vec treca ustanova u koju odlazi i moze se reci, ne uklapa se.
    Otisli smo psihologu (na preporuku, provjerenom sa dosta dobrim backround-om).
    Skraticu pricu da vas ne davim mnogo (ako vec nisam).

    Raznoraznim testovima je utvrdjeno da je djecak mentalno na sasvim normalnom nivou u skladu sa njegovom dobi.
    Bogu hvala, nema bolesti, ment. ostecenja ili slicno.

    Konacna misao psih. je nedostatak samoregulacije emocija i blago kasnjenje u finoj motorici (ne drzimo olovku pravilno, vec punom sakom, ne skacemo na jednoj nozi).

    Slijedi rad sa psihologom, u grupi da se ispravljaju "nedostaci" koje nas djecak ima. De facto, on ima poteskoce u socijalizaciji sa drugima SAMO kada su u pitanju pravila i postovanje tudjih stvari, to se vidi golim okom. Ima doduse, dosta, svojih drugara/vrsnjaka sa kojima najcesce nema te probleme. Vrlo lako stupa u kontakte sa ljudima, nije stidljiv, otvoren je - generalno nije povucen tip. Sto u neku ruku dosta demantuje ove gore navedene stvari koje su utvrdjene as it is.

    Dragi roditelji, oni koji ste imali iste ili slicne probleme, pisite mi svoja iskustva, savjete, misljenja. Da li smo preduzeli sve korake, da li mozemo jos nesto uraditi za nase djete, po vasim iskustvima!?

    Mi cemo krenuti u dugi proces rjesavanja tog nazovimo problema, sto ce ja vjerujem potrajati ali ono sto boli, na dnevnom nivou je cinjenica da djete ne funkcionise u grupi i vrlo je moguce da ce dobiti etiketu, posebnog djeteta - cega se ne bojimo ali nam je zao radi toga, ako se tako ispostavi.

    Stoga mi pisite. Pomozite mi sa svojim iskustvima.

    Zakljucno, kao roditelj koji osjeti svaki udah i izdah svog djeteta i sa tim cini mi se - i svaku njegovu emociju, mislim da je moje djete emocionalno nezrelo (ako taj termin postoji i moze se upotrijebiti) i da pokazuje znake hypersensitive djecaka (sto sam i ja svojevremeno bio).

    Svaka ideja, iskustvo, knjiga, savjet, nam kao zabrinutim roditeljima mnogo znaci a posebno u ovom strahu nastalom od pitanja - kako ce se nase djete uklopiti u drustvo (a morace), u skolu (koja ce ubrzo) itd.

    Svako dobro i puno pozdrava iz AT.

  2. #2
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    16,922

    Početno

    Vjerujem da će vam se javiti cure s iskustvom i konkretnim savjetom, htjela sam samo reći da zvučite vrlo razumno i racionalno. Sretno !!

  3. #3
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    28,926

    Početno

    Id3d, dobrodošao na forum!

    Iz opisa dječaka čini mi se da nije riječ nečem patološkom (većina roditelja ima nekakve izazove pri odgoju djece - neki veće, neki manje...) ali moglo bi biti nekih elemenata hiperaktivnosti, što ometa adaptaciju.

    Moji sinovi imali su raznih razvojnih problema (jedan neurološke smetnje i kratak interval pažnje, drugi disleksiju). Kakav god problem djeca imala, roditelji su ti koji se moraju pozabaviti traženjem rješenja.

    Iz vlastitog iskustva - morate strukturirati svoj život. Dijete koje naginje hiperaktivnosti (a i sva ostala djeca predškolske dobi) treba STRUKTURIRANO VRIJEME I PROSTOR.
    Evo što možete napraviti:
    - smanjite ometanja (izbacite iz upotrebe sve vrste ekrana, jer njihovo korištenje daje pretjeran poticaj neurološkom sustavu i često izazivaju ponašanje koje je nalik na hiperaktivnost, iako nema elemenata za dijagnozu) - ugasite TV, računalo, sklonite mobitel... Umjesto toga možete slušati audio priče ili još bolje - čitati slikovnice
    - smanjite količinu igračaka (pretjerana količina stvari isto izaziva to da pažnja "skače" i ne može se zaustaviti na jednoj aktivnosti) - odaberite one koje su korisne za razvoj djece
    - postavite "shemu dana" - uvijek spavanje, jelo, kupanje, igranje trebaju biti u isto vrijeme
    - obratite pažnju na prehranu - jedite zdrava jela, organizirajte obroke uvijek u isto vrijeme, izbacite rafinirane šećere i slatkiše općenito, jer velike oscilacije šećera u krvi također utječu na ponašanje. Osim toga, vodite računa da dijete pije dovoljno vode - kad je tijelo (i naročito mozak) "na suhom" - često naginje hiperaktivnosti, a pogotovo ako dijete nije u stanju prepoznati osjećaj gladi i žeđi.

    Potičite igre koje razvijaju motoriku i interval pažnje:
    - glina i plastelin
    - vodene boje - slikanje prstima, pa onda kistom
    - puzzle 2d i 3d
    - Märklin
    - Lego kocke
    - pikule
    - nizanje perlica

    Potičite samostalnost u aktivnostima koje dijete može savladati (prema dobi)
    - odabir odjeće
    - samostalno oblačenje
    - pomaganje pri raspremanju/pospremanju stola
    - pospremanje igračaka i općenito vraćanje stvari na mjesto

    Bitno je krenuti od aktivnosti koje dijete voli i u kojima uživa, a korisne su za njega. Moj stariji sin je "spajao kabele" od druge godine života i to je razvilo njegovu traljavu motoriku do sasvim podnošljive granice. Eno ga, studira elektrotehniku i super mu ide, a kao malo dijete nije mogao skočiti sunožno do pete godine.

    Sretno vam bilo! Ako dijete i dobije dijagnozu (hiperaktivnost ili neku drugu) nije to nikakva tragedija, nego smjernica roditeljima koji tada znaju što im je dalje činiti. Osim toga, ako dobijete papir s dijagnozom, bit će u vrtićima lakše objasniti da dijete nije zločesto, nego da ima problem na čijem rješavanju radite i to i od njih očekujete.

    Evo i malo tuđe pameti:

    Literatura:
    Priprema za upis u vrtić: https://www.poliklinika-djeca.hr/akt...teta-za-vrtic/

    Hiperaktivno dijete: https://www.poliklinika-djeca.hr/pub...ktivno-dijete/
    https://www.poliklinika-djeca.hr/za-...ivnom-djetetu/
    Posljednje uređivanje od Peterlin : 06.10.2020. at 16:00

  4. #4

    Datum pristupanja
    Oct 2020
    Postovi
    4

    Početno

    Puno vam hvala na datim odgovorima/smjernicama/razumjevanju i podrsci.

    Za sada (po uradjenim testovima kod psihologa sa timom ostalih strucnjaka) nismo dobili dg. hiperaktivnosti, as it is. Medjutim vidjecemo kako ce se dalje stvari razvijati.

    Upravo danas je sa svojom majkom nas mali zvrk otisao na “turnen” kod psihologa gdje ce u grupi raditi na svojim poteskocama.

    Grickajuci nokte (i cekajuci da se mladji sin probudi iz svog popodnevnog nap-a) cekam rezultate koje ce supruga sa sobom donjeti.

    Citao sam tekstove (linkove) koje ste postavili (i ranije)...svakako ima tu stvari koje se mogu prepoznati u ponasanju mog djeteta, ali neke se i ne mogu povezati.

    Nepobitna cinjenica je sledeca: mi kao roditelji smo (uslijed razno-raznih zivotnih okolnosti) ne struktuirani, to slobodno mogu reci.

    Razmisljam u slovu, da li bi (i koji) sport nasem djetetu mogao malo pripomoci na polju poteskoca koje ima. Zanimljivo bi bilo, pored timskog rada sa psih., oprobati se u sportu, samo kojem-ako uopste nekom.

    Moj roditeljski instinkt (koji me mozda vara) nekako stalno vuce na to da je moje djete nezrelo za svoj uzrast (a to sam isto bio ja-doduse u YU sistemu bez ovih poteskoca koje on ima, ali da sam bio nezreo-jesam sigurno i nekada mi je to i stavljeno do znanja) i pored toga, dosta sensitivno. Ali da, vjerujem strucnjacima.

    Jos jednom hvala na odgovorima i u iscekivanju novih iskustva saljem vam,

    Srdacan pozdrav!

  5. #5

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    5,196

    Početno

    Što se tiče sporta probajte s nekom općom sportskom školom, mi ovdje to nazivamo i igraonicom.
    Djeca razvijaju motoričke sposobnosti, isprobavaju različite sportove tj. više su to igre s loptama, strunjačama, penjalicama i sl.

  6. #6
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    28,926

    Početno

    Citiraj Vrijeska prvotno napisa Vidi poruku
    Što se tiče sporta probajte s nekom općom sportskom školom, mi ovdje to nazivamo i igraonicom.
    Djeca razvijaju motoričke sposobnosti, isprobavaju različite sportove tj. više su to igre s loptama, strunjačama, penjalicama i sl.
    Da, slažem se...
    Svaki sport je dobar. Mi smo djecu vodili na gimnastiku, plivanje i kasnije atletiku u školskoj dobi, a u vrtiću su išli u opći sportski program. Treba odabrati ono što se djetetu sviđa, a i logistika nije zanemariva. Hoću reći, ako imate bazen blizu, idite na plivanje. Ako imate hipodrom, odaberite jahanje. Govorim napamet, a bit stvari je da ne treba gubiti puno vremena na prijevoz. Radije to vrijeme iskoristite za igranje i zajedničke aktivnosti.

  7. #7
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    28,926

    Početno

    Zaboravih napomenuti - borilačke vještine isto nisu loš odabir, a dostupne su na relativno velikom broju mjesta.

    Još jedna napomena - jako je važno da trener razumije kakvo dijete mu dolazi i da dijete uspostavi dobar odnos s trenerom/trenericom. To je jako važno.

    Osim toga, sad dolazi zimska sezona - bit će dostupno klizanje i slično... Moj stariji, izrazito motorički nespretan i problematičan, išao je na klizanje i rolanje. Kasnije je rolao do kraja srednje škole, u slobodno vrijeme. Sad češće vozi bicikl, a naučio ga je voziti bez pomoćnih kotača tek u 11. godini zbog svojih smetnji stabilnosti. Iako inače nije naročito strpljiv i ustrajan, bio je beskrajno strpljiv s tim, jer role i bicikl zahtijevaju održavanje ravnoteže.

    Pohađali su moji dečki i školu za žonglere tijekom ljetnih praznika, isto je bilo odlično za razvoj motorike i strpljivosti.

    Doba do desete godine idealno je vrijeme za isprobavanje različitih aktivnosti. Ne možemo znati što se djetetu sviđa ako ne proba. Najveći gušt (pogotovo za mlađeg sina) bila je glazbena škola. Obojica su završili osnovnu glazbenu školu za harmoniku. To je odličan instrument za razvijanje spretnosti i koordinacije ruku, ali odabir instrumenta zapravo nije bitan. Svaki je dobar. Dijete koje ima želju, smisla i malo sluha moglo bi se naći u tome. Prije nego su dorasli za instrument, pokušala sam ih upisati na dječji pjevački zbor, ali to je za mog mlađeg sina bila katastrofa. Beskrajno su mu išla na živce druga djeca, pa smo ga ispisali. Sviranje instrumenta mu je išlo puno bolje i u toj školi je bio puno uspješniji nego u redovnoj (teškoće zbog disleksije). Osim toga, takva djeca koja "imaju crve u guzici" ne smiju imati puno praznih hodova. Iz iskustva - bolje funkcioniraju kad je raspored ispunjen. Treba postojati vrijeme za odmor, ali ne previše. Meni su uvijek teško padali ljetni praznici - pusti tjedni bez aktivnosti... Uvijek smo im morali smisliti neku dodatnu zabavu ili ih poslati od kuće - na ljetne kampove ili bakama. Ako su sjedili doma, to se pretvorilo u cjelodnevno buljenje u monitor i onda bi podivljali.

    Id3d, na dobrom ste putu. Sve će biti u redu. Odgoj zahtjevnog djeteta traži puno energije i truda, ali kad se napokon pokažu rezultati (uglavnom kad ih ne očekujemo), nitko nije sretniji od roditelja.

  8. #8

    Datum pristupanja
    Oct 2020
    Postovi
    4

    Početno

    Da...ne znam ni sam koje rijeci da skupim i upotrijebim da bi vam docarao koliko mi znace ovi komentari/iskustva prije svega/savjeti. Shvatate me, siguran sam.

    Sport...nekako sam uvjek vjerovao da ljudi koji se bave sportom u startu imaju vise organizacije, pored ostalih benefita koje sport donosi.
    Licno, nisam neki fun sportova kao sto je fudbal ili kosarka, nikad bio. Uvjek su mi ti sportovi bili dosadni sto se kod nas dole u exYu uvjek po malo forsiralo. Sa druge strane, bio sam mladi takmicar u skijanju a isticao sam se kao djete u Karting klubu (uspjehe je rat odnjeo sa sobom). Mene, (a i danas dan), vise zanima pravac adrenalinskog sporta, pa i boks, na kraju. U Moto-sportu sam i danas aktivan, u skladu sa vremenom.

    Borilacki sportovi i moj zvrk....hmm razmisljao sam i citao u tom pravcu. Iskreno, bio sam jako blizu da ga usjmerim ali sa nalazistima psihologa, bojao sam da ce njegova impulsivnost doci jos vise do izrazaja. Tipa > ako u vrticu njemu neko ili on nekom otme igracku...eto tuce...a znam da se ne boji i znam da bi pruzio otpor. S toga sam ZA SADA odustao od toga.

    Mi puno vozimo bicikl. On je sa svoje 4 godine (tacnije pocetkom ovog ludila od Corone) naucio voziti bicikl. Ja sam mu pomogao, da to savlada, i to je apsolvirao za manje od 3 dana. Tj. prvi dan, kada sam ga odvezao na staru aerodromsku pistu, da tu ucimo, odmah je procepio...bez pomocnih tockova. Prvi dan je naucio da vozi, a druga dva dana smo radili na pravilnom zaustavljanju, kretanju i sinhronizaciji potrebnog. Moze se reci zakljucno da je provozao bez padova za svega 5 dana.
    Sada vozimo minimum 10 Km zajdno, bez problema. Voznja mu godi. Voli to.

    Muzika > majka mu je izuzetno muzikalna, sa istancanim sluhom. Pjevala je dugo u jednoj grupi. I ja sam muzicki OK. On kao on, pogadja tonove (sa pjesama koje slusa) na djecijem sintisajzeru/ksilofonu ili bilo cemu sto proizvodi zvuk. Slusao ga je jedan prof. muzike kako pjevusi i pogadja tonove....komentar je bio jako pozitivan.

    Ali da ne davim sa superlativima, nas i nase porodice....

    Isli smo u muzicku skolicu...gdje se djeca generalno priblizavaju instrumentima...ispocetka je to bilo ok ali kasnije...ode paznja, dodje corona i sve u vraziju. Ne idemo vise.
    Razmisljam da kupim instrument kuci...ali sve nekako mi je djetinjast - imam subjektivni osjecaj da bi bio dva dana zaljepljen za instrument pa ga poslije bacio u zaborav, kao i vecinu svojih igracaka.

    Ometa nas ta nasa i njegova nedoslijednost. Mnogo on talenata ima...vjerujte mi ali cini mi se radi te njegove prirode, dosta toga reklo bi se propada.....

    Voda > on je u vodi kao u majcinom stomaku. Prije nego sto ce se CRO/AT granice zatvoriti, bili smo dva puta na moru - proplivao je eto sa 4,5g. Nema strah, voli se kupati i ne bi izlazio iz nje (nebitno u kojoj formi, kada, bazen, more, rijeka, jezero..), samo da je mokro. Ee sad....ima dosta skolica za plivanje (pravilno) ali opet dolazimo na prepreku, on, slusanje, nemir itd....blokada. Elem kako god okrenes, glavobolja.

    Tesko je...vi to najbolje znate ali sta se moze...moramo dalje.

    Srdacan pozdrav i hvala na podrsci!

  9. #9
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    9,506

    Početno

    I ja sam mama živahnog petogodišnjaka, mogu prenijeti neka svoja opažanja, koja naravno ne moraju biti univerzalna. Kao i Peterlin jedan dio moje osobnosti je da strukturiram sve oko sebe (jedan dio je nažalost kaotičan, radim paralelno 100 stvari pa zna biti teško ljudima oko mene). U svakom slučaju, trudim se da s djetetom sve bude strukturirano, koliko to svakodnevica dozvoljava. Pošto je preko tjedna u vrtiću, mi većinom tu strukturu vrtića nastavljamo vikendom kod kuće (obrnuto je nerealno očekivati).

    Dok je sve u ritmu, dijete je puno mirnije. Ako ispadam iz rutine, očekujem nemirno ponašanje. Nekoj mirnijoj djeci to nije bitno.

    Zadnjih nekoliko tjedana se npr. dogodilo da sam ga 5 puta tjedno, mimo vrtića koji je konstanta, morala voditi nekamo da mora biti točno u neko vrijeme tamo. Svih tih 5 obaveza dijete voli, ili barem se ne buni, u smislu da mu je loše tamo. Ali je bez nas tamo, na dvije po 30 min, na tri čak 120 min, s tim da su dva od ta tri od 120 minuta zapravo čuvanje kod bake. Svugdje mora doći na vrijeme (kod bake ide zbog naših obaveza pa zato mora i tamo doći točno). U vrtiću bude cca 7-7,5 sati. S tim novim privremenim obavezama je počeo s nekim ispadima u ponašanju, skretanjem pozornosti na sebe. Hvala bogu, razlog za vožnju kod bake je gotov, tako da ćemo to izbaciti.

    Njemu je to previše. On to ne može bez emocionalnih momenata, nekakvog cendranja, ili skakanja, ili cerekanja ili igara "hoću-neću" (npr. neću ići kroz park, hoću pokraj vrtića. OK. Neee, hoću kroz park!). Shvatila sam brzo da mu je previše (a i pretpostavila sam unaprijed), i ja budem nervozna dok ga natjerujem prije ili poslije posla da nekamo moramo stići. Skratili smo čitanje navečer s 30 na 10 min, jer ne stignemo. On uživa u čitanju navečer. Moli da mu još malo čitam, ali ja vidim koliko je sati i prekidam jer se neće naspavati.

    Uglavnom dok jedemo kad se jede, spavamo kad se spava, igramo se kad je vrijeme za igru sve je puno lakše. Ne dozvoljavam otpočetka igre za stolom dok se jede. Čuvalica mu je s 1 godinu starosti krenula gurati autić dok jede, ali sam to zabranila. Prije TV-a mora biti u piđami i oprati zube, soba mora biti pospremljena. On zna da ako to ne napravi, možda neće do kraja stići pogledati crtić, a ako se požuri možda stigne pogledati još jedan. Rijetko odstupam od "pravila", ali ako znam da je umoran da pospremi kocke, pospremim ja dok se on tušira, ili mu pomognem spremit kocke, presvuć se i sl., ne forsiram ništa dok je umoran.

    Ja sam iz svog djetinjstva zapamtila da je predvidljivost u reakciji roditelja na nešto, odnosno njihova dosljednost, prilično dobra stvar za dijete. Većinu stvari nisam trebala pitati smijem li, znala sam. A i nije bilo nerazumno

    Ne mogu reći kako tablet, mobitel i sl utječu na njega, jer nisam ni testirala. Pogleda 20-30 min dnevno TV, ciljano neke emisije/crtiće koje voli, bez histeričnih reklama.

    Eto - ja savjetujem strukturu, mir, predvidljivost, dosljednost, koliko ide. A kad se mora, poremeti se red, sve je to dio života.

  10. #10
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    31,122

    Početno

    A možeš li reći paralelu velikog i malog u dobi od dve i pol godine
    Posljednje uređivanje od jelena.O : 07.10.2020. at 15:07

  11. #11
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    19,137

    Početno

    Id3d, puno previse analizirate i trazite uzrok u okolnostima.
    Rekla bih da kod normalnih obitelji takvo ponasanje je stvar temperamenta, a ne okolnosti. Pogotovo ako traje od kad se dijete rodilo. Imate bistro i fizicki napredno dijete, koje tesko prati upute i ne dozivljava autoritete. Sretno. Moj jedan takav upravo je u zadnjoj godini srednje skole i cijeli zivot u sistavu skolovanja je bio tezak izazov.
    Nadam se da ce se vama stvari popraviti s vremenom. Nama nisu sto se skoletice, iako je on uvijek bio empatican tip sa drustvom oko sebe. Ali autoriteti, posebno oni bez pokrica, krute upute, nedostatak izazova na nacin koji njemu odgovara...teski kaos. U svakom slucaju na prvi pogled vrlo slabasan rezultat obzirom ulozeni trud.
    Nas je sa 7 godina konacni dobio naziv za svoje ponasanje, darovit sa elementima ADHD-a

  12. #12

    Datum pristupanja
    Oct 2020
    Postovi
    3

    Početno

    Evo i mame
    Najprije hvala svima na iskustvima i super korisnim stvarima.
    On je od rodjenja jako zivo i zahtjevno dijete koje trazi pun angazman bar jedne osobe. Sve izazove smo dobro iznosili, jer smo imali i podrsku bake i djeda, pogotovo u najizazovnijem periodu zivota (selidba u drugu zemlju, smrtni slucaj, adaptacija, ucenje jezika).
    Sve bi to tako i dalje bilo, ne vjerujem da bismo trazili strucnu pomoc, jer je njegovo ponasanje kod kuce i u pricatnim okolnostima uvijek bilo u granicama. Kad bismo i pomislili da u necemu kasni ili mu teze ide, kroz vrlo kratko vrijeme bi nas demantovao.
    Za dvije sedmice ce napuniti 5 godina. Danas ga nisam vodila u vrtic. Od jutros smo nas dvoje sami kod kuce i posmatram ga. To je danas jedan divan i stalozen djecak, pun maste, sve vrijeme pronalazi nacine da se zaigra, ima koncentraciju na igru, prica sa mnom, pjevusi, poslusa sve sto mu kazem. Nakon izvjesnog vremena trazi da se ukljucim u igru, malo se igramo zajedno, pa on nastavi sam...
    Iako i kod kuce ima izazovnijih dana, kada je prkosan, brzi, aktivniji, to nije isto dijete kao ono iz prica teta u vrticu.
    I tamo funkcionise super u aktivnostima 1na1 sa tetom ili psihologom, ucestvuje i u zajednickim aktivnostima sve do momenta kad mora nesto sto nece ili ne moze nesto sto hoce. Onda podivlja, razbacuje, bjezi, gura tete, otima se...

    Jednostavno imam osjecaj kao da se u tom okruzenju dogodi neka prestimulacija, nakon koje on ne moze vise da regulise svoje emocije i impulse. Mnogo toga mi vuce na senzoriku i hipersensitivnost (zakazali smo termin i kod ergoterapeuta specijalizovanog za senzornu integraciju), ali razmisljam postoji li mogucnost i da bi se vremenom, kad upozna sve vrticke rutine i pravila, kad se navikne na sve to novo, stekne povjerenje u osoblje i djecu, ta stimulacija nekako ublazila sama od sebe...

    Jer on de fakto nije imao ni priliku da se navikne. Ide cetvrtu sedmicu, od toga posljednje dvije ostaje samo po sat-sat i po.

    Hvala jos jednom.

  13. #13

    Datum pristupanja
    Oct 2020
    Postovi
    3

    Početno

    Evo ja cu reci paralelu izmedju nasa dva djeteta.
    Mladji je rodjen jednako zivahan i zahtjevan. Jako lose je spavao do drugog rodjendana. Prvih sest mjeseci je pored savrsenog zdravlja po cijele dane negodovao, do istog doba (1,5) nije podnosio ni kolica ni autosjedalicu. Prohodao sa 9 mjeseci, od silne zelje za pokretom.
    Rekla bih da je jednako neposlusan, tvrdoglav i mozda za nijansu tromiji od starijeg brata, jer je krupnije konstitucije.

    Njegova prednost je sto je komunikativniji nego brat u njegovom uzrastu. Ranije je progovorio, jer je u to vrijeme stariji brbljao po cijele dane. Nema problema u jaslicama, ali moram napomenuti da njegove jaslice imaju dosta drugaciji pristup (npr. X nije htio sjediti za stolom kad zavrsi s jelom, tete su nogom na silu drzale njegovu stolicu da ne moze ustati; Y nece da sjedi kad zavrsi s jelom, tete ne vide problem u tome, puste ga da se tiho igra dok ostali ne zavrse)

  14. #14
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,570

    Početno

    Ja cu se samo ubaciti da djeca na borilackim sportovimane uci kako ce jos bolje nekom otet igracku, nego bas uce kontrolirati svoje impulse.

  15. #15

    Datum pristupanja
    Oct 2020
    Postovi
    4

    Početno

    Da i meni je palo na pamet kontrolisanje impulsa. Moramo razmotriti i tu opciju. Citao sam dosta o tome medjutim sve ga nesto posmatram - kada mu ja rijecima i djelima ne mogu dokazati da nekog ne udari ili da nesto ne baci kada se naljuti...kako bi bilo jos da zna da boksa

    Salu na stranu. Vjerujem da je jedno od rjesenja, od struktuiranja pa do sporta lezi bas u sportskim aktivnostima.

    Opet, hvala svima na komentarima.

    Daljnja iskustva nam olaksavaju mnogo, cisto da znate!

  16. #16
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    28,926

    Početno

    Senzorna integracija - iskustva iz dječje sobe:

    Meni je davno odlična fizijatrica iz Suvaga savjetovala masažu kroz igru. Sami smo razradili taj sustav dalje. Svrha - produljivanje intervala pažnje kroz mirno ležanje i opuštanje, s uživanjem u masaži.

    Imam sve zapisano, ali da ne opterećujem forum svojim starim bilješkama, kopirat ću ovdje samo jedan dio koji je moj stariji sin posebno volio:

    „Brzinska“ masaža za radni dan – djeca vole analogije s životinjama i na ovo smo nekako nadošli zajedno:


    MEDVJED – dijete legne na leđa a roditelj mu se od stopala do glave „penje“ rukama, kao da se medvjed penje na drvo. Istim putem i silazi...


    MAČKA – roditelj se na sličan način, ali bržim pokretima „penje“ rukama od peta do vrha glave kao da se mačka penje na drvo, a onda se spušta grebući noktima (prste stavimo na vrh djetetove glave i onda polako vučemo, kao mačka kandže, preko ramena, rebara, guze i nogu do peta.


    MAČKA BRUSI NOKTE – dijete je na leđima, a roditelj pokazuje kako mačka brusi nokte na njegovim golim potkoljenicama (naglim brzim pokretima istovremeno i naizmjenično brusiti...)


    PAS – jednom rukom (skupljenim prstima) roditelj „njuška“ po djetetu. Igra je u tome da dijete nikad ne zna gdje će osjetiti „njušenje“ pa veselo iščekuje stimulaciju.


    CRVI BUŠE RUPE – varijanta iste stvari, ali umjesto blagog njušenja roditelj prstom „buši rupe“ po djetetovim leđima, rebrima, nogama, glavi... nasumično, prema želji. Nekoj djeci je ovo prejaka stimulacija, pa treba primijeniti igru „pas“.

    SLON – dok dijete leži potrbuške, roditelj se punom težinom trupa oslanja na ruke i oponaša teški slonovski hod, od tabana prema glavi (stane i na glavu) pa natrag. Mi smo uz to pjevali i pjesmicu „Teško hoda stari slon, jedva noge vuče, dosta mu je cirkusa jer ga gazda tuče... Teško hoda stari slon, jedva noge diže jer od kuće njegove pismo mu ne stiže...“

  17. #17
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    9,506

    Početno

    Citiraj Talia81 prvotno napisa Vidi poruku
    Jednostavno imam osjecaj kao da se u tom okruzenju dogodi neka prestimulacija, nakon koje on ne moze vise da regulise svoje emocije i impulse. Mnogo toga mi vuce na senzoriku i hipersensitivnost (zakazali smo termin i kod ergoterapeuta specijalizovanog za senzornu integraciju), ali razmisljam postoji li mogucnost i da bi se vremenom, kad upozna sve vrticke rutine i pravila, kad se navikne na sve to novo, stekne povjerenje u osoblje i djecu, ta stimulacija nekako ublazila sama od sebe...
    Mislim da si dobro primijetila ovo što navodiš.
    Kod nas se problematično ponašanje izaziva ako ima previše termina gdje mora doći u točno vrijeme i kad je prevelika buka. Moguće je da mu smeta nešto vezano uz senzoriku pa malo "podivlja".

    Ja sam sretna što je naša vrtićka grupa za hrvatske pojmove mala, a politika grupe mirno i tiho u zatvorenom prostoru.

  18. #18
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    7,703

    Početno

    Citiraj marta prvotno napisa Vidi poruku
    Ja cu se samo ubaciti da djeca na borilackim sportovimane uci kako ce jos bolje nekom otet igracku, nego bas uce kontrolirati svoje impulse.
    to zavisi i od trenera, nikad neću zaboravit trenericu juda moga sina, koja je problem dječaka koji je moga uporno non stop bacao i udarao, nakon što njena metoda deranja nije polučila uspjeh, odlučila riješiti tako da je tražila od mog djeteta da "problematičnom" opali plesku

  19. #19
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    9,506

    Početno

    Što se sporta tiče, to može biti dvosjekli mač. Naš je pobjegao sa sporta, preglasno mu je bilo u dvorani. Isto tako, ne bih mu stavila dvaput tjedno neku aktivnost da ga ne moram dodatno natjerivati da stiže navrijeme nekamo.

    Naša aktivnost je u školskoj klupi Zadaci koje dobiva da rješava na računalu, ako imaju zvučni beep, to ga nervira pa moramo stišati. Ali smo ga upisali na aktivnost koja mu jako dobro ide i gdje voli ići.

  20. #20
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    9,506

    Početno

    Srećom, nema više online pa je manje i beepkanja

  21. #21
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    28,926

    Početno

    Citiraj Jelena prvotno napisa Vidi poruku
    Što se sporta tiče, to može biti dvosjekli mač. Naš je pobjegao sa sporta, preglasno mu je bilo u dvorani. Isto tako, ne bih mu stavila dvaput tjedno neku aktivnost da ga ne moram dodatno natjerivati da stiže navrijeme nekamo.

    Naša aktivnost je u školskoj klupi Zadaci koje dobiva da rješava na računalu, ako imaju zvučni beep, to ga nervira pa moramo stišati. Ali smo ga upisali na aktivnost koja mu jako dobro ide i gdje voli ići.
    Slažem se, ali ne bih ograničila to samo na sport. SVE može biti dvosjekli mač.

    Odgoj ovakvog djeteta je kao hodanje po močvarnom terenu - pipaš i tražiš čvrsto mjesto za koje se možeš uhvatiti. Nekad uspiješ, a nekad propadneš do struka

    Kad god mi je bilo teško, mislila sam kako je mojoj djeci još teže i to mi je davalo snage da i dalje tražim rješenja. Za neke probleme smo ih našli, a za neke nismo nikada, kako je i sirius primijetila. Djeca s godinama nauče kompenzirati, a roditelji također. Naš je zadatak izvući najbolje što se može u zadanim okolnostima.

  22. #22
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    9,506

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Slažem se, ali ne bih ograničila to samo na sport. SVE može biti dvosjekli mač.

    Odgoj ovakvog djeteta je kao hodanje po močvarnom terenu - pipaš i tražiš čvrsto mjesto za koje se možeš uhvatiti. Nekad uspiješ, a nekad propadneš do struka

    Kad god mi je bilo teško, mislila sam kako je mojoj djeci još teže i to mi je davalo snage da i dalje tražim rješenja. Za neke probleme smo ih našli, a za neke nismo nikada, kako je i sirius primijetila. Djeca s godinama nauče kompenzirati, a roditelji također. Naš je zadatak izvući najbolje što se može u zadanim okolnostima.
    Da, točno!
    Baš sam ga neki dan vozila baki na čuvanje. Voli ići baki, ali počinje nervoza i divljanje po kući. Pitam ga hoće li radije doma ostati, NE! Prvo sam ga smirila, prvo verbalno - sve sam mu objasnila, skretala pozornost na nešto deseto, započinjala neke smirujuće aktivnosti bez efekta. Onda sam ga doslovno fizički umirila, na silu, čvrsto sam ga primila u krilo i rekla da mora kod mene mirno sjediti 5 min. Pa sam ga kad se lagano smirio prebacila u njegovu fotelju da sjedi mirno. I tek smo onda krenuli, ne mogu ga baki takvog uvaliti. U autu smo se lijepo razgovarali - i baš sam vidjela kako je bio zadovoljan kad sam konstatirala da je nekad teško biti roditelj i objasnila mu kako mi je bilo teško smiriti ga, a u nastavku sam rekla da je bome nekad teško biti i dijete. Čini mi se da mu je bilo nekako oslobađajuće to moje priznanje njemu, da je i njemu teško. Ja sam na svoje zakasnila, ali nema veze.

    Toga nema kad nema tih masu termina koje moramo odraditi. Naprosto mu je previše.

  23. #23
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,781

    Početno

    Vama je zapravo svejedno kako će se stanje, faza ili dijagnoza vašeg sina zvati. Možda je ADHD s dominantnom crtom impulsivnosti, možda poremećaj prkošenja, možda samo veliki raskorak kognitivne i emocionalne zrelosti...svakako je nešto što izaziva frustracije i bude okidač za neprikladno ponašanje.
    Bilo bi jako važno da do škole pokušate istesati finu motoriku te da svaki dan nešto za stolom radite, da to prihvati kao svakodnevnu rutinu. Vjerojatno ima poteškoće s koncentracijom pa i na tome morate stalno raditi. Koncentracija se ne mjeri na aktivnostima koju dijete izuzetno voli (npr. igranje omiljene igre, video-igrice ili crtića), nego na manje atraktivnim stvarima kao što su spore društvene igre, vježbanje predčitačkih vještina, vježbice fine motorike itd.
    Vodite evidenciju prihvatljivog ponašanja, tj. nereagiranja na prvu loptu (lijepite naljepnice ili skupljajte žetone pa kad skupi određeni broj "bodova", nagradite ga).
    Razgovarajte o impulzivnosti, neka osvijesti te trenutke kad mu stiže "žuta minuta", uvedite kroz igru neki samo vaš "tajni znak" kojim će se pokušati svjesno zaustaviti.
    Grupne radionice kod psihologa (bar ove koje je 2 g. pohađala moja kći) dugoročno su imale veliki efekt jer ih tamo psiholog gura u situacije u kojima se i inače u svakodnevici znaju naći. Međusobno raspravljaju što je bilo loše i kako bi moglo bolje, doslovno treniraju asertivno ponašanje.
    Nađite sport, ali bolje ne grupni tipa košarka ili nogomet, nego nešto tipa judo ili sl.
    Očekujte probleme u školi jer se tek u razredu pokaže popratni paket teškoća - nemogućnost zadržavanja pažnje, loša prostorna percepcija (kaotično pisanje u bilježnici), problemi tipa disleksije ili disgrafije, zaostajanje za drugima, a sve to generira nove frustracije koje će se iskazivati novim neprikladnim ponašanjem.
    Ponavljam, ne dajte se smesti ako vam kažu "ali nije ADHD" jer je svejedno kako se stvar zove ako su prisutni slaba pažnja, nemir i impulzivnost.
    Imajte stalnu podršku psihologa, trebat će i malom i vama jer su takva djeca izvor svakodnevnog stresa.
    Nemir i impulzivnost s vremenom će se smanjiti, tamo iza 14. godine, ali treba to dočekati.
    U školi osobito pripazite na obilježavanje sina kao zločestog i problematičnog, kao onog koji ništa ne radi dobro jer je manjak samopouzdanja drugi najbolji put za "propast" (dečki su tu skloniji delikventnom, rizičnom ponašanju u pubertetu).
    Također, bilo bi dobro raspitati se o budućoj školi i podršci stručne službe koja se nudi. Kruta učiteljica može napraviti dosta štete, a štetu si ne smijete dozvoliti jer se jako teško (i skupo) popravlja.

  24. #24
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    9,506

    Početno

    Čokolada, odlican post!
    Kad bi postojala neka tema s repreznativnim postovima, ovo bi bio jedan od tih

    Ako treba neki prijedlog za drustvene igre, mozda ima neka tema vec.

  25. #25
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,570

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    to zavisi i od trenera, nikad neću zaboravit trenericu juda moga sina, koja je problem dječaka koji je moga uporno non stop bacao i udarao, nakon što njena metoda deranja nije polučila uspjeh, odlučila riješiti tako da je tražila od mog djeteta da "problematičnom" opali plesku
    Takve treba zaobic.

  26. #26
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    16,922

    Početno

    Čoksa, vrhunski si sve napisala

  27. #27
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    28,926

    Početno

    Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
    Čoksa, vrhunski si sve napisala
    Da, svaka čast! To može napisati samo roditelj s iskustvom.

  28. #28
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    28,926

    Početno

    Zaboravila sam ključni savjet za roditelje djeteta s opisanim teškoćama: bitni su uzori, a malom djetetu najvažniji uzor je roditelj.

    Ne daje rezultat ono što govorimo djetetu, nego ono što vidi od nas.

    Vlastita djeca su svima nama ogledalo. Promatrajući svoje sinove kako komuniciraju jedan s drugim i s nama, kako se ponašaju, kakve su im rečenice, geste i postupci nebrojeno puta prepoznala sam sebe, supruga, naše roditelje, susjede, tete u vrtiću kad dijete govori “ne volim kad radiš to-i-to…”, a i druge odrasle osobe s kojima dolaze u dodir. Ako su bili nestrpljivi, vidjela sam u njima vlastitu nestrpljivost i pokušavala se korigirati (inženjeri to zovu povratna veza). Ako su galamili nakon povratka od dede i bake, to je bilo razumljivo - baka i deda slabo čuju, pa glasno govore. Čak i danas kad imam punoljetne sinove povremeno u njima vidim sebe i muža kao u iskrivljenom ogledalu

    Djeci su roditelji, obitelj i ostale odrasle osobe uzori, bili mi svjesni toga ili ne. Dakle, bolje da budemo svjesni, pa mijenjamo vlastito ponašanje prema željenom. Djeca nas gledaju i to ne kritički (kao drugi odrasli) nego kao svojevrsne superheroje i bogove – uče od nas. Ako želimo da budu strpljivi, MI moramo postati strpljivi. Ako ne želimo da se svađaju i tuku, MI smo ti koji moramo kontrolirati razinu agresivnosti u vlastitom ponašanju. Ako želimo da budu uporni, ne smiju nas vidjeti kako često odustajemo. Ako želimo da budu obrazovani, u kući trebaju vidjeti knjige i moramo ih čitati pred njima i zajedno s njima. Ako želimo da poštuju druge, MI smo ti koji se prema drugima, a naročito prema djeci, trebamo tako ponašati. Ako želimo da budu uredni, MI ne smijemo ostavljati svoje stvari sve oko sobe i tako dalje… Ako želimo da budu socijano osjetljivi, MI moramo biti baš takvi. Dakako, tu treba pratiti djetetove reakcije i svoje ponašanje prilagoditi tako da se dobije željeni rezultat. Neće uvijek sve uspjeti ni ići glatko, ali ako se postigne poboljšanje, već smo na konju.

    Da bi djeci bilo dobro, mora NAMA biti dobro. Da bi oni bili (ostali) sretni i bezbrižni, MI im moramo to pokazati. Mi moramo srediti svoj život i trajno težiti tome da on bude baš onakav kakav želimo. Moramo se truditi biti bolji nego što mislimo da jesmo. Da, da, to znači da čovjek mora raditi na sebi, tj. djeci primjerom pokazati i truditi se biti baš onakav kakvo dijete želi imati. Tja, nije to uvijek jednostavno jer ne možete ih sačuvati od parazitskih utjecaja okoline. Neće živjeti u savršenom svijetu. Ono što ih je važno poučiti jest da i oni mogu puno napraviti da taj svijet za njih i za nas bude bolji. U savršenom svijetu ne bi bilo nikakvih izazova. S druge strane, rad na sebi i u korist vlastite djece jest ono što životima roditelja daje velik udio smisla. To je proces, a često traje čitav život. Sutra je novi dan.

  29. #29
    Jurana avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2011
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    4,471

    Početno

    Ja ću kratko jer je već puno toga pametnog napisano.

    Meni se čini da ste vi neka super obitelj sa super roditeljima.

    Od knjiga preporučam Zahtjevna djeca S. Greenspana. Meni je jako pomogla iako sam prije već pročitala dosta knjiga o roditeljstvu.

    Također preporučujem plivanje, da barem probate - dosta sam plivačkih treninga odgledala pa sam vidjela da i jako živa djeca dobro funkcioniraju na treningu.

  30. #30
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,781

    Početno

    https://www.superknjizara.hr/?page=k...d_knjiga=16721

    https://mvinfo.hr/knjiga/6857/pogres...ece-i-odraslih

    uvijek pušem i na hladno pa preporučujem svakome preventivno pročitati i CIJELI prvi odjeljak iz izbornika ("Disleksija") s ovog linka:
    http://hud.hr/
    Posljednje uređivanje od čokolada : 08.10.2020. at 17:52

  31. #31

    Datum pristupanja
    Oct 2020
    Postovi
    3

    Početno

    Citiraj čokolada prvotno napisa Vidi poruku
    https://www.superknjizara.hr/?page=k...d_knjiga=16721

    https://mvinfo.hr/knjiga/6857/pogres...ece-i-odraslih

    uvijek pušem i na hladno pa preporučujem svakome preventivno pročitati i CIJELI prvi odjeljak iz izbornika ("Disleksija") s ovog linka:
    http://hud.hr/
    Ne znam koliko je relevantno, ali on je negdje sa 3 godine naucio engleski alfabet, njemacku abecedu i srpsku cirilicu. Od oko 3,5 godine slovka rijeci na sve tri azbuke. Sa 4 sam primijetila da je prvi put procitao rijec od tri slova, bez slike. Pamti i recituje djecije pjesmice i do 6 strofa. Ispravno izgovara sve glasove na nasem i na njemackom jeziku.

  32. #32
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    19,137

    Početno

    Citiraj Talia81 prvotno napisa Vidi poruku
    Ne znam koliko je relevantno, ali on je negdje sa 3 godine naucio engleski alfabet, njemacku abecedu i srpsku cirilicu. Od oko 3,5 godine slovka rijeci na sve tri azbuke. Sa 4 sam primijetila da je prvi put procitao rijec od tri slova, bez slike. Pamti i recituje djecije pjesmice i do 6 strofa. Ispravno izgovara sve glasove na nasem i na njemackom jeziku.
    Onda prouci ovu temu http://forum.roda.hr/threads/15986-D...Darovita+djeca

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •