Tjelesne reakcije na strah / stres

[babyiris]

Imaju li vaša djeca kakve vidljive rekcije na stresne situacije, situacije koje izazivaju strah? Trbuhobolja, povraćanje ili slično? Kako im pomoći kad se takve sitacije ne daju izbjeći? Razgovorom se puno može, ali imam osjećaj da smo ponekad bespomoćni predvidjeti i suzbiti tjelesne reakcije.

[flower]

ima trbobolje.
rijetko ali ih zna imati, nazalost tesko da joj mozemo pomoci u svim situacijama (cak niti ne moislim da je to potrebno i korisno), vazno je da uvijek shvacamo ozbiljno njenu trbobolju i da je mazimo i pazimo tada i jacamo samopouzdanje da se moze nositi s tom za nju stresnom situacijom.

[babyiris]

Ja se bojim da te trbuhobolje i povraćanja ne prerastu s vremenom u nešto puno gore.

[we&baby]

Imaju li vaša djeca kakve vidljive rekcije na stresne situacije, situacije koje izazivaju strah? Trbuhobolja, povraćanje ili slično? Kako im pomoći kad se takve sitacije ne daju izbjeći? Razgovorom se puno može, ali imam osjećaj da smo ponekad bespomoćni predvidjeti i suzbiti tjelesne reakcije.

ceg se boji dijete, mozes navesti neki primjer? i koliko dijete ima god?

[babyiris]

Imaju li vaša djeca kakve vidljive rekcije na stresne situacije, situacije koje izazivaju strah? Trbuhobolja, povraćanje ili slično? Kako im pomoći kad se takve sitacije ne daju izbjeći? Razgovorom se puno može, ali imam osjećaj da smo ponekad bespomoćni predvidjeti i suzbiti tjelesne reakcije.

ceg se boji dijete, mozes navesti neki primjer? i koliko dijete ima god?

Uglavnom su to situacije u kojima se ne može izboriti za sebe ili se iznenada dogodi nešto negativno, petogodišnjakinja. U poznatoj okolini vrlo otvorena i razigrana, a u nepoznatoj sramežljiva... Recimo, odlazak u vrtić uz pomisao na ručak u vrtiću koji će morati pojesti ili ako neće opet neugodna situacija... Obožava ići u vrtić, što se društva i svega osim ručka tiče.

[melange]

počela sam pisati nešto o sramežljivosti, ali čini mi se da vi nemate problem baš s tim.
događa li se još nešto za ručkom što joj pričinja problem?

[koksy]

Nemamo s klincem tih problema al ti mogu reci iz svog iskustva jer sam i ja imala "trbobolje". Pocelo je u predskolskoj dobi i trbuh me bolio zbog straha od neuspjeha. Da sad ne obrazlazem nadaleko i nasiroko, zivjeli smo s bakom koja je bila strasno kriticna. Poslje se to prenjelo na skolu, cim bi se neki veci test priblizavao mene bi bolio trbuh i molila bi mamu da neidem u skolu. Nakon nekog vremena, nazalost duzeg, mama me odvela psihologu gdje sam radila vjezbe relaksacije i puno pricala s psihologicom sve dok ona nije prodrjela u srz problema. Mama je mozda trebala reagirati ranije, ustvari ti zato to pisem, jer mene jos uvijek ponekad uhvati trbobolja kad se nesto vece ocekuje od mene i najrade bi pobjegla glavom bez obzira.

Jasno da tvoja situacija nije ista, samo ti hocu reci da mozda nebi bilo lose porazgovarati sa strucnom osobom cisto da te usmjeri kako postupati prema tome.

[Vala]

Bachove kapi mogu pomoci kod straha, a mogu ih pti i djeca

[Trina]

Zar je to toliki problem?
Moja kćer ima trbobolje ali ja sam uvijek mislila da je to nekakva normala. I mene zaboli trbuh kad me očekuje stresna situacija. Nju često boli trbuh prije škole jer se boji matematike (jednom se desilo da ju je učiteljica stavila pred ploču a moja kćer nije znala zadatak rješiti), pa prije plesa (na koji voli ići) jer ima laganu tremu. Ja sam u početkuobraćala pažnju na to, sad je ignoriram jer smatram da joj treba vremena da se malo opusti i oslobodi. Vi spominjete psihologe, prekritične mame i bake..a ja mislim da su tjelesne reakcije sasvim normalna stvar

[Trina]

Bachove kapi mogu pomoci kod straha, a mogu ih pti i djeca

A da im uvalimo apaurinčić i garantiram da će biti jako smireni.

[Vala]

Bachove kapi mogu pomoci kod straha, a mogu ih pti i djeca

A da im uvalimo apaurinčić i garantiram da će biti jako smireni.

bachove kapi su potpuno prirodne i rjesavaju problem korjenski, npr. ja sam imala problem govoriti pred velikim brojem ljudi zadnjih 10 godina i nakon popijene kombinacije kapi , eto vec jednu dodinu vec i sama zaboravljam da me to prije mucilo...

[Taša]

da li bi Bachove kapi pomogle kod tikova?

[Trina]

Bachove kapi mogu pomoci kod straha, a mogu ih pti i djeca

A da im uvalimo apaurinčić i garantiram da će biti jako smireni.

bachove kapi su potpuno prirodne i rjesavaju problem korjenski, npr. ja sam imala problem govoriti pred velikim brojem ljudi zadnjih 10 godina i nakon popijene kombinacije kapi , eto vec jednu dodinu vec i sama zaboravljam da me to prije mucilo...

Drago mi je da ti je pomoglo ali za tako dugotrajan problem koji si ti imala, možda ti je više pomogla autosugestija nego kapi. Nije da ne vjerujem (nisam nikad probala) ali kamo sreće da šest kapi čarobnog napitka dnevno pomažu, svijet bi bio puno bolji a psiholozi i psihijatri nebi imali posla.

[Vala]

Bachove kapi mogu pomoci kod straha, a mogu ih pti i djeca

A da im uvalimo apaurinčić i garantiram da će biti jako smireni.

bachove kapi su potpuno prirodne i rjesavaju problem korjenski, npr. ja sam imala problem govoriti pred velikim brojem ljudi zadnjih 10 godina i nakon popijene kombinacije kapi , eto vec jednu dodinu vec i sama zaboravljam da me to prije mucilo...

Drago mi je da ti je pomoglo ali za tako dugotrajan problem koji si ti imala, možda ti je više pomogla autosugestija nego kapi. Nije da ne vjerujem (nisam nikad probala) ali kamo sreće da šest kapi čarobnog napitka dnevno pomažu, svijet bi bio puno bolji a psiholozi i psihijatri nebi imali posla.

mislis mozda da bi kemijsaka industrija propala?
ma meni je zao sto tako mali broj ljudi kod nas zna za kapi, vani ih ima kupit u svakoj ljekarni i ducanima poput dm-a, pa si ljudi sami rijese probleme na emotivno-psiholoskom planu...

[Marion]

Ja bih razgovarala sa tetama da je nikako i ni u kojim uslovima ne prisiljavaju da pojede ono sto nece.

[babyiris]

Ja bih razgovarala sa tetama da je nikako i ni u kojim uslovima ne prisiljavaju da pojede ono sto nece.

Jesam. U više navrata.

[we&baby]

Ja bih razgovarala sa tetama da je nikako i ni u kojim uslovima ne prisiljavaju da pojede ono sto nece.

x

takoder se pitam sto se djetetu toliko zamjerilo kod rucanja u vrticu? ili bolje, tko mu je to zamjerio?? :/

kakav pristup imaju tete??

razumljivije su mi tremice od ispita u skolske djece ( i razliciti tjelesni simptomi), nelagoda od nastupa- to je po meni trema, i ljudi je imaju do kraja zivota zbog kojecega... prevelika zelja za uspjehom, dokazivanjem, pomjesan sa strahom od razocaravanja...ajde sve to usudim se reci vecina prozivljava u raznoraznim situacijama, trenutcima

ali strah od rucka u vrticu?? no way!

nest ne stima . :?

[babyiris]

Varivo i inzistiranje na hrani koju ne voli.

[Marion]

Budi kategoricna, povedi i TM-a kao pojacanje i reci da to njoj stvara traume, a da ti neces da ti dete bude traumirano, pogotovu ne u vezi s hranom. Ili prigovaraj neprestano, dok ne odustanu. Ili smisli, sta pametnije, primereno situaciji.

Ja sam imala slicnu situaciju kao ona u mom vrticu (dakle pre nekih 35 godina) i jos uvek se stresem kad se setim kako su me ostavljali za stolom dok mi ne dodje mama (dakle od rucka) dok ne pojedem sve, dok njoj nije pukao zivac, napravila larmu i zapretila im da se ne usude vise me kaznjavati na taj nacin. Kad je prosao pritisak pocela sam mnogo bolje da jedem (pamtim ja, a potvrdjuje i mama).

[lasica]

babyiris,nemaš ti problem sa djetetom nego sa tetom u vrtiću.već imam scenarij pred očima. svakako dijete odvedi vrtićkom psihologu pa će možda ona i malo tete srediti (iako ne vjerujem ali nada umire posljednja).

[babyiris]

Inzistiram na tome. U konkretne situacije ne mogu ulaziti kad nisam tamo, nastojim svojoj djevojčici ojačati samopouzdanje pa da se i u vrtiću usudi reagirati i reći ono što joj doma nije nikakav problem. Vrtić je inače jako dobar, no u zadnje se vrijeme tete dosta mijenjaju što se odražava i na kvalitetu odnosa s djecom. Mislim da je problem u komunikaciji s točno određenim tetama jer joj je ovih dana nedostajao vrtić i sve što ga čini. Mislim da ovi problemi nisu trajni, na svemu tome mogu raditi i vjerujem da će se vrlo skoro sve promijeniti, ali me brinu te tjelesne reakcije. Velika je vjerojatnost da će i na ostale stresne situacije tijekom života reagirati na jednak način, a to će onda biti velik problem bude li često.

[babyiris]

babyiris,nemaš ti problem sa djetetom nego sa tetom u vrtiću.već imam scenarij pred očima. svakako dijete odvedi vrtićkom psihologu pa će možda ona i malo tete srediti (iako ne vjerujem ali nada umire posljednja).

Vrtić je privatan i malen pa nema svoje stručno osoblje već to čine vanjski suradnici. Razgovarala sam sa svima koji ovoj prići mogu dati pozitivan smjer. Nadam se skorim rezultatima. U vrtiću nismo bile od Božića, kreće preksutra.

[babyiris]

:shock: prići = priči Ne mogu vjerovati.

[makita]

Ne znam jel se tema može širiti na druge izvore stresa, valjda da.

Nakon samo jedne noći u bolnici kad je D.imao 2 godine nama je uslijedilo mucanje i zastajkivanje u govoru. Rasteglo se na bar godinu dana s tim da je svaka izazovna situacija značila pojačano mucanje. Vrijeme je popravlo stanje.

[Peterlin]

Imaju li vaša djeca kakve vidljive rekcije na stresne situacije, situacije koje izazivaju strah? Trbuhobolja, povraćanje ili slično? Kako im pomoći kad se takve sitacije ne daju izbjeći? Razgovorom se puno može, ali imam osjećaj da smo ponekad bespomoćni predvidjeti i suzbiti tjelesne reakcije.

Tu pomaže samo ISKAZIVANJE emocija. Ako dijete kliještimo da suzbije strah, činimo samo još gore. Moj stariji je strašljivac, a ovaj "trik" naučila sam od drage tete S. u vrtiću... Treba ih pustiti da osjete emociju do kraja, a onda se puno lakše suočavaju sa situacijom.

Kako je to kod nas izgledalo? Dijete je imalo jako jako tešku i dugu adaptaciju (+ smetnje sluha, koje su pogoršale stvar) pa nas je teta pozvala na razgovor, iznijela svoje sumnje i polako polako se klupko počelo razmatati... Ja sam griješila u toliko što sam djetetu stresnu situaciju pokušavala prikazati iz SVOJIH cipela, a odgajateljica mi je pokazala kako sagledati stvari iz perspektive djeteta (čak do tjelesne razine, čučnuti uz njega dok razgovaraš, a ne gledati odozgora). Pokazati suosjećanje i razumijevanje (joj, teško mi je bilo jer ja sam sve prije nego strašljiva osoba, valjda mi je zato dijete takvo - trebala sam to naučiti na neki način). Problemi ne nestanu preko noći, treba dugo dugo da roditelj sagleda male pomake i onda nakon dosta vremena samo shvatiš da je problem iščezao. Tek u nekim izrazito stresnim situacijama prisjeti(mo) se starog obrasca.

Eh, sa mlađim sinom imam sličnu priču, ali nije u pitanju strah nego ljutnja. To mi je teže - njegovu agresiju preusmjeriti na neki oblik koji nije štetan (kreativnost, sport, glazba) ali napredujemo. Taj nije imao probleme straha kao brat, ali je imao istu količinu nekih drugih.... Svako dijete - posebna priča. Ja sam bila prisiljena u kratko vrijeme sagledavati svijet iz dva para potpuno različitih cipela, i još uvijek to činim.

[mendula]

Peterlin, pliz budi malo konkretnija onako pedantno kako ti znaš . Opiši malo kako ste postupali i sa starijim i s mlađim sinom, sigurna sam da je vrlo poučno.

[Peterlin]

Evo, da probam...

Moj stariji se bojao svake sjene i držao mi se za nogu. Bio je rođeni strašljivac i to je stvorilo problem odvajanja kad je krenuo u vrtić (2 godine i 4 mjeseca) iako smo ga uredno ranije navikavali da ostane kod bake ili doma uz tetu čuvalicu.

NIje htio ostati u vrtiću (prvo je plakao, a kasnije samo šutio i nije davao ni glasa od sebe).

Teta S. nam je rekla kako izaći na kraj... Dijete je nosilo najdražu igračku sa sobom i to mu je pomagalo kad mu je podrška bila potrebna. To je bio komadić doma... (I mlađi je imao takvu "tješilicu" - spavaju s njima i dan danas, školarci moji veliki... )

Dalje, s djetetom smo razgovarali "kao s velikim" - čučnuli kraj njega i rekli da razumijemo da ga je strah, da bi i nas bilo strah... Ispričali smo mu priče u kojim situacijama i čega je nas bilo strah (ja sam se bojala utičnice, izmišljenih životinja koje jedu djecu, što je bila je direktna posljedica priče o Crvenkapici; mm se bojao jakog vjetra itd. pa mu je dedo napravio nekakav štit od šperploče )

Djetetu treba osvijestiti da i drugi ljudi imaju strahove. MOja djeca jako dobro znaju čega se ja i dan danas bojim (prelaska ceste - imala sam jednu ružnu nesreću kao djevojka i kod mene to graniči s paranojom, kao i podzemne garaže i drugo - mogu unutra, ali nije mi ugodno i djeca to znaju). Djeca su dobila priliku da me tješe (brzo ćemo van iz garaže ) i to ih je učinilo velikima do neba.

Moj stariji je u vrtićkoj dobi tako dobro savladao strah od odvajanja da je uredno samostalno išao na ljetovanja sa svojom grupom i tetama. Mlađi se prikrpao i razinu njegovog straha shvatili smo tek kad nije htio ići na ljetovanje bez brata... Oba su u školu krenula puni samopouzdanja (iako je poslije bilo svega, uspona i padova, ali čudilo bi me da je drugačije).

Kod mlađega je veći problem bio ljutnja, a to rješavamo isto uputama kako da na neštetan način izrazi svoje osjećaje - zajednički otkrivamo razlog (npr. loša ocjena tj. 3 iz hrvatskog) i rješenje...

Pitanje: Jesi li ljut na učiteljicu?
Odgovor: Da... (kraće razmišljanje) ali nije ona kriva (obožava dotičnu )
Pitanje: Tko je kriv?
Odgovor: Pa ja sam loše napisao test...
Pitanje: Koliko još imaš loših ocjena ?
Odgovor: To je jedina.
Pitanje: Da li te to smeta?
Odgovor: Da, volio bih imati 5.
Pitanje: Što možeš učiniti da to tako i bude?
Odgovor: Vježbati....
Komentar: Znala sam da ćeš sam smisliti način kako to postići
Kraj priče - zagrljaj i poljubac. Dijete zna da će dobiti potporu. A meni to korisno posluži kad se opire učenju, čitanju itd. pa ga podsjetim kako se osjećao kad je dobio lošu ocjenu i što smo tom prilikom razgovarali. Ide na bolje!

Tako je to i s ljutnjom u drugim situacijama (ljut sam jer je otkazan prijateljev rođendan zbog bolesti). Ima situacija u kojima se moramo pomiriti s činjenicama. BItno je shvatiti kako se radi o PROCESU koji traje. A djeca puno nauče i gledajući NAS kako se nosimo sa svojim strahovima, ljutnjom i bilo kojom drugom emocijom.

[mendula]

Hvala

[Marion]

Babyiris njena fizicka reakcija na stres je sasvim normalna.

To sto je vrtic privatan je sansa da bude dobar (bolji od prosecnog zbog boljih finansija), ali ne i garancija da ce sigurno biti dobar.

Bas zato sto je privatan, ja bih s punim pravom trazila da ispostuju ono za sta su placeni.

Ne suzbijaj nju da ne ispoljava svoj strah, nego suzbijaj njih da joj ne cine lose.

Zamisli se da si mala i nemas mobitel i ne mozes nikoga pozvati u pomoc, a neka odrasla osoba te primorava da uradis ono sto ne zelis. I nemas gde pobeci i ne mozes se odbraniti. Reakcija njenog tela je normalna.

Ono sto nije normalno je da je neko doveo u to stanje i da je nastavi dovoditi u njega i "filovati" tebe da njena fizicka reakcija na stres nije normalna.

[meda]

Babyiris njena fizicka reakcija na stres je sasvim normalna.

To sto je vrtic privatan je sansa da bude dobar (bolji od prosecnog zbog boljih finansija), ali ne i garancija da ce sigurno biti dobar.

Bas zato sto je privatan, ja bih s punim pravom trazila da ispostuju ono za sta su placeni.

Ne suzbijaj nju da ne ispoljava svoj strah, nego suzbijaj njih da joj ne cine lose.

Zamisli se da si mala i nemas mobitel i ne mozes nikoga pozvati u pomoc, a neka odrasla osoba te primorava da uradis ono sto ne zelis. I nemas gde pobeci i ne mozes se odbraniti. Reakcija njenog tela je normalna.

Ono sto nije normalno je da je neko doveo u to stanje i da je nastavi dovoditi u njega i "filovati" tebe da njena fizicka reakcija na stres nije normalna.

x