Unazad par godina, vidjela sam i čula jako tužne događaje, i počela sam plakati svaki put kad me nešto jako dirne, plus što navečer od brige i nesretnosti ne mogu zaspati.

Npr. baš danas sam vidla ovaj video kojeg su mi poslali kao "smiješnog":

http://www.youtube.com/watch?v=FzRH3iTQPrk

Ja sam se rasplakala iz toliko puno razloga: sirote pande su u hladnoj ćeliji, mala pandica je na podu a ne u naručju mame pande, pande su u zatočeništvu jer kapitaliati uništavaju kineske šume, kako smo mi ljudi destruktivna bića...

I tako me na masu stvari toliko toga pogodi, i više ne znam kako da se nosim sa svim tim osjećajima užasa i krivnje što sam ljudsko biće i što se zbog moje komocije uništavaju sva druga bića i resursi (unatoč tome što sve recikliram, kupujem iz nužde)...

Kako se vi nosite s osjećajem krivnje? - bilo vezano uz ekologiju ili nešto drugo što Vas muči...