Pokazuje rezultate 1 do 20 od 20

Tema: Napustila me moja djevojčica

  1. #1

    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    14

    Početno Napustila me moja djevojčica

    Željela bih vam ispričati moju bolnu priču. Prije skoro tri mjeseca u 21/22 tjednu druge po redu trudnoće izgubila sam moga anđela, zaspala je u meni.
    Od 16 tjedna trudnoće znali smo da nam beba nije dobro, amniocenteza i torch uredni, nezna se što je dovelo do toga da je krenulo loše. Bebici je dijagnosticiran cistični higrom vrata, anasarca i generalizirani fetalni hydrops. Unatoč zastrašujućim liječničkim prognozama suprug i ja donijeli smo odluku da sve polažemo u Božje ruke i da ne želimo prekidati trudnoću. Silno smo željeli da naša curica, naša Vita živi, ali Bog je presudio i uzeo je k sebi!
    Silno mi nedostaje moj anđelić mali, tako bi je željela dotaknuti, osjetiti njezin miris, staviti ju na prsa i čvrsto zagrliti, ali ostaje mi samo silna želja.
    Neprestano mi je pred očima slika plahte u koju su je zamotali, nisam je mogla vidjeti niti dodirnuti, pitam se da li sam trebala inzistirati da je dotaknem, barem preko plahte, ali sada ionako nema povratka.
    Oduvijek sam se radovala životu, govorila kako želim imati puno dječice, veliku obitelj, a sada nakon ovoga što sam proživjela užasno me je strah da se opet ne ponovi isto, strah me je slijedeće trudnoće.
    U svemu ovome veliku utjehu i radost pružaju mi zagrljaji i poljupci moga maloga dečkića koji je u desetom mjesecu napunio dvije godine, on mi ne da da potonem, Bogu sam zahvalna što ga imam. Cijelo vrijeme od kada smo saznali da nam djetešce nije dobro imala sam bezgraničnu potporu moga divnog supruga, ali sada kada je sve prošlo on ne može pričati opet o tome što nam se dogodilo, samo šuti kad ja potaknem razgovor. Imam osjećaj da mu je lakše kad sve drži u sebi i zato ga ne krivim, ali ja imam potrebu podijeliti miju bol sa nekim za koga znam da će me razumijeti, a to ste vi, majčice koje ste prošle kroz isto bolno iskustvo.


  2. #2
    mala laia avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    648

    Početno

    Draga Bombonita, nema pametnih riječi koje bi ti itko od nas mogao uputiti u ovom bolnom trenutku, ali tješi spoznaja da ipak nisi sama u svojoj boli i da nas ima još koje smo proživjele i preživljavamo sličnu sudbinu. Svaka od nas ima trenutaka za kojima žali, koji su nepovratni, da smo barem vidjele, zagrlile, pomazile svoje anđele prije nego su ih odnijeli...ali, u tim trenucima je teško biti racionalan, realan...svi samo želimo da prođe...
    I meni je moje starije dijete pružalo neizmjernu utjehu, kao i divan suprug - to jako puno znači! A i mi smo ovdje da nam se pojadaš, popričaš, nasmiješ ponekad sa nama - kao neka vrsta grupne psihoterapije.

    Jako mi je žao zbog Vašeg gubitka i želim ti što spokojniji oporavak...

  3. #3
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    mala laia je divno napisala, mogu samo potpisat i reći u ime svih cura ovdje, piši, jadaj se, djeli sa nama što god želiš, nama ništa, ali ništa što napišeš i osječaš neće biti strano niti čudno. Ljubi malca, crpi snagu iz svoje obitelji, zahvaljuj Bogu na svemu što ti je dao, zahvaljuj i na onom što ti je uzeo, mora biti veči smisao svemu; ja samo tako imam volje za ići dalje, ako postoji veći smisao svih patnja.

  4. #4
    bucka avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    5,078

    Početno


  5. #5
    Osoblje foruma laumi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    3,829

    Početno



    Žao mi je svih vas koji ste prošli tako teško iskustvo. Mislim da nema veće boli od boli gubitka djeteta.

  6. #6
    skandy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    412

    Početno

    Bombonita ,tako me rastužila tvoja priča.Pregrozno iskustvo.
    želim ti da se što prije oporaviš uz svoga sinčića ,da se opet uskoro počneš radovat životu

    zar se ,kada su takvi slučajevi poroda u pitanju ,ne može to napraviti pod općom anestezijom a ne da žena uz sve patnje još prolazi i taj pakao gledajući kako joj odnose mrtvorođenče ?

  7. #7
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    Citiraj skandy prvotno napisa Vidi poruku
    Bombonita ,tako me rastužila tvoja priča.Pregrozno iskustvo.
    želim ti da se što prije oporaviš uz svoga sinčića ,da se opet uskoro počneš radovat životu

    zar se ,kada su takvi slučajevi poroda u pitanju ,ne može to napraviti pod općom anestezijom a ne da žena uz sve patnje još prolazi i taj pakao gledajući kako joj odnose mrtvorođenče ?
    To bi zahtjevalo carski rez, a kad izvažeš pro i con ipak je bolje ići na vaginalan porod. Oni prvenstveno gledaju u toj situaciji dobrobit majke i što sigurniji oporavak, fizički.
    Posljednje uređivanje od RozaGroza : 07.12.2010. at 15:47

  8. #8
    vikki avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    5,685

    Početno


  9. #9
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Bombonita, nemoj se bojati slijedeće trudnoće. Pa i ako opet ne prođe dobro, bit će iduća ili iduća. Ima nas puno koje smo prošle više od jednog gubitka. I opet smo doživjele dobitak. Pa, ma koliko trebalo čekati. Samo polako, pusti da se tijelo i duša oporave. Nikad neće biti kao prije, ali bit će bolje.

    I ja sam svoju curicu samo vidjela mali trenutak prije nego su ju omotali u plahtu, ali nisam dodirnula. Valjda mi nisu dali, valjda misle da je mami lakše ako ima što manje sjećanja. Meni se čini da mi je trebao rastanak, ali nije ga bilo. A za koji dan će njen rođendan. Godine prolaze, manje mislim, ali nikad neće otići iz mojih misli.
    Isto kao i tebi, muž nije želio pričati o tome, a znam da mu je bilo isto teško. Oni to valjda drugačije odbole. Zato mi je bio velika podrška u svim idućim trudnoćama, bez pogovora radio bebu kad sam ja ili doktori rekli:može!!

    Imam troje djece. I ti ćeš, samo optimizam i hrabrost. I vjera.

  10. #10

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    894

    Početno

    Puse šaljem...nekako s vremenom to nekamo pospremiš,bude lakše...

  11. #11
    Mali Mimi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    7,121

    Početno

    da bol prođe

  12. #12

    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    14

    Početno

    Drage moje divne ste! Drago mi je što sam se javila i podijelila svoju bolnu priču s vama, jer puno mi znače vaše tople riječi utjehe i podrške.Znam da se ništa ne događa slučajno, postoji neki razlog zašto je dragi Bog odlučio uzeti moju curicu, zašto je prepustio ovu patnju i duboko vjerujem da će mene i sve vas koje ste proživjele to bolno iskustvo On i utješiti! Od srca vam svima želim sav Blagoslov svijeta, vama i vašim obiteljima

    Grlim vas sve u svom srcu

  13. #13
    latika avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    491

    Početno

    jako mi je zao zbog vaseg gubitka...znam točno kako se osjecas i nadam se da ce nam s vremenom biti lakse zivjeti sa tim....

  14. #14
    Bodulica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    1,993

    Početno

    Iskreno mi je žao što ste ostali bez vaše djevojčice.
    Nadam se da će vam budućnost ipak ublažiti bol, te da će doći i oni dani kad je čovjek istinski sretan što je živ.

  15. #15
    koksy avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2006
    Lokacija
    Samobor
    Postovi
    5,491

    Početno

    Jako mi je zao
    I mi smo izgubili naseg Tina u 24. tj. zbog hydropsa i svega sto hydrops nosi sa sobom tako da potpuno razumijem tvoju bol. Ma sve mi majke andjela razumijemo, i tu smo za tebe kad god nas trebas.
    Drago mi je sto imas utjehu u sincicu, kad sam imala spontani prije pa mjeseci samo sam zeljela sto prije doc doma i grlit svog trogodisnjaka bez kojeg bi sigurno pala u gadnu depresiju.
    Sto se muza tice, mislim da je to normalno, moj jos uvijek ne moze pricat o tome a proslo je skoro 5 godina.
    Zelim ti da se sto prije oporavis, kad god osjetis potrebu javi nam se.

  16. #16
    Mali Vili avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Postovi
    42

    Početno

    Draga Bombonita, znam da se raspadaš od boli ali znaj da sam s tobom i šaljem ti svu svoju ljubav i snagu. Moraš prihvatiti i pomiriti se koliko god preteško bilo, moraš zakrpati srce i ponovno ga pustiti da kuca za svog sinčića koji ne zaslužuje tužnu i slomljenu mamu već vedru i nasmijanu. Raduj se radi njega, budi sretna što ga imaš, uživaj u svakom njegovom trenutku jer on te treba i trebat će te još dugo. Meni je u najtežim trenucima kad bih potonula spas bio moj devetogodišnji sin koji je jadničak isto prošao traumu jer je izgubio bracu kojeg je silno želio i tada bih se digla i plivala najbolje što mogu jer on zaslužuje imati najbolju mamu. I ti i ja znamo da bismo napravile sve da možemo vratiti Vitu i Vilija, ali ne možemo. Možemo birati da umiremo od tuge ili da živimo i od života se potrudimo stvoriti najljepšu bajku pa možda opet koji princ ili princeza zalutaju u nju i toliko im se svidi da odluče ostati dugo, dugo. Tješimo se da su naši anđeli na nekom boljem mjestu, a sigurno će biti zauvijek u našim srcima i dok mi živimo i oni žive, dok se mi radujemo i oni se raduju dok se mi smijemo i oni se smiju, ali isto i dok mi plačemo i tugujemo i oni plaču i tužni su. Zato im nemojmo to raditi…I nemoj se nikad pitati i preispitivati zašto sam napravila ovako, a ne onako, vjeruj mi napravila si najbolje što si mogla u tom trenutku, jer majčino srce zna najbolje i nitko osim tebe u tom trenutku ne bi bolje postupio kad je tvoje dijete u pitanju. I općenito ne postavljaj pitanja zašto jer nema odgovora i što prije to prihvatimo bit će nam lakše. Ljubi sina i muža i budi sretna što ih imaš jer sad znaš da imaš puno.

  17. #17
    klarita2 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    644

    Početno

    Mala Villi ti je sve rekla!

  18. #18

    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    14

    Početno

    Drage moje Koksy i Mali Vili hvala vam što ste me tako divno utješile. Znam da život mora ići dalje, znam da imam puno, puno, da sam beskrajno voljena od ova moja dva dečka i Bogu svaki dan zahvaljujem na njima! Zahvaljujem Bogu i na mojoj maloj djevojčici, mome anđeliću, u mom srcu ona ima i zauvjek će imati posebno mjesto, duboko vjerujem da će je moje oči jednom vidjeti, da ću je zagrliti i priviti uz prsa, osjetiti dodir i miris moga anđela, tako mi silno nedostaje, barem vama to ne moram govoriti!Šaljem vam ogromne puse, grlim vas sve u svom srcu i molim Boga da utješi i barem donekle zaliječi i vaša ranjena srca!

  19. #19
    Osoblje foruma BHany avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    5,203

    Početno

    Bombonita jako mi je žao

  20. #20
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,967

    Početno


Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •