 |
|||
da, o da. Hodaju oko mene ko oko vruće kaše i vidim da ih žulja pitanje. Ona neugodna tišinatigrical prvotno napisa
o Mury draga, tako sam ja nedavno imala potrebu nestati - no to nije moguće, nije.Hvala drage moje, ali danas želim nestati, želim se pridružiti svojim anđelima, želim samo s njima biti...ne mogu dalje ...
Moramo vjerovati, moramo se nadati, moramo imati strpljenja, moramo imati toliko toga....a nemamo ništa
drage zene,..citam vas vec jako dugo, ali do sada se nisam javljala,....pokusavam vec neko vrijeme napisati nesto na ovu temu,.....i sve sto napisem cini mi se tako nedovoljno jer rijeci su ponekad toliko siromasne da bi njima objasnila sve ono kako se osjecam!!!!! u skoro svakom postu ovdje pronalazim sebe,....svoju bol,...i nadam se od sveg srca da cemo jednog dana sve mi izaci iz ove borbe kao pobjednici,...sa najmanje jednom bebicom u rukama,.....svakoj od vas zelim puno puno snage, strpljenja i ljubavi da istrajemo do kraja,.....nadam se da se niti jedna od vas nece naljutiti ako ovom prilikom izdvojim mury (procitala sam kroz sto si prosla i jako mi je zaosvu snagu ovog svijeta ti zelim,......
jučer sam čekala ispred ordinacije uputnicu za mpo. izašao je jedan gospodin i držao je sliku bebice u rukama i smješkao se... dok je čekao suprugu da iziđe nije prestao gledati u tu sličicu, u svoju mrvicu... ja nisam mogla prestati gledati u njega i razmišljati kako se osjeća. nemogu tu sliku izbiti iz glave. netko od života traži puno - mi samo jedno, a izgleda da je i to puno!
Mury
Ovih dana sam i ja "malo" popucala. Da se barem mogu nekome požaliti.... ali nitko od mojih ne razumije. Niti me želi razumjeti. Kao ono.. budi sretna što si živa, ali meni to nije dovoljno.
Mury jao, sve naše riječi su toooooooliko nedovoljne za utjehu koja tebi treba i koju bismo ti rado dale, ali ne možemo. Šaljem ti milijun zagrljaja jer si i u mojim mislima, i nadam se samo da ćeš što prije otvoriti vrata sreće.
Mi te razumijemoMury
Ovih dana sam i ja "malo" popucala. Da se barem mogu nekome požaliti.... ali nitko od mojih ne razumije. Niti me želi razumjeti. Kao ono.. budi sretna što si živa, ali meni to nije dovoljno.
veliki potpis, mury, mislim na tebe...Mury jao, sve naše riječi su toooooooliko nedovoljne za utjehu koja tebi treba i koju bismo ti rado dale, ali ne možemo. Šaljem ti milijun zagrljaja jer si i u mojim mislima, i nadam se samo da ćeš što prije otvoriti vrata sreće.
Hvala vam drage moje na lijepim i utjesnim rijecima!Evo,mrvicu je bolje,dosao MM doma,pa je lakse u dvoje.Evo sam preplakala cijeli dan,danas nesto posebno boli,i suze samo idu,natekla sva,lece ne mogu u ocima drzati...
Dodorko mila moja
jojo upravo tu sliku sam ja gledala prije mjesec dana.ja trudna u sedam tjedana muž gleda u tu slikicu i ima smješak od uha do uha ja sretna nikad sretnija u životu taj osječaj kad ti više ništa nije važno nego ta mala mrvica i onda nagla promjena plod se prestaje razvijat i opet slika i suprug gleda al nema više tog pogleda....samo tuga u njegovim očima i tješi mene a ja slomljena...BOŽE do kad
mury, toliko si me rasplakala, toliko mi je zao zbog tvojih malih andjela.
toliko, toliko mi je zao.
Mury...grlim te
joj draga da samo znas kako te razumijemHvala drage moje, ali danas želim nestati, želim se pridružiti svojim anđelima, želim samo s njima biti...ne mogu dalje ...
nije ni meni nista bolje
toliko mi je tesko da mislim da cu puknut jednog dana i zavrsit na psihijatriji
Mury i Crvenkapice ne mogu, a da ne mislim na vas, svaki dan ste mi u mislima i molitvi. Znam da je preteško, znam da nema utjehe, želim vam svu sreću ovoga svijeta da ipak dođe kraj ovome i svjetlo na kraju tunela. Nemam pametne riječi koje bi vam bila utjeha...šaljem vam veliki zagrljaj i
Crvenkapicejoj draga da samo znas kako te razumijem
nije ni meni nista bolje
toliko mi je tesko da mislim da cu puknut jednog dana i zavrsit na psihijatriji
Posljednje uređivanje od Mury : 12.06.2013. at 07:05
ne znam šta je gore - nikad ne vidit taj + ili ga vidit pa da se ugasi. cvijete, stvarno mi je žao
mury i crvenkapice
Evo, jučer dođem na posao nakon mjesec dana i kad ono i posljednja kolegica trudna... Od njih osam ja sam prva krenula po bebu, a njima je trebao mjesec ili dva i eto je... i tako već 5 godina...Ne mogu a da ne osjetim zavist i gadim se sama sebi... Sedam tj je trudna koliko bi bila i ja da sam uspjela u zadnjem ivf-u.... Sva sam nikakva i ne vidim radost u ničemu, ni u ovom prekrasnom danu....
Mury moja draga nema dana da ne pomislim na tebe i molim boga da što prije donese radost u vaš dom. Od srca ti želim da što prije držiš svoju mrvicu u rukama. Hrabra si ti i jaka žena i uspjećeš draga moja.
Dodirko ogromni
kika222
Najsretniji dan u životu, definitivno, je dan transfera 3 8-stanična embrija....
Muž je dva sata prije transfera rekao da se slaže da mi vrate 3. Znala sam da neće moći ostaviti našeg mrvička bez obzira što se bojao da će troje odjednom biti ipak previše.
Stoji taj papir u spavaćoj sobi. Vadim ga, spremam ga, vadim ga. Do kada ću tako neznam. A davno je to bilo.
Sjećanje na jedan savršen trenutak.
kika222, sve su to normalni osjećaji, nisam osjećala zavist, ali tugu i nemoć svakako, ja godinu za godinom po bolnici i intenzivnoj, a sve kolegice zaredom trudne, mjesec-dva kućne radinosti i bingo, to bi tako svima trebalo biti, ali takve su nam karte podijeljene i moramo s njima odigrati partiju najbolje što možemo...
mury, cvjet, crvenkapice, razumijem tugu kada nakon plsića, velike bete i svega lijepoga ostanu samo krhotine i kada se osjećaš kao da doslovno imaš rupu na srcu i kameni blok na prsima i čini ti se da suze nikada neće presahnuti...ali hoće, ne zaboravimo, ali idemo dalje jer moramo i borimo se kako znamo i umijemo...
sara10, sigurna sam da ćete uspjeti na svome putu, znam da poklekneš nakon uzastopnih neuspjeha, ali dok te želja gura naprijed, vrijedno je suza i truda, ma kako na koncu ispalo...
Dodirko, baš me rastužio tvoj post, posebno onaj dio gdje te ne razumiju oni koji smatraju da trebaš biti sretna što si živa...pa naravno da jesi, ali to ne znači da te ne smije boliti ona rana koja golim okim nije vidljiva...zar je taj papir u ladici bijela zastava ili ima šanse da bude podstreh za jedan novi početak?
Cure, grlim Vas sve, barem virtualno
gore je vidjeti + pa se on ugasi... ovako, nema ga i ideš dalje, a kad je tu pa nestane ...boli...jako boline znam šta je gore - nikad ne vidit taj + ili ga vidit pa da se ugasi. cvijete, stvarno mi je žao
cure drage,
svaki put kad vas čitam na rubu sam suza.
tako bih voljela kad bi svaka od vas osjetila sreću majčinstva.
Boli....
Vratila sam se s maturalne sad, brdo bivsih ucenika mi je postavilo isto pitanje... A da ne pricam kako sam se osjecala dok su ex kolegice pricale o svojim malenima
Saljem hug svima, danas je moj los dan.
Posljednje uređivanje od bubekica : 13.06.2013. at 02:06
bubi
Bubekica
uf bubi znam kako ti je zato sam ja takve skupove uvijek izbjegavala jer mi je muka bilo od toga...
dodirko, mury, crvenkapice, cvjet puno ste toga prošle lošeg i tužnog šaljem vam svima jedan veliki zagrljaj
bubekica ja sam lani na ljeto imala godšnjicu,ušli smo u učionicu nas dvadesetak a profesorica je imala imenik u rukama i prozivala jednog po jednog,sreča u nesreči što sam ja zadnja u imeniku pa sam imala vremena da se pripremim dok su oni nabrajali svoje uspjehe,pošto sam ja iz jednog malog mjesta na otoku svi se međusobno jako dobro poznajemo i znamo sve jedni o drugima,ja sam se digla na noge rekla ja sam imenom i prezimenom,radim ,udana al još nemamo bebu svi su stali jer svi znaju sve pa gledaju ja šutim pa nastavim al imat čemo trudimo se dat če i nama Bog tu sreču šta vi sad več imate a neznate cijenit.al ja nisam tužna jer znam da ču uspjet i nebojim se i rekla to je to i sjela.Svi su ostali u čudu na javnom priznanju a ja sretna i tužna istovremeno,sretna što smo to sad razriješili a tužna jer sam lagala naravno da se bojim,bojim se jako...
cvjet, bubi
da gore je 10000x ,
ili cuti srce koje kasnije prestane kucati
, osjetiti lupkanje u trbuhu kojeg kasnije vise nema
porodit se a bebe nigdje
...nedaj nedaj Boze nikome !!!
nikakva utjeha nije ta "ostala si jednom trudna opet ces "...ja eto jesam opet ali bol i tuga od prije ne prestaje ,
jos ako se to ponovi kao kod mene , bol je 1000x veca i pitam se odakle covjeku tolika snaga da to moze izdrzati
crvenkapiceda gore je 10000x ,
ili cuti srce koje kasnije prestane kucati
, osjetiti lupkanje u trbuhu kojeg kasnije vise nema
porodit se a bebe nigdje
...nedaj nedaj Boze nikome !!!
nikakva utjeha nije ta "ostala si jednom trudna opet ces "...ja eto jesam opet ali bol i tuga od prije ne prestaje ,
jos ako se to ponovi kao kod mene , bol je 1000x veca i pitam se odakle covjeku tolika snaga da to moze izdrzati
"ostala si jednom trudna opet ćeš " naslušala sam se te rečenice u ovih 5 mj. i previše,zar ne shvaćaju da to nije tako jednostavno!!
cure drage tako mi je žao šta ste morale toliku tugu i bol osjetit,mislim na vas i suosjećam i nadam se da će te sve uskoro postat sretne!
xxxxxx....sve potpisujemda gore je 10000x ,
ili cuti srce koje kasnije prestane kucati
, osjetiti lupkanje u trbuhu kojeg kasnije vise nema
porodit se a bebe nigdje
...nedaj nedaj Boze nikome !!!
nikakva utjeha nije ta "ostala si jednom trudna opet ces "...ja eto jesam opet ali bol i tuga od prije ne prestaje ,
jos ako se to ponovi kao kod mene , bol je 1000x veca i pitam se odakle covjeku tolika snaga da to moze izdrzati
joj cure moje
srce mi puca kad vas citam
evo ga,
boli, užasno boli..
boli kad čitam vaše postove..
boli danas kad me tužno gledaju..
boli jučer kad me u novom hladnom hodniku nove bolnice uhvati panika...i malo poslije ogromna tuga....
boli od zadnjeg neuspjelog pokušaja, i onih prije..
tužno je, pretužno da bi bilo istinito, a ipak je istinito..
i da nema vas divnih, hrabrih žena...bila bi sama s mm u našoj boli..
hvala vam svima!!!
Kameleon draga
Kameleon
Cure ja se vama divim...Nisam ni znala da čovjek može u sebi imati toliko snage...
Izdržite i nadam se da će vas Bog nagradit za sve muke koje ste prošle i prolazite...
Posljednje uređivanje od splicanka30 : 14.06.2013. at 09:30
da snage... dovedeš se u fazu kad na trenutke ne osjećaš apsolutno ništa, ništa te ne dira, nikakve vijesti o drugim trudnoćama, druge bebice, kolica....a u sljedećem trnutku se slomiš, zatvoriš se u sobu, ma šta u sobu, u ormar..... i najradije bi vrištala! skupiš snage ( a da neznaš više ni odakle ti), izađeš, nastaviš dalje jer viruješ da ti samo još malo fali da uspiješ.Cure ja se vama divim...Nisam ni znala da čovjek može u sebi imati toliko snage...
Izdržite i nadam se da će vas Bog nagradit za sve muke koje ste prošle i prolazite...
Veliki potpis na ovo!
jojo potpuno se tako ja osječam al baš tako,na tren me ništa nemože pogoditi al baš ništa,nekakav čudni osječaj koda sam bezosječajna a na tren me sve slomi al sve svaki vaš post mi lomi srce sva vaša tuga i moja je,al najčudnije je što nema suza nema ih nikud ja koja sam preosječajna koja plače za svim nije pustila suzu več dvadeset dana al suzicu...al zato srce boli neizmjerno....
Sva su mi ta What if... poznata pitanja
U isto vrijeme..tuga,sućut s tim ljudima.I misao-to je to,to su ta pitanja...What IF?
cure, bitan je kraj filmica.
Sjajan film. Hvala bubek.
Pogledala filmić. Da, to je to.
citam vas i tesko mi je. nakon 2 godine pokusavanja i mpo postupaka, prirodnim putem zatrudnila. tada, ali i sada, te 2 godine cine mi se kao vjecnost. citam vas i boli me dusa na svakom postu..svaki detalj svakog posta poznat je, kao i bol koja ga prati..
oprosite sto upadam na temu, no zelim svakoj od vas prekrasnih zena da cim prije u vase narucje sleti prekrasan i mirisljav paketic. moj paketic spava i zahvalna sam Bogu na njemu..i kad se probudi nocu 5 puta, i kad se nece uspavati, samo se sjetim kako sam sretna sto je imam i nema vise umora, nervoze..samo sreca.
i da, zelja za bracom ili sekom je prisutna, ali i strah imam li snage. mi smo stariji, problemi i dalje prisutni..tko zna hoce li nam prst sudbine opet nekim cudom podariti dijete..
grlim vas sve!
evo mene opet, u nedostatku online facebook prijatelja..
nekoliko dogadjaja pretvorilo je zadnjih par dana u mali privatni emotivni pakao.
1) moje 2 male predivne necakinje su otisle kuci i necu ih vidjeti najmanje godinu dana. mladja ima 6 mjeseci, mislim da ne moram nista pricati koju sam srecu porzivljavala u ova 2 mjeseca koliko sam provela s njom.
2) mama mi je rekla kad joj je sin otisao: "sad me jedino moze spasiti da ti sto prije rodis bebu"... trudimo se mama, trudimo...
3) prijateljica se sinoc zalila na bolne grudi od dojenja... i dobacila usput - "vidjet ces ti uskoro kako je imati sisavca na sisi"... kao da sam trudna pa je to 100% buducnost...
.......
morala sam se ispucati, nemojte zamjeriti
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom