Stranica 2 od 25 PrviPrvi 123412 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 1243

Tema: Gdje boli neplodnost?

  1. #51
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno

    pino, BHany, cure

    Bebel, ja ovaj članak ne mogu ni pročitati do kraja, javlja mi se grč u želucu
    sretno im, ali da, u pravu si - boli

  2. #52
    Osoblje foruma BHany avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    5,203

    Početno

    draga ginger, pročitaj ga do kraja...
    i mi smo nešto rekli što mislimo o tome...iako nisam zadovoljna objavljenim, jer je izabrano ono što je senzacionalistički a neutralno ...
    ono što je bitno, a to je da smo ima napisali da se hvale jednom (ili 2) trudnoćom u 6 mjeseci, nasuprot recimo 40 trudnoća (podatak koji Šimunić iznosi, a zasigurno ih ima i više) u prošloj godini u kojoj je drugih 6 mjeseci bilo zabranjeno zamrzavanje zametaka...to je jadno...a to nisu objavili da smo priopćili

    pino sorry na ot

  3. #53

    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    BIH
    Postovi
    180

    Početno

    Boli svaki komadic tjela. U grudima je sva tezina, cesto nemam vazduha, uzdisem da dodjem sebi ali je bol i dalje prisutan.
    Boli me kad nam kazu kako mozemo sve, sad dok smo sami i nemamo obaveza a kad djeca dodju onda je nesto drugo.
    A ja se u sebi pitam da li cu ikada to dozivjeti, da imam za koga reci da zbog njega nemam vremena da se posvetim sebi i svom zivotu. Pa ih posaljem sve do vraga sto uopste mogu tako da mi se obrate, sto lupetaju bez razmisljanja i sto ne skontaju da sve te rjeci bole kao najveca bol.

    Boli me kad odemo kod svekrve nedeljom na rucak i kad se sastanemo svi, kad njegove sestre dodju sa svojom djecom i pricom o svom zivotu i svakodnevnici posvecenoj samo djeci, spremanjem za skolu, pripremanjem slatkisa i kupovini sitnica koje ih cine sretnim. A nas dvoje kao dva sirocica bez igdje ikoga nemamo nikakve ljepe teme osim surove stvarnosti i mukotrpnog rada kod privatnika.

    Boli me svaki dan kad odem na posao i sjedenem za svoj radni sto tik uz koleginicu koja je trudna, gledam je kako se gusi od mucnine ali je opet srecna, kako joj je svaka druga rjec vezana za njenu srecu, kako mi je donjela sliku ultrazvuka a ja zavrsila u kupatilu sva u suzama.

    Boli me kad odem kod svoje majke i gledam je kako pati zbog mene, kako joj se srce cjepa sto patim a ne moze da mi pomogne, i shvatim kako me samo ona i mm razumiju i kako njima mogu reci sve sto mi lezi na dusi. Tata to podnosi drugacije ali ga oci izdaju, uvjek su mutne od suza kad ja dodjem.

    I mogla bih pisati cjelu noc, jer noc najvise boli, ona je duga i nikad joj kraja. Samo me suze uspavaju pred zoru ali bol je i dalje tu, u grudima, u srcu ...... u duši.

  4. #54
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    12,003

    Početno

    BHany, evo pročitala... malo lakše, al ostaje gorak okus u ustima...
    sori na ot

  5. #55
    Osoblje foruma BHany avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    5,203

    Početno

    ostaje, ostaje...

    posebno kad nam kaže kako je to je odgovor "svima koji su govorili da imamo najnazadniji zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji"...kao da smo malomni...
    i možda ipak nije ot - jer ovo itekako boli - da, večeras boli...što nas uz sve boli..još vrijeđaju boli proizašlom iz omalovažavanja našeg intelekta, znanja, iskustva i zdravog razuma...da o osjećajima i ne govorim...

  6. #56
    Osoblje foruma BHany avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    5,203

    Početno

    da, vrlo je znakovito da u ovoj našoj 'zemlji čudesa' neplodnost boli na sasvim neočekivanom mjestu...mjestu koje ne bi očekivali niti u jednoj drugoj zemlji...boli onako kao što vjerojatno boli one ljude koje zdrave pokušavaju strpati u ludnicu (o čemu se također pisalo ovih dana u ovoj nedođiji)...

  7. #57
    Alyssa avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    774

    Početno

    Pino draga, nisam znala da ti je bilo toliko tesko . Hvala ti na pokretanju ove teme, nadam se da cure nece imati nista protiv da njihova iskustva uvrstim u nasu prekrasnu knjigu.

    Slavonka2, BHany, ksena, cure

    Moram priznati da mene nije toliko boljelo, "odradila" sam to pod oklopom, slicno kao ina i andream, a opet drukcije. Drukcije, jer ja nisam bila "sigurna" u neuspjeh, bila sam (koliko god to bahato zvucalo) "sigurna" u uspjeh. Imala sam neopisivu srecu da sam u zivotu dobila sve do cega mi je bilo bas jako stalo - nesto bi mi palo s neba, oko neceg sam se morala vraski potruditi (i vraski nacekati), ali nekako me to naviknulo da samo trebam uloziti dovoljno volje/snage/vremena/cega god i da cu se makar kroz usicu igle provuci do cilja. Tako sam i ovaj problem percipirala samo kao jos jedan zid koji ce moja (rekao bi MM: pretvrda) glava na kraju, sto kosta da kosta, razvaliti.

    Nije uvijek bilo lako kako sada s distance mene-majke zvuci, ali ova uvjerenost u uspjeh najcesce je uspijevala apsorbirati veliku dozu boli, jednostavno bi gotovo doslovno prerezala svako stanje boli i ocaja koje bi odnekud ispuzalo. Uhvatilo bi i mene, naravno, zelenooko cudoviste ljubomore/zavisti/ljutnje, ne samo pri pogledu na ponosne trudnicke trbuscice, milu djecicu i skladne obitelji, nego i pri pogledu na tantrume i divljanja susjedinog neukrotivog djeteta. Ali kad bi cudoviste toliko naraslo da je prijetilo da me proguta, uvijek sam nekako, ne znam ni sama otkud, bila u stanju izvuci tu carobnu formulu spasa i samu sebe uvjeriti da me iza ugla ceka jos ljepsi prizor - mozda cu morati uloziti sve, pa i vise od toga, mozda cu se toliko nacekati da cu putem zaboraviti sto i zasto cekam, ali znam da cu uspjeti. Tako je i bilo, ovaj put. Ali sto ce se dogoditi sljedeci put, kad formula postane samo prazna formula, a rezultat izostane?

    Jer, sad se pomalo osjecam onako kako sam se osjecala "prvi" put, svemocno, uvjerena da je to - to, samo jedanput, nabrzaka, necu se ni snaci i vec cu biti trudna. Koliko li sam tada bila bahata! I bas zbog toga prvi neuspjeh najteze mi je pao, taj je stvarno bolio. Sjecam se, prvo sam u nevjerici buljila u onu svima omrazenu nulu na nalazu, pa micala pogled, pa opet virila i sve se nadala da ce se nula pred mojim ocima pretvoriti u prekrasnu troznamenkastu brojku koju nikad necu zaboraviti. Trebalo je valjda pola sata da od te tuposti prijedjem u stanje histerije. Slabo se sjecam da sam javila dr-u negativnu betu, sve cool i odmjereno, hladne glave, i pred kraj telefonskog razgovora totalno se raspala. Pa kako, pa zasto, pa moralo je uspjeti, pa znala sam da ce uspjeti, ma ne, nemoguce... daj da opet vidim nalaz... Da, tada je stvarno boljelo. I moj obrambeni mehanizam je najslabije djelovao. Izvlacila sam ga ja uspjesno kada bi postalo pretesko, ali taman kada bih zaboravila, ona nula bi odnekud izgmizala i opet me zestoko tresnula u glavu, i bubnjala u njoj, i tutnjala, rugala se, toliko da nista drugo nije moglo isplivati. I tako u krug, ups and downs, kao u lunaparku. Da, definitivno, od cijelog mog MPO puta najvise je boljela ta prva negativna beta. Mozda zato sto je bila tako stvarna, crna na bijelom, gledala me i rugala se: 0, nula, nu-la, nana-nana-nana. Tu nije bilo vrdanja, nije bilo "mozda ipak"... nula je nula.

    Kasnije nule nisu boljele, nakon njih sam se vrlo brzo uspravljala i jurisala dalje, po sistemu: O.K., nista, idemo dalje, sto je sljedece? Prirodni, klomifeni? Pauza? Ne, ne pauza, idemo odmah dalje, kao po traci. Sto prije ispucamo X postupaka koliko ih je visa sila nama namijenila, to ce prije doci kraj trake, na kojem me ceka moj mirisljavi smotuljak. Bilo bi mi draze da mi je netko javio gdje se tocno nalazi kraj trake, pa makar i duze cekala (iako mi strpljivost nikad nije bila vrlina), ali moze i ovako. Ni danas ne znam sto bi bilo da nismo uspjeli. Zapravo, znam, jos bismo pokusavali, po istom receptu. Nemojte me pitati sto bi bilo da smo u nekom trenutku morali odustati, tvrdoglava kakva jesam s odustajanjem nemam iskustva, a nadam se da necete imati ni vi.

  8. #58
    Alyssa avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    774

    Početno

    A propos clanka, najgori mi je dio u kojem S. kaze "da ne treba toliko sumnjati u struku jer smo sposobni i educirani brinuti se za svoje pacijentice i za parove koji se liječe od neplodnosti". Ova "briga" je mozda najlicemjernije sto sam ikada od njega cula.

  9. #59
    Denny avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    1,668

    Početno

    Ja moram potpisati Alyssu, prepoznala sam se u gotovo svakoj riječi.

    Neplodnost boli u svakoj stanici tijela, u svakom minusu na testu, u svakom utješnom zagrljaju i riječi mojih najdražih... Ali s vremenom sam pronašla lijek koji mi je ublažio tu bol - upornost i nada. U životu je upornost bila moja najveća vrlina - jednostavno sam navikla da ništa neće doći samo od sebe, i da se za sve moram dobro namučiti, pa tako i za bebu. Zato sam u startu pristupila neplodnosti kao problemu koji će se utoliko prije rješiti što više truda i volje uložim. I tako smo eliminirali problem po problem, a u meni je rasla nada da smo sa svakim korakom bliže svom cilju. Nije tu bilo previše mjesta za bol i suze, bol sam shvaćala kao koćnicu, a ja nisam htjela stati, uvijek sam stvarala plan za dalje. Taj plan me držao na životu.
    Sad kada vidim trudnicu kažem sebi: "Čemu suze? Ona je svoju bebu dobila, tebi je sudbina namijenila borbu. Ako želiš bebu, bori se dalje!"
    I tako idem dalje, borim se, ne znam ni s čim ni do kada, ali moram ići dalje, jer stajanje boli više od ičega. Sljedeća stanica je IVF. Možda će uspjeti, možda neće... sreća da postoji i drugi, i treći... koliko mi je stanica Bog namijenio do cilja ne znam, ali nadam se...Još uvijek svako jutro uporno mjerim bazalnu temperaturu, ovulaciju nismo propustili ni jedan mjesec u posljednje tri godine... Smiruje me to uvjerenje da sam dala sve od sebe. I nadam se, i nadat ću se dalje... jer samo nada me čuva od te razorne boli... nada me tjera dalje... nada mi ne da da plačem, nego mi izmami topli osmjeh na lice kad držim nečiju bebu... tako ću možda jednom svoju... možda... budem li dovoljno uporna.

  10. #60
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj Alyssa prvotno napisa
    Kasnije nule nisu boljele, nakon njih sam se vrlo brzo uspravljala i jurisala dalje, po sistemu: O.K., nista, idemo dalje, sto je sljedece? Prirodni, klomifeni? Pauza? Ne, ne pauza, idemo odmah dalje, kao po traci. Sto prije ispucamo X postupaka koliko ih je visa sila nama namijenila, to ce prije doci kraj trake...
    Vrlo slično je bilo i kod mene, prva inseminacija na VV-u mi je donijela najviše tuge, jer sam gore došla kod stručnjaka kojemu sam vjerovala i nekako sam mislila, s obzirom da nam nisu "ništa našli" i da će, ako nam je suđeno uspit, uspit brzo, sad kad smo došli kod specijaliste koji je bio optimističan. Znala sam da nema šanse da postanem jedan od maratonaca, a, gle ironije, upravo mi se to dogodilo.

    Nakon toga prvoga sam išla "robotski", tako, kao po traci, planiranje, planiranje, da što prije ispucamo X postupaka.... koliko sam mislila da je MM-u potrebno da nekako u sebi kaže "OK, to je to, dosta smo bili po doktorima, sad možemo okrenut stranicu".

    Mene vuklo to - što brže odradimo sve checkpointe po MPO hodogramu, brže ćemo izać... Bilo je tu i višegodišnjih pauza kad sam krizirala, a MM potegao svu tu dosadnu logistiku - zovi kliniku, nosi papire sestri, idi po recepte itd. Ja sam bila zadužena za informacije i strategiju, on za logistiku.

    A onda sam se i ja "navukla" jer mi je odrađivat MPO postajao stil života, a kako sam više znala i mijenjala gino hodnike, to je bilo logistički jednostavnije (smanjio se broj UZV-a itd.), tj. bilo je ciljanije, vremenski upravljivije i time za mene jednostavnije.

  11. #61
    tikica_69 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    2,809

    Početno

    Moja situacija je najbliza ininoj.....i zaista me trenutno najvise boli u novcaniku, koliko god to grubo zvucalo naspram svega ostaloga sto prolazimo i sto ste srcano napisale

  12. #62
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj tikica_69 prvotno napisa
    Moja situacija je najbliza ininoj.....i zaista me trenutno najvise boli u novcaniku, koliko god to grubo zvucalo naspram svega ostaloga sto prolazimo i sto ste srcano napisale
    Mislim da te kužim. Na kraju, zaboli i onaj dio - koliko ću ja još emotivne i fizičke energije, novaca i vremena ulagati u ovo, čega je uspjeh, u stvari, izvan moje kontrole. Pa, nasuprot tome, ostaje ono što ekonomisti zovu "oportunitetni trošak" - što se sve moglo u to vrijeme napraviti, kakav je život mogao izgledati - tipa putovanja, alternativni načini dobijanja djece, you name it.

    Mene je u IVF-u najviše strašila i bolila perspektiva onoga o čemu sam slušala i viđala oko sebe - desetogodišnjeg boravka po bolničkim hodnicima, a bez sigurnog cilja. Nije me tješilo tipa uporni uspijevaju, a ježile su mi se dlake na leđima na izjave "uspjeli, nakon 15 godina", meni je to bilo strašno, meni je u glavi odzvanjalo "Bože, 15 godina, 15 godina, nećemo mi valjda tako...". Ono, osjećaj proćerdanog života, jedinog koji nam je dan.

    Na kraju mi je neko moje "spasenje" došlo u tome kad sam se emotivno otkačila od klinike koja mi se sviđala i donijela svjesnu odluku da IVF prilagodim svom životu, a ne obrnuto, tj. da ne ovisim o tome koliko će HZZO odobrit sredstava, je li nestalo punkcijskih igala, idu li dr-ovi negdje, je li se koji od njih razbolio, jesu li godišnji itd. A, taj dio, boli za novčanik, utoliko te, tikice, ful razumijem.

  13. #63

    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Postovi
    742

    Početno

    Citiraj tikica_69 prvotno napisa
    Moja situacija je najbliza ininoj.....i zaista me trenutno najvise boli u novcaniku, koliko god to grubo zvucalo naspram svega ostaloga sto prolazimo i sto ste srcano napisale
    potpisujem i ja jer isto kao što boli minus na testu tako i nakon njega boli i minus na računu!!

  14. #64
    zedra avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    743

    Početno

    Da, neplodnost boli! Ali nepolodnost dođe sama, nepozvana, i nitko nije kriv...
    Ali ovaj clanak u novinama!! Procjena uspješnosti zamrzavanja js na dvije trudnoće koje su uspjele...a nitko nije spomenuo one js koje su zamrznute i nakon toga bacene jer se nisu oplodile...takvih je puno više...
    I da, sretno ovoj budućoj mami...i pretpostavljam da nije dobila clanak na autorizaciju jer ne vjerujem da bi netko tko boluje od neplodnosti pricao ovakve hm..gluposti, u najmanju ruku...
    sorry, van teme sam...ali eto, mene boli!!!!!!

  15. #65
    rvukovi2 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,123

    Početno

    e pino draga

    mene je neplodnost toliko boljela da uopće nisam htjela priznati samoj sebi da me uopće boli, nego sam, vrlo slično kao ina svoj um zaposlila činjenicama i beskrajnim racionalizacijama da ne bih slučajno suzu ispustila, i bila uporna dok god nisam rodila-na svoju beskrajnu sreću.

    mene je to vjerojatno toliko bolilo da imam i dan danas totalnu blokadu na tu bol, uopće se ne volim sjećati ničega iz tog perioda, ostale su neke slike u albumu, neke stvari koje sam radila, silni neki papiri, članci o temi koje sam konačno ovo ljeto i pobacala da se na to ne podsjećam više.

    sjećam se jedino da me je problem totalno preuzeo, poput nekog teško rješivog zadatka kojeg sam uvijek iznova trebala rješavati, jednom čak od totalnog početka, ma ni od početka, nego iz minusa.
    bilo mi je poput noćne more iz koje se ne mogu probuditi jer me svaki puta kad se malo pomaknem prema gore nešto sasvim neočekivano bacalo natrag.

    mislim da me je sve te godine adrenalin toliko drmao da mi je poremetio kompletan mentalni sklop, pretvorila sam se u mahnitu ženu koja jednostavno mora uspjeti u naumu da ima dijete.

    volim misliti da me to sikustvo neplodnosti ipak izgradilo u poziotivnom smislu.
    kao da je to mom životu jednostavno bilo potrebno da mi izgradi onaj dio samosvijesti koji nisam izgradila dok sam bila mlađa.
    ili sam sve to jednostavno umislila da mi bude lakše, ne znam.

    ovih dana se često pitam kako to iskustvo neplodnosti utječe na moje roditeljstvo.
    jesam li zbog toga u onoj grupi manje opuštenih roditelja koji neće djetetu dati dovoljno osobnog prostora u životu, ili bih takva bila i da sam na sasvim uobičajen način i bez puno muke postala majkom.
    i jesam li uopće neopušten roditelj ili normalno brižan...

    vidim, neke od vas razmišljaju i o drugom IVF djetetu.
    ja više nemam ni mogućnost razmišljati o drugom djetetu i po starom običaju, vrlo sam vješto i samoj primisli zabranila pristup u svom životu.

    ne želim da me neplodnost ikad više zaboli. život mi se čini prekratkim da bih imala vremena patiti.

    svima




  16. #66
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj rvukovi2 prvotno napisa
    silni neki papiri
    E, da vidiš ovoga kod mene... Registratora, fajlova... S dijelom tih isprinta sad potpaljujemo vatru.. Jednom mi se činilo da nam je cijeli život sažet u vel. crvenom registratoru, na prvoj stranici sažetak MM-ovih i mojih dg. i hodograma, idućem liječniku za lakše čitanje, nakon toga steru se pretrage, operacije, druge dg... Jednom mi je došlo za smijat se - u zadnju još jedino fali dg stručnjaka od glave, pa smrtovnica i to je to. Samo sam svake godine križala koliko nam je godina (dodavala), i dodavala iza još nalaza. Zezao me jedan dragi dok kad je to vidio "It's my life". A onda sam slične registratore vidjela kod puno žena, doslovno isti primjerak - crvene korice, plastični umeci

    Ali, bez obzira na to, to još sve tu u meni.. .valjda će lagano jednog dana se smanjivat dok ne ostane samo žarić ... I slična si pitanja mislim... Ali, na kraju odgovor zna samo vjetar, ja znam da me je to iskustvo formiralo, kao što svaka bitna stvar na čovjeka utječe, da nije bilo to, bilo bi nešto drugo.

    A i dio tih dio tih stvari me znao i nasmijati, jer nije svaka stvar bila nužno samo tužna, bilo je tu stvarno dosta svakodnevnih, komičnih, Fellinijevskih momenata - kao u onom filmu Maybe Baby.

  17. #67
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    I zato sam valjda ja i još tu.. Da "emtiram dalje" taj prikupljeni know-how patchwork, od logističkih kraćenja, do faza u razmišljanjima. I da, kao što jedna jako super žena kaže, još malo pomognem sebi osmisliti svoje (predugo) iskustvo, pomažući drugima.

  18. #68
    ksena28 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    3,661

    Početno

    i neka si ti nama tu, šta bi mi bez tebe!

  19. #69
    rozalija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    MOSTAR
    Postovi
    2,410

    Početno

    Citiraj ksena28 prvotno napisa
    i neka si ti nama tu, šta bi mi bez tebe!
    Potpisujem ti si genijalna ženskica koja puno znači za ovaj forum.

  20. #70
    lberc avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Lokacija
    Zagorje
    Postovi
    1,145

    Početno

    Mene najviše boli to što znam da imam četiri zamrznute bebice, što mi godine idu ,a ja zbog glupih novaca ne mogu po svoje bebice.

  21. #71
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj rozalija prvotno napisa
    Citiraj ksena28 prvotno napisa
    i neka si ti nama tu, šta bi mi bez tebe!
    Potpisujem ti si genijalna ženskica koja puno znači za ovaj forum.
    Puno vam hvala, dijelom mi je neugodno, a dijelom i drago dobivat ovakve komentare, jer to znači da ipak pomažem, a ne maltretiram toliko s tisućama postova. Nako mene doći će neko drugi, to je super u ovoj pozitivnoj masi koja se ovdje stvorila, kao što su i druge i drugi pomagali meni.

  22. #72

    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    samobor
    Postovi
    384

    Početno

    gdje boli?
    prije: svugdje, i svagdje. pričaš, plačeš, ideš sim i tam.
    i nadaš se.
    sada: u najmračnijem kutu mozga. zaključano. sakriš se i bojiš se. ne pričaš, niš ne radiš, nikam neideš. kao nije ti stalo.
    a nadaš se
    svaki dan, svaki ciklus............

  23. #73
    andreja avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    Najljepši kutak u Međimurju
    Postovi
    571

    Početno

    boljelo je jako! svaki neuspjeli pokušaj,a bilo ih je mnogo. svaki mjesec nadanje,a onda opet bol. više nisam ni previše izlazila u društvo,jer sve moje prijateljice su imale djecu ili su bile trudne,a u meni samo bol. ali najviše su boljela pitanja poput:što čekate,zar ne želite djecu? a ja bih se uvijek izvlačila na posao što je bilo vrlo glupo,jer tako je izgledalo da mi je posao više nego djete. a malo tko je znao kroz što MM i ja prolazimo. no tog mjeseca kad su me sve nade napustile,i kad su se sva očekivanja svela na minimum test je pokazao veliki,debeli +. sad sam trudna 14 tjedana i nitko sretniji od MM i mene. ali suosjećanje s onima koji prolaze kroz sve to i dalje ostaje!

  24. #74
    kik@ avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    768

    Početno

    Mene su najvise boljeli tudi pogledi puni sazaljenja na djecjim rodendanima,jos i sada kad se sjetim javlja mi se ponovo onaj stari dobro poznati grc u zelucu

    cure

  25. #75
    Betty avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Lokacija
    Sverige
    Postovi
    577

    Početno

    sjecam se dana kada smo nas cetiri para ( ostala tri imaju djecu ) otisli u posjetu paru koji ceka bebu . Sjedili smo jedno pola sata ..pricali , a onda su nas poveli da nam pokazu novu sobicu za bebu. U cosku sobe mali krevetac , citava soba bijelo roza , oslikana, puna lutkica, svi odusevljeni diskutuju o kvalitetu , cijeni , dobrim i losim osobinama ovoga... onoga ... Ja se okrenem a MM stoji na samim vratima, blijed kao krpa, skamenjen gleda u onaj mali krevetac , a onda se naglo okrene i ode :cry
    Ono sto sam tog trenutka osjetila pomjerilo je moje shvatanje koliko bol i tuga mogu biti duboki i jaki..

  26. #76

    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    sesvete
    Postovi
    343

    Početno

    ajme Betty... ...srce mi se steglo..

  27. #77
    H2O avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Gdje Neretva hladna teče
    Postovi
    312

    Početno

    Srce me boli čitaju vas
    Gdje neplodnos boli??? Trenutno me boli zbog svih vas koji se toliko borite kao lavice,plačem i sjećam se svoje boli i razumijem vas.Još me boli kad se sjetim svoga puta iako je bio puno kraći od mnogih od vas.
    Moja bol je počela kad smo saznali za dijegnozu,možda je ta bol bila najjača od sveg puta.
    Ali sjećam se boli,kad smo ja i mm bili kod mojih roditelja i rekli im da imamo jednu veliku novost(imala sam super ponudu za posao).To je bilo prije već sam zatrudnila sa mojom curom.Kad su čuli da ima novost svi su me grlili,ljubili i vrištili od sreće.A ja sam im samo u suzama rekla da nije to što očekuju već da sam dobila ponudu za posao.Svaki dio tjela mi se tada raspadao,bolili su njihovi tužni pogledi,bolila me suza u oku mm.
    Bolilo me i kad je moja cura već porasla,jednog dana došla iz vrtića i počela plakati.Kaže: svi u vrtići imaju brata ili seku a ja sam sama

  28. #78
    mare41 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,556

    Početno

    Eto, Betty i H20 su navele 2 boli za koje mislim da nas bole više od naših vlastitih-boli naših najdražih, više me boli kad uhvatim tugu na licu mog dragog nakon neuspjeha ( ako čita), a mogu samo zamisliti kako bole dječje suze kad im ne možeš dati ono što sva djeca žele-bracu i/ili seku.

  29. #79
    rozalija avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    MOSTAR
    Postovi
    2,410

    Početno

    A joj drage moje zbog svih vaših priča i u dubini svog srca molim Boga da vam svima podari radost da budete majke.
    A gdje boli neplodnost? Boli u svakom dijelu tijela boli u cijeloj duši da ponekad sam imala situacije u životu kada bih tako plakala takav neki osijećaj gorčine da bih sama sebe pitala zar čovjek stvarno može sa toliko emocija sa tolikom jačinom da plače. Iznenadila bih sebe.
    U zadnje vrijeme kako sam pikalica i ujutro rano kada se ustanem prvo što ugledam i dohvatim u svoje ruke je injekcija decaptaptyla. Milion puta sam se upitala zašto ne mogu ujutro kada se probudim prvo što ugledam je moja mala mrvica sklupčana u krevetiću koja spava bezbrižnim snoma a mamica ustane iz kreveta poljubi je svom svojom snagom pomiluje njenu malu glavicu i osjeti beskrajnu sreću. Zašto ne to a ne injekcija decaptaptyla od koje mi padne mrak na oči.

  30. #80

    Datum pristupanja
    Feb 2009
    Lokacija
    VŽ.
    Postovi
    305

    Početno

    uh,kako ponekad boli. Upravo se vratila s još jednog u nizu dječjih rođendana,a svi,baš svi imaju po jedno,dvoje djece osim nas naravno.
    Preživljvala sam dosta dobro do sad ta okupljanja,ali je danas bilo posebno teško.Petnaestak dijece,sve super,odrasli na okupu,opušteni razgovor,torta,sviječice,pomažem,tanjuri čaše,ono da sam korisna. Ali krenuo razgovor ponosnih roditelja o vrtiču,pelenama,porodu(bila jedna trudnica),a ja,niko me više netreba. Samo hodam iz sobe u sobu(pale sam na svijetu),a knedla u grlu. I vrhunac,pita jedan dečkić,a čija si ti mama. Mislila sam da ču se raspasti u tisuču komadića. Ničija još kažem mu ja. E kad bi znala odgovor kad će to biti da manje boli.

  31. #81

    Datum pristupanja
    Nov 2004
    Lokacija
    sesvete
    Postovi
    343

    Početno

    Citiraj nina09 prvotno napisa
    I vrhunac,pita jedan dečkić,a čija si ti mama.
    ajmee....

    sve vase price su moje cak i previse..i djecji rodendani..i obiteljski ruckovi...i kave s frendicama gdje sjedim dva sata i nemam o cemu pricati jel se cijela kava vrti oko klinaca..i plakanje iza zakljucanih vrata...sve to i jos puno vise...

    ova tuga ponekad je i prejaka za rijeci...

  32. #82

    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    99

    Početno

    o bože kako mi je sve ovo poznato...

    I ja se sebi gadim jer sam ljubomorna, zavidna,teško se veselim tuđoj trudnoći. Sve teže i glumim!
    Prijateljice s dicom izbjegavam. :/

  33. #83
    nina1 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Lokacija
    Postovi
    1,010

    Početno

    Citiraj nina09 prvotno napisa
    E kad bi znala odgovor kad će to biti da manje boli.
    nina09
    doći će i vrijeme za nas ...

  34. #84
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,269

    Početno

    Citiraj nina09 prvotno napisa
    Preživljvala sam dosta dobro do sad ta okupljanja,ali je danas bilo posebno teško.Petnaestak dijece,sve super,odrasli na okupu,opušteni razgovor,torta,sviječice,pomažem,tanjuri čaše,ono da sam korisna.
    E, tako sam i ja.... samo pomažući vidjela sam neku svoju svrhu na tim dječjim rođendanima. Kao da se vidim i sad, dijelim komade torte na prigodno ukrašenim papirnatim tanjurima i ispisujem imena djece na plastične čaše... I onda dođe klaun (i on je bio dio rođendanskog slavlja) i obrati mi se sa: "Hajde, mama...". Ne moram opisivati kako sam se osjećala kad sam mu odgovorila: "Ja nisam mama..." "Ma jesi, jesi!", reče klaun.
    I bio je u pravu. Ja sam danas mama.
    Neplodnost je bol koja se nikad ne zaboravlja. Ali se uspješno zamjenjuje s velikom radošću. Držite se, cure... I vi ste mame!

  35. #85
    GIZMOS avatar
    Datum pristupanja
    May 2009
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    834

    Početno

    Na mom putu ka ostvarenju cilja spoznala sam različite vrste boli. S nekima sam se nosila lakše, s nekima teže, neke sam jedva proživljavala, neke su me boli nagnale da odustanem, neke druge da pokušam iznova...Sve te emocije, grčevi, suze,sva ta dizanja i padanjane mogu nadmašiti samo jednu bol, a to je bol spoznaje, bol neizvjesnosti, bol koju mi nameće misao kako možda nikada neću biti mama

  36. #86

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    656

    Početno

    Citiraj diona prvotno napisa
    o bože kako mi je sve ovo poznato...

    I ja se sebi gadim jer sam ljubomorna, zavidna,teško se veselim tuđoj trudnoći. Sve teže i glumim!
    Prijateljice s dicom izbjegavam. :/
    Ovo moram nažalost potpisati

  37. #87

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    265

    Početno

    Neplodnost je bol koja se nikad ne zaboravlja. Ali se uspješno zamjenjuje s velikom radošću. Držite se, cure... I vi ste mame! [/quote]

    Ovo potpisujem u cijelosti!

  38. #88
    †mummy_s avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    580

    Početno

    Imam dva predivna anđela koji još nisu niti prohodali ali moram iskreno reći da još uvijek boli i još uvijek se uhvatim kako maštam o prirodnoj trudnoći. Neki me upozoravaju da moram biti sretna i zahvalna na ove dvije divotice..kao da bih mogla ne biti, ali zašto ne bih smjela željeti još?

  39. #89
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Citiraj mu prvotno napisa
    gdje boli?
    prije: svugdje, i svagdje. pričaš, plačeš, ideš sim i tam.
    i nadaš se.
    sada: u najmračnijem kutu mozga. zaključano. sakriš se i bojiš se. ne pričaš, niš ne radiš, nikam neideš. kao nije ti stalo.
    a nadaš se
    svaki dan, svaki ciklus............
    Jako me dirnuo ovaj post, posebno zadnja rečenica !

  40. #90
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    28,959

    Početno

    Mummy_s, razumijem te, nisi sama !

  41. #91
    gupi51 avatar
    Datum pristupanja
    May 2009
    Postovi
    542

    Početno

    Citiraj mu prvotno napisa
    gdje boli?
    prije: svugdje, i svagdje. pričaš, plačeš, ideš sim i tam.
    i nadaš se.
    sada: u najmračnijem kutu mozga. zaključano. sakriš se i bojiš se. ne pričaš, niš ne radiš, nikam neideš. kao nije ti stalo.
    a nadaš se
    svaki dan, svaki ciklus............
    Toliko jednostavno rečeno, a tako istinito.

  42. #92
    mare41 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,556

    Početno

    Citiraj gupi51 prvotno napisa
    Citiraj mu prvotno napisa
    gdje boli?
    prije: svugdje, i svagdje. pričaš, plačeš, ideš sim i tam.
    i nadaš se.
    sada: u najmračnijem kutu mozga. zaključano. sakriš se i bojiš se. ne pričaš, niš ne radiš, nikam neideš. kao nije ti stalo.
    a nadaš se
    svaki dan, svaki ciklus............
    Toliko jednostavno rečeno, a tako istinito.
    e da, baš tako, a zadnji redak se odnosi sigurno na sve nas, pogotovo zato što se baš takva divna čuda događaju, i što se svi potajno nadamo takvim prekrasnim čudima prirode.

  43. #93

    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Slavonski Brod
    Postovi
    1,591

    Početno

    Citiraj mare41 prvotno napisa
    Citiraj gupi51 prvotno napisa
    Citiraj mu prvotno napisa
    gdje boli?
    prije: svugdje, i svagdje. pričaš, plačeš, ideš sim i tam.
    i nadaš se.
    sada: u najmračnijem kutu mozga. zaključano. sakriš se i bojiš se. ne pričaš, niš ne radiš, nikam neideš. kao nije ti stalo.
    a nadaš se
    svaki dan, svaki ciklus............
    Toliko jednostavno rečeno, a tako istinito.
    e da, baš tako, a zadnji redak se odnosi sigurno na sve nas, pogotovo zato što se baš takva divna čuda događaju, i što se svi potajno nadamo takvim prekrasnim čudima prirode.
    X
    Mu

  44. #94
    loks avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    508

    Početno

    jako lijepa tema...
    čitam sve ovo i mogu se stopit sa svakim osjećajem i razmišljanjem svih vas. koliko toga zajedničkog a povezuju nas samo riječi na ekranu...meni je to super, divno i lijepo. mogu reći da se sigurno osječam puno puno bolje od kad misli i riječi dijelim sa vama. toliko me puno ljudi kroz svakodnevnicu okružuje, a toliko malo njih osječa moju bol i tugu, ustvari toliko malo njih uopće prepoznaje te osječaje koji meni izviru na svakom koraku, u svakom postupku i svakom proživljenom trenutku. sad sam u fazi kad mi ta neispunjena želja okupira veliki dio inače veoma lijepog života. a najveći strah koji me svakodnevno obuzima jest taj da neću imati priliku baš nikada ispričati priču kako smo i mi proživljavali sve i svašta i kako je bilo teško, al se dobro i sretno završilo pa smo sve nekako lakše prebolili. eto to je strah od kojeg me jeza prolazi, zaboli želudac i stisne u grlu...da to je taj najogromniji i najstrašniji moj strah! a ja to ne želim, ne želim biti tolika žrtva, ne želim biti pod tolikim utjecajem...želim živjeti život punim plućima! pa misli lete, prolaze, pa sama sebe tješim, doći će kad tada, bit ćeš i ti sretna...pa onda tuga, nevjerica, sumnja i strah i tako iz dana u dan...i prolaze ti dani, takvi svakakvi i ružni. onda se javi krivnja, kako si mogu dozvolit takve osječaje. pa ima onih koji se sa time bore godinama, a ja se nakon samo dva neuspjela pokušaja usuđujem osjećati loše i gubiti nadu. ali to je moje pravo, pa me mm tješi i kaže da smijem, mogu i moram biti tužna... "moraš to odradit na svoj način. ne slušaj nikog osim svog srca duše i mene (na ovu se riječ uvijek nasmije), ...jer moraš shvatit da je normalno da te nitko ne razumije što znači da ne prolaze ni sličnu a kamoli istu situaciju, a mi moramo biti sretni što toliki nama dragi ljudi nisu morali osjetiti ovoliku bol". sigurno mogu reći da su to rječi koje mene vode i koje meni daju snagu za dalje...jer jedva čekam trenutak kad ću mu vidjeti onaj njegov poseban sjaj u očima koji mu se pojavi svakog puta kad je sretan...a najsjajniji će biti sigurno kad svoje dijete primi u ruke...jer...mi smo mladi, dobri, pošteni i zaslužujemo biti sretni i borimo se i borit ćemo se da nam netko ili nešto ne oduzme to "pravo"!!!

  45. #95
    loks avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    508

    Početno

    jako lijepa tema...
    čitam sve ovo i mogu se stopit sa svakim osjećajem i razmišljanjem svih vas. koliko toga zajedničkog a povezuju nas samo riječi na ekranu...meni je to super, divno i lijepo. mogu reći da se sigurno osječam puno puno bolje od kad misli i riječi dijelim sa vama. toliko me puno ljudi kroz svakodnevnicu okružuje, a toliko malo njih osječa moju bol i tugu, ustvari toliko malo njih uopće prepoznaje te osječaje koji meni izviru na svakom koraku, u svakom postupku i svakom proživljenom trenutku. sad sam u fazi kad mi ta neispunjena želja okupira veliki dio inače veoma lijepog života. a najveći strah koji me svakodnevno obuzima jest taj da neću imati priliku baš nikada ispričati priču kako smo i mi proživljavali sve i svašta i kako je bilo teško, al se dobro i sretno završilo pa smo sve nekako lakše prebolili. eto to je strah od kojeg me jeza prolazi, zaboli želudac i stisne u grlu...da to je taj najogromniji i najstrašniji moj strah! a ja to ne želim, ne želim biti tolika žrtva, ne želim biti pod tolikim utjecajem...želim živjeti život punim plućima! pa misli lete, prolaze, pa sama sebe tješim, doći će kad tada, bit ćeš i ti sretna...pa onda tuga, nevjerica, sumnja i strah i tako iz dana u dan...i prolaze ti dani, takvi svakakvi i ružni. onda se javi krivnja, kako si mogu dozvolit takve osječaje. pa ima onih koji se sa time bore godinama, a ja se nakon samo dva neuspjela pokušaja usuđujem osjećati loše i gubiti nadu. ali to je moje pravo, pa me mm tješi i kaže da smijem, mogu i moram biti tužna... "moraš to odradit na svoj način. ne slušaj nikog osim svog srca duše i mene (na ovu se riječ uvijek nasmije), ...jer moraš shvatit da je normalno da te nitko ne razumije što znači da ne prolaze ni sličnu a kamoli istu situaciju, a mi moramo biti sretni što toliki nama dragi ljudi nisu morali osjetiti ovoliku bol". sigurno mogu reći da su to rječi koje mene vode i koje meni daju snagu za dalje...jer jedva čekam trenutak kad ću mu vidjeti onaj njegov poseban sjaj u očima koji mu se pojavi svakog puta kad je sretan...a najsjajniji će biti sigurno kad svoje dijete primi u ruke...jer...mi smo mladi, dobri, pošteni i zaslužujemo biti sretni i borimo se i borit ćemo se da nam netko ili nešto ne oduzme to "pravo"!!!

  46. #96
    MIJA 32 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    ZAGREB
    Postovi
    3,516

    Početno

    nemampojma kako mi je promakla tema (ccc moderatorica)
    čitam i suzim
    neke od vas su već mame,neke će to postati

    ja sam bila cmoljava žena koja se bori s neplodnošću
    bila sam žena koja je hodala s knedlom u grlu
    suzila sam kad je bio lijep i sunčan dan,kad je padala kiša ......

    najviše me boli što moja sestra nije uživala u prvim trenucima svoje trudnoće,nego je plakala i mislila na mene
    nikada neću zaboraviti kada sam joj došla čestitati,i kad smo obje zagrljene plakale,a ona je govorila kako nije fer jer sam ja starija i trebala sam prije ostati trudna

    bole me mamine suze koje isplakala poskrivećki,a mene je tješila i hrabrila

    šest puta nisam ni dočekala betu,to užasno boli
    prvu betu vadila sam kad sam bila trudna s ptičicama

    ja sam danas mama,ali neplodnost i dalje boli
    još uvijek nisam u stanju pričati o tome periodu bez suza
    ma koliko se trudila zaboraviti sve godine borbe duboko su u meni
    taj period života me je obilježio
    još se ne mogu odlijepiti od ovog pdf
    još uvijek pratim sve vezano uz MPO

  47. #97

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    3,791

    Početno

    svim suborkama i veliko hvala što ste svoju bol podijelile i izgovorile!!!
    Naša neplodnost je najviše boljela nakon saznanja, dok još nismo došli na ovaj forum i nismo ništa znali. Znali smo samo da smo se dvije godine uludo nadali, da smo iščekivali vještice i gorko plakali kad bi stigle.
    Najviše su me bolila pitanja moje nećakinje: pitala me da li imam bebu u buši, kad ću rodit bebu, jednom me čak pitala zašto ja nisam njezina mama Kad sam trogodišnjem djetetu morala reći da teta nema bebu u buši raspala sam se, plakala nad tim tjednima i osjećala se mizerno.
    Sad čekamo naš prvi IVF i manje boli, život je podređen tome, nema kava, nema izleta, nema izlazaka, nema ni jedne situacije u kojoj se troši na nešto što nije neophodno jer svaka kuna ide u štednju za IVF. Imam detaljno razrađen plan, ukoliko ne uspijem u HR, idemo u Sloveniju, ako ne uspije u Sloveniji idemo u Austriju, ako ne uspije ni tamo, idemo usvojit anđela. Bole me moji planovi, boli me što se ne mogu iskreno i od srca veseliti i nadati uspjehu jer se bojim boli od neuspjeha. Život mi se svodi na bol i izbjegavanje buduće boli i tješim se noćima kad san ne dolazi da ako nešto zaista iskreno i od srca želiš, cijeli će se svijet urotiti da baš to dobiješ...

  48. #98
    gala1979 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    562

    Početno

    Ne bih se previše uzrujavala s onim člankom. Iskorištena je neuka žena (ne želim nikog uvrijediti), možda bolje reći medicinski laik u punom smislu te riječi, da bi se napisao senzacionalistički članak o uspjehu hrvatske medicine.
    "Postoji mogućnost da nosim i blizance. Vidjet ćemo za koji dan s prvim otkucajima srca – priča V. Š. U bolnici je, govori nam, samo zato da bude pošteđena putovanja iz Novalje u Zagreb radi kontrola. No, sve je u redu i vjerojatno sljedeći tjedan odlazi kući."
    Mislim kakva je to izjava, trudnoća bez potvrde cirkulacije embrija. I zadržana je k tome u bolnici. Gluposti. Baš me zanima kad će objaviti članak o rođenju prvog djeteta iz oplodne zamrznutih oocita. Naravno da gospođi želim svu sreću i žalim joj da bude zajedno sa svojom dječicom glavni subjekt takvog članka u 9. mj. o.g. kada se očekuje prva beba iz odmrznutih oocita.
    No, svakako osuđujem one koju su sposboni kritički rasuđivati (nije takva povlastica svakom dana kao što vidimo) da na ovakav medijski način slave lažne uspjehe HDZ-ovske medicine. To je jedna od razloga zašto nisam se na ovom forumu hvalala trudnoćom iz odmrznute jajne stanice kad sam još i mislila da će biti uspješna.
    Pino, svi smo mi prošli slične situacije naravno u različitim nijansama. Oči uvijek vide ono čega je duša puna. I uvijek se pitaš kako Bog ili to već kroji sudbinu daje djecu onima koji ih ostave u Nazorovoj i sličnim ustanovama a ne nama koji bi živili i živimo za to dijete. Ali nama je dan drugi dar a to je sreća i spoznaja da ćemo znati voljeti to dijete kao malo tko drugi jer smo ga tako dugo željeli, voljeli, maštali. I zbog toga smo blagoslovljeni i trud se isplati.
    Što se tiće okoline ljudi se uglavnom zavidni, površni i nemaju empatije za druge. Čak su i u stanju nabijati ti na nos tvoju nesreću kako bi sebi u vlastitim očima slavili svoju sreću koju možda ni sami ne vide. I ja imam prijateljice koje pokazuje UZV fetusa, traže savjete, drame oko gluposti kao što se uvučene bradavice a da ne mogu razmisliti svojom glavom koloko me takve situacije užasavaju. Ali zbog toga su oni siromašni a ne ja jer ne znaju da NEPLODNOST BOLI.
    Idemo dalje, zakon će pasti, a mi ćemo poastati mame i tate.

  49. #99
    Miki76 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2009
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    586

    Početno

    «Moram ti nešto reći!» (kaže veselim glasom)
    «Ali bojim se kako ćeš reagirati.» (kaže ozbiljnijim glasom)
    «Trudna sam!»

    Ove riječi mi i dalje odzvanjaju u ušima. Oduzela sam se, zavrtilo mi se u glavi, prestala sam disati, osjećam kao da mi ogroman nož para dušu i srce. Imam neodoljivu potrebu pobjeći, sakrit se u neki kut i plakati. Sama. Kroz suze izbaciti svu tugu koja me neizmjerno steže i guši. No, moram ostati tu i nekako reagirati. Iz mene je kao iz topa izašlo samo «Zar već?». A onda sam malo došla k sebi i rekla nešto tipa da joj čestitam, da mi je drago zbog nje i da se ne obazire na moju reakciju, da to nema nikakve veze s njom. Mislim da sam joj još jednom ponovila da sam sretna zbog nje, jer sam imala osjećaj da se iz Svemira vidi da se raspadam u tisuću komadića i zbog toga sam imala veliku grižnju savjesti. Ona me tješi da će mi sada Maribor biti uspješan, da smo nekada govorile da ću ja nju čekati s trudnoćom i da ćemo jednog dana zajedno šetati s velikim trbusima i da je ona uvjerena da će se to i dogoditi sada kada zatrudnim u Mariboru, a ja više nemam vjere niti u Maribor niti da ću ikada doživjeti svoj veliki trudnički trbuh.

    Sve me je ovo kao munja podsjetilo kako bi trudnoća trebala biti nešto samo po sebi logično, nešto potpuno prirodno što dolazi samo od sebe kada se dvoje ljudi voli, nešto za što se ne treba puno mučiti i što je, između ostalog, osnovna bit održavanja vrste. Nešto na što svako biće ima apsolutno pravo samim rođenjem i do određenog trenutka niti ne sumnja da bi to moglo biti upitno. Da, tako bi to trebalo biti, no nama je baš to oduzeto…

    Moja vjenčana kuma je jako dobra osoba i jako je volim. I želim joj svu sreću u životu jer je to i zaslužila. No, koliko god me slušala i trudila se razumjeti me, imam osjećaj da nikada nije u potpunosti uspjela shvatiti sve emocije i bol koju prolazimo MM i ja proteklih 5 godina koliko traje naša borba za djetetom. Ona godinama nije imala dečka i kada sam joj se imala potrebu izjadati, znala je govoriti: «Ma bit će, ti barem imaš D., vidi mene, ja nemam nikoga s kime bih uopće napravila dijete!» Na to sam joj odgovarala da je vrlo izgledno da će se situacija jednog dana promijeniti, da bude ona nekog našla, zaljubila se i gotovo preko noći ostala trudna, a D. i ja ćemo i dalje ostati u ovoj našoj borbi i samoći. Mislim da mi nije vjerovala, a i ja sam se nadala da se to ipak neće dogoditi. Da ne bude nesporazuma, neizmjerno sam željela da nađe nekoga koga će voljeti i tko će voljeti nju, da napokon bude sretna u ljubavi koju je dugo čekala, ali sam se potajno nadala da ćemo ipak mi prvi imati dijete. Nekako mi je to bilo prirodno, jer mi smo već dugo zajedno, godinama radimo na bebi, a osim toga, 2 i pol godine sam starija od nje.

    Kada je prije pet i pol mjeseci upoznala Njega, odmah sam bila uvjerena da je to to i da će njihova ljubav nevjerojatnom brzinom postati ozbiljna. Čak sam u šali prognozirala svadbu u roku od godinu dana. I bila sam najiskrenije sretna i ushićena zbog njih i njihove sreće, ponekad toliko kao da se to meni osobno događa…

    Sjedile smo na plaži, prekjučer poslije podne, kada je izgovorila riječi s početka ove priče. Još smo nekoliko sati poslije toga provele zajedno, tijekom kojih niti jedna nije spomenula više ni riječ vezanu za njenu trudnoću. Mislim da smo obje namjerno izbjegavale tu temu. A bilo je trenutaka kada sam jedva čekala da se rastanemo da se napokon mogu u miru isplakati.
    No, kada smo se napokon rastale - ništa. I dalje me je stezalo u predjelu prsnog koša, trudila sam se kroz suze izbaciti knedlu u grlu koja me toliko guši, no i suze su presušile od tuge. I nije ih bilo još neko vrijeme. A kada su napokon krenule, nisu stale. Već dva dana plačem gotovo bez prestanka, budim se po noći, bezuspješno pokušavam skrenuti misli na nešto drugo. Trudim se pokupiti komadiće sebe koji se već dva dana sipaju kuda god krenem i nastaviti SVOJ život i SVOJU borbu, a pustiti jednu meni toliko dragu osobu da bez grižnje savjesti uživa u svojoj sreći.

    Najgore od svega mi je što sam nekada zamišljala da ću se od sveg srca veseliti tako divnoj vijesti, skakati i ljubiti svoju kumu od sreće kada mi izgovori te čudesne riječi.
    No sudbina piše drugu priču…

  50. #100
    amaria 23 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    na kamenu
    Postovi
    268

    Početno

    o miki,evo i ja placem s tobom,imam osjecaj da ce mi se dusa rasprsnuti od muke...bas me taklo...ufff,saljem ti zagrljaj,veliki ko kuca,iako se neznamo

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •