Gdje boli neplodnost?

[M@tt]

Mostarka draga znam kako ti je. I samo mogu reći držite se ti i tvoj dragi.
I sami smo pred par mjeseci osjećali isto. Dajte si vremena i isplačite i odtugujte jer treba vam vremena i imate pravo na to. A kako vrijeme bude prolazilo tako češ već skupiti dovoljno hrabrosti i početi planirati šta, kako i KAD dalje? Budeš vidjela. Tako smo i mi, bili smo u komi prvi tjedan, oboje. Ako vam je lakše odmaknite se malo od okoline na par dana da se skupite... I to pomaže. Isprobano vjeruj mi. Ja sam isto ko i tvoj dragi sudjelovao sa svojom ženicom u svakom pregledu, folikulometriji, čak sam i pikice davao čega se inače grozim, tako da znam kako se TM sad osječa ali velim, s vremenom če proći i vi čete već planirati šta i kako dalje. Mladi ste kolko vidim, isto ko i mi, i godine su na našim stranama tako da vjerujem da čemo prije ili poslije i mi jednom u naručju držati naše bebice.

[Snekica]

mostarka, čitam te i suzim! Ti si na početku i nadam se da ćeš brzo krenuti dalje i doći do svojeg zlata. Mi smo se prošlu subotu veselili blijedoj drugoj crtici da bi već u ponedjeljak plakali i lomili se u komadiće! Ovo je prebolno! Najbolnije je kad moraš svojima reći po n-ti put "nije uspjelo!". Moj je tata to saznao u bolnici i samo je kratko komentirao "A u p.m.!" Ja sam zasuzila i maknula pogled da ne vidi da plačem. Neznam kome je bilo tad gore, njemu ili meni! Nemam više toliko snage za dalje, ali opet ono nešto u meni ne da mi mira. Idemo dalje!

[mostarka86]

Matt, Snekice, pratim vas već odavno, tako da sam dosta upućena u sve što se dešava. po ko zna koji put ste se suočili sa neuspjehom i još imate snage uputiti meni riječi utjehe koja sam tek prvi put bila u postupku. kad sam osjetila ono jučer, od tada sam sto puta ponovila koliko se divim snazi, hrabrosti i upornosti ljudi koji su po n-ti put ovo prošli.
hvala svima na prelijepim riječima i savjetima, uz vas je nekako sve ovo lakše, pusa velika i čuvam fige do neba da što skorije uspijemo svi da se zovemo mamama i tatama ~~~~~~~~~~~~~~~~~~

[M@tt]

kad sam osjetila ono jučer, od tada sam sto puta ponovila koliko se divim snazi, hrabrosti i upornosti ljudi koji su po n-ti put ovo prošli.

Točno to sam si i sam mislio. Koliko hrabar moraš biti za nešto takvo, a eto, upravo nam se to događa. Draga ima ogromnu cistu, ako do srijede ne nestane odgađamo postupak. Očito da mi moramo na teži način doći do svojih toliko željenih bebica ali ja se nadam da čemo jednom doći...

[mostarka86]

al je najbitnije da ćemo uspjeti i to nas vodi do kraja

[milasova8]

Mostarka,citam te i placem!! Ja jos nisam krenila u postolupak a ovo kad citam gotova sam..
Hrabro dalje!!!

[sejla]

Suosjećam...mene čeka uskoro prvi postupak...znam, jako sam mlada, 23 godine...ali me sve više i više postaje strah...bez obzira na neopisivu radost što imamo šanse, bez obzira na moju veliku nadu i vjeru u uspjeh...strah me da ću morati svoju ljubav pogledati u oči, i reći mu da nismo uspjeli...strah me, jer se nebi slomilo samo moje srce....smrznem se pri samoj pomisli....znam da moram ostati jaka, ali ni uz najveći optimizam često nije lako...
Ono što znam, je da ću u tih 14 dana čekajući betu biti najsretnija žena na svijetu...samim time što će postojati mogućost da se u meni, ispod mog srca stvara novi maleni život neprocjenjiv osjećaj....a tek prvi puta stvarno i čuti mali otkucaj....Živim za to

Velika pusa, držite mi se drage moje Želim vam svima svu sreću ovog svijeta, uz snagu i hrabrost da izdržimo na ovom našem putu!

[Mali Mimi]

Sejla želim ti puno uspjeha u Pragu
Mostarka

[mostarka86]

milasova, sejla, nema suza i tužnih misli. tek krećete u postupak i trebate biti sretne, pozitivne, i da sa vjerom i nadom uđete u sve to. hvala na podršci i empatiji. i ja sam ovih 11 dana stalno mazila stomak i MM kad mene poljubi, poljubi i dvije mrvice, ali šta ćeš. život piše romane...
idemo dalje, ujutro zovem cito pa ćemo znati na čemu smo

[sejla]

Hvala
Vjera i nada da ću jednom primiti svoje djetešce na ruke daje neopisivu snagu, pa i onda kad je najteže...i onda sam spremna na sve što je u mojoj moći da to i ostvarim...a vjerujem da je svima nama tako!

[milasova8]

ma ja sam pozitiva uvijek,ali rastužim se kad pročitam da nekom nije uspjelo..
Svima vama želim puno puno puno pozitivnih misli i sreće i da i dalje budete hrabri i veseli i sve će se poklopiti ..
velika pusa svima

[kiki30]

majčin dan,kako lijep dan,sjećam se kad sam kao mala mami nosila čestitku,pjevala pjesmicu...
opet me uhvatila tuga bol,zapravo neznam da li se uopće i malo stišalo..prije 10 dana sm oplakivala godinu dana otkad me napustio maj mali anđelić..i danas mi u glavi zvone oni otkucaji srce,ona sličica,moje dijete...za prvi maj,dragi je radio,ja sam doma sjedila sama u svojoj tuzi.zvali su da idem malo na livade,šume,na roštilj i nisu razumjeli kad sam odbila,pa kako ne razumiju?kako ću ići tamo i gledat dječicu kako se smiju,skakuću,grle svoju majku-još da je i dragi doma išla bi a ovako znam da bi se opet osjećala drugačijom,oni pogledi -pa bi će imat ćeš i ti svoje malo zlato,daa...radije sam doma sama "proslavila" taj dan
danas se pitam hoću li ja ikad čut pjesmicu svog djetata,hoću li ikad dobit zagrljaj,pusicu i jednu riječ mama..hoću li???

[Snekica]

kiki

[Strašna]

Mene danas baš sastavilo. Boli me i duša i tijelo! Ogorčena sam i ljuta na sve oko sebe...i na ovaj zakon i na onaj koji dolazi i na doktore i na ljude koji to ne razumiju...i na sve.....! Na pameti mi uvijek ista pitanja...i uvijek onaj strah...Što ako ja uopće ne postanem mama? Želim to svim srcem... kao i sve moje suborke... živim za taj dan...
Kao dodatna sol na ranu...oko mene su svi trudni ili rađaju...prekrasno...divno...nije mi krivo zbog njih...krivo mi je zbog mene..zato sto ja nemogu!
Želim se zavuć u sobu i zaspat...i spavat dok ne dodje neko bolje vrijeme za mene....

[sejla]

Strašna, kiki30, Nažalost sve se mi zapitamo hoćemo li ikad uspjeti, i ne možemo znati odgovor unaprijed, a to boli neopisivo....Zato postoje dvije predivne stvari, vjera i nada u uspjeh, bez kojih bi bilo nemoguće...pa čak i u najtežim trenucima.
velika pusa

[Lalala]

Ja ne mogu vjerovati koliko to boli.. Uvijek sam mislila da se to događa nekome drugome, a kad se desilo meni, tek tada sam shvatila kolika je to strašno! Bol, patnja, suze, neprospavane noći, a još nisam ni krenula u postupke.. I onda kad vidim kako se političari, biskupi i slični razbacuju ružnim riječima...to je kao da dodaju sol na ranu! Stvarno se nadam da ćemo sve uspjeti doći do naših bebica! Zaslužile smo!

[BillieJean]

Odlučila sam pisati ovdje, jer me u zadnje vrijeme neopisivo boli……uvijek i svugdje…….toliko da nekad mislim da neću ovo sve moć izdržat, da ću sve izgubiti…..prijatelje, nadu, sebe……jer onaj osjećaj da te nitko ne razumije udalji te od prijatelja i njihovih dobronamjernih savjeta……onaj osjećaj kad iz mjeseca u mjesec doživiš novo razočaranje, a oko tebe trudnica za trudnicom, polako ubija nadu…….onaj osjećaj kad bi se samo sklupčala i plakala danima, a znaš da to nisi ti, barem ne ona stara ti

Zaista sam okružena trudnicama u zadnje vrijeme i to onima koje nisu planirale ili se 1-2 mjeseca nisu štitili i slično…….u uredu sjedim s trudnicom i stalno slušam trudničke priče.......a svaka me probode kao tisuću noževa, ali uz to sve se još moram biti cool i nasmiješena…….gledam kako svi štede trudnicu i sa suosjećanjem slušaju njene probleme, kako ju trbuh boli i povraća joj se……..a netom nakon toga ja posežem po svoj klomifen…….od kojeg me isto boli trbuh, sva sam napuhana i slično, a to je samo ona fizička komponenta……međutim, u tom trenutku ja to nemam s kim podijeliti…….jer tu je i onaj osjećaj da te ljudi osuđuju u stilu „pa sama si kriva, nitko ne tjera da se kljukaš time“ pa šutiš……uglavnom, užasno se osjećam i onda se osjećam još gore, jer se osjećam loše radi nečije trudnoće i to je tako odvratan osjećaj sve skupa da bih vrištala svake sekunde u danu!!!!

I na kraju se pitam: "Lastane, jesam li normalna?"

[Sumskovoce]

Neplodnost boli i kad te grle male ručice. Ovaj 1. maj sam proživjela s dječicom u rukama, punih očiju suza, prisjećajući se prošle godine, 8.dnt-a i straha, neizvjesnosti, nade. Svaki dan koji je lani bio nekako obilježen, ove je godine u jasnom sjećanju, punkcija, transfer, beta - ma sve je to još tu negdje. Meni je to samo sjećanje na tugu, a znajte suborke drage, još vas jako dobro razumijem, još se sjećam kako je to.Nikad ne gubite nadu, koliko god da boli, jer i vas će grliti malene ručice!

[Strašna]

BillieJean potpuno te razumijem....drži se...
Sumskovoce hvala na podršci..nije da ti zavidim...hehe..

[Kadauna]

strašna, ne kužim tvoj komentar sumskomvocu??

I da.....neplodnost boli i dalje i kad ostanete trudni, i cijelu trudnoću i nakon toga kad rodite, neplodnost po meni stvarno ne nestaje ( BillieJean

[Strašna]

Sad sam tek skuzila kako sam napisala.... Htjedoh rec...nije da joj zavidim što ima dječicu...ali i ja bi....
U biti krivo sam se izrazila....

[Rominka]

Naša priča ima dvapočetka. I nijedan nije očekivani. Nijedan nije klišej. Jedan je početak niknuoiz sreće i silnog uzbuđenja. I tekao je glatko dalje, bezbrižno i sretno. Drugipočetak je niknuo iz boli. Iz te boli pišem pismo našem djetetu...
Mišu naš mali,
Ne znam hoćemo li se ikada vidjeti. Ne znam hoćemo li se ikada grliti. Neznam hoćemo li ikada spavati ušuškani dok vani zima stišće. Ne znam hoće litvoj otac imati priliku dignuti te u zrak i slušati tvoj smijeh. Ne znam hoćuli ja, tvoja mama, imati priliku otići na roditeljski sastanak u školu i pritompucati od ponosa. Ne znam hoćemo li ikada dobiti šansu posvađati se, naljutitise jedno na drugo. Ne znam hoćemo li ikada tvoj otac i ja sjediti za stolom islušati tvoje planove o životu. Ne znam hoće li nam život pružiti priliku da tibudemo podrška. Sve to ne znam i ne mogu znati što nosi svaki novi dan. Ali,znam jedno. Znam da te volimo, iako te nemamo. Znam da tvoj otac ima planove stobom. Znam da ću biti ljubomorna na tvoje odrastanje. Znam da te neizmjernočekamo. Mi ti se nadamo. Mi te sanjamo. Mi te želimo. Želimo ti omogućitisjećanja, slike vrijedne pamćenja. Želimo ti dati ljubavi jer naša je ljubavjaka, moćna, iskrena i čista....

[Cassie]

Rominka, rasplakala si me! Krenula sam čitati, ali nisam očekivala da će mi suza kanuti. mislim da se u svim riječima ovdje napisam možemo naći svi mi koji čekamo, trudimo se, želimo dijete. Iskustvo kroz koje mi proživljavamo stalno nas vraća da duboko zaronimo u nas same i emocije koje nas prožimaju i misli koje nam svakodnevno prolaze kroz glavu.
Iz svog iskustva mogu reći da mi je posebno teško objasniti ljudima da nisam ljubomorna na one koji imaju djecu već da ja želim svoje dijete, ne želim tuđe.... da ne duljim jer bi mogla izgledati kao današnji kišni dan.

[BillieJean]

Cure, da li je koja od vas išla kod psihologa/psihijatra, ali ne mislim na ovo obvezno psihološko testiranje prije postupka, nego baš radi toga jer se osjeća loše i možda razgovor sa stručnom osobom pomaže? Ja sam trenutno psihički jako loše i ozbiljno razmišljam da se obraztim za pomoć.....kako to ustvari uopće funkcionira?? Uputnice, kog tražim, na temelju čega, gdje onda??

[Ayan]

BillieJean uzmeš uputnicu od doktora opće prakse, i onda se naručiš kod psihijatra, ne znam da li ga imate u domu zdravlja?
ne treba ti ništa posebno pisati na uputnici, kažeš da bi samo htjela popričati s nekim oko toga kako se osjećaš i kroz što prolaziš.
ako želiš javi mi se na pp, ne znam da li smijem ovdje ostavljati brojeve telefona i imena doktora.

[Mojca]

BillieJean, ako samo želiš pričati, psihlog je sretnije rješenje i po meni uvijek prvi korak... osim ako nemaš psihijatra za kojeg znaš da neće krenuti pisati recepte za ljekove. Imam psihologicu za preporučiti, ako želiš, javi se na pp.

[Mury]

Rominka ...tako boli svaka riječ, tako sam se u svakoj riječi našla...

[kiki30]

samo idem na ovu temu,neznam zašto?zašto kad tako boli svaki vaš post,svaka vaša riječ,kao da je ja pišem..
možda zato jer znam da me razumjete,jer ste mi utjeha.. tražim neku snagu da krenem dalje a neznam gdje,od kud početi,a vrijeme lei i leti a bol ostaje,uvijek ista,ponekad tako jaka da imam osjećaj da će se srce raspuknuti..o kako je teško..

[Snekica]

Rominka, tvoje postove treba zabraniti čitati na poslu
Uh... kako te dobro shvaćam!!!

[tikki]

Gdje boli neplodnost?
Znam točno gdje boli, boli na dnu grla, boli kao pritisak koji se spušta u pluća i onda svaki udah peče... prokleto jako peče, i onda krenu suze. I onda te muž drži u naručju i šapće: Isplaći se ljubavi, manje će boljeti.
Tako sam se nadala ovaj put, možda je zato sad i gore, ova bol. Zavukla bih se negdje u neku rupu i zaspala do idućeg postupka. Vrijeme mjerim u danima ciklusa. Moj mjesec izgleda prije ovulacije, nakon ovulacije, čekanje... M; prije ovulacije, nakon ovulacije, čekanje... M....
Danas sam pitala muža jesam li se promjenila u zadnje dvije godine, kaže da sam postala tužna i da, iako mi strpljivost nikad nije bila jača strana, da misli da sam postala izuzetno nestrpljiva. To je valjda neki žig koji se utisnuo u mene i obilježio me za cijeli život. Nisam se prestala smijati, samo češće plaćem.
Ali nešto me tjera da idem naprijed, u novi postupak, u novi mjesec, u novu nadu. Čekam da i meni dođe roda, i da ostane, zauvijek. No svaki neuspjeh otkida komadić mene koji se utopi u tuzi i razočaranju, sve češće i ljutnji, i strah me da jednom ne ostanem samo prazna ljuska koja tupo gleda u nebo i čeka rode.

[ruža82]

Tikki , baš mi je žao što nije uspjelo. stalno se vračam na ovu temu jer svaki post je ko da ga sama pišem . teško je, svaki neuspjeh je jedan veliki šamar, al moramo ići dalje, iako ni sama neznam kako dalje, ne vidim (trenutno) svjetlo na kraju tunela...

[malasovica]

Naša priča ima dvapočetka. I nijedan nije očekivani. Nijedan nije klišej. Jedan je početak niknuoiz sreće i silnog uzbuđenja. I tekao je glatko dalje, bezbrižno i sretno. Drugipočetak je niknuo iz boli. Iz te boli pišem pismo našem djetetu...
Mišu naš mali,
Ne znam hoćemo li se ikada vidjeti. Ne znam hoćemo li se ikada grliti. Neznam hoćemo li ikada spavati ušuškani dok vani zima stišće. Ne znam hoće litvoj otac imati priliku dignuti te u zrak i slušati tvoj smijeh. Ne znam hoćuli ja, tvoja mama, imati priliku otići na roditeljski sastanak u školu i pritompucati od ponosa. Ne znam hoćemo li ikada dobiti šansu posvađati se, naljutitise jedno na drugo. Ne znam hoćemo li ikada tvoj otac i ja sjediti za stolom islušati tvoje planove o životu. Ne znam hoće li nam život pružiti priliku da tibudemo podrška. Sve to ne znam i ne mogu znati što nosi svaki novi dan. Ali,znam jedno. Znam da te volimo, iako te nemamo. Znam da tvoj otac ima planove stobom. Znam da ću biti ljubomorna na tvoje odrastanje. Znam da te neizmjernočekamo. Mi ti se nadamo. Mi te sanjamo. Mi te želimo. Želimo ti omogućitisjećanja, slike vrijedne pamćenja. Želimo ti dati ljubavi jer naša je ljubavjaka, moćna, iskrena i čista....

ovo me rasplakalo, ajme mislim da je nama svima tako i svi imamo iste želje i snove....
kao da si moje snove i vizije napisala u pisanom obliku jer i mi za svim time žudimooooo
Rominka
a meni treba ova pomoć

[malasovica]

[sara38]

Rijetko pišem, a na ovu temu još rjeđe svratim. Al došla sam vam samo poslati puno zagrljaja i reći da ustrajete. Nikad statistikama nisam vjerovala, moje su šanse bile u 41. godini 5-8% ali im nisam vjerovala, mm je izgubio već svaku nadu ali ja sam išla dalje i znala da će jednom uspjeti. Mogla bih još 11 puta sve proći.
Ljubim vas sve moje suborke i mislim na vas........

[kiki30]

sara,joj kako jedna rečenica može dati toliko nade i vjere,hvala ti..

[Makica]

drage moje, najsnaznije zene na svijetu...
kiki, vidjela sam da je tvoj post zadnji,nisam mogla da ne procitam..., a onda sam procitala sve.
bas kako je napisala i sumskica-svaki dan ovoga proljeca je obiljezen proslom godinom, sjecanjima kako je bilo.
najdraze moje, molim za sve vas. i molit cu dok sve i jedna od vas ne ostvari svoj san. jedino vam to mogu obecati.
toliko, toliko vas dobro razumijem.
sutra je antunovo, navecer idem na blagoslov djece u crkvu. a nagodinu to isto zelim svima vama, bez obzira od kuda dolazite i koje ste vjere.
sve vas ljubim i zelim puno, puno srece.

[žužy]

drage moje, najsnaznije zene na svijetu...
kiki, vidjela sam da je tvoj post zadnji,nisam mogla da ne procitam..., a onda sam procitala sve.
bas kako je napisala i sumskica-svaki dan ovoga proljeca je obiljezen proslom godinom, sjecanjima kako je bilo.
najdraze moje, molim za sve vas. i molit cu dok sve i jedna od vas ne ostvari svoj san. jedino vam to mogu obecati.
toliko, toliko vas dobro razumijem.
sutra je antunovo, navecer idem na blagoslov djece u crkvu. a nagodinu to isto zelim svima vama, bez obzira od kuda dolazite i koje ste vjere.
sve vas ljubim i zelim puno, puno srece.

[beilana]

Naša priča ima dvapočetka. I nijedan nije očekivani. Nijedan nije klišej. Jedan je početak niknuoiz sreće i silnog uzbuđenja. I tekao je glatko dalje, bezbrižno i sretno. Drugipočetak je niknuo iz boli. Iz te boli pišem pismo našem djetetu...
Mišu naš mali,
Ne znam hoćemo li se ikada vidjeti. Ne znam hoćemo li se ikada grliti. Neznam hoćemo li ikada spavati ušuškani dok vani zima stišće. Ne znam hoće litvoj otac imati priliku dignuti te u zrak i slušati tvoj smijeh. Ne znam hoćuli ja, tvoja mama, imati priliku otići na roditeljski sastanak u školu i pritompucati od ponosa. Ne znam hoćemo li ikada dobiti šansu posvađati se, naljutitise jedno na drugo. Ne znam hoćemo li ikada tvoj otac i ja sjediti za stolom islušati tvoje planove o životu. Ne znam hoće li nam život pružiti priliku da tibudemo podrška. Sve to ne znam i ne mogu znati što nosi svaki novi dan. Ali,znam jedno. Znam da te volimo, iako te nemamo. Znam da tvoj otac ima planove stobom. Znam da ću biti ljubomorna na tvoje odrastanje. Znam da te neizmjernočekamo. Mi ti se nadamo. Mi te sanjamo. Mi te želimo. Želimo ti omogućitisjećanja, slike vrijedne pamćenja. Želimo ti dati ljubavi jer naša je ljubavjaka, moćna, iskrena i čista....

divno...Bog daje križ osobama koje ga mogu nositi...iako se sve mi nekad slomimo, nosimo neplodnost da nitko ne vidi...skrivamo od pogleda drugih...i čekamo...nadamo se...jake smo...vjerujem da ćeš prije ili kasnije čitati taj post, i ljubiti svoje djetešce, zaslužila si to...zaslužile smo mi sve.. ustanite, budite jake, cilj je blizu, a nagrada divna, krasna, vječna

[kiki30]

trnovit je put..ponekad padnem do dna,pa mi nešto da snage dalje a evo kao danas opet me nešto povuklo dolje,neka tuga,bol..
taman čekam punkciju, a užasno me počeo bolit mjehur,sve i svašta koristim da prođe..
a znam da neće,znam da će se nešto zakomplicirati,znam da opet neću uspjeti..tako sam tužna,beskrajno,toliko se radovala ovom postupku,vjerovala u uspjeh a već danas sam ga propakala,svašta mi pada na pamet,mislim odustati,već sam u budućnosti,mislim kakav će mi bit život bez toliko željenog djeteta..
a snage nemam,sada nemam ,neznam hoće li opet doći,hoće me opet nešto gurnuti dlalje,čekam da me gurne,da mi pomogne...jer ja ne mogu..

[Bea]

potpisujem

[Sonja29]

kiki ma koliko teško bilo i boli,poslije pada se oporavimo i idemo dalje. Jake ste,uporne a ta upornost mora biti nagradjena! Curke i dečki uz vas sam!

[dubyaki]

nama prva inseminacija...test moram radit 16.6., napravila sam ga i danas ujutro...samo je jedna crtica...
recite mi da je prvi put najgore, najtužnije....

[žužy]

a duby,možda je prerano,ako se kasnije implantiralo..pričekaj 16.

[Vali]

Prvi put je šok najveći jer svi podsvjesno očekujemo uspjeh. Što je išlo dalje, šok sve manji, a bol sve veća.

[dubyaki]

svakako ponavljamo test 16og....ali mislim da je to to... :/

[dea84]

potpisujem vali

[kiki30]

opet navraćam na ovu temu,mislim da nikada neću ni izać od nje,da ću umjesto pdf o trudnoći ja samo bit tu,na tim tužnim stranicama,stranicama koje pišu samo o boli,o beskrajnoj boli..a zašto?
vječito pitanje,pitanje koje me muči godinama,na koje nezam niti ću ikad saznat odgovor..
samo znam da boli i boli do beskraja,srce mi je već toliko rasparano,raskidano na tisuće komadića,od tolike ljubavi koje imam,koju čuvam za moje malo dijete i čuvam..ali nema ga,ne dolazi mi i samo se skuplja bol,tuga dok ne pukne...
nemam više ni riječi,nema više ni suza..sve je nestalo,u sve sam toliko razočarana,da bi najradije negdje otišla,na neki pusti otok,da budemo sami,samo ja i moja tuga...

[tigrical]

kiki30 uh! Znam, znam, a vidi tvoj potpis, to ti je to...

[Makica]

kiki i ovdje

[mari mar]

Čekaj me, i ja ću doći,

samo me čekaj dugo.

Čekaj me i kada žute kiše

noći ispune tugom.

Čekaj me i kada vrućine zapeku,

i kada mećava briše,

čekaj i kada druge nitko

ne bude čekao više.

Čekaj i kada čekanje dojadi

svakome koji čeka.



Čekaj me, i ja ću sigurno doći.

Ne slušaj kad ti kažu

kako je vrijeme da sve zaboraviš

i da te nade lažu.

Nek povjeruju i sin i mati

da više ne postojim,

neka se tako umore čekati

i svi drugovi moji,

i gorko vino za moju dušu

nek piju kod ognjišta.

Čekaj i nemoj sjesti s njima,

i nemoj piti ništa.



Čekaj me, i ja ću sigurno doći,

sve smrti me ubit neće.

Nek rekne tko me čekao nije:

Taj je imao sreće!

Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,

niti će znati drugi

da si me spasila ti jedina

čekanjem svojim dugim.

Nas dvoje samo znat ćemo kako

preživjeh vatru kletu -

naprosto, ti si čekati znala

kao nitko na svijetu.



Konstantin Simonov