 |
|||
ovo sam mm rekla jucer.. sreca moja draga uvjerava me da ako ne upali sada, upalit ce treci peti, sedmi put.a ako ne mozda bas negdje neki mali kinez ceka da bas nas zove mama i tata.. i to boli kad znas da te voli i zeli cak i ako mu ne mozes dati njegovo-nase dijete a ti smatras u tom trenutku da mozes voljeti samo vase..žužy prvotno napisa
.A meni svako malo prođe kroz glavu,a da si s nekom drugom,već bi bio tata
jejja
Jooj, opet ste me
Boli svaki dan...boli to što ja još uvijek imam snage za borbu, a komentari okoline su od "Bit će jednom, samo morate biti uporni!" prešli u "Bit će kako Bog da"... Jer ni upornost nije svakome recept za uspjeh.
A naj,najgore mi je bilo kada sam prije 2,5 mjeseca izlazila iz bolnice, shrvana nakon svega, i čekala MM u čekaoni. Baš u to vrijeme su bebe izlazile iz rodilišta, i sretni mame i tate su ih vodili doma. A mi praznih ruku..
Jejja,draga..Baš si me rasplakala,znam kako ti je,znam kako je teško,znam kako boli...
Joj boli,evo ide deseta godina..već sam mogla imati malog školarca...
Boli kad idem na odjel humane,uvijek se spuštam stepenicama a gledam trudnice koje se penju stepenicama,pa mislim-uvijek idem u krivom smjeru,kad ću ja ući u bolnicu pa da i ja krenem prema gore!! kada?
Teško je,koji dan imam osjećaj da je lakše,da sam ojačala a nekad se raspadnem da ne znam hoću li moći nastaviti dalje,ali evo uvijek se nekako dignem,moram jer želim zagrliti svoje dijete,želim se još boriti dok sam relativno mlada..da si poslije ne prebacujem a mogla sam ići a nisam...
jejja Draga potpisujem svako tvoje slovo
Ko me tjero da čitam! Kako ste me rasplakale...Onda kad neko kaže da nismo povezane, nego kako nego jesmo, svaki post koji čitam je kao da sam ga sama napisala! Ljudi oko nas nisu krivi, neznaju kako bi s nama pričali o tome, dali da opće pričaju, pitaju, a godine idu...Nema pametnih pitanja, jer nema ni odgovora, zašto? Nadam se da ćemo svaka imati djecu pa će ovaj začarani krug između da na dođe M i da što prije dođe da krenem ponovo što prije završiti jer predugo traje... Ja sam prošli put zamolila sve oko sebe da me više ništa ne pitaju ni kad će, ni jesi li! Šta jesam, ste glupi, pa da jesam znao bi cijeli svijet toliko bi vrištala od sreće! Ali kažem nisu oni krivi, ali sad znaju, ne priča mi se u kojoj sam fazi, šta koga briga osim cura ovdje! A da boli što svi oko mene imaju ili dobivaju djecu, boli! Nakon ovog neuspjeha nisam bila kod frendice čijeg malog obožavam jer nisam mogla biti blizu beba! Grozno mi je bilo što me skužila pa ništa nije pitala zašto me nije bilo, kaže znala sam da ti je teško kraj beba...Uf, opet grozan osjećaj, ali boli me što sam bratovoj maloj bila na maturalnoj, a stariji me 4 god.samo, boli što mi mlađa sestra s grčem rekla da je trudna s dvoje blizanaca jer kaže bilo joj krivo zbog mene kako ću se ja osjećaj jer nije fer što je zatrudnila prije mene, boli što duga sestra nedavno kaže da će krenut na drugo, nije kaže još vrijeme, ali vidi mene kako se mučim, pa da njoj ne zapne, boli kad fendica na medenom mjesecu zatrudni i kaže vidim vas koliko imate problema pa nisam ni očekivala...Neznam više šta ne boli, ali vidim da se svi boje da ne zapnu ko ja! Nikom ništa za zamjerit, obožavam ih sve, nisam ljubomorna, drago mi je da ima beba oko mene pa ih obožavam kao da su moje, najviše me boli kad M ujutro ravno iz krevete ode vidjet 4.mala mačića koja su se omacila na moj rođendan i sad imaju mjesec dana...priča s njima, brzo ću doć s posla, ste gladni...Kako bi bio divan otac, jel moguće da mi to nećemo imat priliku prolazit? Jel moguće da nećemo imati bebu? jel moguće da nećemo biti roditelji nekom malom šećeru? A tako bi ga mazili i pazili...
A jooooj...rasplakale ste i mene
I na kraju ovog mog prvog posta na temu mogu samo zaključiti da se, naravno, nisam uspjela izraziti kako sam htjela i kako se osjećam. Ali vas sve grlim, ljubim, razumijem i s vama sam ovdje!
Sve se mi jako dobro razumijemo i da napišeš samo jednu rečenicu, sve znamo kako se osjećaš i šta je u pozadini svega što si htjela reći, jer se sve slično osjećamo, kao pred zidom, kao da je sve stalo(osim vremena koje juri) i samo je ovo važno! Teško je naći sreću u ostalim stvarima jer nam je dobiti bebu najvažnije, sve što želimo, čemu smo se predale i posvetile, a sve ostalo se čini tako nebitno! Ni nemožemo prestati od silne želje misliti na djecu, koliko ih želimo, a i teško je kad nas svakodnevno hrpa situacija i sitnica podsjeća na jedino što želimo!Teško je onda živjeti, uživati u svemu drugom, biti pozitivan, nadati se, kažu opusti se i ne misli...Lako samo reći! Nadam se da će ovo biti priče kojih ćemo se samo u daljini sjećati jednog dana, a u sreći živjeti i uživati s toliko iščekivanom djecom
eee da sta sve boli...kod mene je jos sto bi se reklo sve frisko...4 dana od negativnog testa poslje 4-tog pokusaja...da sve boli dusa najvise
O cure kako vas razumijem.
Mene je jučer jedna jako draga bliska osoba koju poštujem i cijenim izbacila iz takta cijeli dan sa svojim gluuupim savjetom kako da zatrudnim. I kako onda da ne budeš tužan kada kako je rekla Frćka trebaš normalno živjeti, uživati u svemu i nadati se.
I meni je muž jednom rekao da si s nekim drugim već bi odavno imala djecu, ali ja ih ne želim s nekim drugim već s njim i nisam se za njega udala radi djece. dakako želimo našu malu obitelj, ali moram priznati da nas to sve već lomi i to jako. Znam da su neki ljudi u mpo vodama puno duže od nas i ne odustaju, ali nažalost već smo skupili godina za prste jedne ruke i već nam je lagano dosta. Od početka smo mislili da će doći i naših pet minuta jednom, ali kako vrijeme prolazi, što ako nikad ne dođe...
Posljednje uređivanje od Lotta81 : 27.05.2013. at 20:13
A meni su najbolji poznanici, kolege s posla, koji svako toliko skuže da me nema, pa pitaju druge gdje sam, a onda me dočekaju kao najpametniji za moj slučaj! Neki od njih naravno nemaju ni curu ili dečka, ali ONI ZNAJU ŠTA BI TREBALA NAPRAVIT DA ZATRUDNIM! Tipa: Odi na Hvar, tamo ljudi zatrudne, u toplice opustit se malo, da odem u Prag u kliniku jer trošim vrijeme u našim klinikama uzalud, da se smirim jer imam previše energije i prebrza sam, a to nije dobro, da usporim!Da bi trebala pit: macinu travu, vrkutu, uzimat žitarice, ne pit previše mlijeka.. Jedni mi govore da nabacim kilu, dvije, drugi da toliko skinem?! A najgluplje i najbezobraznije od svega kad mi kažu: Jesi čula koliko puta su oboje dobili djecu nakon što su promjenili partnere!!!
Trebam li uopće komentirati!
Srećom oni najbljiži mi ako išta kažu, kažu ma bit će, sigurni smo! Hvala im što mi ne govore kako se to radi!
Kod mene je totalno druga priča...a isto žalosna.
S obzirom na 10-godišnji staž u MPO-u meni više nitko ne gleda u trbuh, mene više nitko ne pita ima li šta novo, meni više ni prijateljice ne čuvaju robicu svoje djece za moje, ne smetaju mi trudnice, njihove priče ili mala djeca (nikad ni nisu), više me ne smetaju ni dobronamjerni savjeti tipa opustite se, predajte papire za posvajanje, pa ćeš onda zatrudnit, odi na bioenergiju, pij čajeve, ma sve smo to prevazišli, mene smeta što me više nitko ništa ne pita!!!
Mene boli sve gore navedeno i nenavedeno, a najviše bespomoćnost
Cure pročitala sam cijelu temu i rasplakala se ko malo dijete...
Boli,jako boli.
Boli što me ni mama ne pita kako sam i šta dalje,što niti moja sestra ni mama ni itko osim mm-a ni nezna da sam bila trudna ili da idem u postupak...
Bole me glupi komentari jel mm-u treba pokazat kako se bebe rade...
Boli me i moja ignorancija problema. To što se pravim pred drugima da meni ne smeta,a imam osjećaj da se svaki dan razbijem u tisuću komada...
I boli mi što uopće ima parova koji se moraju boriti s nečim što bi trebalo biti tako jednostavno....
tigrical preteško je sigurno
ja se divim svima vama koji to dijelite sa svojom okolinom. ja još uvijek nemam snage slušate debilne utjehe i savjete o mnogo čemu.
nekako mi je lakše sama sa sobom. inače nisam introvertna osoba, baš suprotno, al to me toliko boli i znam da mi nitko osim vas ne može razumijeti i hvala vam kaj postojite
meni curke znaju reći da će mi čuvati robicu kad rodim a ja im kažem da ne treba, da si želim sve sama kupiti, ne jer sam bahata već ne želim da me nitko ispituje da kad ću roditi pod isprikom da više nema gdje robicu čuvati
čak sam dobila od papmersa neke knjižice i cd. sve sam bacila u smeće. i poživčanila. pa mislim si koji k...c će mi to; da unaprijed učim???
ahhhh
žužy nikome on nebi bio ni tata ni bolji tata osim vašem djetetu i zapamti to
ljubek a znam,sve ja to znam...al nemreš a da ne misliš na to.
..nek odem na Susak,jer je tamo ona ostala trudna a ni nije planirala...
..nek promijenim skakača...
Zadnji savjet je bio od doktorice koja me primila na hitnoj,da nek razmislimo o posvojenju..zašto se mučimo s postupcima.
Zato jer sve dok imamo nade,snage,godine...ne mislimo prestat.Postupci mi nisu mučenje,već se veselim svakom novom..jer novi postupak je i nova nada,da budemo mama i tata.
tigrical
Sve te savjete sam dobivala do pred godinu dana,polako prestaju.Za sad mi ne fale,ali razumijem te kako se osječaš.
Ma, ne fale meni ti "savjeti", mene smeta što vjerojatno vjeruju da nikad ni neću imati djece, pa više nitko niti ne spominje tu temu...tigricalSve te savjete sam dobivala do pred godinu dana,polako prestaju.Za sad mi ne fale,ali razumijem te kako se osječaš.
tigrical... dobro te razumijem
A žužy to sam i ja više puta pomislila.. Kako bi mm već davno bio tata,samo da je druga žena pored njega.. Sve dok nije bio problem u SG. Tad sam shvatila da ne želim dijecu radi dijece,nego radi muža... Odnosno da želim s njim imat dijete. Zašto bi to bilo obrnuto drugačije?
ja mislim da smo mi svima zanimljivi na svojim početcima. tipa jadni oni, njena baba ih rodila petero, da se opuste bila bi trudna, to je zato što je ona sjedila na hladnom betonu, to ih je bog kaznio jer su se seksali prije braka, jer piju kavu, jer......
i onda nakon nekog vremena prestanu jer im nismo baš toliko bitni jer se ništa ne događa.
pri tome naravno ne mislim na naše najmilije. njima je isto možda teško i tek sad došlo iz dupeta u glavu da od stalnog zapitkivanja njema ništa. i onda iz krajnosti da ih zanima kad smo se seksali dođu do toga da ne pitaju ni kako si/smo?
možda sam u krivu al čula sam raznih razloga zašto netko nije trudan. naravno niti jedan pravi razlog u vidu neplodnosti
žužy,tebi vele da promjeniš skakača...meni ti vele da promjenim kokota, užas
najbolja mi je bila izjava,pa dobro kaj vas dr hoće još na "umjetnu" oplodnju kad ste već bili tak puno puta
tigrical,i mene ti sve manje pitaju i ne smeta mi...najgore mi je bilo,pa kaj vi čekate,sad smo isto već dugo skupa,pa ljudi valjda već kuže,da ali nova je vijest da sam otišla od mm (jer mi se vratil svekar) i da sam neplodna..ma briga me,nek pričaju kaj hoće!
ne znam je li smješno ili žalosno ali izgleda da su svugje ljudi isti....meni je jedan "frajer" rekao da će mi on pomoć kad MM nemože.....toliko mi je pukao film da sam mu rekla: "ajde dođi da vidimo kakv si ti j...č tada nije znao šta bi pa se povukao! moj vam je savjet grubi odgovor i svi će pametnjakovići i zabadala nestati....
Još se nije taj rodio koji bi zamjenio MM!!!!!
ici žalosno je da moramo tako odgovarati, ali u potpunosti se slažem s tobom.
i frendici i meni je isti frajer rekao isto. samo tad niti jedna nismo znale da ne možemo zatrudniti pa nismo nit odreagirale. danas bi skroz drugačije. mislim da bi se u meni probudila jedna posebna doza agresivnosti prema tako glupim ljudima
Apropos ljudskih gluposti, moja je prijateljica nakon mog 1. aih ostala šokirana kad sam rekla da ću ići ponovno...pitala me "i kaj, još se misliš mučiti?"
Mene živciraju moji na poslu što su svi tako hepi i pozitivni, a ni ne kuže mpo postupak. I naravno, bilo je onih: dođi na Susak, tamo se zatrudni. Trebate godišnji i opuštanje.
Radije bih da šute i da ignoriraju ta moja bolovanja i gotovo.
Priznajem da sam jednom bila bezobrazna. Baš sam bila u pms-u, tata mi bio u bolnici i nešto komentiraju da sam sigurno trudna kad sam takva. Pa sam rekla otvoreno: za napraviti bebu su potrebne neke aktivnosti kojih kod mene tjednima nije bilo. Joj kako su zašutjele
I naravno, jako volim pitanje: a tko je kriv, ti ili muž?
A najteže mi nekad pada kad vidim da mi mami teško padaju moji neuspjesi. Mi smo jako bliske, i ona nije preko 10god mogla imati djecu. Sad znam da bi htjela unučad, super bi bila baka... i onda se i ona nada, i ništa. Zapravo želi znati, a ne želi. Nekako lakše podnesem svoj neuspjeh nego kad vidim da je drugima teško
Posljednje uređivanje od Vrci : 30.05.2013. at 14:35
Što se tiče glupih savjeta (jedan takav me izbacio iz takta 2 dana)
Dakle krećem: samo se opustite, to je sve u glavi (da naša dijagnoza je samo nama u glavi
gledajte njih kad su skoro posvojili dobili su svoje djete
odite travaru, bioenergetičaru (oni su pomogli ujni, strini sestrični od ujne iz trećeg koljena - mislim nabrajaju ljude o kojima im je netko drugi pričao a nemaju pojma tko su oni)
ma kada odustanete od svega i kada se ne budete više nadali onda će doći beba
i onaj kao što je već netko rekao - joooj jesi znala kada su promijenili partnere dobili su dijet,e ono ljudi dođe mi da
Ono što sam primjetila, svi kada kažu takvo nešto misle da tako tiješe i pomažu.
Posljednje uređivanje od Lotta81 : 30.05.2013. at 19:26
E to kad kažu da se opustimo, ja sad govorim da nema to veze kad postoje dijagnoze. Da se ona ne bude promijenila ako ćemo piti kokteliće na plaži...
u meni definitivno jeste. ne prepoznajem se. ali ipak, moram biti i drska i gruba, jer je to toliko privatna stvar, i nema pravo niko da to komentariše, ako mu nismo mi dozvoliti. barem ne pred nama, tračanje iza leđa je uobičajno...ici žalosno je da moramo tako odgovarati, ali u potpunosti se slažem s tobom.
mislim da bi se u meni probudila jedna posebna doza agresivnosti prema tako glupim ljudima
Gdje boli neplodnost? Gledam i čitam ovu temu već tako dugo ali nikako ništa napisati sve dok mi jučer ujutro, pred ogledalom nije sinulo, odgovor mi je pred nosom cijelo vrijeme, ali ga ne vidim ili ga izbjegavam vidjeti.
Nanosim "ratne boje" i pogledam svoje oči! O bože, to više nisu moje oči! Gleda me neka jako tužna osoba na rubu plača.Tu nikakva sjenila ni maskare ne pomažu. Ta se tuga u njima teško sakriva. Pitam se samo kad se to dogodilo? Kad sam od vesele osobe koja uživa u životu postala ovo, tužno stvorenje na rubu plača?!? Nisam dugo u cijeloj MPO priči ali se već osjećam kao veteran. Prošla je tek 1,5 god. od našeg ulaska u taj svijet, a mi smo već prošli kroz skoro sve "kombinacije". Cijelo vrijeme si mislim kako sve to skupa dobro podnosim, svaki novi pokušaj, svaki novi neuspjeh, ne raspadnem se već sam puna nekog optimizma za dalje, za nove pokušaje ali oči, ogledala duše, pričaju neku drugu priču. Svaki novi promašaj ostavlja traga na njima. Za svaku betu sam saznala na poslu ili negdje među ljudima i nisam si mogla dati oduška, nisam se rasplakala ni jednom (a mogu se rasplakati bez problema na neki tužan film). Svi ti neuspjesi se nakupljaju negdje i bojim se samo da tamo ne ostanu. Da jednog dana kad (neću napisati "ako") postanem majka neću moći uživati sa svojim djetetom.
A okolina tu srećom ništa ne zna. Jer znam da bi bilo raznih komentara i pogleda i da bi me oni izbacili iz takta svako malo. Svako pitanje ili pogled upućen meni kad se priča o trudnicama ili bebama bi ja tumačila na svoj način i bila još više u depri. A tko zna možda bi onda i malo ove moje tuge izašlo van.
..jooj samo nek mi neko kaže da odemo na Susak ili Hvar..pitala bi ga onda jel će se tamo mom mužu nekim čudom pojaviti spermiji u testisima ?!?!
Naslušala sam se i ja svega, svakakvih "dobronamjernih" savjeta..al hvala Bogu u zadnje vrijeme slabo (možda je to zato što sam 80% vremena sama kod kuće..) priznajem otuđila sam se dosta od svih..nemogu više slušati o trudnoćama, "mukama" u trudnoći, nespavanju zbog malog dijeteta...nemogu
I još k tome svemu, financije, samo mm radi, doslovno preživljavamo, i sad ćemo morati odgoditi konzultacije za biopsiju jer nemamo novaca da idemo u zg..i naš san se čini još daljim i nedosežnijim....
u dobru i zlu čuvajte tu vašu ljubav i velika srca
Debeli potpis! Što se Hvara i Suska tiče, bila sam na oba otoka brdo puta, a i dalje se borim... Draga moja, glavu gore, doći će nekad neko bolje vrijeme! Grlim te!u dobru i zlu čuvajte tu vašu ljubav i velika srca
Piki, ljubilica i sve ostale osobe s ove teme
Nije prošlo ni 5 dana od zadnjeg neuspijeha i mislila sam da sam jaka nakon 7 x pa sve mogu izdržat dok nisam otišla na jednu kavu i tako me pitaju aj aiskreno ogovaram i kažem:" a nije uspijelo šta ću sad?,kad nije u mojoj moći" a odgovor je bio." a jadna,pa ko će se brinit o tebi kad ostariš bit ćeš sama!!!! a ja
Kad sam došla kući promislila sam da mi je žao te osobe jer u stvari ona nema ono što ja i MM imamo a to je ogromna ljubav koju niko ne može promjeniti,ustvari je jadna onajer misli da je život djetea stvoren da samo služi roditeljima......jadna ta djeca! MA više neću s nikim pričati o otme ko ne zaslužuje moju iskrenost a to je pored MM samo još jedna moja prijaeljica ovo sve drugo je jadno da jadnije ne može
cure, šaljem vam ogroman
ici, i ja sam čula takve komentare - imati djecu da ti razbiju monotoniju, idu u dućan kad ostariš, a poželjno bi bilo i žensko dijete da ti doda čašu vode u starosti jer sin, naravno, neće
Ograničenih umova svugdje, a sloboda govora je zajamčena, svima, nažalost...
Ja se, moram priznati, nikad nisam osvrtala na komentare, dapače, većina me zabavljala - od gore navedenih bedastoća preko izjava tipa pa ne moraju svi imati djecu do dizanja obrva na vijest da smo završili obradu za posvojitelje, a eto, jadni ne znamo, da su ta dječica genetski opterećena, falična i ako bude kakvih problema s njima znati će se zašto - jer valjda dijete koje rodiš mora biti savršeno?
Da ne ponavljam što su sve cure napisale, najvažniji je tvoj muž/dečko/zaručnik i vaš odnos, podrška i međusobno razumijevanje, sve ostalo je tako malo bitno, bilo bi lijepo da svi razumiju težinu situacije i pružaju potporu, ali svijet nikad nije bio slikovnica, a ljudi u pravilu misle samo na svoju kožu i nisu pretjerano empatični - ne možeš znati kako je u tuđim cipelama ako u njima nisi hodao (mada, u mojoj blizini imam veću podršku i razumijevanje od frendica koje su prvi mjesec ostale trudne, po planu, nego li od nekih koje su prošle MPO put i sve uspješno "zaboravile" - čitaj sakrile)
Neke žene, kad dobiju dijete, zaborave na sve muke i na svoje suborke na ovom trnovitom i neizvjesnom putu...ne pišem ovdje aktivno, ali čitam redovito i mislim na vas - samo je zrno sreće potrebno da s ovog podforuma preskočite na MPO trudnoća poslije svega/posvajanje i to vam svima od srca želim (Snekica, pratim tvoju priču, uvjerena sam u happy ending).
Kao što je Lea Boban tako lijepa rekla o svom MPO putu i posvajanju - bila sam strpljiva jer Bog svakoga pogladi po glavi, samo treba dočekati svoj red...
[QUOTE=orhideja.;2420031]jejja Draga potpisujem svako tvoje slovo
E sad sam se rasplakala a taman sam se tješila kako sam jaka i kako sam sve ovo prebrodila.Je prebrodila ja samo moja fasada a duša još boli tak sad vidim koliko
jai tri tjedna nakon cetvrte negativne bete nevidim izlaz iz mog ocaja...moj dragi planira sljedece pokusaje gdje cemo sta cemo a ja od ocaja i tuge neznam dal mogu dalje...vise neznam kako sam izgledala kad nisam dnevno sat dva plakala i neznam vise sta me boli i kako to da nekome objasnim...i neznam stvarno neznam dalje...
njanja1 nase boli su neopisive i bolne
ne znam hoću li uopće od suza vidjet napisati post...
nisam došla kukati, došla sam se ispuhati i izbaciti barem dio tuge.
borimo se preko dvije godine, prošli 2 AIH tek, za razliku od većine vas...
jako me boli sve ovo...jako, jako....do granica izdržljivosti. inače sam po prirodi emotivna (malo previše) i naginjem pesimizmu. ponekad si mislim da je tako bolje, jer me svaki neuspjeh onda manje boli i razočaranje je manje. Danas sam vadila betu, rezultate još čekam....a suze mi se slijevaju već treći dan....od kad sam 13. dan nakon AIH popiškila samo jednu crticu (tisućitu prokletu jednu crticu na testu do sada)...i od kad mi je krenuo smeđi iscjedak...i negdje duboko u sebi sam odustala od ovog postupka iako nije gotovo. ali ''osjećam'' da ovaj nije bio dobitni.
boli me zbog njega...ljubavi mog života, čovjeka koji mi znači sve na svijetu i koji bi bio savršen tata....samo da možemo....kada bi samo ljubav bila dovoljna...ali nije...priroda nije htjela da nam uspije...imamo i plan ''što ako nikad ne uspijemo'', plan koji ovo sve ne čini ništa lakšim. Jučer sam jedinog pitala onako dječje, naivno i nevino hoće li me voljeti i ako danas bude 0...znam da hoće....i ja ću njega....uvijek...i vjenčali smo se iz ljubavi, ne zbog djece...ali opet nije ništa lakše.
a sigurno nije ništa lakše od komentara ''ma imate vremena, mladi ste, opustite se...''. puna mi je kapa ljudi koji mi govore da se opustim! ljuta sam na njih, ne mogu dovijeka ljude educirati, ljude koji ne znaju što znači imati dijagnozu i da ona nije ''zbog napetosti-začeće nemoguće!'', ljude koji ne znaju osnove ljudske spolnosti. ne mogu se boriti i s njima i njihovim riječima koje me svaki puta iznova ozljeđuju.
što reći ljudima koji te pitaju za postupke ''zar je to jedini način?'' ili ''tko zna s čijom spermom žene oplođuju tamo''....što im reći? kada u paralelnom svemiru vidim kako moj otvoreni i užareni dlan usporeno kreće prema njihovom obrazu i ostavlja crveni trag mojih prstiju željnih djeteta...nasmijati se? objasniti po 1001 put? okrenuti se i otići? ne znam...
boli me jer smo već proučili kako psa upoznati s bebom, jer znamo imena, jer se bake već nude da će one čuvati bebu, jer znam da će maleno imati muževe plave oči i moju kovrčavu kosu...
znam da moram dalje hrabro i uzdignute glave, ali ponekad je tako teško i ne mogu...jednostavno ne mogu i slomim se i suze ne pitaju da li je sada pogodan trenutak da krenu, nego one idu...i grizu me za obraze i mrzim ih tada...znam da moramo pokušavati, ne znači da ćemo ikada uspjeti...i ako ne uspijemo svijet neće stati...nastavit ćemo dalje sami nas dvoje i pas.
hvala što ste čitali...malo mi je lakše sada...jer ovo zapravo ne mogu nikome reći...nitko to ne razumije tako dobro kao vi drage žena koje ste u istoj boli.
pozdrav svima!
Eh opet sam se rasplakala ali ujedno nije lijepo reč ali mi je lakše jer se ne osječam kao ružno pače u svojoj još ne ispričanoj priči.Iskreno ja sam se već davno pomirila da možda neču moć biti mama i papiri za posvojenje čekaju več 3godine u nečijoj ladici.No nemogu da se ne slomim kad vidim svog muža kako me hrabri i kolko želi dijete.To me boli.On me oženio iako je znao da možda neče moč nikad bit tata.Ljubav nas je vezala i vezat če nas do kraja života zajedno smo u ovoj surovoj borbi za ostvarenjem cilja.Da teško mi je kad nam je došlo kumče koje ima tri godine.O bože kako mu se mali obavio oko vrata kako su se igrali na podu ja sam otišla u kupaonu i izlila more suza evo i sad teku kad se sjetim te slike.Da boli svake sekunde ali vjerujte sve jače.No nadam se da če jednog dana oko nas skakutati mali vražički i da čemo uživati u nihovom smjehu,prvim koracima,prvim rječima...Pred mužem sam jako kao stjena a u sebi se lomim na milion komadića,tako i on nakon moje negativne bete on je otišao do tete i tamo plakao,nije me htio još više rastužit...Eto cure moje moramo biti hrabre i uporne ako zbog nas onda zbog naših najdražih!
dubyaki i valiana drage, niste same
Dubyaki lijepo si to napisala, ustvari to je priča u kojoj se svi mi nalazimo koji prolazimo ovaj put, priča koja nas, htjeli mi to ili ne, obilježava i ostat će tragovi u nama kada i ako sutra (a nadam se tome) budemo i imali svoje dijete. Aj ja bi u svemu ovome dodala i malo pozitivnog duha, želim reći da ipak imamo način da dođemo ili barem pokušamo doći do svoga cilja pomoću medicine ako nam priroda već to nije omogućila. Na nam je samo da pokušavamo i kako je netko gore napiso pogladit će i nas Bog po glavi. A zamislite da nemamo ovu mogućnost ići na MPO i pokušavati, da ako ne možemo prirodno, ne možemo nikako, zamislite koja bi to tek tuga bila... Al imamo tu mogućnost da nam medicina pomogne, imamo jedna drugu i vjeru i nadu u naš uspjeh i doći ćemo do cilja, hoćemo, moramo
Bravo sara10 treba da smo optimistični i da guramo dalje,ja uvjek ponavljam dat če bog,znam da je teško i srce se lomi al suze neče pomoči mogu samo odmoči u cijeloj situaciji..život je borba a ako je Bog želio da je to moja borba ja je prihvačam i neodustajem.
Evo i mene
Posljednje uređivanje od Mury : 11.06.2013. at 09:37
Mury grlim te jako, jako
Doći će ovome kraj. Jednostavno mora.
Korak po korak.
Mury... gledam tvoj post i suze mi samo idu... nadam se da imaš nekog tko je danas s tobom. Grlim te.
Mury
Hvala drage moje, ali danas želim nestati, želim se pridružiti svojim anđelima, želim samo s njima biti...ne mogu dalje ...
Mury
Mury - plačem s tobom
Mury mila.... tu smo.... ako te treba povuc, samo reci.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
