Stranica 1 od 25 12311 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 1215

Tema: Gdje boli neplodnost?

  1. #1
    pino avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    New Jersey
    Postovi
    3,720

    Početno Gdje boli neplodnost?

    Nakon skoro pet godina još uvijek se živo sjećam najgoreg perioda u mom životu. Za njega je znalo samo nekoliko ljudi. Kao i većina neplodnih, tajili smo svoju bolest da bismo izbjegli pitanja, sažaljevanja, neukusne šale i još gore neuke savjete.

    Neki trenuci kojih se živo sjećam:

    Izlet na koji smo išli sa svojim najboljim prijateljima. U isto vrijeme i oni i mi smo pokušavali ostati trudni. Nama nije uspijevalo već godinu dana prije toga. I njima je trebalo više mjeseci, ali desilo im se prije nego što su se kao mi počeli zapitkivati da li bismo trebali otići po liječničku pomoć. Bila je trudna pet mjeseci, sjajila je srećom i neprestano mazila svoj rastući trbuščić. Nisam mogla skinuti pogled s njezine ruke i njezinog trbuha. Nekoliko dana smo kampirali zajedno, njezina ruka zalijepljena na trbuh, moj pogled zalijepljen na njezinu ruku. Svakih par sati provjeravala sam da li sam dobila menstruaciju, kasnila mi je pet dana i svaki put sam odahnula da nije bilo krvi. I onda, zadnji dan, došla je. Sjedila sam na stražnjem sjedalu automobila na putu nazad dok su suze tiho klizile niz obraze, ruka tiho stisnuta u zajedničkoj boli koju smo dijelili moj dragi i ja. To je bio zadnji put da smo se zajedno našli s našim prijateljima. Povukli smo se u osamu jer je tako bilo lakše, bez podsjetnika na vlastitu neadekvatnost.

    Petoročlane obitelji na parkiralištu ispred trgovačkog centra. Ne znam zašto mi je baš ta najobičnija scena tako živo ostala u sjećanju. Nije bilo baš ništa neobično na njima, nisu bili niti izrazito sretni, niti se isticali fizičkim osobinama. Obična obitelj na običnom zadatku u običnom danu presjekla mi je srce – hoću li JA ikada biti dio jedne takve obične obitelji? Čak troje djece?! Maknula sam pogled i počela računati potencije od 2, 4, 8, 16, 32, 64, 128… Nakon 4096 račun mi je zauzeo svjesan dio mozga. Ali osjećaj je ostao, osjećaj gađenja samoj sebi, da mogu biti zavidna tuđoj sreći, na tuđoj djeci, kivna na obične ljude samo zato što ne mogu biti kao oni. I u strahu da ne mogu izbjeći podsjetnike na to kako izgleda normalan život, tako jednostavan, a nama tako nedostižan.

    Tuširanja nakon trećeg neuspjelog postupka izvantjelesne oplodnje. Par dana ranije javili su nam da im je jako žao, ali je test opet negativan. Nisam odmah plakala, nego je dolazilo postepeno. U neku ruku nakon trećeg postupka čovjek postane veteran, zna sve stupnjeve prebolijevanja; ali s druge strane nakon trećeg postupka čovjek se počne pitati da li pripada onom dijelu populacije koji nikad neće uspjeti bez obzira na uloženo vrijeme, novac i trud. Sklupčana sam sjedila već pola sata tupa i prazna pod tušem i željela da me nema. Buljila sam u žilet. Neobičan je to osjećaj, vidjeti svoju ruku u paralelnoj stvarnosti kako uzima oštricu i oslobađa nagomilanu tugu.

    Mislit ćete da je ovo moje priznanje dokaz slabosti i labilnosti, primjer kako se ne smije reagirati na neuspjeh. Ja ipak mislim da su ove moje reakcije bile tipične za pacijenta neplodnosti. Toliko puta prepoznala sam se u tuđim pričama, osjećajima, reakcijama. Pet godina i dvoje djece nakon ovog iskustva, nisam labilna, ne plačem, i razlikujem se od drugih samo po svijesti koliko cijenim svoj sadašnji život i konačni kraj liječenja neplodnosti s najljepšim ishodom.

    Ono što se danas događa u Hrvatskoj jest da je jednim potezom pera i dizanjem 70 poslušnih saborskih ruku svaka treća žena koja prolazi izvantjelesnu oplodnju, umjesto uspješnog kraja liječenja, umjesto toga osuđena na ovakvo iskustvo. Smanjenje uspjeha liječenja za trećinu je posljedica ograničenja oplodnje na samo tri jajne stanice. Dr. Šimunić je izjavio da je zakon donio mnogo dobroga. Ali ja to ne vidim. Razlika u mojem i njegovom viđenju problema je što sam ja kroz to proživjela, i na vlastitoj koži iskusila neuspjeh postupka, a on i Milinović imaju svaki po troje djece, i jednostavno nemaju dovoljno empatije da se stave u kožu onih koji su njihovim zakonom osuđeni na život bez ijednoga.

  2. #2
    Superman avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,263

    Početno

    U srce.

  3. #3

    Datum pristupanja
    Dec 2009
    Lokacija
    između jave i sna....
    Postovi
    423

    Početno

    ja bi sad puno toga rekla, ali sve mi zvuči glupo...
    pa je ovo jedna od rijetkih prilika kad ću šutit...

  4. #4

    Datum pristupanja
    May 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,983

    Početno

    Neplodnost boli u srcu i u dusi, u venama i u zraku kojeg uzdisemo - ali je ta bol nekako podnosljiva ...

    Medjutim nesavladava bol je ona koja je neplodnim hrvatskim parovima najmerno nanasena od politicara, marionete katolicke crkce koji izigravaju Boga i koji oduzimaju mnogim parovima realnu sansu da ikada cuju da im njihovo dijete kaze 'tatice i mamice, ja vas volim do zvijezda i do neba' ... Samo okrutan i beskrupulan covjek namjerno moze svijesno prouzrociti takvu razderajucu bol ... Nadam se da je Crkva ponosna na svoje sljedbenike ...

  5. #5
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    O, pino... Nisam znala da je tako boljelo. Mene je boljelo manje, jer sam se, kukavički, štitila na način da se niti ne usudim nadati da ću upast u one sretnike kojima će uspjeti. Svako to na svoj način odrađuje, svi su jednako teški. Veliko ti šaljem!

  6. #6
    aleksandraj avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    953

    Početno

    Draga Pino,

    Ja se trenutno nalazim negdje izmedju..nakon + testa i po bete drugi put u zivotu velika radost, a onda u sedam dana sve ode...sada se jos uvijek dvoumim ici dalje ili dati sve Bogu u ruke jer se ocito dva puta zestoko poigrao s mojim i mm osjecajima.....mnogi kazu, ako ne bude, ima jos lijepih stvari u zivotu :? vejerojatno zato jer ne znaju kako se mi osjecamo...ali ne treba gubiti nadu jer nakon kise uvijek dodje sunce, svima zelim puno hrabrosti i vjeru u uspjeh

  7. #7
    Tibi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,701

    Početno

    draga pino i ja se često puta tako osjećam
    sa čežnjom gledam djecu prijatelja koja su već velika, sa čežnjom gledam sretne obitelji, sa čežnjom gledam u trbuhe trudnica koje vidim u gradu, a još kad vidim blizance u kolicima gotova sam, suze samo krenu
    ...i da, nama je ova godina jubilarna - borimo se 10 godina za svoje dijete
    cure moje grlim vas sve i želim vam puno snage za dalje

  8. #8
    tikica_69 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    2,803

    Početno

    ...mene trenutno jedino u novcaniku

  9. #9
    Tibi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,701

    Početno

    Citiraj aleksandraj prvotno napisa
    .....mnogi kazu, ako ne bude, ima jos lijepih stvari u zivotu :? vejerojatno zato jer ne znaju kako se mi osjecamo...
    joj draga, jako me ljute ovakvi komentari. Obično dolaze od osoba koje imaju veliku sretnu obitelj. Kad mi tako netko kaže dođe mi da ga/ju mlatnem torbom po glavi

  10. #10
    Pinky avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    5,498

    Početno

    u srcu, u zadnje vrijeme toliko jako i cesto da vas sve manje pratim jer nemam snage, a kad mislim da sam je skupila i odvazim se otvoriti koju, onda je procitam i opet se raspem u komadice kao sada...

  11. #11
    pirica avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2006
    Lokacija
    Sesvete
    Postovi
    2,873

    Početno

    Citiraj Superman prvotno napisa
    U srce.
    potpis
    godišnji 21.07.2007. dan kad sam trebala dobit M i dan kada smo krenuli na Vis, uvijek prije M imam spotting od par dana a sad ništa strah me i nadat se, drugi dan i dalje ništa, test nisam nosila sa sobom ali već se opako nadam jer nema M a nema ni spottinga. treći dan ujutro se budim poznati iscjedak na gačicama do popodne sam dobila M, spustila sam se s MM na plažu, djeca se igraju u plićaku a meni su samo suze krenule...

  12. #12
    slavonka2 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Lokacija
    Sv. Nedelja
    Postovi
    509

    Početno

    Sjećam se kao sad trenutaka koje ne želim pamtiti ali oni su tu....žive u mojoj glavi, u mom srcu u mojim sjećanjima...

    Sestrina trudnoća... teško je reći da sam joj zavidila jer ima već jednog anđela, a mi našeg čekamo već dvije godine... teško je reći da je to bila zlovolja ili ljubomora...bila je to sjeta svaki put kada bi vidjela kako joj malac trči u zagrljaj i zove ju mama...kako ju ljubi i grli...
    MM je dva dana prije toga bio na prvom spermiogramu jer je doktor počeo sumnjati...slomljeni u tuzi i bolu, daleko od prijatelja i roditelja...sami...tužni i žalosni, izgubljeni s pitanjem koje si bojimo reći na glas - kako ćemo nas dvoje dalje...- nitko ništa ni ne sluti... zove sestra sva uplakana od sreće, trudna je i prirodnim putem nosi blizance... svijet mi se srušio, a ujedno mi je osmijeh ozario lice... nisam imala srca reći joj za našu bol...radovala sam se iskreno, a poslije plakala dugo zagrljena u tami sobe s MM-om. Saznala je skoro godinu dana poslije za naše probleme....

    Ručak kod svekrve kao i svaka nedjelja samo smo ovu i mi u Slavoniji pa se malo družimo s obitelji. MM-ova sestra s tri anđela, MM-ov brat sa dva...cijeli ručak, razgovor, druženje i svijet se vrtio oko dječice a nas dvoje izgubljeni u svijetu snova, nade i želje da što prije zbrišemo u auto i na put, da dođemo u svoju tihu sobicu i pomirimo se sa stvarnosti.

    Tableta za dan poslije od kako sam se doselila u Ri živjele smo blizu a naši MM-ovi radili skupa. Postale smo dobre frendice. Znala je da mi imamo nekakvih problema ali ne volim ljude zamarati s tim, pa nismo išle u detalje. Bila je trudna kada su se vjenčali, izgubila je bebu. Došla je jedan dan po mene da idemo na kavu. Pričala mi je kako im se sinoć "omaklo" i da je išla ginekologu po tabletu za dan poslije. Eto, baš sada im ne treba dijete, mladi su, eto...ima vremena...meni je duša plakala jer ja bi dala pola života da se nama dogodilo...čule smo se za ovaj Božić, sada žele dijete ali imala je još dva spontana... eto što je život...

    Izdaja preživjeli smo prvo bockanje, prvu punkciju i prvi transfer...trebalo je barem da u lažnoj nadi živimo do vađenja bete... ali dva dana prije dobila sam menstruaciju... bila sam slomljena... u kupaonici sjedim i razmišljam zašto me moje tjelo izdalo, zašto nije prihvatilo naše mrvice, zašto mrvice nisu bile jače da se bolje razvijaju. Osjećala sam se izdano, ali nikako nisam mogla naći krivca osim mog tijela... Poslije toga dobila sam nagradu, baš to tijelo danas nosi bebicu koja me lupka....

    Neplodnost boli... to je bol koja tinja, koja se skriva po kutevima naših umova i srca...ponekad je teško reći na glas, jer ako šutimo kao da nije istina, kao da ne postoji...a u stvarnosti sa njom se živi svaki dan, postoje neki trenuci u kojima se može zaboraviti, ali život je puno više od trenutka zaborava...

  13. #13

    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Slavonski Brod
    Postovi
    1,591

    Početno

    Dusa mi se stisnula citajuci vase price, voljela bih da mogu izreci sve svoje boli i osjecaje ali jednostavno ne mogu ne ide (jos).Pronalazim se u svim vasim pricama no trenutno previse boli da bih mogla pisati o tome.Jos uvijek se nadam da cu jednog dana uspjeti a onda valjda i smognem snage pricati o tome koliko je boljelo.

  14. #14
    sandra-zvrk avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2007
    Lokacija
    Jastrebarsko
    Postovi
    887

    Početno

    Pino


    Vječiti shot down u glavi kod svake loše vijesti. Mozak se potpuno isključi a bol u grudima se povećava. Prvi put sam plakala vrlo kratko i odlučila da je neuspjeh neuspjeh samo ako ne uspijem pokušati ponovno! Ja sam optimist u svemu i uglavnom se vrlo brzo dignem i krenem po druga rješenja.
    Ali najteže mi je ipak bilo nakon tog prvog pokušaja oplodnje kad je mm nestao na 30 minuta nakon što smo zvali lab da vidimo kako je prošao naš prvi "tulum".
    Vratio se krvavih očiju. I sad me srce boli kad ga se sjetim.

  15. #15
    Tattoo avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2009
    Postovi
    371

    Početno

    Baš sam se rasplakala čitajući ovo jer kao da slušam sebe. Mrzim tu ljubomoru na ostale trudnice i mame s kolicima, na sretne obitelji na ljetovanju, klince u parku. A najviše od svega me boli kad vidim neodgovorne roditelje, evo danas jedna mama gura kolica s majušnom bebicom i drži upaljenu cigaretu iznad bebine glave. Da nisam bila u autu odalamila bih je torbom po glavi .
    Da, neplodnost boli, to je jedna od najgorih bolesti koje vam se mogu dogoditi, samo bih je najgorem neprijatelju poželjela. Ja pokušaje više ni ne brojim jer svaki je mjesec bio novi pokušaj i novo nadanje. Ovo proljeće slavimo desetu godišnjicu braka, deset predugih godina nadanja i čekanja. Ipak ovog se puta imamo čemu veseliti jer nam bi u ožujku trebao stići naš mali mrvek. Prošli smo svašta do sada, ni trudnoća nam nije školska i još me uvijek strah da ja to samo sanjam. Ali najviše od svega me ljuti činjenica da je moja mrvica mogla jednog dana imati bracu ili seku, samo da smo mogli zamrznuti embrije. Cijelo se vrijeme pitam tko sebi daje to pravo da se igra boga i da mi oduzima nešto što je samo moje. Strašna je ta dvoličnost društva, nerazumijevanje i izopćavanje. Iskreno, osjećam se kao građanin drugog reda, moja prava nisu jednaka pravima drugih žena. Netko ima pravo "malo se zanjeti" i sve se rješava tableticom, ma može i pobačaj, sve legalno. Da, ubojstvo je legalno i zato ja nemam svoje embrije, a pravo na život je luksuz povlaštene elite koja upravlja našim životima.
    Joj, sori što sam malo pretjerala, drmaju me trudnički hormoni i jako sam, jako ljuta jer jedino što sam od života željela je sretna peteročlana obitelj. Sad je to samo utopija, ostaje nam nada za sreću u troje.
    Pozitivne vibre svim čekalicama

  16. #16
    anddu avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    1,089

    Početno

    Dugotrajno čekanje u redovima, nalazi koji stižu nakon mjesec dana, pa onda mora proći još mjesec za ponovni odlazak na pregled, dogovor, kontrolu... Sve me to iscrpljivalo, i još me iscrpljuje, i dovodi do velike neizvjesnosti i nervoze.
    Nakon toliko vremena iščekivanja emocionalno sam postala tupa, svaka moja misao bila je usmjerena samo na to bez obzira što radila, s kime bila. Postala sam tupa navikla na brojne prepreke, mislila sam da nemam više ni suzu za ispustiti. Jer svoje sam suze odavno obrisala... Do novog razočarenja i novih suza- neuspjelog postupka i novog pitanja - kad će mi opet odobriti novi postupak?
    A uza sve to moram 'normalno' živjeti, ići na posao, viđati se s prijateljima, skivati suze i suočavati se s onim pitanjima - „Pa dobro kad ćete vas dvoje više? Zašto još nemate djece, ma dobro ajde nije vam preša“, ili kad vas netko značajnim pogledom u očima i glupim smiješkom na licu pita - „Onda, ima li što novo?“
    A preda mnom je i dalje velika neizvjesnost kada u novi postupak i što će on donijeti...

  17. #17
    TeddyBearz avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    ZGB
    Postovi
    4,627

    Početno

    Citiraj RuzicaSB prvotno napisa
    Dusa mi se stisnula citajuci vase price, voljela bih da mogu izreci sve svoje boli i osjecaje ali jednostavno ne mogu ne ide (jos).Pronalazim se u svim vasim pricama no trenutno previse boli da bih mogla pisati o tome.Jos uvijek se nadam da cu jednog dana uspjeti a onda valjda i smognem snage pricati o tome koliko je boljelo.
    Tako i ja. Jer ako počnem previše razmišljati o svemu... neće me više nitko sastaviti.

  18. #18
    Mali Mimi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    7,121

    Početno

    Citiraj TeddyBearz prvotno napisa
    Citiraj RuzicaSB prvotno napisa
    Dusa mi se stisnula citajuci vase price, voljela bih da mogu izreci sve svoje boli i osjecaje ali jednostavno ne mogu ne ide (jos).Pronalazim se u svim vasim pricama no trenutno previse boli da bih mogla pisati o tome.Jos uvijek se nadam da cu jednog dana uspjeti a onda valjda i smognem snage pricati o tome koliko je boljelo.
    Tako i ja. Jer ako počnem previše razmišljati o svemu... neće me više nitko sastaviti.
    Upravo ovako ako Bog da i da mi jednog možemo gledati unatrag i pričati o onim lošim vremenima kada nam se cijeli svijet vrtio oko doktora, postupaka i ostalog, kada budemo mogli te osjećaje pospremiti u neku ladicu

  19. #19

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    909

    Početno

    boli me svuda. Boli me po životu cijelom. A najviše boli kada znaš da tamo negdje ima lijeka, a novaca nema.

  20. #20
    tonili avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Postovi
    4,018

    Početno

    Gdje boli neplodnost?
    Svugdje.
    Nigdje.
    Ne postoji bezbolan djelić mene.
    Ne postoji bezbolan djelić njega.
    Uopće ne postojimo bez boli.
    Ona je naša svakodnevnica, naše jutro, naš dan, pogled, misao.
    Bol je dio nas - uopće je više i ne osjećamo kao bol - ona jest mi.
    Normalna, svakodnevna, već uobičajena, stvarna....naša...

    Pino i ostali

  21. #21
    andream avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    5,431

    Početno

    O, pino... Nisam znala da je tako boljelo. Mene je boljelo manje, jer sam se, kukavički, štitila na način da se niti ne usudim nadati da ću upast u one sretnike kojima će uspjeti.
    Potpisujem, ovako slično sam se i ja osjećala. Ali prvi put je bilo najgore, jako smo bili slomljeni jer smo očekivali da bude prvi i zadnji. Svaki sljedeći bilo je uglavnom sanjanje o bebi, tada toliko nedostižnoj...

  22. #22

    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Postovi
    742

    Početno

    Pino ravno u srce i dušu si me pogodila.......
    Bezbroj puta sam se nalzila u takvim situacijama i razmišljanjima ali najgore mi je kad dodjem da rodjendane od djece meni dragih ljudi,i ja i moj dragi sa strane jedini nemamo za kim trčati da ne padne ili da nešto pojede.....joj tada je teško i u duši plačem dok izvana s nekom od majki "zainteresirano" pričam o noćnom buđenju djeteta....

    Da i nakon sad već 4 postupka čekajući 5 pitam se kako to sve skupa izgleda,i hoču li ja to ikad iskusit!

  23. #23

    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Postovi
    119

    Početno

    Pino i cure ... nemam sto dodati.

  24. #24
    kiara79 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2009
    Lokacija
    hacijenda
    Postovi
    2,433

    Početno

    ...i mene boli...i mog muža boli..boli sve,svaki dijelić duše i srca...toliko je jaka ta psihička bol da je osjetim...opali me svaki put kad vidim neku trudnicu,mamu s kolicima,bebicu...ljuta sam na sebe,na muža,na cijeli svijet...zavidna,ljubomorna sam...jako ružno,ali jesam i ne mogu si pomoći...samo se nadam da će to proći...možda ću otupjeti i to više neću osjetiti...samo da ne boli,samo da ta bol ne para srce mom mužu...ne mogu ga gledati da toliko pati,a ja patim i zbog bebice koju nemamo i zbog patnje mog muža...samo da ne boli...

  25. #25
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    A i tikičin post ovdje kužim, i tako sam se osjećala... I od andream... Ma, nekako se sve te stvari prođu, s time da je kod mene bila prevladavajuća nevjerica da bi se to nama moglo dogoditi (IVF uspjeh, mislim) i u tome sam se nekako ukotvila i tako se štitila. Meni je MPO bio... kao mir u svijetu... kao neka dobra i plemenita stremnja, oko koje se vrijedi pomučiti, iako ne očekuješ da je to nekako stvarno moguće postići.

  26. #26
    Osoblje foruma BHany avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    5,203

    Početno

    blago tebi ina...ti čvrsto stojiš na zemlji...kad bih mogla to postići...a ne mogu niti nakon 10 godina...za mene to nije neka imaginarna napredna ideja za koju se treba boriti ...to je jedna od mojih osobnih tragedija i ona me svaki put...u svakoj godini, u svakom periodu od ovih 10 godina boli na drugi način

    mogla bih se prisjećati tih različitih boli tijekom vremena...
    sada me boli ovako...
    nekoliko mojih prijateljica i rođakinja čekaju ili su dobile treće dijete (u mojim je godinama to uobičajeno)...dobre smo si, razgovaram rado o svemu s njima, njihovim strepnjama, strahovima, osjećajima, komplikacijama. mogu to jer sam i sama to jednom prošla...
    znaju i da sam u Rodi, i znaju za moj angažman...pitaju za savjet.
    zovu me često da im donesem neke materijale, da im namontiram sjedalicu...ili im se ja ponudim...to su meni drage osobe i nije mi teško...volim ih...

    svaka od njih mi je teško saopćila novost - vidjela sam na njima ili su mi to rekle - bojale su se da me ne povrijede, bojale su se da se ne slomim - neke su odgađale...

    da, cure, zabolilo me... skoro fizički, kad ste mi rekle ... svaka od vas... evo i sad su mi suze počele teći...i doista, vjerujte mi...nisam niti u jednom trenutku bila zavidna...samo me boljelo...ja sam osjećala iskrenu sreću zbog vas jer znam da tu djecu želite i volite koliko i ja želim i volim svoje željeno i nerođeno...ali bole me mojih 36 godina i 9 ET-a...boli me što su svaki put nalazi sve gori, godine sve više, novaca nema, a šanse su sve manje...boli me dok gledam vašu ruku na vašem trbuhu (kako je pino napisala), zapravo ne vaša ruka i vaš trbuh ... vašu djecu u trbuhu već sad volim kao i vašu rođenu djecu, kao i vas...boli me što moja ruka na mom praznom trbuhu ne osjeća ništa i što možda nikada više neće... a znam koji je blaženi osjećaj pogladiti vlastiti trbuh znajući da je u njemu sav blagoslov ovog svijeta...

    ali drage moje, ako ovo čitate, nemojte mi zamjeriti i nikako, nikako mi nemojte zbog ovoga prestati govoriti, ne možete time izbrisati moju bol, moja bol je uvijek tu...jedna sveprisutna tupa bol koja moja rođena princeza uspješno potiskuje u moje dubine, ali koja je tu jer je tu i njena čežnja i čežnja svih nas...
    drage moje, govorite svejedno, ako nekad i osjetim jaču bol gledajući i slušajući vas - to vrijedi jer...osim kroz moju princezu koja polako odrasta i s kojom sam to prošla...kroz vaš živim i svoje neostvarene nade, kroz vas imam satisfakciju da znanje koje sam istekla kroz ove godine imam kome prenijeti...veselim se s vama iako duša zbog toga boli jače...tako je to...

    pino tebi veliki

  27. #27
    ksena28 avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    3,661

    Početno

    Pino, Slavonka2, BHany i ostale

    već dugo dugo nisam zaplakala zbog neplodnosti, sad suze ne prestaju...

    ja uopće ne mogu artikulirati koliko to boli, ta dijagnoza, ta činjenica uz koju se život čini tako nepravedan i krut...

    međutim, više od toga me boli što se vlastitoj zemlji moram te dijagnoze sramiti, što se moram skrivati jer je to sramota, jer se o tome ne priča, jer je to nešto o čemu ima svoje mišljenje i crkva i izvršna vlast, a oni to brane i stigmatiziraju i koriste u dnevno političke svrhe da svaki "vjernik" i "domoljub" misli da sam ubojica, lezbača ili naprosto glupača jer želim dijete i želim ga putem MPO-a.

    i više me boli što je takvih ljudi mnogo, previše.... i više me boli što ti ljudi u ovoj zemlji čine većinu. i zato želim otići iz nje...

  28. #28
    Tibi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,701

    Početno

    drage cure boli jako što sam nakon 9 godina konačno uspjela ostati trudna i onda sam na pola trudn. puta završila u bolnici jer je krenuo spontani, boli me jer sam osam sati rađala u boksu, a znala sam da su moje cure premale i da neće preživjeti, boli me što je mm to jednako teško proživio i sav posjedio od boli, boli me jer su žene u boksovima do mojeg rađale živu i zdravu djecu čiji se plač čuo kad su se rodili, a nakon mog poroda ostala samo mučna tišina i pogled na zamotana tijela bebica koje odnosi sestra, boli me što ih više nema i što ih nikada mm i ja nećemo moći prežaliti, boli me jer znam da opet moram prolaziti sve ovo što sam prolazila zadnjih 10 godina, boli me jer se bojim novog neuspjeha, ma zapravo bol je postala sastavni dio mog života

  29. #29
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    Tibi, mogu ti samo poslati !

    BHany, i tebi jedno veliko , kao i Kseni, kao i svima !

    Ne mogu ja to objasniti, ali nekako sam već imala iskustvo neplodnosti u blizini prije nego što sam ja krenula, čula priče višegodišnjeg liječenja na VV-u, dosta je bilo mojih cura koje su putovale za ZG, sve je to jako puno trajalo, predugo i ovako kad gledaš sa strane... Za MPO mi je bila povezana nekako misao - muka, a teško uspijeva. Nekako kao pravda... ono spora i možda dostižna, ali malo ono.. u stilu donesena pravomoćna presuda, ali čovjek više nije među nama... Nekako, kad bih došla gore, vidjela tu masu ljudi, a znala postotke, teško mi je bilo vjerovati da će sad baš meni od svih tih tamo uspjeti... zašto bi meni baš uspjelo kad znam da su rijetki ti sretnici... Možda me prepala ta brojka, vjerojatno me prepao taj hodnik jer sam gledala neke maratonce i mislila, ajme, ovako ću i ja, godinama ću tu sjedit u ovom hodniku, a tko zna hoću li dočekat dijete. A možda sam stvarno takav zeznuti pesimist da mi je teško bilo shrpit vjeru za to. Da nije bilo MM-a, naše dijete se ne bi rodilo, išli bismo možda nekim drugim putem, a možda i ostali sami.

    Nekako se to sve promijenilo i postalo mi je lakše, a i više sam vjerovala u uspjeh kad smo "promijenili hodnik" jer je sve to zahtijevalo manje vremena pa nekako nije bilo sve u IVF-u...

    Mene ta činjenica toga da ćemo nas dvoje biti sami najviše rastuživala. Dok nisam nekako zaključila da nitko nije otok i da već imam u okružju puno djece drage. Sve je to išlo postepeno, prvo me jako bolilo, poslije sam popuštala i otpuštala, ali to je ostalo dio mene, to je razlog zašto se i ne mičem s ovih stranica - to je jedno formirajuće iskustvo za svakog tko ne doživi bingo iz prve - nešto kao američki marinci - ostaješ semper fi s ljudima koji prolaze isto ili slično.

  30. #30
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    I baš zato, što sam i prije znala i kad sam u to ušla znala, koliko je MPO mukotrpan put, da su to godine dijagnostike, pa mic-po-mic blažih stvari do ovih jačih (IVF), koliko je to ciklusa, koliko je to mjerenja bazalnih, koliko je to nadanja, koliko je to krojenja života prema ovulaciji, koliko je to svekolikog odricanja, a za nesiguran cilj, to mi je još i teže kad neki misle da je to "pis of kejk" i "što mi hoćemo" i kad se sad ti minorni postoci uspješnosti s odleđivanjem jajnih stanica prikazuju kao epohalni uspjesi našeg MPO-a, a ono, u stvarnosti, tuga i jad, za svih, osim tog jednog para, koji je imao još "luđu" i rjeđu sreću u IVF karuselu nego ljudi koji su prije išli na standardne stvari.

  31. #31
    TrudyC avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Postovi
    506

    Početno

    Hvala Pino što je pokrenula ovu temu...i mene boli duša nakon 5 neuspješnih IVF-ova toliko da poželim umrijeti (trenutno o tome možda i previše razmišljam)...no još mi je gore što MM najviše stradava zbog moje neartikulirane boli...volim ga, ali se istresam na njega i previše...ima toga još, ali ne mogu sad preduboko u to ulaziti, kao što je netko gore spomenuo - raspala bih se na tisuće komadića, a iovako se jedva držim na okupu

  32. #32
    tigrical avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Lokacija
    RI
    Postovi
    2,925

    Početno

    BOLI... Svo vrijeme kroz postupke sam bila optimista, bilo je teško, ali sam vjerovala da će jedan od postupaka biti dobitni, možda već slijedeći. Nakon svake negativne bete tješila sam MM, planirala za dalje, veselila se svakom novom postupku. Imam cilj i uspjet ću! Nisam ljubomorna na trudnice, na mame s bebicama u kolicima, gledam u njih i razmišljam kako ći i ja tako, kakva ćemo kolica kupiti, kako ćemo ofarbati sobicu..., ali boli me što su ljudi oko mene počeli sve manje vjerovati da ćemo uspjeti, više ništa ne pitaju, robicu i dječju opremu koju su čuvali za moju bebu dali su drugima, i sad i ja vjerujem sve manje, tonem, BOLI!

  33. #33

    Datum pristupanja
    Apr 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,659

    Početno

    Joj....plačem na poslu, a nisam dugo

    Potpisujem sve postove. Nekad je bilo lakše, nekad teže, ali konačno imam nekoga tko me zove mama i sad je lakše nastaviti borbu..

    BHany

  34. #34

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Velika Gorica
    Postovi
    89

    Početno

    Uh,Pino zaista si pogodila u sridu i drago mi je da jesi.Sve ovo što prolazimo je toliko mučno,iskreno neznam šta mi je gore dječiji rođendani,krstitke ili slušanje prijateljica o hranjenju njihove djece.Jednostavno nemam volje to slušat,ljudi oko nas se kao trude razumijet nas i naš problem,ali to se sve svodi na jedva dvije rečenice.
    A ja imam toliko toga za reć,toliko toga me boli,toliko toga boli MM..Bol,bol i uvijek prisutna bol.Nedugo sam rekla prijateljici,koja me donekle razumije,ma ja ne želim tuđu trudnoću,ni tuđi trbuh da raste,ja samo želim svoju trudnoću i naše djete.Drago mi je da barem s vama ovdje mogu podijeliti svoju bol,veliko vam hvala na tome.

  35. #35

    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Velika Gorica
    Postovi
    89

    Početno

    Uh,Pino zaista si pogodila u sridu i drago mi je da jesi.Sve ovo što prolazimo je toliko mučno,iskreno neznam šta mi je gore dječiji rođendani,krstitke ili slušanje prijateljica o hranjenju njihove djece.Jednostavno nemam volje to slušat,ljudi oko nas se kao trude razumijet nas i naš problem,ali to se sve svodi na jedva dvije rečenice.
    A ja imam toliko toga za reć,toliko toga me boli,toliko toga boli MM..Bol,bol i uvijek prisutna bol.Nedugo sam rekla prijateljici,koja me donekle razumije,ma ja ne želim tuđu trudnoću,ni tuđi trbuh da raste,ja samo želim svoju trudnoću i naše djete.Drago mi je da barem s vama ovdje mogu podijeliti svoju bol,veliko vam hvala na tome.

  36. #36

    Datum pristupanja
    Dec 2004
    Lokacija
    Austrija
    Postovi
    15

    Početno

    dobro jutro,

    slazem se sa svim odgovorima.

    ja mrzim kada moje prijateljice sa djecom pricaju da djeca kostaju (ja sve shvatam, ali da li one znaju koliko kosta sto ja nemam djece / postupci, zivci i jos je rezultat vec godinama negativan???).


    nekada se iskljucim, ali nekada je nemoguce. Ja bih rado da okusim to "djeca kostaju".

    pozz svima

  37. #37
    mare41 avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,543

    Početno

    Boli vrijeme koje neumitno tutnji, bole godine čekanja, godine suza, boli osmjeh nepoznate djece koje susretnem, boli čežnja neostvarenog majčinstva, boli nada koja se gasi, boli to što više ne vjerujem, boli što klizim prema izlaznoj strategiji. O da, istinski boli loš zakon kojeg su donijeli neki čudni, neinformirani ljudi.

  38. #38
    sretna35 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,110

    Početno

    boli u čitavom tijelu, posvuda i stalno

    ali ima lijeka kad jednom dočekaš svoj trenutak

  39. #39
    Denny avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    1,668

    Početno

    Boli... uvijek i svugdje... dok sam budna i dok spavam... kad sam tužna, i kad sam sretna... boli još od prvog minusa na testu...
    Boli neizdržljivo...
    Ali sad ne smijem razmišljati o tome... moram je strpati negdje duboko u svoju podsvjest... staviti je na čekanje... moram napraviti barem malo mjesta za nadu i snove koji su mi sada tako potrebni.

  40. #40
    andream avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    5,431

    Početno

    Mene ta činjenica toga da ćemo nas dvoje biti sami najviše rastuživala. Dok nisam nekako zaključila da nitko nije otok i da već imam u okružju puno djece drage. Sve je to išlo postepeno, prvo me jako bolilo, poslije sam popuštala i otpuštala, ali to je ostalo dio mene, to je razlog zašto se i ne mičem s ovih stranica - to je jedno formirajuće iskustvo za svakog tko ne doživi bingo iz prve - nešto kao američki marinci - ostaješ semper fi s ljudima koji prolaze isto ili slično.
    Ajme ina, kako prelijepo napisano... u sridu kako kažu, evo uspjela sam se i naježiti...

  41. #41

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    124

    Početno

    Tema: Medicinski potpomognuta oplodnja Pogledaj jedan post
    17.03.2009., 14:00 #1134
    damdaj
    Registrirani korisnik




    Registracija: Nov 2008.
    Postova: 104 Pismo je napisano od profesionalaca da bi pomogli prijateljima i porodici zena koje se bore sa neplodnoscu:

    DA _______ ima problema da zatrudni .

    _____ zna da je vi volite i da zelite da bude sretna , da bude opet "ona stara " . Ipak , u zadnje vrijeme ______ se osjeca izolirano , depresivno i potpuno opsjednuta idejom o svojoj bebi . Vi vjerovatno imate problema da shvatite tu svakodnevnu opsednutost . ________ se nada , da cete Vi , citajuci ovo pismo , napisano od strane psihologa koji su se i licno i profesionalno sreli sa neplodnoscu , bolje razumjeti bol koji ona osjeca . Ovo pismo reci ce vam i kako mozete da joj pomognete .

    NEKE CINJENICE O NEPLODNOSTI

    Mozda ce Vas iznenaditi da jedna od sest zena ima problem da ostane u drugom stanju .Postoji toliko razloga zbog kojih je zaceti tesko : zacepljeni jajovodi ;hormonalni disbalans ; slab imunitet ; problemi sa spermatozoidima njenog supruga ; deformiteti uterusa ;deformiteti cervixa . To je samo par razloga . Sve ove prepreke su ili fizicke ili fizioloske , ne psiholoske . Jajovodi nisu postali neprohodni samo zato jer se zena "trudila previse da zatrudni " Antitela nece prestati unistavati spermatozoide samo ako " se opustimo " i spermatozoidi nece plivati brze ako ih posmatramo "pozitivno " .

    "SAMO TI MISLIM DOBRO " SAVETI
    Kada neko do koga nam je stalo ima problem , normalno je da zelimo da mu pomognemo . Ako nista specijalno ne mozemo uraditi , bar cemo mu dati savet .Cesto izvlacimo svoja licna iskustva ili iskustva ljudi koje poznajemo . Mozda se setite neke svoje prijateljice koja je imala problem da zacne , a onda su ona i njen suprug otisli na tropsko ostrvo i ona je "magicno zatrudnela " Naravno , predlozicete _________ da ode sa svojim muzem na odmor "Otidjite na odmor , opustite se, ne razmisljaj o tome i zatrudnices " ________ cieni sto Vi zelite da joj pomognete, ali ona ne moze iskoristi Vas savet za problem koji je fizioloski .Ne samo da ne moze iskoristiti vas savet , sam savjet je veoma uznemiri . Takvim savetima je bombarduju na svakom cosku .Zamislite koliko je frustrirajuce za ____ da slusa o drugim parovima koji su "magicno " zatrudnili onda kada su se prestali truditi . Zamislite koliko je frustrirajuce slusati o parovima koji su "magicno" zatrudneli kada su odustali od odlazaka doktoru i odlucili da usvoje . Za ________ sada vodjenje ljubavi i pravljenje dece nemaju puno zajednickog . Ne , nemozete ni da zamislite koliko je tesko truditi se da imas bebu i koliko je razarajuce svaki mjesec shvatiti da ni taj pokusaj nije uspeo . To je pravi cirkus emocija kroz koji se prolazi svaki mesec . Vas " dobronamerni " savjet je pokusaj da se od ozbiljnog problema napravi "maciji kasalj " Minimizirajuci njen problem Vi u stvari minimizirate vrednost njenih emocija . Normalno ____ je prilicno ljuta sto se njeni osecaji i brige tako olako shvataju . Istina je : ne mozete pomoci konkretno . Najbolje sto mozete da uradite je da razumijete i podrzite .

    STA MOZETE DA URADITE ZA ________

    Mozete joj dati svoju podrsku . Ne kritikujte je za nesto sto jeste ili nije uradila. Mozete reci na primer : "Stalo mi je do tebe . Nakon citanja ovog pisma bolje razumem koliko tesko mora da ti je u stvari .Voleo bih da mogu da pomognem . Zao mi je sto moras prolaziti kroz sve ovo .Ovde sam da te slusam ako ti se prica i da placem sa tobom ako ti se place .Ovdje sam da te oraspolozim onda kada budes mislila da nema nade .Mozes pricati sa mnom. Mozes mi verovati .Ja te necu osudjivati .Ja ti necu davati nikakav savet jer i ne znam kroz sta prolazis. Samo cu slusati i zagrliti te .Stalo mi je do tebe ."
    Najvaznija stvar koju morate da shvatite je ta da je _________ veoma uznemirena i zabrinuta . Slusajte sta ima da vam kaze , ne zatvarajte oci pred njenim emocijama ,ne potcenjujte njeno iskustvo . Ne podsecajte je na price ostalih koji su "jednostavno ostale trudne " nakon sto su odustale . To ______ ne zvuci ohrabrujuce , to zvuci bolno i za nju jos vise porazavajuce . Nemojte se pretvarati da ce sve biti SUPER . Nemojte joj prodavati fraze " BICE STO JE SUDJENO " .Ako je to stvarno istina , cemu medicina uopste ! Vasa spremnost da slusate , a ne da pomognete ima neverovatnu snagu da pomogne ______ . Zene koje se bore sa neplodnoscu osecaju se odvojeno od ostatka ljudi . Osecaju se izolovano , osudjivano i usamljeno .Vasa sposobnost da slusate i podrzite ____ na nacin na koji ona zeli da bude podrzana je najveci lek protiv stresa koji ona sada prolazi .

    PROBLEMATICNE SITUACIJE
    Kao sto najobicnija prostorija moze predstavljati problem za slepu osobu , tako je i svakodnevni zivot pun iskusenja za zenu koja ima problema sa plodnoscu . Iskusenja koja ne postoje za osobu koja imaju decu .Ove situacije je konstantno podsjecaju na nesto za sta se ona boji da mozda nikada nece dozivjeti. ONA ide na Bozic kod roditelja svoga supruga . Zena njegovog brata doji. Djeca trce na sve strane . Njena rodjaka ceka dete #3 . Muskarci gledaju fudbal dok zene sede i pricaju o problemima koje im zadaju njihova djeca . Ona se oseca izostavljeno , najblaze receno.
    Bozic je samo primjer svih praznika koji su narocito teski za ____ . Oni predstavljaju vreme koje prolazi . ONA se seca sta je sebi obecala proslog Bozica . Sledece godine , u ovo vreme bice majka . Hoce li biti sin ili cerka , nije vazno , ali kako ce ih voleti . I bice najbolja majka na svijetu . I naravno da je zahvalna bogu za sve dobro u njenom zivotu , ali kako da mu bude zahvalna za svu ovu bol kroz koju prolazi .
    Najednostavnije aktivnosti , kao sto je na primer setnja gradom , za NJU su polja puna izazova .Gledanje zene koja gura kolica sa bebom udara pravo u nerve .ONA je ispunjena zaviscu i tugom . Kada vidi zenu koja je trudna , oseti se mentalno isprebijana mislju : Zasto to nisam ja ? Zasto ja to ne zasluzujem ? Sta sa mnom ne valja ONA ne moze cak ni novine da procita ,a da ne vidi savrseno zdravu trudnicu kako reklamira neki deciji proizvod ili male slatke bebice .
    Na nekoj zabavi ili porodicnom okupljanju , neko uvijek upita " A sta vi cekate ? " ONA zeli da pobjegne vristeci odatle , ali ne moze . Ako pocne otvoreno da govori o svojoj borbi , pocinje da dobija "dobronamerne " savete -bas ono sto joj ne treba . " MA opusti seee , ne brini , desice se pre ili kasnije " Ili ... " Blago tebi , imas srece , sve bih dala da imam tvoju slobodu " Ili ... ne znas ti kako boli porodjaj . Ili.. "Bog odlucuje " ..."Nije mozda sudjeno " ... "A da usvojite " Ovo su komentari od kojih ONA pozeli da vristi na sav glas , pocupa svu kosu sa glave , sakrije se u neki cosak i isplace ..sama .. Zar stvarno mislite da se ona ne trudi opustiti ? Zar stvarno mislite da ona ne misli , ne zeli , ne moli se da se to desi "pre ili kasnije " Zar stvarno mislite da se ne bi odrekla svoje slobode i svega sto ima -za bebu ? Zar stvarno mislite da ju je briga za bol pri porodjaju ? Mislite da nije razmiljala o usvajanju , ali ipak mozda vjeruje da je "mozda sudjeno i da je bog odlucio da bude majka "
    NA KRAJU
    Zbog svega sto ______ prolazi ovog trenutka , molimo vas IMAJTE RAZUMEVANJA . Molimo vas budite pazljivi sa recima . Ponekad ce biti depresivna . Ponekad ce biti ljuta . Ponekad ce biti placljiva .Ponekad zavidna . Ponekad ce biti psihicki iscrpljena .Ponekad ce sve emocije presusiti. Ponekad ce biti uplasena. Ali vise nikad nece biti "ona stara "

    ONA ne zna kada ce njen problem biti rjesen , ni da li ce . Jednog dana , mozda , uspece. Mozda prije , mozda kasnije .Jedino sto zna to je da mora da pokusa.To je jedino sto je odrzava .ONA ne zna zbog cega je bas ona izabrana da bude vojnik te bitke. Ali zna da mora da se bori. Zato , pruzite joj ruku .I podrsku . I razumevanje . Saslusajte je . Bar dok ne postane MAMA . Posle vise ne morate .

  42. #42
    hanumica fata avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Berlin
    Postovi
    389

    Početno

    gdje boli neplodnost...?

    posvuda, rekla bih...mene mozda najvise u plucima.
    kod mene od nase zajednicke dijagnoze postoji taj osjecaj tuge koji ne napusta pluca ni danju ni nocu, koji se reflektuje i vidi u ocima i drzanju i citavom govoru tijela, naravno za one koji me dobro poznaju...

    prvi mjeseci poslije suocavanja sa problemom neplodnosti su naravno bili najtezi.
    imam jednu svoju fotografiju iz tog vremena...na njoj zena ista kao ja, ali tako tuzna...stoji na obali mora, lijepo obucena, a pogled otisao negdje van ovog svijeta...ja sam se uplasila vidjevsi tu sliku, ne volim ni misliti da cesto zaista tako izgledam...narocito sto je slika napravljena u jednom od inace najdivnijih perioda moga zivota, u drugoj nedelji mog divnog braka

  43. #43

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Postovi
    124

    Početno

    Vjerovatno je vecina vec procitala ovaj post,ja ga se svako malo sjetim i citam kao prvi put i suze idu ko lude...

  44. #44
    andrejaaa avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Postovi
    685

    Početno

    Boljelo je u srcu,u umu, u praznim rukama,u grlu koje se stegne kad trebam izgovoriti da nije uspjelo, u očima MM ,u borama moje mame, u zagrljaju prijateljice, u utješnim riječima sestre...

    Boljelo je u svakom Božiću, rođendanu, godišnjici braka,ljeti i zimi kad poželimo jedan drugome da do onog idućeg postanemo mama i tata, a te riječi su pogotovo boljele...

    Boljelo je toliko jako i toliko dugo da se ukorijenilo u mene, da i sad kad moja zlata sve jače lupkaju još mogu živo, kao da je moja ,osjetiti svu bol parova iz MPO priča.

  45. #45
    crvenkapica77 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2009
    Postovi
    3,587

    Početno

    ..Kad boli ,onda boli svugdje.....gusi....nemas zraka......
    .
    boli pomisao da mozda nikad necu drzat svoju bebu u narucju....boli sto mm ne mogu rodit bebu...boli sto mojoj majci ne mogu rodit unucad.....boli kad je lijep i suncan dan i moje prijateljice sve vanka sa djecijim kolicima.....boli kad te stalno pitaju " A KAD CES TI "......ali valjda ce i ta bol jednog dana prestati......

  46. #46

    Datum pristupanja
    May 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    169

    Početno

    svima

  47. #47
    marti_sk avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Lokacija
    Skopje
    Postovi
    1,302

    Početno

    Boli u dusu...boli me tuga u oci koju vidim kod mojih rodilja kad stidljivo pitaju "ima li ikakve nade"...sta da im kazem?! medicinski ima teoretski sve je Bozja volja.
    Boli me sto svaki uzima za pravo da me pita sta vi cekate
    Bolelo je kada mi je drugarica javila da je trudna, a ja nisam znala dali da placem od srece ili tuge..
    Boli me sto ne mogu se ispalakti na miru, sto moram biti hrabra radi MM, jer ipak nasa neplodnost je njegova "krivica"
    Boli me sto nisam kcer nekog mocnog tajkuna pa bar za novac da ne brinem

    Boli svugdje..i srce i dusa i tjelo i nadam se da ce lijek protiv ta bol doci!

  48. #48
    TwistedQ avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Postovi
    236

    Početno

    Boli me kad friške mame kažu kako je to savršen osjećaj i kako ne mogu znati kakav - dok sama ne postanem mama.
    Razumijem da imaju potrebu podijeliti taj osjećaj - ali.. Boli.

    Strah me nadati se – jer ne želim da minus previše boli, a upravo me boli to što s time možda utječem na rezultat.

    Boli me što me opterećuju na poslu jer nisam mama i mogu ostati duže, a znam da upravo stres posla smanjuje moje šanse da postanem mama.

    Boli me me što živim u zemlji u kojoj je dozvoljen abortus, a ujedno se ograničava one koji žele postati roditelji - pozivajući se upravo na zaštitu života.

    Boli me pomisao da ću sve podrediti mojoj zelenookoj mrvici koju možda neću nikad upoznati.

    Boli me kad mi kažu da se trebam opustiti.

    Boli me što većina ljudi oko nas ne zna ni približno što osjećamo, niti ih je briga. Možda bi me bolilo još više da znaju.

    Boli me malena fotelja u obliku mede u izlogu trgovine.

    Sve me boli na trenutke, a u neke druge opet ne jer vjerujem da ćemo naći način da postanemo mama i tata.



    Kad čitam vaše priče, čitam svoju. I sve me boli.

  49. #49

    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Postovi
    742

    Početno

    cure moje znate šta me boli......čitam vas i lipo je kad imaš s kim podjeliti bol i tugu kad netko razumije...ali bOLI me kad vidim kolko nas ima i kolko se mučimo i trudimo.....E TO BOLI!!!

  50. #50
    Bebel avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,661

    Početno

    posebno boli kod ovako naručenih članaka.

    http://www.vecernji.hr/vijesti/napok...a-clanak-82629

    Ja im želim svu sreći i zdravu bebicu, ali ovo je previše...žao mi je što se ovako koriste pacijenti...i da...jako boli

Stranica 1 od 25 12311 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •