Nasilje u višim razredima oš

[Ivana2]

U našoj školi zaredale su ozbiljne situacije vršnjačkog nasilja.
M je komentirao neki dan da je u njihov školi pod odmorom kao u crnačkoj četvrti u Americi. Rekao je još neke vrlo, vrlo zabrinjavajuće stvari općenito, ali i koje se njega osobno tiču.
Prema ovome što sam dosad čula u medijima i posebno prema tome kako se postavlja škola, uopće nema dvojbe da se od te strane ne može očekivati konstruktivna akcija koja izlazi izvan okvira vikanja, zgražanja i prijetnji prema djeci, a to baš nema nekih rezultata.
Nije mi namjera jadati se i ne želim da ovo postane topić s jadanjem što je netko napravio nekome. Voljela bih da ovdje iznesemo, tko što zna, o tome kako zaštiti svoje dijete, koji su formalni koraci ili prihvatljivi neformalni koraci, nadležne institucije i sl.
Ako nema pomaka u školi, kome se sljedećem može obratiti? Što je koja institucija dužna napraviti? Mogu li ja kao roditelj zahtjevati psihološku obradu nekog djeterta? Imam li pravo znati što je škola poduzela ili je to tajna? Imaju li pravo roditelji provjeriti je li škola prijavila ozbiljan nasilnički događaj ili je to samo stvar konkretno nasilnika, žrtve i škole kao institucije, a roditelje ostale djece se ne tiče. I sl.

[Val]

a da probaš najprije dogovorit sastanak s roditeljima iz razreda tvog djeteta. pa da vidiš kako oni "dišu". pa onda dići na višu razinu.

problem se čini poprilično velik, a ovakvim zataškavanjem netko samo štiti svoju stolicu.

[mamaS]

Ivana uopce nemam iskustva s nasiljem u visim razredima ali nas je osobno lupilo cipelarenje u 1. mjesecu 1. razreda OS

Tada sam si napisala ovaj plan djelovanja, koji je samo djelomicno urodio plodom jer skola sve pometa pod tepih i uopce ne priznaje probleme nego tek post festum npr. nakon 9 mjeseci nakon nastanka problema.

Pa evo ponovno postam uz zelju da cim prije i bolje rjesite problem te da ce ti se javiti i netko s vise iskustva

Plan po kojim instancama i kojim redom reagirati :

1. Uciteljica 1 i uciteljica 2 (Tu ocekujem roditeljski i ukljucivanje strucne sluzbe )
2. Ravnatelj (To ako ne bude rezultata po tocki 1 i dovoljne podrske institucionalne: tipa plan i program za rjesenje problema + manevarski prostor za uciteljice tipa pedagog i logoped su vam stalno na raspolaganju dok se problem ne rjesi)
3. Pismeno na vije

[Loli]

Razgovaraj s razrednicom i stručnom službom (pedagog, psiholog), ako u školi postoji
Pitaj ih jesu li čuli za ovo:
http://www.dijete.hr/attachments068_...%20mladima.pdf

Ako ne vjeruješ da su prijavili nasilje policiji i centru, prijavi ga sama ako imaš dovoljno konkretnih podataka. Uvijek možeš pisati i MZOŠ-u i pravobraniteljici. Ako dijete to vidi kao sukob bandi iz amreičkih filmova, sigurno je alarmantno i traži veći angažman odraslih.
Moje mišljenje je da djecu ne treba, uz sve što proživljavaju, dodatno izlagati medijima, to im može samo još više naštetiti....

[no@]

Ako nema pomaka u školi, kome se sljedećem može obratiti? Što je koja institucija dužna napraviti?.

Ako ste u Zagrebu javi se u Gradski ured za obrazovanje, Ilica 25; ako živite u nekoj drugoj županiji onda u najbliže tijelo lokalne uprave zaduženo za obrazovanje

Mogu li ja kao roditelj zahtjevati psihološku obradu nekog djeterta?.

Nemožeš. Nažalost ne može niti škola zahtjevati tj paradoksalno je da škola ima mogućnost inzistirati na obradi samo kod ispitivanja spremnosti za školu (dakle dok dijete još nije niti krenulo u školu). Slijedećih 8 godina škola može samo predlagati, savjetovati i preporučivati takvu obradu; roditelj se može sasvim legitimno oglušiti ili ignorirati preporuku (bez ikakvih posljedica) .
Zahtjevati obradu ima ovlast CZSS.

Imam li pravo znati što je škola poduzela ili je to tajna?.

Imaš pravo znati o poduzetim koracima (načelno) . Škola je pritom dužna zaštiti privatnost i djeteta koje je počinitelj nasilja.

Imaju li pravo roditelji provjeriti je li škola prijavila ozbiljan nasilnički događaj ili je to samo stvar konkretno nasilnika, žrtve i škole kao institucije, a roditelje ostale djece se ne tiče. I sl.

Mislim da ne možeš doći na policiju ili CZSS i provjeravati je li škola nešto prijavila. Možeš doći u svoje ime i prijaviti događaje u školi.
Provjeriti bi ipak mogla u gore spomenutom Gradskom uredu ili tijelu lokalne uprave (jer su škole dužne dojaviti i njima sva nasilnička ponašanja koja prijavljuju policiji ili CZSS).

[no@]

Mogu li ja kao roditelj zahtjevati psihološku obradu nekog djeterta?.

Nemožeš. Nažalost ne može niti škola zahtjevati tj paradoksalno je da škola ima mogućnost inzistirati na obradi samo kod ispitivanja spremnosti za školu (dakle dok dijete još nije niti krenulo u školu). Slijedećih 8 godina škola može samo predlagati, savjetovati i preporučivati takvu obradu; roditelj se može sasvim legitimno oglušiti ili ignorirati preporuku (bez ikakvih posljedica) .
Zahtjevati obradu ima ovlast CZSS.

Nisam dovoljno jasno napisala: ako roditelj odbija, izbjegava ili razvlači preporučenu obradu škola može o tome obavijestiti nadležni CZSS kao opravdanu sumnju na zanemarivanje djeteta.

[no@]

mamaS, sve to što si nabrojala u svom planu sve do obraćanja pravobraniteljici, medijima i uzimanju advokata danas bez puno ustručavanja nerijetko poduzimaju i roditelji nasilne djece.
tako da je u cijeloj priči najvažnije imati jačeg odvjetnika :/

[Ivana2]

Hvala na savjetima. Moram početi to rješavati jer mislim da to ide u jako, jako lošem smjeru. :/

[cuckalica]

Nisam dovoljno jasno napisala: ako roditelj odbija, izbjegava ili razvlači preporučenu obradu škola može o tome obavijestiti nadležni CZSS kao opravdanu sumnju na zanemarivanje djeteta.

A mozemo li mi to kao roditelji napravit? Prijavit obitelj maloljetnih zlostavljaca CZSS?

[no@]

Nisam dovoljno jasno napisala: ako roditelj odbija, izbjegava ili razvlači preporučenu obradu škola može o tome obavijestiti nadležni CZSS kao opravdanu sumnju na zanemarivanje djeteta.

A mozemo li mi to kao roditelji napravit? Prijavit obitelj maloljetnih zlostavljaca CZSS?

Generalno možeš prijaviti CZSS-u obitelj zbog opravdane sumnje na zanemarivanje/zlostavljanje.

[Ivana2]

Koliko vremena je ok čekati da škola poče rješavati stvar. Jasno mi je da škola nema vremena nešto poduzeti ako se već sutradan ponovi situacija, ali ako se ponovi za tjedan-dva? U kojem vremenu škola može nešto efikasno poduzeti? Imam li pravo znati što je poduzeto? Ili samo čekam hoće li se ili ne ponoviti?
Kod nas je dosta nezgodno jer se radi o psiho-socijalnom zlostavljanju pa ja mogu utvrditi da se nešto događalo samo ako mi M odluči povjeriti.

[Peterlin]

Koliko vremena je ok čekati da škola poče rješavati stvar. Jasno mi je da škola nema vremena nešto poduzeti ako se već sutradan ponovi situacija, ali ako se ponovi za tjedan-dva? U kojem vremenu škola može nešto efikasno poduzeti? Imam li pravo znati što je poduzeto? Ili samo čekam hoće li se ili ne ponoviti?
Kod nas je dosta nezgodno jer se radi o psiho-socijalnom zlostavljanju pa ja mogu utvrditi da se nešto događalo samo ako mi M odluči povjeriti.

Do prvih informacija (kod nas su informacije jednom tjedno, idem recimo svaki drugi put). Učitelji će kojiput cijeniti pomoć roditelja jer riječ roditelja kod stručne službe ili ravnatelja često pomogne da se stvari pokrenu s mrtve točke. Treba im puhati za vrat, ništa bez toga... I ja se upravo spremam provjeriti kako su daleko došle neke stvari na koje smo upozoravali sredinom 1. polugodišta (nešto se događa, ali treba ih malo podsjetiti da nismo zaboravili niti odustali od naših zamolbi).

VIjeće roditelja je neefikasno (i bez pravih ovlasti). Kod nas su sjednice po jednom u polugodištu i to nije bogznakaj. BOlje druknuti direktno stručnu službu. AKo bude pritužbi VIŠE RODITELJA oni se ne bi smjeli oglušiti...

[no@]

Koliko vremena je ok čekati da škola poče rješavati stvar. Jasno mi je da škola nema vremena nešto poduzeti ako se već sutradan ponovi situacija, ali ako se ponovi za tjedan-dva? U kojem vremenu škola može nešto efikasno poduzeti? Imam li pravo znati što je poduzeto? Ili samo čekam hoće li se ili ne ponoviti?
Kod nas je dosta nezgodno jer se radi o psiho-socijalnom zlostavljanju pa ja mogu utvrditi da se nešto događalo samo ako mi M odluči povjeriti.

Imaš pravo znati je li nešto poduzeto. Često je škola u delikatnoj situaciji kada mora štititi privatnost djeteta s jedne strane i informirati roditelje o poduzetom s druge strane jer neke konkretne stvari moraju ostati neizrečene.
Veliki je problem u cijeloj priči što škola može i formalno mora poduzeti puno toga a da se ništa od toga ne pokaže efikasno. (onda sve krene u međusobno prepucavanje i optuživanje roditelji - škola, pa u krug)
Nemoj me krivo shvatiti i ne bih nikako željela da ovaj topik krene u tom smjeru (prebacivanja odgovornosti škola - roditelji) ali mislim da škole nisu najveći i jedini problem. I mislim da nisu nedodirljive. Veliki dio priče su obitelji malih nasilnika kojima sustav omogućuje da bez ikakvih posljedica ignoriraju problem.

[Ivana2]

Znam Noa. Ja nemam velika očekivanja od škole - ne zato jer mislim da oni ne bi htjeli i sl., nego je očito da nema efikasnih mehanizama školi na raspolaganju.

[Mater Studiorum]

Znam Noa. Ja nemam velika očekivanja od škole - ne zato jer mislim da oni ne bi htjeli i sl., nego je očito da nema efikasnih mehanizama školi na raspolaganju.

To nije istina, imaju ako žele. I mogu, ako to žele.
Moja je kći sada u 1. srednje, sve negdje do 5. ili 6. osnovne sam se borila da smanje nasilje u razredu i školi. Nakon toga, borila se sama. Problem je bio samo u tome da natjeramo učiteljicu, kasnije razrednika i ravnateljicu da obave svoj posao. Mama njene školske kolegice u jednom je trenu zvala i policiju, koja je nakon što se uvjerila da žena neće odustati od svoje prijave, uredno obavila razgovore s roditeljima djece i ravnateljicom.
Ništa što smo poduzimali nije dalo rezultate odmah, ali sve je upalilo na dugi rok. Važno je ostati uporan, zaštiti svoje dijete i reagirati odmah, već u prvom razredu na prve tučnjave.
Nikada nisam dozvolila da mi netko kaže da je normalno da se djeca fizički obračunavaju među sobom, nego sam zahtijevala da im se jasno da do znanja da je takvo ponašanje neprihvatljivo.

[no@]

Znam Noa. Ja nemam velika očekivanja od škole - ne zato jer mislim da oni ne bi htjeli i sl., nego je očito da nema efikasnih mehanizama školi na raspolaganju.

To nije istina, imaju ako žele. I mogu, ako to žele.
Moja je kći sada u 1. srednje, sve negdje do 5. ili 6. osnovne sam se borila da smanje nasilje u razredu i školi. Nakon toga, borila se sama. Problem je bio samo u tome da natjeramo učiteljicu, kasnije razrednika i ravnateljicu da obave svoj posao. Mama njene školske kolegice u jednom je trenu zvala i policiju, koja je nakon što se uvjerila da žena neće odustati od svoje prijave, uredno obavila razgovore s roditeljima djece i ravnateljicom.
Ništa što smo poduzimali nije dalo rezultate odmah, ali sve je upalilo na dugi rok. Važno je ostati uporan, zaštiti svoje dijete i reagirati odmah, već u prvom razredu na prve tučnjave.
Nikada nisam dozvolila da mi netko kaže da je normalno da se djeca fizički obračunavaju među sobom, nego sam zahtijevala da im se jasno da do znanja da je takvo ponašanje neprihvatljivo.

A što da ti ja sada napišem primjer kontra primjera?! Mislim mogu, ali ne želim skrenuti raspravu u tom smjeru.
Jer problem je što kada se sve od predviđenih mjera u školi na vrijeme poduzme , a nasilje se ne suzbije ili barem smanji. (obično nikom ništa )

Škole (institucije općenito) ti imaju sada obrambeni stav: poduzeli smo sve što je predviđeno. To sve mora biti dokumentirano (jer inače kao i da nije ništa napravljeno). I nitko ne pita je li to efiksano i ako nije zašto nije; treba li možda negdje drugdje poduzeti nešto?
Problem nasilja vrlo često ne nastaje u školi, nego ga djeca donose u nju.
I bojim se da ga je iz tog razloga nemoguće spriječiti/iskorijeniti isključivo intervencijama u školi.

Ali treba imati petlje, volje i vjreojatno resursa zagrebati malo dublje.

[ana.m]

Još nema školsko dijete, ali redovito pratim ovu problematiku i na tv i slušam priče sveki koja je učiteljica u višim razredima OŠ i ja nikako, ali stvarno nikako ne mogu shvatiti kako je tu nemoguće nešto poduzeti.
Zlostavljači. očito je tkavi dolaze od doma i takvi su zbog odgoja.
Ok, nekome oni mogu biti jadn (mislim ono u stilu, pa nisu djeca kriva, krivi su roditelji), vejrojatno i je tako.
Ali opet se ništa ne poduzima i takvom problematično i nedogojenom djetetu aposlutno nitko ništa ne može. Vjerojatno su ir oditelji takvi bezobrazni i boli ih briga.
Ali onda tu opet ispašta neko "dobro" dijete...
Evo ovaj prijmer nedavno, što su maltretirali onog sirotog dječaka. I sad još uz sve siroto dijete mora ispaštati jer ga moraju prseliti u drugu školu. I što je time napravljeno? Opet će se naći neki neotesanac koji će ga maltretirati.

Ja bih za nasilnike osnovala posebnu školu s posebnim profilom nastavnika i posebnim programom.
Znam da je to jako drastično i vjerojatno teško izvedio, pogotovo za OŠ, Ali ZAŠTO???? ZAŠTO bi bilo koje dijete, bilo koji roditelj morao trpiti nasilje i maltretiranje.
Smatram da je cijeli sustav preblag i da bi nastavanicima trebalo dati više podrške, malo im "odvezati ruke" (ne msilim pri tome da bilo koga mogu mlatnuti) i ipak u enkim slučajevima ne tako crno bijelo gledati na taj odnos učenik-odgajatelj.
Pa učitelji malte ne više ne smiju poslati učenika ni u kaznu????? :?
I da djeca znaju, oni jednostavno znaju da njima nitko ništa ne može!!!

I ja sam išla u školu, nitko nas od profesora nije ni tukao ni ništa slično, imali su granice, a mi smo znali što smijemo, a što ne.
Nije bilo takvog nepoštivanja kao danas.
A ako je netko jednostavno nepopravljiv za to postoji i popravni dom.

[cvijeta73]

ana.m, nikako se ne bih složila.
ti želiš reći da prije nije bilo nasilja u školama?
ooo, itekako ga je bilo.
samo nije bilo termina za nasilje u školi.
to nije bio prepoznati općeniti problem.
uvijek je bilo problematične djece, problematičnih roditelja i dječje okrutnosti.
ja ne kužim o kojem nepoštivanju se priča, stalno su ova današnja djeca puuuno gora od nekadašnje djece, zbog roditelja ili nekih drugih razloga.
kad se sjetim svoje osnovne škole, bome je tu bilo svega i svačega. :/

ivana2 želim ti da čim prije riješite taj problem, uvijek me srce boli kad i pomislim samo na dječju patnju.

[ana.m]

Ma naravno da je bilo i tučnjava i svega.
Ali nekako mi se ovo danas čini učestalije i okrutnije.
I ne znam...Nije mi to isto.
Ne znam sada kako da to objasnim ali kada ću imati više vremena potrudit ću se...

[Val]

e, pa ja se slažem sa anom.m jer mi nikako ni je jasno zašto bi se, ajmo ga nazvat, mirno dijete ispisivalo iz škole (da bi moglo normalno funkcionirat), dok se nasilno "tetoši" jer mu nitko ništa ne smije.

danas sam čula jednu jako ružnu priču pa sam poprilično uzrujana zbog toga.

[Ivana2]

Obavijestila sam školu i ljubazno ali i ozbiljno naglasila da ne ću odustati dok se stvar ne riješi.

[Ivana2]

Val, i relativno mirno dijete može biti zlostavljač, samo što je puno teže utvrditi što ti se događa s djetetom. I dokazati školi da problem postoji i da je velik.

[Peterlin]

To je tema za roditeljski, jer ako u razredu postoji zlostavljač, to sigurno nije 1 na 1 tj. ima i drugih roditelja koje to muči.

S druge strane no@ ima pravo - do roditelja problematične djece obično se ne može, a ako je takvo dijete na opservaciji ili u terapiji, ne možete dobiti podatke jer ih škola ne smije davati...

Vrzino kolo!

Istina je i što Cvijeta kaže - bilo je toga i prije (bolje da se ne prisjećam) ali prije su škole imale drugačije metode na raspolaganju. Ili možda MI drugačije to gledamo sad kad su naša djeca u školi... Nisam sigurna. Danas učitelj ne smije problematičnog učenika poslati iz razreda van ili kući (iako razumijem razloge, ne bih voljela da moje dijete iz bilo kojeg razloga tako pošalju doma) a do mnogih roditelja djelatnici škole ne mogu.

Moj mlađi sin živi u granično nasilnoj sredini još od vrtića (veći dio grupe sad je u istom razredu) i mene žalosti to što je dijete NAVIKLO na takvo ponašanje ostalih, a nije jedini... I što se događa? Ništa! Roditelji problematične djece, kad slučajno svrate na roditeljski, tamo vode glavnu riječ pa se sastanak pretvori u svađu i deračinu (isti obrazac ponašanja kakav pokazuju i djeca), a mi ostali osjećamo se bespomoćno, skupa s učiteljicom. To je direktno davanje podrške djeci da nastave po svome i maltretiraju ostale... Kakvu pouku može dijete dobiti od roditelja koji kaže "Sredit ću ja tvoju učiteljicu"??? Daklem, tko će (pre)odgajati roditelje? Ja znam ponekad nešto reći kad sam u prilici, ali par puta sam se dovela u izrazito neugodnu situaciju, pa sada izbjegavam neke u širokom luku. S druge strane, stalno me muči kakvu poruku time šaljem svojoj djeci... Nažalost, davno su naučili da se nekih situacija i osoba trebaju kloniti, ali ako svi tako puštamo da rade što žele, to dugoročno nije dobro. :/ Imate li još kakvih ideja???

[mamaS]

mamaS, sve to što si nabrojala u svom planu sve do obraćanja pravobraniteljici, medijima i uzimanju advokata danas bez puno ustručavanja nerijetko poduzimaju i roditelji nasilne djece.
tako da je u cijeloj priči najvažnije imati jačeg odvjetnika :/

Nazalost da bi se problem nasilja u skoli stvarno rjesio treba provoditi sustavni program na kojem se radi 8 sati svaki dan u skoli bez popustanja, a ne samo deklarativno postavljanjem na skolu natpisa: Mjesto nulte tolerancije na nasilje (kao sto je slucaj u nasoj skoli).

Moje iskustvo je da pojedinac ne moze znatno poboljsati stanje, a ja sam se podosta trudila. Uglavnom ravnatelj i vecina roditelja uopce ne smatra da postoji problem pa cemu ga onda i rjesavati.

Moj junior pa i ja smo se prilagodili nasilnoj vecini, jer si u principu bespomocan. Tako da ti na kraju preostaje premjestaj u drugu skolu (u vecini Ri skola je situacija podjednaka - svugdje mozes naletiti na problematican razred) ili dobar odvjetnik.

Ima li netko na forumu stvarnih iskustava ili svi pisete svoje misljenje?

[mamaS]

Obavijestila sam školu i ljubazno ali i ozbiljno naglasila da ne ću odustati dok se stvar ne riješi.

Preporucujem pisanu komunikaciju s ravnateljem, i insistiranjem na pisanom odgovoru. Ja nikad nisam dobila pismeni odgovor od Skole vec samo usmene, a poslije mi je bilo jako zao sto nisam imala odgovore dokumentirane.

Ivana2, drzite se ali imaj u pricuvi i plan B, a u najgorem slucaju trebate prezivjeti do odlaska u srednju skolu (nadam se da vam je to jos ove godine).

[mamaS]

Val, i relativno mirno dijete može biti zlostavljač, samo što je puno teže utvrditi što ti se događa s djetetom. I dokazati školi da problem postoji i da je velik.

Kod nas su svi negirali da problem postoji. Tek nakon godinu dana mi je priznato da je to nemoguc razred s puno problema, a do onda sam ja ko neka lujka to govorila i upozoravala i molila ali u prazno. Na svu srecu su uciteljice unatoc stavu nema problema i NE podrsci od strane skolskih sluzbi uspjele zauzdati problem.

Iako problem i dalje postoji ali je pod nadzorom i onda povremeno eskalira. Recimo, prosli tjedan je bilo sivanje glave jer je jedan ucenik drugog mlatio nekakvom zicom po sljepoocnici, prosli semestar smo imali sancungove ovratnike, udarili su uciteljicu iy engleskog... ali kazem sada je pod nadzorom i to su mladji razredi. Sto nas ceka kad udju u pubertet?

Ivana2 sto misle ostali roditelji kod vas u razredu? Ja sam bila podosta usamljena.

[Ivana2]

Imam plan B, i C, i D.
Hvala na podršci od srca. Kad se to sredi, napisat ću kako je sve teklo.
Sva druga osobna iskustva jako su dobro došla.

[Val]

Val, i relativno mirno dijete može biti zlostavljač, samo što je puno teže utvrditi što ti se događa s djetetom. I dokazati školi da problem postoji i da je velik.

da znam da može, ali ovdje sam pod mirno mislila na zlostavljano dijete.

a strašno mi je, što unatoč dokazima, učitelji, ravnatelji ignoriraju iste. i što preostaje roditeljima? ispisat dijete iz problematičnog razreda/škole??

[ana.m]

Ma ja mislim da u sve škole i u sve razrede treba staviti kamere.
I mislim da to nije nikakakvo narušavanje privatnosti, nego zaštita onih koji uvijek nadrapaju!

Evo, opet u novinama, frajer se digo za vrijeme nastave i pred učiteljicom curu iz razreda odvalio šakom u glavu...
Tko je tu lud?

[no@]

mamaS, sve to što si nabrojala u svom planu sve do obraćanja pravobraniteljici, medijima i uzimanju advokata danas bez puno ustručavanja nerijetko poduzimaju i roditelji nasilne djece.
tako da je u cijeloj priči najvažnije imati jačeg odvjetnika :/

Ima li netko na forumu stvarnih iskustava ili svi pisete svoje misljenje?

ja radim u školi koju pohađa 700 učenika, ne pišem samo svoje mišljenje - dio je i iskustveno utemeljen.

Kod nas su svi negirali da problem postoji. Tek nakon godinu dana mi je priznato da je to nemoguc razred s puno problema, a do onda sam ja ko neka lujka to govorila i upozoravala i molila ali u prazno. Na svu srecu su uciteljice unatoc stavu nema problema i NE podrsci od strane skolskih sluzbi uspjele zauzdati problem.

Iako problem i dalje postoji ali je pod nadzorom i onda povremeno eskalira. Recimo, prosli tjedan je bilo sivanje glave jer je jedan ucenik drugog mlatio nekakvom zicom po sljepoocnici, prosli semestar smo imali sancungove ovratnike, udarili su uciteljicu iy engleskog... ali kazem sada je pod nadzorom i to su mladji razredi. Sto nas ceka kad udju u pubertet?

to je 2. -3. razred?! kako se problem manifestirao kada nije bio pod nadzorom? :shock: :shock: :shock:
iskreno mislim da bih ja na tvom mjestu već davno potražila drugi razred ili školu...

[Zdenka2]

Ma ja mislim da u sve škole i u sve razrede treba staviti kamere.
I mislim da to nije nikakakvo narušavanje privatnosti, nego zaštita onih koji uvijek nadrapaju!

Evo, opet u novinama, frajer se digo za vrijeme nastave i pred učiteljicom curu iz razreda odvalio šakom u glavu...
Tko je tu lud?

To što je učinio pred cijelim razredom i pred učiteljicom znači da ga nije smetalo da ga netko vidi, a to drugim riječima znači da ni kamere ne pomažu. Kamere se mogu razbiti i nema ih npr. u WCi-ima i imaju mrtve kuteve i to nasilna djeca koriste. Ako dijete u sebi nema vrijednosti i ne poznaje granice pojačavanje nadzora neće koristiti. Po mom mišljenju, najviše je odgovornosti za porast nasilja na roditeljima.

[alanovamama]

x zdenka2

[Ivana2]

Jučer opet nešto. I to još opasnije nego prije. Moje pismo čini se nije ni proslijeđeno. Osjećam da ne želim poslati dijete u školu.
I M. je rekao da se ne veseli školi.
Vjerojatno ga opterećuje i to što ja sad moram to rješavati u školi. Sad smo se čuli i vrlo je nervozan, uznemiren i razdražljiv prije odlaska u školu.
Dopustit ću još ovaj put da pedagogica razgovara s mojim M, a onda ću tražiti da ga više nitko od osoblja škole ne ispituje ili na bilo koji drugi način obrađuje u vezi ovoga problema. Ako se ne žele usmjeriti na zlostavljače, ne dopuštam da mi dodatno uznemiruju i markiraju dijete. Pogotovo ne nebuloznim metodama suočavanja sa nasilnicima.

[no@]

Ivana2, kome je bilo namjenjeno to pismo za koje sumnjaš da je proslijeđeno?

[Ivana2]

Bilo je upućeno pedagogu. Do problema je došlo još i u utorak. Trud i sistemi kojima škola želi umiriti i amortizirati roditelja čije je dijete izloženo ovakvoj situaciji protežu se od neviđene ljubaznosti do pokušaja da se taj roditelj "stavi na svoje mjesto" vrlo oštrim tonom.
Pedagog se čini se trudi. Rečeno mi je da roditelji nasilnika imaju drukčije stajalište o toj situaciji. Ne znam kakvo se to drukčije stajalište može imati o npr. davljenju uz trešnju zbog toga što je prijašnje nasilje prijavljeno.

[Ivana2]

Evo, neke su se stvari pokrenule i razrješavaju se. Ako bude ikom trebao savjet što i kako u sličnoj situaciji, drage volje ću podijeliti svoje iskustvo na pp.

[Tashunica]

ivana može li pp o kojoj se školi radi.

mi smo se hvala bogu preselili, ali u staroj školi je bilo dosta problema za koje jednostavno nije bilo želje da ih se riješi.
ravnateljici je bilo jako važno da škola ostane na dobrom glasu pa je puno toga išlo pod tepih.
neke stvari su čak bile i po novinama, ali ništa se posebno nije promijenilo.
u razredu moje kćeri je bio jedan koji je maltretirao apsolutno sve oko sebe, prijetio noževima i slično, a nitko mu ništa nije mogao jer su roditelji kao stupovi stajali iza njega.
moja ga se riješila tako što mu je jednom nakon što joj je stvarno napravio veliku svinjariju, odvalila šamarčinu. nije ju nikada više pipnuo.
nisam joj na to rekla bravo, dobro si to napravila, održala sam joj predavanje, brinula se hoće li ju dočekati negdje u mraku, ali njemu je valjda bilo dovoljno.

[split]

Meni nekako ovaj problem ne izgleda velik ako postoji volja. Osobno bi da sam ravnateljica preventivno tijekom odmora šetala oko školskog dvorišta i pratila situaciju. Ukazala bi razredniku na problematične učenike i zamolila ih da tijekom odmora prošetaju dvorištem. Pregledala kamere. Pozvala roditelje i pokazala im video materijal sa spornim situacijama. Pozvala roditelja i dijete na razgovor. Znam da postoji dežuran profesor ali isto mislim da je jedan malo na tu masu djece. To je ono šta se može napravit odmah bez ulagana i samo malo volje.
Dugoročno i uz malo ulaganja uvela bi im tjelesni odgoj svaki dan, natjecanja u sportovima, vikendima dvoranu na raspolaganje, neke zanimljive akcije, izlete, karaoke. Također uvela kuhani obrok ili marednu sa zdravom prehranom bez aditiva koji im potiču agresivnost, puno glukoze i sl. smeće na kojem su svaki dan.

[medoribica]

ja bih samo nadodala za obavještavanje i nadležnost.... ako se djetetu za vrijeme nastave nešto dogodi, škola ja dužna obavijestiti policiju. mi smo imali neki slučaj, djeca su se u igri nagurivala i jedno je dijete palo. obaviještena je odmah policija, i oni su navečer posjetili roditelje i to dijete da vide u čemu je stvar. inače, i hitna treba obavijestiti policiju ako se dođe s djetetom koje se ozlijedilo za vrijeme nastave. to je postupak za nasilje u školama, zaboravila sam kako se zove, imali smo predavanje na Učiteljskom vijeću. u školi to trebaju odrađivati razrednik/ca i pedagog/inja. predviđeno je čak i sučeljavanje žrtve i napadača, ali uz opasku da se procijeni kada je prikladno vrijeme za to.

[lore]

ja bi iskreno prebacija dijete u drugu skolu..osobno kad sam bila u OS sam imala slicnih problema i danas mi je to smijesno kao mami s fakultetom, dobrim poslom i lijepom obitelji pogotovo kad vidim ljude koji su nas onda maltretirali..medjutim sto sve padne djeci na pamet kad ih drugi gnjave ne zelim ni opisivati..
znam da bijeg nije neko rjesenje ali iskreno ne znam koliko to skola moze napraviti, sto ce se desiti kad dijete izadje iz skole? kod nas su se tukle i cure i to nakon skole i slicno..poznajem decka na kojemu su dogadjanja u nasoj osnovnoj ostavila takve tragove da to ni danas nije posve prebrodio, u njegovom slucaju radilo se o godinama sustavnog maltretiranja.
svakako bi upisala dijete na neki borilacki sport da se nauci koliko toliko braniti od nasilnika.

[Peterlin]

Meni nekako ovaj problem ne izgleda velik ako postoji volja. Osobno bi da sam ravnateljica preventivno tijekom odmora šetala oko školskog dvorišta i pratila situaciju. Ukazala bi razredniku na problematične učenike i zamolila ih da tijekom odmora prošetaju dvorištem. Pregledala kamere. Pozvala roditelje i pokazala im video materijal sa spornim situacijama. Pozvala roditelja i dijete na razgovor. Znam da postoji dežuran profesor ali isto mislim da je jedan malo na tu masu djece. To je ono šta se može napravit odmah bez ulagana i samo malo volje.
Dugoročno i uz malo ulaganja uvela bi im tjelesni odgoj svaki dan, natjecanja u sportovima, vikendima dvoranu na raspolaganje, neke zanimljive akcije, izlete, karaoke. Također uvela kuhani obrok ili marednu sa zdravom prehranom bez aditiva koji im potiču agresivnost, puno glukoze i sl. smeće na kojem su svaki dan.

Slažem se s idejom, ali u praksi to tako ne funkcionira... Ne radi se tu o volji. Evo zašto: teško je dovest roditelje (na svakom roditeljskom sastanku su uglavnom roditelji djece s kojima nema problema, a ako svrate i oni drugi, uglavnom se čuje samo njih i tjeraju svoje. Često vam se na brzinu razjasni ponašanje djece kad vidite kako se ponašaju njihovi roditelji...

Dalje, dvorane (ako i postoje) obično su u funkciji veći dio vremena. Postoji u zg onaj program "Vikendom u sportske dvorane" ali tamo se uglavnom skupljaju i divljaju neodgojena djeca. Ja sam svoje vodila, pa prestala. Isto je i s ostalim aktivnostima (borilačke vještine, ples) koje se odvijaju u dvorani - ima toga, ali klijentela je svakakva... Dovoljno je da im vidite dvoranu (i školu kojoj razbijaju prozore bar jednom tjedno) pa da poželite odseliti na Mars...

Svjetlo na kraju tunela ponekad su učitelji i nastavnici, ali ne uvijek. Nije lako organizirati dodatne aktivnosti jer to netko treba platiti. Za djecu čiji su roditelji svjesni toga takvi programi i ne trebaju - takvi su po treninzima, u školama stranih jezika i glazbenoj školi, tj. bave se nečim. Ostali, čiji roditelji ne misle da se djeca trebaju nečim baviti (nego na roditeljskim sastancima prigovaraju da je školski program preopsežan) uglavnom cirkusiraju, maltretiraju mlađe, uništavaju inventar u školi i oko nje itd.

I tako... U školi se uče prava djeteta - jedno od njih je i pravo na mir, koji moje dijete nema u školi ni trenutka.
U školi se uči piramida zdrave prehrane, a boravkaši jedu salamu i linoladu! I ne mogu drugačije za 12 kn dnevno (mnogima je i to puno) a NE MOŽE SE samoinicijativno organizirati bolja prehrana uz veću participaciju jer Grad Zagreb to ne dozvoljava. Jako se pogoršala prehrana u 3 godine koliko to pomno pratim.
U školi se moja djeca uče nositi s nasilnicima (i donose te stavove doma). Ja ih ne mogu odgojiti kako da reagiraju u razrednom okruženju jer nisam tamo. Agresivci često nasrću na mirnu djecu i to je problem. A ne vidim baš puno prostora za poboljšanja. Stručna služba postoji i radi, ali je nedovoljna - premalo ih je u odnosu na potrebe.

Btw. baš se spremam na razgovor jer je moj sin u petak došao u školu pun modrica. Pošaljem u školu zdravo i veselo dijete, a vrati se utučeno i pretučeno. U petak sam razgovarala s popodnevnom učiteljicom, jutros s jutarnjom, slijedeći korak je uprava škole (stručnu službu smo već odradili prije, bez rezultata). Ne krivim samo školu jer to se znalo događati u vrtiću, ne idem prigovarati, idem vidjeti može li se tome kako stati na kraj.

[spunky125]

da, vječiti problem-nasilje-osobno razrednica razreda u kojem se pojavilo nasilje, ne u fizičkom obliku (jer bi se to u našoj školi vrlo brzo razrješilo) ali u verbalnom. I to je tako teško zaustaviti i riješiti. Iako, sada nakon 2.5 g. ja se NADAM da je stalo. Što smo poduzeli? Roditelji obavijestili razrednicu, po hitnom postupku se uključila pedagoginja, svi su pozvani na razgovor, srećom su svi roditelji bili voljni surađivati (pravi problemi nastaju kada se roditelji ne žele uključiti),održane su radionice, trudim se osluškivati o čemu razgovaraju, uletjeti u razred pod odmorima, razgovarati s njima. Ključni dio je odličan pedagog ili psiholog koji će pratiti djecu, kazne koje su ponekda oštre, ali potrebne jer djeca moraju shvatiti da nedopušteno ponašanje donosi ozbiljne posljedice s kojima na kraju oni moraju živjeti, i ono ključno da i roditelji shvate da, ako je dijete zaslužilo kaznu,onda je mora i dobiti. No, ako se roditelj žali, onda nažalost,uglavnom sve padne u vodu te je škola nemoćna.

[sunnyapril1]

žalosno je društvo koje ne može odgovoriti na ovoovaj slučaj s dječakom u sesvetama je koma, ali hvala novinarima koji su se uhvatili teme bitne za opće dobro, pa možda nešto budea najlakše se zatvoriti iza svojih vrata, bez obzira radi li se o našem stanu ili o državinaši zastupnici , tj mi smo smo odgovorni što država ne daje učiteljima alate koje mogu koristiti, npr -nek udalje zlostavljača doma, ali onda bi treblo organizirati školovanje doma koji mjesec,( ovom bi to sigurno bila dobra kazna jer ne bi imao publiku), a to je malo težeimala sam puno susreta sa zlostavljanjemškola je isto u programu unicefa škola bez nasilja blabla, učiteljica je sazvala sastanak i izrecitirala nam i podijelila knjižicu ako se dobro sjećam s nekim tekstom, najupečatljivije je bilo što je na kraju rekla da je eto ovo morao biti sazvan sastanak, pa je ona nama rekla šta je moralakad su maloga istukli,a ja se bunila - mama, pa to je ulazak u muško društvokad su ga istukli,,a on ima vratio- zvana sam u školu istog momentakad su mu bacali torbu u wc - pa zašto mu nije bila sa svim ( pod tjelesnim) nego 3 metra daljekad su ga opet izmaltretirali ( dijete je šutilo, jedva saam to skužila) tražila sam postupanje po protokolu o nenasilju.konačno je nastala frka, pa je bio malo mirrecimo nikad se nisam sjetila razgovarati s predstavnikom roditelja u vijeću roditeljanetko je gore spomenuo zvanje odvjetnika, nažalost, meni se to učinilo nepotrebno, mislila sam, ma šta ću izvoditi, pa ni ne poznam nikog odvjetnikavjerujte, da sam otišla u ured nekog od poznatih odvejtnika i s njim došla u školu, svaka, ali baš svaka lipa bi mi se isplatila koliko se moje dijete napatilokad su nasilnici dobivali ukore, njihove mame su zvale svoje odvjetnike i trgale se da ukori nisu zakonski ovako i onako, nisu se zapitale zašto su njihova djeca takvai nijedan takav roditelj neće, ali mi tu ne možemo ništa, možemo:tražiti da se zakoni mijenjenju, jer škola bez dopuštenja roditelja ne smiej ni prebaciti učenika iz razreda u drugi razreddovoditi odvjetnikerazgovarati s roditeljima iz vijeća roditeljadočekivati svoje dijete ispred školetražiti da se dovedu psiholozi koji rade radionice o nenasiljuneprestan, na dnevnoj bazi zvati školu i provjeravati stanje ( meni su se kleli da će sve biti ok, jer dežurni učitelji revno vrše svoje dužnosti, na upit kako se sve uopće dogodilo unutar škole ako imaju dežurnog učitelja tako revnog, malo su blijedo gledali)u slučaju nasilja tražiti postupanje po protokoludokumentirati, svakako dokumentirati , pa i kad nema fizičku ozljedu lijepo doktoru , pa nek napiše koliko je dijete povrijeđenohoću reći, tu ima više fronti koje su u spletu:školaroditelji druge djecemi sami

[split]

Mislim da su se tu profesori iz nekog razloga "stavili po strani" - mislim sami sebe. Izgleda da su to izabrali kao pametnije rješenje. Istina je Peterlin kad vidiš neke roditelje - sve ti je jasno.
Nedavno gledam jedan prilog o učenicima koji koriste usluge prijevoznika, a vozač se žali da su demolirali autobus.
Evo jednog primjera kako se to rješava. Jednom sam išla kao pratnja na ekskurziji. Odmah čim smo krenuli vozač je uzeo mikrofon i rekao: "Ovo je moj autobus i ako primjetim da ga netko uništava tijekom vožnje zaustavit ću autobus i svi VAN. To može bit i u sred šume i ne zanimaju me VAši roditelji i Vaši profesori. ZAnima me samo moj autobus je od njega živi moja obitelj. Za sve ostalo sam na raspolaganju, puštajete muziku koju hoćete, mjenjajte raspored vožnje i polasaka, sve šta želite.
Dakle, postavio je pravila igre u startu!
Izuzetno je teško bit profesor danas.

[maria71]

ovo društvo u zadnjih 20 godina tolerira nasilje. moj potpis nije bez veze, koga zanima izguglat će.

ja nemam problema s disciplinom za sad . to što mi broje iza leđa , briga me ... na satu svi rade i pristojni su .

[Yino Lada]

Pozdrav,
Trenutno pišem završni magistarski rad u kojem se bavim zlostavljanjem u društvu, u svakom kontekstu. Možda je malo ružno, ali htjela bih vašu pomoć u smislu da mi kažete najgore, najružnije rečenice koje su vam uputili zlostavljači. Ako će vam biti lakše, ja sam također bila žrtva zlostavljanja tako da znam što ste prošli.
Radim ovo isključivo iz razloga da imam stvarne primjere stvarnih ljudi.
Hvala vam puno na izdvojenom vremenu <3

[magistra]

Yino Lada
vjerujem da se zlostavljanja događaju zbog otuđivanja iz društva, pa biće koje s jedne strane samo trpi zlostavljanje na nekom drugom mjestu zbog labavih pravila ponašanja i nepokazivanja interesa i ljubavi od strane zajednice na tom nekom drugom mjestu se prometne u zlostaljača. Meni posebno drag film The Ron Clark Story s Matthewom Perry-em u glavnoj ulozi savršeno opisuje uzrok-posljedicu u kojem god smjeru vezanih odnosa hoćeš.
A imam što pisati na temu izgovorenih uvreda pa se javi u inbox.
Sretno s magisterijem i nadam se da ćeš imati prilike stečeno teorijsko znanje pretvoriti u praktično (ako već nisi), razuvjeriti se u neka pisana pravila, i biti od pomoći društvu u kojem živiš, jer nam to na kraju svima treba više, međusobne interakcije koja rezultira empatijom.

[čokolada]

Kao novi član Yino lada nema mogućnost privatnih poruka.