To sam prvo i ja pomislila . Ali onda sam shvatila kako je sreca da smo bili prisutni. Zamisli da je to isprobavao s prozora ili balkona..... Uff....
To sam prvo i ja pomislila . Ali onda sam shvatila kako je sreca da smo bili prisutni. Zamisli da je to isprobavao s prozora ili balkona..... Uff....
gleda meni Lucija danas u noge dok se ona i brat kupaju i skuzi da senisam depilirala
Lucija:Mama imas travu na nogama ajde ju brisi
ja : nije to trava
Lucija : a zasto ja nemam
Filip sjedi na wc-u.
Filip: Mama, ajd me molim te obriši, mekano je, ne želim da mi budu prljave gaćice.
Riješim to u dva poteza.
Filip: Gotovo?
ja: Gotovo! Obuci se sine i operi ruke.
Filip: Kako već gotovo? (nije mu jasno kako sam ga uspjela bez cijele role papira obrisati) Ma, da ja to provjerim.
I prođe kažiprstom po guzi.
Neki dan pohvali se L.
Mama, u vrtiću smo papali...hm,hm,.....meduze!! (misli na lignje)
I to krakove! Bile su jaaako ukusne.
Seta Nadja sa babom i u susret im ide jako star deka, jedva hoda, ima stap.... Nadja mu sva vesela, ozarena, kaze: Caoooo
A onda babi: znas, on je jako star i umrece pa sam mu ja rekla cao...
Sreca pa je deka nista nije cuo.
Sad sam se setila: uzela MMov opasac i stavila sebi oko struka.
N: vidi mama kako mi stoji.
Kazem: da, sad si opasana.
Kako?
Pa imas opasac.
Ma nije on opasac on je dooooooobar
Evo jedan friški:
M neki dan sjedi na tuti i nogica mu utrne od položaja.
M: Nogica, budi se! Sad je dan!!!
secemo mi na moru i u susret nam dolaze susjedi (malo kasnije u godinam dobili djete)
a Luca : mama a zasto je F... deda u setnji s njima reci mu da ide doma
Nađa je ovih dana u fazonu: kad me mama bude ponovo rodila....
Deda joj objašnjava kako ne može ponovo da se rodi, biće sve veća i starija kao mama i tata, pa onda kao baba i deda... A ona nas sve odmeri i prezrivo kaže: Ja nikad neću biti kao vi!!!!
Obećala sam im vožnju biciklima, ali predveče, kad malo zahladi. Filip cijelo popodne kmeči " Maamaa, a kad ćemo ićiii?"
ja: Ići ćemo, sine, čekaj malo da prođe vručina.
Filip: Maaamaaaaaaa, kad ćemo već jednom ićiiiiiiiiiii?!
ja: Ići ćemo čim ti prestaneš dosađivati!
Filip: Joooj, pa zašto tako dugo?
Stariji (uskoro 6 g.) kod liječnika čeka da ovaj ispiše nalaz i recept.
Znatiželjno baci oko na susjednu prostoriju, i obrati se medicinskoj sestri:" Teta, kolači na onom stolu mi baš lijepo izgledaju..."
Naravno da ih je smazao
"mama, poludila sam od smijeha"
"mama, zakaj me zezaš?"
Zato što te volim
"A kad me prestaneš voljeti?"
samo za uspomenu...
naranača i potkolača odlaze u povijest..
Evo jedan zajednički biser mojih cura. Bili smo u Turskoj i od pola pet ujutro do pola deset navečer čuli su se pozivi na molitvu s minareta, pa smo morali objašnjavati što je to i zašto "striček pjeva" i tako preko nekoliko puta, sve dok jednog dana Fioni sve to nije dosadilo, pa mi je rekla:
- Mama, a je l' bi ti mogla otići tom stričeku na toranj (misli na minaret) i reći mu da nam ne mora pjevati, jer se mi ne molimo tom njegovom Alahu.
Ja (zagrc ): Ljubavi, ne vjerujem da to njega baš previše zanima.
Flora: Pa ni nas ne zanima to njegovo pjevanje.
Sličica s mora:
kćer (5, 7 god.) u vodi, nikako ne izlazi van jer je tek naučila plivati bez pomoćnih pomagala, a već se trese koliko joj je hladno.
"Čuj, a da malo izađeš van već su ti i usne plave?",
a ona će:"Moje usne lažu!"
Filip za rođendan dobio nekakav pješčani kamen iz kojega treba iskopati T-rexove kosti. Uglavnom, oduševljeno iskopavao cijeli dan.
Ujutro mu objašnjavam kako postoji zanimanje koje se bavi iskopavanjem fosilnih ostataka, prastarih životinjskih kostiju i sl. i pitam ga hoće li i on jednoga dana biti arheolog.
A on: "Ne, ja ću samo kopati".
Kao da mu je sam Mujo mentor
sjedimo u gradu na terasi, dolazi neka baka i nudi na prodaju kitu cvijeca. ja iz principa ne odgovaram nista na takve stvari, imala sam neugodnih iskustava da te ljudi uvuku u bespotrebnu raspravu, ili bi me nagovorili da ipak kupim...itd.
pita me D. poslije sto je teta htjela i da zasto nisam nista rekla. ja mu objasnim da ne volim razgovarat s nepoznatim ljudima.
a D. će: pa pitaj ju kak se zove.
danas mu kazem da ne stavlja ruke u usta ako ih nije oprao.
D: pa ja volim jest zmazanoću
Evo jedan zemljopisno-lingvistički.
("Po" na njemačkom znači "guza", a "Land" je zemlja, država.)
Pita me Fiona neki dan kako se ime koje države prevodi na njemački i tako dođemo i do Poljske.
- Poland, kažem ja.
- Po-land?! , u nevjerici me pita ona.
- Da, Poljska se na njemačkom kaže Poland.
- Hoćeš reći, kao zemlja s puno guza?!
igramo se, sagradili smo od drvenih kockica grad, auti moraju vozit po njemu bez rusenja, ko srusi nesto, ispada. D srusi kucicu, i veli: to nisam ja, bio je potres
Mama jeste li vi mene rodili ili napravili?
Sta ti mislis?
Mislim da ste me rodili, onako, da me imate.
.........
Napravili ste me!
Kako smo te napravili?
Pa lepo, od plastike....
Fiona: - Ja sam gladna kao vuk, a ti Flora?
(Misleći, je li gladna ili nije, ali Flora si je to objasnila malo drugačije. )
Flora: - Ne, ja sam gladna kao pas.
Fiona: - Ne možeš biti gladna kao pas. Možeš biti gladna kao vuk i umorna kao pas. Dakle [naglašeno strpljivim glasom], jesi li gladna kao vuk?
Flora: - Ne, ja sam gladna kao... mačkica!
Fiona: - Ali ne možeš biti gladna kao mačkica!
Flora: - Ako želim, onda mogu!
Nije od moje djece, ali je u ovoj dobnoj skupini.
Na pitanje ima li ljudi na mjesecu jedna vrtićanka sva šokirana objašnjava (mislim kako odrasli mogu postavljati tako blesava pitanja):
"Ljudi ne žive na planeti Mjesec, ljudi žive na planeti Bihać!"
kazem mu da su neki nasi prijatelji otisli u Topusko.
D: kaj tamo pucaju topovi?
----
Pita me sto radi Sunčana. Ja kazem da radi u vrtu s djecom.
D: ne, kaj ona radi ljudima, sunča ih?
-----
Idemo kod strica Branka, koji nas uvijek obaspe bonbonima i sl.
I vec na putu D. pita jel moze jesti jedan bonbon.
Ja kazem da moze.
D: ima od jabuke, limuna, jagode. znas, ti bonboni od povrća su zdravi.
Pita me Flora jako, jako maznim glasom:
- Mama, hoćeš mi kupiti mačkicu?
I nastavlja u jednom danu, mijenjajući u sekundi ton iz maznog u sasvim kul:
- A kad umre, tražit ću novu.
Je l' vas vaša dječica dovode u neugodne situacije komentirajući ljude oko sebe? Mi uporno ponavljamo gradivo da to nije lijepo, ali tu i tamo se još uvijek zna dogoditi.
Neki dan u dućanu, razgovor između Fione i mene:
- Jesi već naručila?
- Jesam.
- I koja teta nas poslužuje?
- Ova sa crnom kosom.
- I s velikim, prekičastim naušnicama?
(Teta ili nije razumjela - iako su prodavačice često s područja ex-Yu - ili nije čula. Na sreću. )
Vodim Floru u vrtić i usput sretnemo njezinu dobru prijateljicu s tatom. Tata ima nos... Pa, kapitalac. I eto ti pitanja:
- Mama, a zašto Louisin tata ima tako smiješan nos?
(E sad, budući da Louisin tata govori jednim zapadnoslavenskim jezikom, postoji realna šansa da je razumio, ali nije reagirao. )
Posljednje uređivanje od Sanja : 20.09.2010. at 20:59 Razlog: interpunkcija
Naša scena na bankomatu - ispred nas jedan proćelavi gospodin. Katja se glasno čudi: "Mama, zašto ovaj striček uopće nema kosu?"
Scena druga, kod nas doma. Došao nam u posjet MM-ov prijatelj, koji ima stvarno dojmljivu trbušinu. I veli njemu Katja: "Kaže baka Jadranka da još malo i ti nećeš stati u ovu našu fotelju!" Joj, joj, joj...
sad sam se sjetila, jednom je neka zena u tramvaju imala karirani rubac na glavi, a Dorian kaze: gle, mama, ova teta si je stavila stolnjak na glavu
jucer tu kod nas poplavljen dio naselja; ljudi se camcima prebacuju iz poplavljenih kuca na suho.
kaze moj sin:"mama, ide gliser, ide gliser!"
Na stanici, u kombi kojim se vozimo ulazi gospođa sa visokim šeširom (onaj kao mađioničarski) od prljavo roza čohe. Poznajem tu gospođu i znam da ima neke svoje bubice . I ukočeno očekujem komentar u punom vozilu u kojem se čuje i letenje muhe ...
"Mama, a zašto se ova teta ovako lijepo sredila?"
Huuuuuuu DOBAR!
hahahahahah SS izvukla si se
Donedavno je Flora lijepo govorila "molim te" i "hvala" točno u prigodama kad je to potrebno.
U zadnje je vrijeme ekonomizirala svoj izričaj , pa to sad zvuči ovako:
"Možeš mi, molim te, hvala, dati čašu vode?"
* * *
Evo i jučerašnjeg razgovora. Ženska si pjeva:
"Bratec Martin, bratec Martin,
kaj još spiš, kaj još spiš,
već te gura, tuče, već te gura, tuče,
bim-bam-bom, bim-bam-bom"
A ja (jedva susprežući smijeh) je pitam: "Što si to rekla, gura-tuče?"
Flora: "Da, već te gura, tuče".
Ja: Tko koga gura i tuče?
Flora: Pa brateca Martina.
Ja: Ali tko ga gura i tuče?
Flora: Pa onaj koji ga tako dugo budi.
T. ti nemaš pojma kako si slatka.
Ona: "Imam."
Ja: "Od kud znaš?"
Ona: "Pa ti si mi rekla. A i vidjela sam se u ogledalu."
:smajlić_s_kul_naočalama:
Biseri tih naših mališana su stvarno .
L. ide na plivanje.
Neki dan se oduševljeno pohvalila s novom tehnikom plivanja.
"Mama danas smo učili 'kravu' !"
"Držala sam glavu u vodi i mahala rukama gore dole iznad glave. Plivala sam kao krava!"
Pretpostavljam da ste prepoznali o kojoj je tehnici riječ. Kraul.
Filip slaže slagalice: Aha, ovdje ide Sjeverna Amerika, pa dolje Ružna Amerika...
I mi polako krecemo s legedarnim biserima...
MM je u Crnoj Gori i svaku vecer nas zove preko skypa.
Jednu vecer Sven gleda crtic na laptopu kad je dolazi poziv od MM-a
Sven: Maamaaaa, zove te muuuuž!
Šta odgovoriti na pitanje: Mama, za šta služe svemirci?
I, što si odgovorila?
Evo kako percepcija zna biti različita... Danas ujutro, Flora mi je digla tlak, pa sam joj rekla:
- Ti si jedno malo prase. Volim te najviše na svijetu, ali moram ti reći da si malo prase.
- Nisam!
- O da, jesi.
- Nisam! Nisam malo prase, nego ve-li-ko!
Sjedim danas za stolom i inhaliram se pokrivena rucnikom. Nakon nekog vremena cujem da je Lovro dosao iz skole i da je u dvoristu, al ucini mi se da cujem jos neke glasove.
Videk izleti na balkon, vrati se unutra i kaze mi da me Lovro zove van. Ja kazem da ne mogu sad, a Videk ode na balkon i izdere se iz sveg glasa:
"Mama ne moze sad, drogira se!"
Onaj drugi glas je bila moja frendica koja je dosla gore umiruci od smijeha.
Svi klinci na topicu su genijalni, ali ova scena me oborila.
Flora je u zadnje vrijeme odlučila postati moralni autoritet.
Neki dan hodamo ulicom, ona prezirno odmjeri opuške na podu, zavrti glavicom lijevo-desno i prijekorno kaže: "Ulica nije koš za smeće!"
Slična scena - Fiona se pokušala loptati u sobi, kadli ulijeće Flora sa strogom poukom: "Fiona, soba nije igralište!"
A evo kako se suočavamo sa stvarnošću.
Ja: - Flora, gdje ti je špangica s Hello Kitty?
Flora: Otišla je.
Ja: Otišla?!
Flora (rezigniranim, tužnim glasom): Da. Otišla.
Ja (na rubu da zaplačem od smijeha): Pa kako? Kamo?
Flora: A, vidi. Igrale smo se skrivača, pa se tako dobro sakrila da se više nije znala vratiti natrag.
Jucer idem ja po D. u vrtic, i vidim na ormaricima neke ukrasice koje su izradjivali od tijesta..D. je odmah svoj ponosno uzela za doma.
Ja: Kako je lijep cvjetic, moramo ga doma staviti na policu da svi vide!
D.: Daaa mama, bit ce nam za ukrast(ukras)! ....
............
Mm slusa neku muziku na compu, D.oodmah dojuri
Mm: "Kakvu cemo tebi muziku sad pustiti?"
D.: "Pa onu koju ti volis slusati, onu agresivnu, znas!" :shock:
Inace Mm tu i tamo zna pustit pokoju zescu, al kad je ona doma pazi da nije preglasno i bas prezestoko..al odakle joj ovo s agresivom, nemam poojma
marta
Nadja jase po MMu dok gleda TV. On je zamoli da priceka samo malo dok nesto pogleda pa ce se igrati. A ona, vukuci ga za usi, kaze: ma samo te gledam, jeo si nesto pa ti je izasla energija ovde iza uveta!!! (alergija)
Ručaju ona i baka,a baka će njoj: "Stvarno puno jedeš,sigurno si zato tako velika!" "Ma to ti ide i s godinama, bako!"
"Mama, hoćeš raditi tortu?"
"Da."
"Na kat?!"
"Ne."
"Samo nemoj u obliku ravnalokuta!" (i pokazuje rukama četvrtasti oblik!)
U dvoristu iza zgrade imamo parking koji se zakljucava. Zvoni nam na vrata neki covek i pita da li imamo kljuc od katanca (mi ga imamo, ali MM ga drzi u autu i kad nije kod kuce ja nemam kljuc). Kazem da nemamo a Nadja sva vazna: Nemamo! Imali smo juce, ali smo potrosili! Mozda cemo imati sutra!!!
sin: mama, kakve to imas nausnice?
ja: jesu ti lijepe, svidaju ti se?
sin: aha, bas jesu, izgledaju ko da imas crve!
Neki dan kad samo bili na grobu moga djeda, njezinog pradjeda (koji je umro puno prije njezinog rođenja i nikada ga nije upoznala) i krenuli kući, moja Emanuela je stala na pola puta; on pjače...ma tko plače Emanuela,-dida-i morali smo se vratiti-došla je na grob čučnula i rekla; nemoj pjakati, ja te čuvam, pavaj....nakon obilaska Mirogoja izjavila je svi ćemo umjeti---a onda ja nikad neću umjeti, ni mama, ni baka, ni tata- sam dida Majinko (moj tata,ha,ha) ima 3,5g....
Navečer natezanje oko spavanja, sto puta poziva je li pokriven, je li na rubu kreveta, je li mu voda svježa... Ja, nakon nekog vremena, komentiram kako sam mislila da će već spavati, a T. odgovara:"Ne može tako mali čovjek tako brzo zaspati."