Prošli tjedan nakon ugradnje novih ulaznih vrata djeca se vrate iz vrtića, stoički odslušaju moje predavanje o temi ova-su-vrata-puno-teža-od-starih-i-jaaaaaako-treba-paziti-da-nam-ne-pričepe-prste-jer-blablabla, i razgovor se nastavlja:
I: Mama, a hoćemo mi sad zauvijek imati ova vrata?
Ja: Da, hoćemo
P: Nećemo, Ines, mi ćemo se odseliti kad narastemo
I (u odlasku, preko ramena): Ah, da, kad se oženimo.....