prošle srijede moja je malena zbog povraćanja i temperatuure završila na kantridi. iako je prvo povraćanje bilo u 4 ujutro, ona je već u 11 zbog dehidracije bila na infuziji. zatim su krenuli proljevi kojih je bilo preko 30 dnevno - dijagnoza Rota virus

moja prva reakcija kada su rekli da će biti hospitalizirana: suze
prvo pitanje: mogu li ostati uz nju cijelo vrijeme? rečeno mi je da je roditeljima dozvoljeno biti uz dijete od 7-22, ali nažalost nemaju kreveta za smještaj preko noći
cijeli dan nisam mogla o ničem drugom razmišljati nego o tome da ću je uskoro morati ostaviti i da će ona zavezana na leđima (radi infuzije) plakati cijelu noć, a još k tome i povraća

kada sam pitala sestru kako je misle zavezati na leđima uz povraćanje, ona je začuđeno odgovorila "pa sestra je tu!"
inače, jedna je sestra dežurna tokom noći na odjelu (tri sobe s ukupno 15 kreveta) koji je bio skoro pun. zajedno su smještena i starija djeca i bebice

bližilo se 22 h i ja sam odlučila - ne idem.
oko 21 rekla sam sestri da ne namjeravam otići,a ona kaže da moram razgovarati s dežurnim doktorom.
pronašla sam ga i rekla da ne mogu ostaviti svoje dijete i da ostajem.
na to je rekao da ne mogu dobiti krevet (to sam i onako znala) i da ću dobiti stolicu.

mojoj sreći nije bilo kraja.
naravno da nije bilo spavanja jer je cendrala i budila se svakih desetak minuta zbog infuzije. pitam se što bi tek bilo da ja nisam bila tamo

i tako smo ja i moja mišica provele 3 dana u bolnici zajedno. ja na podu i stolici a ona uglavnom u mom naručju

sestre su me mrzile zbog toga iako mi nije jasno zašto kad je tako njima lakše ?
ljubaznost doktora je za svaku pohvalu...

zanima me jesam li imala sreće s dežurnim doktorom koji je dopustio da ostanem ili oni zaista ne mogu ništa ako mi odlučimo ostati? (pa ne bi me valjda netko drugi izbacio?)
kakva su vaša iskustva ?

i skoro zaboravih, bile su još dvije mame koje su ostajale preko noći