Plač... ili kako olakšati rastanak

[Anci]

Ovako: moja starija kći ima 4 godine i ide u vrtić već godinu dana. S adaptacijom smo polako išli, pomalo produžavali boravak u vrtiću. Mogla sam si priuštiti jer sam u to vrijeme bila pri kraju drugog porodnog dopusta.

Počela je plakati 4, 5. dan ostanka. Dotad joj je bilo zanimljivo, nakon toga je rekla da ona više ne mora u vrtić, da je sve vidjela

E, sad... ona kaže da sad vrtić voli, da ima dobre prijatelje i drage tete , jedino joj je težak rastanak od nas. Svejedno je vodi li je mama i tata- ona jako, jako plače

Probali smo i s dugim oproštajima, onako polako, čekala sam da ona odluči kad dase rastane od mene i ništa. Na kraju opet ostane uplakana.

Probali smo i kratke pozdrave, brzo pusa i naš mali pozdrav koji smo smislile. Opet isto.

Svako jutro, već godinu dana je ostavljam uplakanu.

Tete nekad "krive" mene :/ , nekad me tješe da je ona samo takvo dijete, jer da ima djece koja plaču do škole ...


E da, u vrtiću joj se sad pridružila i sestra koja, čini mi se, lakše podnosi adaptaciju, ali je njen plač zbunjuje...mala uđe u sobu nakon što me pozdravi i onda vidi stariju seku u teškom plaču i zbunjena dotrči do mene i neda se ni ona...uh...

Ima li netko kakav savjet, iskustvo...
Ne isključujem da sam ja negdje u tomu zeznula, ne znam...

Slušam vas

[leonisa]

ne znam da li ce ti ovo pomoci sto cu sada napsati.

ako L. nesto voli, onda je to bazen, odnosno plivanje.
vec je dva puta placom odreagirala na odlazak na bazen.
prosl ccetvrtak je vrsteci izasla sa tatom iz auta, a jucer jr mala cijeli scenarij.
nakon rucka je rekla kako ce sad tata doci. ja sam joj rekla da da, da ce doci i da idu na bazen.
ona je odresito rekla, "ne! ne bazen". i pocela plakati uz recencu "nece tata doci, necu bazen"
plakala mi je u krilu.
pa se smirila.
plakala je u autu kad sam joj rekla kako cu ja sad izaci a u auto ce uci tata i da idu na bazen a kako ja idem do bake i dide i da cemo se kasnije zajedno naci.
praktck je vristala dok sam zlazla iz auta.

nakon bazena dodje mi MM i veli "ne znam zasto je plakala kad sam usao u auto, ali kad sam joj rekao "L. idemo na bazen" ona je prestala plakati i viknula sva vesela "o bazen" L. ide pijati"
i imala time of her life.

kad sam mu nakon toga spricala zasto je plakala on to jednostavno nije mogao povezati sa L. koja je bila sa njime na bazenu i nije htjela van.

sta je razlog?

ja si to tumacm, da se nije zeljela odvajat od mene. da je htjela bit samnom.
ma kolko obozava bazen i odlaske tamo, htjela je da idemo svi troje a ja sam joj objasnjavala da tamo ne mozemo ici svi troje.

pretpostavljam da se to dogadja i kod tvoje L.
voli vrtic ali voli i biti s vama i tesko joj je prhvatiti cinjencu da tamo ne mozete bt zajedno.
i vjerujem da se treba isplakati. da je to ono nesto "njeno".



veliki tebi i curkama

[leonisa]

(ajme, moram po novu tastaturu za laptop!)

htjela sam reci da L. tako reagra od kad se vratila s mora.
sad je ponovno krenula.

[cvijeta73]

a koliko dugo plače kad odeš?

mislim da je ipak to najvažnije. ako se odmah smiri i zaigra, onda ne možeš (po mom mišljenju, i ne trebaš) ništa mijenjati. protestira zbog rastanka i to je to - teže pada nama taj plač nego njima. rano je jutro i da može birati radije bi se mazila s vama na kauču nego išla u vrtić. u vrtić bi, vjerojatno, krenula negdje oko 10-11 kad joj dosadi kauč.
takav je bio i juraj, ali nije trajalo do škole. u stvari - taj plač je odjednom nestao, samo je jedan dan ujutro ušao sretan u sobu - i to je bilo to.

[Anci]

a koliko dugo plače kad odeš?

Teta kaže 5 minuta, 10...
Da ona plače u vrtiću cijeli dan, to bi mi bilo teško, nešto bi mijenjali...

Ona se smiri ubrzo nakon što odem, vide ju nekad moji prijatelji/ susjedi kroz ogradu, kažu da je vesela i vedra, prijatelji iz grupe kažu da L. plače kad ja odem i poslije se igra...
Dočeka me vedra, razigrana, s deset crteža u ruci... i ispisanim MAMA

Ma, ja volim vrtić i sretna sam što ide jer ima i krasne tete i super s njima rade, no ovi rastanci nam teško padaju.
I vjerojatno osjeti da je meni teško, no čini mi se da ne mogu drugačije. Ne mogu da mi ne bude teško kad je

[Anci]

Ono što sam još htjela čuti, što mislite, dal se brzo oprostiti ili što...jer čini mi se da ovo, takoreći, odugovlačenje objema još teže pada.
Neće se ona okrenuti i sama ući u sobu.
Koliko god da se opraštale, opet je plač poslije :/

Cvijeta, leonisa

[leonisa]

ok jos nemam iskustva sa oprastanjem u vrticu ali kad L. tako nesto radi (znaci znam da voli ici na bazen, znam da voli biti s tatom a ja moram nekamo, znam da voli biti kod bake i dide....) onda se oprostim s njom ko kad se oprastamo a ona mi sretna mase- ne nestajem ali ni ne ostajem duze nego bi ostala da ne place.
al to samo u situacijama kad ZNAM da place iskljucvo radi rastanka.
i kad ZNAM da prestane cim odem.

tako je lakse i meni, a vjerujem i njoj.

no mozda sam u krivu. :/

[Imga]

i kod nas je bilo tako kad je L s 3 godine krenuo
najteže mu je bilo samom ući u sobu s tetom, uporno je zahtijevao da i ja idem s njim

nama je upalila "leteća prozorska pusa"
dogovorili smo se da mu iz hodnika na zadnjem prozoru sobe šaljem leteću pusu koju on mora uhvatiti i ne dati joj da zbriše
(u to doba mu je "Kraljevska pusa" bila zakon )

nakon što se preobuče u šlape, kratko se zagrlimo i poljubimo i onda uleti u sobu i trk to prozora na kraju sobe da uhvati pusu
mahnemo si, on se okrene i uključi u igru

prošle godine je to bila tolika fora da su svi trčali do prozora uhvatiti leteće

[Anci]

imga

[cvijeta73]

Koliko god da se opraštale, opet je plač poslije :/

a sama si si odgovorila na pitanje. ja sam se po svom instinktu opraštala - nekad kratko, nekad dugo, uglavnom kratko jer za dugo obično nisam imala vremena. ako sam vidjela da je od dizanja krenulo u krivo, onda obično kratko opraštanje - jer se u suprotnom samo produžavalo vrijeme plača. najgore bi bilo kad bi došao među prvima, a prijatelji još nisu stigli u vrtić. a koji put, kad je dan započeo veselo i razumno, znali smo se i malo duže grliti pred vratima sobe.

e da, onda je došao period kad sam ga žicala duži rastanak jer bi znao odjuriti u sobu i bez puse.

[mislava]

moje dijete voli vrtić, ali smo imali sličan problem s plakanjem na rastanku. teta kaže da se poslije smiri u roku minutu-dvije.

kod nas pali slijedeći ritual -
dok se preobuva u papučice u vrtićkoj garderobi pričamo o onome što ćemo raditi kad dođe iz vrtića. onda se dogovorimo tko će doći po njega.
slijede zagrljaj i pusa, kažem mu nek uživa s prijateljima.
zatim kucamo, ja pozdravim tetu, ibrzinski zatvaram vrata. ako ostanem samo dvije sekunde duže, gotovo je, počne plakati.

nemam ti nikakav pametan savjet, osim da probate skratiti rastanak, i da se ne zadržavaš na vratima njene sobe.
držim fige da cura prestane plakati.

[leonisa]

Imga, ovo sa letecom pusom je

[cvijeta73]

Imga, eto - zbog ovakvih ideja žalim što nisam ovaj forum prije iskopala. evo i tebi jedna leteća

[Anci]

Koliko god da se opraštale, opet je plač poslije :/

a sama si si odgovorila na pitanje.
.

Ali znaš kako ono nekad imaš dana kad ne znaš ni gdje bi ni što bi...
Eto, tako mi je ovih dana...

A ovo:

e da, onda je došao period kad sam ga žicala duži rastanak jer bi znao odjuriti u sobu i bez puse.

mi iz moje perspektive izgleda ko SF

[cvijeta73]

Anci, javi nam sutra jel upalila leteća

[Anci]

Anci, javi nam sutra jel upalila leteća

Nemojte previše očekivati.
Barem za prvi put

[Imga]

sad mi je

trebalo je samo smisliti nešto dovoljno poticajno da prijeđe taj prag sobe
ako/kad bi plakao to bi počinjalo baš tamo, kad treba zakoračiti unutra bez mame
slikovnica se sama nametnula kao rješenje (a di i neće nakon 30tak čitanja dnevno )

[Strobery Shortcake]

Nemam pojma, evo već drugo jutro dođem kući, pa i ja jednu turu. Mislim da ću prebacit obavezu odvođenja na tatu, mislim da osjeti kako mi je teško, i da je ne mogu lako ostavit, pa je i njoj još teže.

[zhabica]

anci nemam nista pametno za rec, samo

imga, super ideja!

[keka]

Moje obadvije su imale razdoblja tuznih i placnih jutarnjih rastanaka. Meni je bilo bitno:
A) Ne odugovlaciti s rastankom. Ne mora rastanak biti brzinski, ali ako pocnem odugovlaciti na prvi znak tuge -- gotovo je.
B) Suradnja s tetama. U tim razdobljima sam se dogovorila s tetama da ih pri rastanku one stave u krilo ili barem prime za ruku, te da ih cim ja odem ukljuce u neku aktivnost. Nadam se da je to curama pomoglo, a meni je u svakom slucaju bilo lakse ostaviti tuzno djete kad znam da ce ga netko utjesiti.

[Anci]

I moje su obje jutros teti sjedile u krilu, svaka na jednoj strani.
I meni je to bitno. Kad je teta koju bolje znamo dežurna, već zna proceduru. One manje poznate ja pozovem i zamolim da je primi.

[ostojic]

Da to je sve normalno moji oboje idu u vrtic vec 3 godine i ima dana kad placu ko kisna godina kao da im je prvi dan. Mi imamo sistem da na klupici di si oblace slapice sjednu (sami i bez teta ) tu me kao cekaju, naravno kad ja odem teta ih polako uvede i sve 5. Ponekad me pitaju "kaj si vec dosla". Pa ti budi pametan!
Od prijatelja mama ima sistem da klinac sa tetom ide do prozora i mase mami i mama potrubi i to to. I tako svi imamo neki sistem iako oni placu ali to kratko traje i brzo se barem sa njihove strane zaboravi.
Tu je bitno da je ti pozdravis das pusu ikazes da je volis i da ces brzo doc po nju. A ostalo je na tetama koliko su spretne da ih zainteresiraju sa necim sto ona voli.
Pozdrav i sretno!

[buca]

ja isto mislim da su kraći rastanci bolji...mi smo početnici i držim se onog- razgovori i objašnjenja doma, a u vrtiću samo pusa.

idemo tek par dana, a on je počeo plakati danas na svaki spomen vrtića i tako cijeli dan. tete mi kažu da vrlo kratko plače kad ja odem, ali osjećam njegovu tjeskobu čim počnem temu oko vrtića...stalno govori- nećemo u vrtić.

da li da uopće pokušavam razgovarati o vrtiću kad njega to odmah baca u loše raspoloženje...da li je ovo prolazno? meni je sve ovo novo...

[leonisa]

buca, ja ne mislim da su kraci rastanci po defautu bolji.
mislim da svaka stuacija i svaka osoba zahtjevaju "svoj" rastanak.
mozda za tvoje dijete odgovara rastanak od 5 minuta, a za moje 30, no vjerujem da ce se, i to nerijetko, dogodit da ce im bit potrebno upravo suprotno.

za sve rastanke

[Veki]

nama je upalila "leteća prozorska pusa"
dogovorili smo se da mu iz hodnika na zadnjem prozoru sobe šaljem leteću pusu koju on mora uhvatiti i ne dati joj da zbriše
(u to doba mu je "Kraljevska pusa" bila zakon )

Čim sam pročitala naziv teme, to mi je palo na pamet.
Kao šta kaže leonisa svakom djetetu je potreban drugačiji ritual, jednostavno neko kaže mami i tati bok i uđe u sobu, a netko se mora maziti pola sata. Dosta rituala sam se nagledala, ali ovo opraštanje mi se usjeklo u pamćenje.
Jedan malecki nam je stvarno dugo za mamom plakao, već je mama bila na kraju snaga jer ju je to opraštanje iscrpljivalo psihički, a nije mogla pronaći način da promjeni djetetovo ponašanje. Šta god ona napravila dijete bi plakalo. Sasvim slučajno jedno jutro sam ga podigla na prozor da mahne mami i to ga je jako razveselilo. Drugo jutro čim je došao dogovorili se mi da ga opet dignem.
Nikad više suza. Kod njega je to stvarno upalilo.
Jedini problem je bio kaj sam se u tom periodu nadizala djece jer su svi htjeli mahati , tako da sam to stvarno zapamtila.

[Veki]

Htjela sam još napisati da mislim da stvarno jako puno ovisi o teti, o načinu na koji dočekuje djecu. Što prije zainteresirati dijete s nečim je ključno.
Toliko ima načina da se dijete privuće samo treba upoznati dijete i znati čim se pojedino dijete može "kupiti".
Kod nekoga pale prijatelji, kod nekoga kocke, kod nekoga autići ( baš eto novi stigli u sobu ), kod nekoga ples...ali ono šta kod svih pali je faktor iznenađenja, kad im se pripremi nešto drugačije. Ja sam znala dočekivati djecu i sa zamračenom sobom i upaljenim svjećama i sa dijapozitivima na velikom platnu na zidu, ma sto čuda samo da uđu znatiželjni u sobu, da im se olakša rastanak sa mamom i tatom.

[buca]

buca, ja ne mislim da su kraci rastanci po defautu bolji.
mislim da svaka stuacija i svaka osoba zahtjevaju "svoj" rastanak.
mozda za tvoje dijete odgovara rastanak od 5 minuta, a za moje 30, no vjerujem da ce se, i to nerijetko, dogodit da ce im bit potrebno upravo suprotno.

za sve rastanke

ma nisam to ni htjela reći...naravno da svakom djetetu paše drukčiji način pozdrava i opraštanja...kod nas je trenutno kraće bolje, što ne znači da se to možda neće promijeniti...
nisam se baš nešto prejasno izrazila

[leonisa]

buca

veki...u kom si vrticu, ja bi tamo

[Janoccka]

Mene ne smeta ako mi dijete zaplače kada odlazim - normalno mi je da na taj način izrazi svoju tugu koju u tom trenutku osjeća. Ne smeta me ni kada mi teta kaže da je danas malo zaplakao - i kod kuće zna zaplakati...
Važno mi je samo da znam da će ga netko utješiti

[Anci]

veki...u kom si vrticu, ja bi tamo

x
Ovo sam već puno puta pomislila

No, i njihove tete su stvarno drage. Uvijek je uzmu na krilo i pomaze. Ona je već skoro 4,5 godine i neda se baš zaigrati s nečim, mislim, ne znam s čime bi joj teta mogla odvući pažnju.

I ovo je leonisa dobro rekla- stvarno nema pravila, sve ovidi o djetetu. Moja voli duge rastanke, da se ona smiri pa i nakon pola sata, radile bi tako svaki dan. Ovako, bilo da se mazimo kretko, bilo dugo, opet je teta doslovce čupa s mene jer se ona ne pušta.

Neporno je to.
Jučer sam se i ja skoro rasplakala, mlađa je ostajala prvi put na cijeli dan u vrtiću i to mi je bilo onako veliko, onda ova velika plače, ne pušta se... teta me samo pogledala, mislim da joj je prisjelo moje stanje... :/

[Veki]

veki...u kom si vrticu, ja bi tamo

U svom

I ja tako razmišljam o vašoj djeci. Najradije bi pomogla svakom djetetu koje ima problema u vrtiću

[buca]

joj, veki , što bih ja da si ti naša teta
a stvarno ovisi i onačinu na koji se dočekuje djecu...naša je jedna ok, a druga je baš nezainteresirana...kao ono, to je moj posao ja vas moram čuvati i to je to..

[Karin]

veki...u kom si vrticu, ja bi tamo

I ja sam si baš to pomislila. Blago kikićima kojima si ti teta.

[frka20]

moram priznati da sam postove preletila - al želim napisati svoje iskustvo
sa Ellom (sad 2god. i mjesec dana)...možda nekome pomogne.
Ella je od ove godine u prijelaznoj vrtićkoj grupi i najmlađa je u grupi.
Do prije dva tjedna je plakala na mom odlasku prilikom dovođenja u vrtić,sve smo probale...(i da ostanem još malo,i kao kaj gore pišu sa brzim rastancima...te suze su uglavnom bile popraćene "di je moja mama?" oko 10-ak min...uz naravno to da prilikom dolaska po nju čak nije htjela doma.)
Nakraju sam shvatila da je njoj zapravo lijepo u vrtiću,al ju boli rastanak.
I moje rješenje je bilo ovo:
večer - dvije prije sam joj puno pričala da će Ako neće plakati kad mama ide na posao zaraditi kune - dobit će malu nagradu,al samo ako neće plakati.
Tako je i bilo.Dovela sam ju,obukle smo papuče,ona je prvi dan kao da će plakati (samo oči pune suza),al sam ju ohrabrivala kako je ona prava veeeelika cura i da ne plače jer će mama donijeti nagradu ako neće plakati.Nije plakala.Taj dan sam joj odmah po dolasku donijela one male naljepnice koje su par kuna.Bila je sretna i ponosna.
Drugi dan je već sama rekla da neće plakati i da će onda dobiti nagradu.Taj put je jedva dočekala da joj obučem papuče i sama ušla u sobu (gotovo da mi je zaboravila dati pusu)...isto samo male naljepnice.
Treći dan nije ni pitala za nagradu,samo je ušla,bez suza.Bez vike.Sa osmjehom.Nisam donijela nagradu.
Nisam inače tip od "mita",al evo,nama je taj način pomogao.
Nadam se da sam nekome uspjela pomoći svojom pričom.

[Imga]

Anci, kako je bilo ova dva dana?

[Anci]

Anci, kako je bilo ova dva dana?

Mene uhvatila jedna boljka pa nisu išle u vrtić...
Od ponedjeljka...

[Kanga]

Mene uhvatila jedna boljka pa nisu išle u vrtić...

svako zlo za neko dobro

Anci brz oporovak tebi i sto manje placnih jutara tvojoj princezici (i mom trkacu ) od zelim. moja me brza strijela jutros pozdravila teska srca, ali bez placa.. dosla sam na posao laka ko pticica.

[Strobery Shortcake]

Moja je jutros očiju punih suza, koje je brisala svojim ručicama i ponavljala "neću plakati" odfurala sa babom. A ja sam pobjegla u WC da se smirom izcendram. Kaže da je i u vrtiću rekla da neće plakati, tako kroz te male suzice u očima. Našli smo naš mali pozdrav, stisnemo palac i kažiprst da pokažemo jedna drugoj kako će malo ostati u vrtiću i kako ću ja brzo doći po nju. Stalno ponavlja "kad se malo poigram i malo se odmorim i malo pojedem užinu ti ćeš doći", onda ja kažem kako joj neću dati da pojede užinu već ću prije doći, a ona kaže "jel de da se šališ" U glavnom, ide naprijed, stanje se poboljšava, a ja utjehu nalazim u njenom raspoloženju, pjesmicama, pričicama, plesovima koje već usvaja, i koji sipaju iz nje kada dođe kući. Meni ova adaptacija definitivno teže ide.

[pomikaki]

meni malu čuva mama, prvih mjesec dana je nekako išlo, a onda drugih mjesec dana sve veči plač, na kraju očajno ridanje svako jutro kad odem u WC, kad odem do frižidera... jao pa kardinalno ridanje kad idemo ja i mm u auto.

I sad u petak mi se ustali, ona spava i ja nevjernica molim sve svece da spava dok ne odemo (uvijek se pozdravimo, nikad ne bježim, osim ako nastavi spavati ali to se rijetko dogodi). Ali ne, probudila se malo prije nego smo trebali krenuti... i sad mislim, krasno još se nije ni razbudila a mi moramo ići, bit će potop. I počnem ja njoj za doručkom pričicu (premda si mislim, nema šanse da išta od toga razumije) kako mama ide na posao, ona će se igrati s bakom, pa će spavati, ručati i onda će mama i tata doći, dakle nema potrebe za plakanjem kad budemo išli. To sam pročitala negdje na rodi, ali shvatila sam u kontekstu vrtićke djece, a ona ima tek 14mj.

I krenemo mi, a ona ništa. Mrtvahladna :shock: . Ništa mi nije bilo jasno. Tek sam kasnije povezala s mojom pričom za doručkom, nevjerojatno mi je da je razumjela? Skoro ništa još ne govori, ali primjetim da nekad razumije više nego što se čini. Ipak, da je razumjela cijelu moju govoranciju i zapamtila za kasnije dok nismo otišli?

Jutros sam ponovila isto, i zaplakala je kad ju je uzela baka iz mojih ruku, ali onda ponovo kad smo mi krenuli nas je samo gledala, bez plakanja. Nismo ni otišli već je gledala mačke koje se motaju oko vrata i hoće u kuću.

[Anci]

Mene uhvatila jedna boljka pa nisu išle u vrtić...

svako zlo za neko dobro

Anci brz oporovak tebi i sto manje placnih jutara tvojoj princezici (i mom trkacu ) od zelim. moja me brza strijela jutros pozdravila teska srca, ali bez placa.. dosla sam na posao laka ko pticica.

Hvala ti.
Plakale su obje jako jutros.
Ali meni je barem prošao mastitis

[Kanga]

Plakale su obje jako jutros.

Mi smo prosli vikend bili kod mojih i Relja je htio ostati kod bake, ali sam ga uvjerila da nema dovoljno robe za tjedan dana i obecala da cu ga odvesti ovaj vikend. Od ponedjeljka do petka brojao je dane i cekao zadnji dan vrtica . Dosao je vikend i mene je uhvatila tuga - ako ga odvedem kod bake, necu ga vidjeti tjedan dana (moji zive 100 km od nas). Pa sam ga pocela nagovarati da odustane, pricati kako ce mu i Tonka i Jerko biti u Zg (to bi bilo prvi put da ostane kod bake bez brata ili sestre), ali nije se dao pokolebati. Tek kad sam ga podsjetila da cemo on i ja svaki dan ici trcati u sumu, rekao je: "Ajde, dobro onda, neka ti bude...".

I sad se opet mislim - jesam li previse sebicna? Njemu taj vrtic nikako ne "sjeda" (T se donekle adaptirala, ali ni ona nije presretna). Nasli smo cuvalicu koja ih skupi nakon rucka (u 13.15) i bude s njima dok mm ili ja ne dodemo s posla - s njom je sretan, ali ona moze bejbisitirati samo pola dana. A bake su daleko od nas...

[Anci]

Kanga, ja bih isto tako kao i ti.
Možda bi se on za par sati sjetio da bi u Zagreb, a da ne može netko doći po njega.

Jutros: probala sam "leteću pusu" i rekla je da bi radije pravu. Leteća ne prolazi
Mlađa je sama ušla u grupu i onda je čula seku kako plače pa se vratila i pridružila joj se u plaču...
Grozno, ali na moment sam čak osjetila da se ljutim na L. jer plače i rasplakuje seku

[Imga]

Anci
grozno je to

a kaj veli ona, zašto plače
mislim, jasno je zašto, ne želi se odvojiti od tebe, ali koje ona razloge navodi
hoće biti s tobom doma, hoće biti sa sekom, hoće da ti budeš s njom u vrtiću, možda joj se nešto/netko zamjerio tamo?

[Anci]

Imga
Kaže da voli biti samnom. Ona plače i kad je ostaje doma s bakom.
Kaže da se ne voli rastajati od nas. Jučer sam je pitala jel dugo plakala nakon što sam otišla. kaže da nije, da je seka još malo plakala, ali ona nije.
"Ja ti brzo prestanem nakon što ti odeš!"

Čuj, da ona plače non stop, to je drugo, ali ovo... i kad plače i kad ostaje s bakom i sa čuvalicom...

[Imga]

znači plače kak god okreneš :/

normalno da ne voli rastanke, ne voli ih nitko
možda misli da je to "pravilno" reagiranje na odvajanje i da to mora tak odraditi?

zanemari ovo ako ti nema smisla
to je samo wild guess

[Kanga]

Kanga, ja bih isto tako kao i ti.
Možda bi se on za par sati sjetio da bi u Zagreb,

Ne bi, u tome je problem . Ne bih se uopce s njim dogovarala kad bih sumnjala da nije svjestan sto pojedini izbor znaci. Vrlo dobro zna sto bira i koje posljedice nosi pojedini izbor, to smo vec prosli. Nije se njemu lako odluciti da ode od mene, ali kad bira izmedu bake i vrtica, jasna mu je bilanca.

[Anci]

možda misli da je to "pravilno" reagiranje na odvajanje i da to mora tak odraditi?

zanemari ovo ako ti nema smisla
to je samo wild guess

Ma hvala ti, znače mi puno vaši odgovori

Tako je nekako kako si ti napisala. Njoj je to normalno. Ni ja je ne korim zbog plača.
Ima pravo plakati ako je tužna. Ja bih njoj to olakšala, samo da mogu. Zato jer kaže da joj poslije bude lijepo...

[Maruška]

Evo i nas.
Nakon dva 'laka' tjedna, ovo mi je horor iznenađenje. Jučer sam mislila da je sindrom ponedjeljka, ali danas je bilo još gore.

[Peterlin]

Moj stariji je imao izuzetno dugu i tesku adaptaciju. Blazena nasa teta Sanja, da nije nje bilo, to dijete se nikada ne bi priviknulo na jaslice/vrtic...

Mladji nije imao tih problema iako je krenuo u jaslice u dobi od samo 13 mjeseci. Ni danas ne znam jesam li pogrijesila sto sam sa starijim cekala godinu dana dulje.

OVAKO smo im pomogli:

Djeca su dobila "komadic doma" da nose sa sobom. To moze biti bilo sto - moji su imali svaki svoju najmiliju plisanu igracku (jedan zelenu zabu, drugi peseka). To nisu bile velike igracke, taman da stanu u ruku i ostane malo vani ... Mladji je vrlo brzo prestao tegliti pesa, ali starijem je zaba trebala skoro 2 godine.

Nakon pocetnog privikavanja djeca su te igracke trebala samo za popodnevno spavanje, a kasnije su jos neko vrijeme igracke bile u ruksaku "za svaki slucaj". I druga djeca su vukla svoje lutkice, dekice, rucnike, dude... svasta. I tocno su znali koja je cija igracka.

Moj stariji je svoju zabicu tjesio i mazio i sve sto mu je nedostajalo (ljubav i paznja) on je njoj pruzao. Tako je teta znala sto mu treba, a on se nije osjecao jako osamljeno.

OPREZ - ako se najdraza igracka izgubi, nastaje cesto velika tuga i zalost! S druge strane, dijete se tako od malena uci odgovornosti jer brizno cuva svoje blago, a uci i postivati tudje. U nasem vrticu to je bila cesta pojava. Ne samo da nam nisu branili, nego su nas uputili da tako postupamo s djecom. Kasnije, u starijim grupama, bilo je dogovoreno da se igracke NE donose, ali to je bilo iz drugih razloga. Igracka za laksu adaptaciju je zakon! Probajte!

[Maruška]

Djeca su dobila "komadic doma" da nose sa sobom.(...)
Igracka za laksu adaptaciju je zakon! Probajte!

Lovre nema omiljenu igračku. Nikad ju nije ni imao. Ni tješilicu. Niti išta slično.
Jutros sam mu pokušala pomoći s fotografijom (negdje sam čitala o tome), nije bio zainteresiran. Svidjela mu se ideja da uzme moju viziku jer na njoj ima broj mobitela da me može nazvati. Ipak, nije pomoglo.