Works for me u roditeljstvu - širina i puno mogućnosti

[Ifigenija]

Potaknuta topicima na kojima se opet i ponovno rade tabori, i neki ljudi uporno daju popise onoga što je dobro i što je loše (kinderbet, dječji kme na koji se ne reagira odmah...) podižem šareni, veseli i tolerantni topic na kojima ćemo pisati

ŠTO ZA NAS RADI DOBRO

u životima i roditeljstvu, tj. kako smo složile svoj život da nam je lijepo, da nas djeca slušaju, da stignemo obaviti najbolje, da imamo resursa i snage za djecu i svoj život.
Ili točnije - s čime smo se borile, i kako smo to riješile (ne po tablici, nego na vlastito zadovoljstvo).

Uvjet - pokažite da nema popisa i pravila, i da ste jedinstvene, i da vladate situacijom, da psujete i imate super odgojenu djecu; da se bučno derete kad pošizite, i da vaše dijete to prima mirno; pokažite kako ne-po-knjizi odgoj može biti super.

Ja ne volim da moram biti rob monotonije, a kažu da treba uvijek biti dosljedan. Ja volim biti dosljedna na svoj način. Npr.

Dakle, moja ne još 2.god curica doji, spava u velikom krevetu u sobi s bracom, na vratima je ogradica, i ja sam zadovoljna kako to funkcionira. Ona se u principu uspavljuje na cici i meni to odgovara. Od početka je tako, od početka super funkcionira.

S vremenom me je udavilo svakovečernje lijeganje s njom. Nisam htjela prekinuti dojenje, nisam htjela da je uvjet. Nisam htjela uvijek niti leć s njom u krevet, ali nisam htjela provoditi trening (kakav hoću kad se malo opameti) da mi ostane sama u sobi nakon što ih poljubim za laku noć. Htjela sam srednji i postepeni put.

I rekla sam malenoj - nekad ima cici. Nekad ću samo leći kraj tebe, ali nema cici. Nekad sjedim na stolici između njihovih krevetića i šutim, čekam da zaspu. Na moje čuđenje, malena je prihvatila svaku verziju, i koegzistiraju, svaka od njih, a ja mogu leć, ne leć (ako se bojim da ću zaspati) dojit ili ne dojit.

Eto, to za mene radi i ja sam jako zadovoljna. Dojim po svom ritmu, ponekad uvažavajući njezino inzistiranje, ponekad ona uvažni moje

[Peterlin]

[ljerka]

Smatram da su moja djeca sasvim ok, a kako se odgajamo? Budući da recepta nema, a ja sam samo čovjek od krvi i mesa, reagiram kako mogu: objašnjavam dok imam snage i molim, a ako ne upali, vičem, govorim kroz zube. Cikimo još uvijek, nekad manje, nekad više, kako kad stignem. Ponekad se njih dvoje igraju dok ja na sjedeći odrjemam jer dalje ne mogu. Najčešće se oko svega dogovramo, ali kad ne ide, onda je onako kako ja kažem, jer ipak se mora znati tko je mama. Ako ni zbog čega, a onda zbog toga što se djeca odgajaju za život od malena, a ne s 15 godina.

[cherry]

Ifigenija, sviđa mi se tvoja praksa, zvuči jako lijepo

ne znam, ja kad sam dobro samo sa sobom, sve je bajno i ne mogu vjerovati kako imam predivnu i suradljivu djecu
uglavnom držim uzde, ali labavije, tako da imaju prostora unutar 'pravila'
ipak, čini mi se da je dobra i čvrsta struktura dnevnog ritma mojoj djeci (pogotovo sinu) jako ugodna,
pa se, samoj sebi usprkos, trudim mu to i pružiti

[BebaBeba]

Mi imamo u biti samo jedno ajmo rec "pravilo" a to je da se trudimo biti doslijedni od pocetka. Na primjer kad moja malena tek pocela hvatati stvari, mi smo odmah poceli s time da joj uzmemo iz rukice ako dohvati nesto sto nesmije (npr daljinski il cak noz) i uz to joj mirnim ali odlucnim glasom kazemo "NE". Svijesna sam toga da ona znacenje rijeci jos ne razumije, ali kada ce doci trenutak da ce pocceti razumijeti, to mi nitko nemoze reci jer nitko tocno ni nezna. Zato bolje krenuti s nekim stvarima od pocetka, to je nase misljenje.
Sto se tice mog ponasanja, zelim da onog trena kad bebica pocne shvacati svijet oko sebe zna da sam i ja samo covjek od krvi i mesa, da nisam savrsena i da i ja placem kad mi je tesko i viknem i opsujem kad sam ljuta. Nema mi previse smisla pretvarati se pred njom jer kad tad cu morati pred njom prikazati sebe kakva zaista jesam a to je bas kao i drugi - s masom slabosti i mana.
Potrebe moje bebe ispunjavam maksimalno, trudim se sto vise vremena provoditi u druzenju i igri s njom, i pogotovo zadnje vrijeme postupati kako ste mi savjetovale "srcem" i ne shvacati nju i njene potrebe kao nesto sto moram nego nesto sto zelim i u cemu uzivam. A onda, kad tako postupam situacija je ista kao kod cherry - iznenadim se koliko je moje dijete u biti nezahtjevno i koliko je divna i dobra i onda zaista uzivam u svakom trenu s njom.

[*mamica*]

Iako moje dijete nema ni punih osam mjeseci, vidim da ona već osjeća, razumije dosta toga, tako da je i tu ipak potreban neki pristup i neka vrsta odgoja.

Prije svega, smatram da su knjige i proučavanje odgojnih metoda vrlo korisni, no ipak ih se ne treba uzimati kao u kamen uklesane, nego treba iz toga nešto naučiti, ali i izdvojiti ono što paše nama, našem načinu života, mentalitetu, itd. Evo npr., ja zaista želim što prije prekinuti praksu uspavljivanja na cici. Dogodilo joj se to nekoliko puta, ali kao slučajno. Međutim, ono što je meni zanimljivo - prije je imala na krevetiću po ogradici onu dječju posteljinu (kao mekani jastučići, if you know what I mean). Nedavno sam ih skinula, sinoć sam je najela, spustila u krevetac, ona je se pjevušeći okrenula na trbuh i - ZASPALA!
Ne vjerujem da će upaliti svaki put, ali bolje i jednom nego nijednom

Druga stvar, kada je jako pospana i vrijeme je za noćno spavanje, a ona se ne želi presvući, a nema muža uz mene da je presvlači istodobno dok je ja dojim, jednostavno je moram pustiti da kenjka i protestira dok to obavimo. Zašto? Zato što će zaspati s prljavom pelenom (a koristimo platnene pelene!) i onda, ne samo što će dobiti osip, nego će se i buditi neprestano po noći, a neće ni tada htjeti da se presvuče.
Dam joj nešto da se zabavi, pjevušim joj (mada to u takvim trenucima ne pomaže), ali mora izdržati dok je presvučem da se možemo u miru prespavati i prepustiti ugodnom noćnom spavanju.

Što se tiče zabavljanja mobitelom i daljinskim, tu sam, da se tako izrazim, već "popušila", ali što se može, svjesno sam učinila taj propust zadivljena učinkom istih na djecu

Dakle, by the Roda book: dojim je, pazim na njenu prehranu, koristimo platnene, nosimo se u mei taiju (kolica služe za spavanje vanka), želim se uspješno oduprijeti vikanju, ne po guzi, želim razgovarati sa svojim djetetom o svemu poštujući ga kao ravnopravno ljudsko biće...

By the old baba book: Slobodno izražavam emocije pred djetetom (koje su kod mene, kao vrlo temperamentne osobe, često burne), opsujem (zanimljivo, nikad u životu nisam psovala, ma ni govorila "zaj...cija", ali otkad sam rodila... Bože sačuvaj ), ali nastojim se pritom njoj smiješiti i nježno joj pristupiti da shvati da se moje emocije ne odnose na nju i da nemaju veze s njom; Ako je ona nemirna i kenjkava, protestira, a mora se presvući, ili ja moram na wc, ili taman ručak kipi pa ga moram hitno skloniti i ugasiti, ili se vozimo, žurimo i nemamo gdje stati, a ona kenjka, e onda jedri ga..... onda se mora strpiti, ali pritom joj stalno pjevam i javljam joj se da zna da sam ipak tu. U krajnjem slučaju ako vidim da je previše, odem na wc s njom, a s tugom i sramotom priznajem da sam je znala i dojiti tijekom vožnje (ona u sjedalici, a ja nad njom) - nemojte to isprobavati kod kuće!

Ono što je meni najbitnije u roditeljstvu, jest to da ja moram MIJENJATI SEBE. Ja ne želim da moje dijete bude ovisnik o laptopu, da se neprestano muči s dijetama, da ne vježba. Ja želim da moje dijete voli čitati knjige, da se bavi sportom, da se zdravo hrani i da razvija svoju kreativnost kroz igru.
Jedini način da to postignem, da je usmjerim na taj put, jest da joj dam svoj primjer. Da ona mene vidi kako jedem salatu, a ne nutelu, da zajedno vozimo bicikl, idemo u šetnje, zajedno čitamo knjige, slažemo kockice. Želim da ona mene vidi kako pospremam stvari i čistim i držim stan uredan.

To je, po meni, najvažnija knjiga roditeljstva, najljepši, ali i najteži dio - prisiljeni smo, ako želimo dobro svojoj djeci, preodgojiti sebe i promijeniti svoj način života. Ta mala prekrasna bića ustvari odgajaju nas, čine nas boljim ljudima, izvlače ono najbolje iz nas i pokazuju nam koliko su velike naše mogućnosti i sposobnosti

[cvijeta73]

ajme mamica, baš ti je lijep post.
by the old baba book.

evo, priznati ću, ja sam npr.odustala od dosljednosti.
to je kao najvažniji faktor da odgojiš dobru djecu.
e pa nije.
ja ne mogu biti uvijek dosljedna, to me previše iscrpljuje.
pa sam tako dosljedna samo oko nekih osnovnih pravila, meni osnovnih, naravno.
a oko svega drugog se ne bojim popustiti. a samo ako sam in the mood, onda se i ja tvrdoglavim.

[leonisa]

ajme mamica, baš ti je lijep post.
by the old baba book.

evo, priznati ću, ja sam npr.odustala od dosljednosti.
to je kao najvažniji faktor da odgojiš dobru djecu.
e pa nije.
ja ne mogu biti uvijek dosljedna, to me previše iscrpljuje.
pa sam tako dosljedna samo oko nekih osnovnih pravila, meni osnovnih, naravno.
a oko svega drugog se ne bojim popustiti. a samo ako sam in the mood, onda se i ja tvrdoglavim.

potpis

i zaista smatram da je nemoguce u svemu biti dosljedna jer ni sve situacije nisu jednake. kao ni moja raspolozenja i granice.
jedan dan su vise drugi dan su nize i shvatila sam da je bitnije biti dosljedna u svojim osjecajima->rijecima->djelima nego samo u rijecima. mislim da ju time ucim da me upoznaje i shvati moje mogucnosti i nauci se s njima nositi i njima prilagoditi. bas kao i ja njoj. i bas kao i zivotu.

[marta]

Ja sam dosljedna samo sebi. Nisam dosljedna dosljednosti.

[leonisa]

Ja sam dosljedna samo sebi. Nisam dosljedna dosljednosti.

pa to je to osjecaji->rijeci->djela
samo si ti to ljepse napisala