Zdenka2 prvotno napisa
Međutim, ne radi se kod darovitog djeteta prvenstveno o problemima discipline, premda može biti i toga, kao i kod druge djece. Radi se prije svega o problemima koje darovito dijete ima sa sobom i sa okolinom, a u manjoj mjeri o onima koje ono eventualno stvara okolini. Darovita djeca ne moraju imati socijalne i emotivne probleme, ali svjetska istraživanja statističkih pokazuju da ih imaju u većoj mjeri nego prosječna djeca. Ti problemi ne izviru iz njihove darovitosti nego su posljedice toga što su drugačiji od većine. Drugačije gledaju na stvari, imaju drugačije interese i sustav vrijednosti. Često im se, dok su djeca, događa da se nalaze u neksladu između svojih intelektualnih sposobnosti i emocionalnog razvoja koji odgovara njihovoj dobi.
Ako su im izazovi u školi preslabi oni će ili sanjariti ili će ometati iz dosade. Otvoreni bistrići koji imaju potrebu za pažnjom često ulijeću u komunikaciju, daju odgovore umjesto drugih i uvijek imaju nešto reći.
To što darovita djeca nemaju odgovarajuće školske programe guši njihovu potrebu za slobodnim učenjem. Grublje rečeno, škola za bistriće može biti jako zatupljujuća. Ponekad se prilagode prosječnosti, odlični su učenici i svi ih hvale, ali nešto se tu gubi. Postaje im dosadno, frustrirani su i to je najbolji put da dođu u sukob s učiteljima, ako oni ne razumiju u čemu je problem. Mogući njihov problem je i u tome da zbog svojih sposobnosti shvaćanja, razmišljanja i pamćenja vrlo dugo ne moraju učiti, a kad dođe vrijeme za učenje nemaju radne navike. To je isto tako problem neprilagođenog programa. Mjerenje znanja ocjenama za neke bistriće je izazov, jer se na taj način socijalno dokazuju, no nekima to može biti demotivirajuće, pogotovo ako njihov tip darovitosti nije "akademski" nego npr. umjetnički. Problema za bistriće u školama ima puno: škole većinom nemaju psihologe koji mogli s njima raditi, nemaju mentore, nemaju adekvatne programe i dodatnu nastavu, a često ni elementarno razumijevanje.
Može se dogoditi da daroviti imaju problema s autoritetom, pogotovo lažnim autoritetom, to jest onim koji je takav samo po svojoj poziciji, a ne "iznutra". To je zato što su nekonformisti, ocjenjuju stvari kakve jesu, neovisni su i nepokorni duhovi. Oni ne mogu podnijeti da ih se omalovažava, kao i druge, zato što su djeca, a takve im se stvari u školskom sustavu i drugdje događaju. Treba im pomoći da nađu mjeru u kojoj se moraju prilagoditi, a da sačuvaju svoje osobne vrijednosti. Daroviti često nose "brigu svijeta" - imaju napredno moralno rasuđivanje, koje je posljedica njihovog samostalnog promišljanja stvari i nepokornosti. Većinom imaju jak osjećaj za pravdu i jako pate kad im je taj osjećaj povrijeđen.
Bistrići mogu imati probleme i u obitelji - iskustvo, a i literatura koju sam čitala, ukazuju na činjenicu da je za njihov razvoj prvenstveno potrebna podrška roditelja. Teško mogu razvijati svoje talente, a pogotovo rješavati emotivne i socijalne probleme ako nemaju ohrabrenje i poticaj roditelja koji prate njihove signale. Problem može biti ako im roditelji ne mogu intelektualno ili emotivno odgovoriti na pravi način, a isto tako i kada ih previše guraju i usmjeravaju njihov talent, kada više brinu o njegovim postignućima nego o emocionalnom životu. Takvi roditelji mogu uništiti i djetetov talent i dijete samo. Česti su primjeri takvog ponašanja roditelja u sportu i glazbi.
To su samo neki problemi, ima ih još. Vrlo je teško izaći na kraj sa svim tim problemima i od darovitog se djeteta razviti u istaknutu, ali i socijalno i emotivno uravnoteženu odraslu osobu. Na tom putu bistrićima treba pomoć roditelja, obitelji, škole i okoline općenito.
Knjiga koju spominje Peterlin dobro objašnjava sve probleme koje djetetu donosi taj dar darovitosti.
Odgovori s citatom
, baš lijepo rečeno.
