"Klinci za pet" i nadprosječna djeca

[Aiko]

Već se dugo nisam oduševila nekom emisijom na našim televizijama, kao sinoć emisijom iz naslova na HTV-u. Čudom se čudim da je išla tako kasno! Pa ja bih ovakve emisije mogla gledati svaki dan, umjesto hrpe bezveznih emisija. Naime, jednosatni dokumentarac je bio vezan uz grupicu nadprosječno inteligentne djece. S njima se razgovara individualno, ali se prati i njihova interakcija s drugom djecom. Teme nevjerojatne! Sva su djeca već s godinu-dvije počela pokazivati interes za čitanjem, pisanjem, računanjem. Imaju nevjerojatan vokabular. POkazuju visoku socijalnu i emotivnu inteligenciju, pitaju za siromašne u svijetu, ekologiju itd.

Apsolutno dominira jedna djevojčica Uma. Dakle, s tim djetetom se razgovaralo o malom mozgu, nadbubrežnoj žlijezdi, vodi na Marsu, svemircima, homo erectusu, o tome zašto bi se Zemlja zapravo trebala zvati Voda i zanima je da li je sve u genima, fascinirana je rasama i hoće ih sve ujediniti u jednu... U školi bi uvela ocjene ne samo za ono što (ne) znaš, nego i za stupanj zainteresiranosti. Napravila je "stroj koji može izmjeriti ljubav". Čita Anu Frank i hrpe drugih knjiga. Njena mama je isto posebna žena, koja je jako ponosna na svoju preslatku kćer, ali i priznaje da život s takvim djetetom zna bit naporno. E da, Uma već ima svoju knjigu - Umine umotvorine!

Jedino te tuga uhvati kad pomisliš kako će se takva dječica snaći u ovakvom jednom društvu...

P.S. Sad vidim na Netu da je to dokumentarac od prošle godine. Kako god, mogu ga ponavljati još sto puta, što se mene tiče. Plus, mogu napraviti i "nove epizode". Baš me zanima što se s njima, u međuvremneu, dogodilo. Ako niste gledali, pogledajte reprizu!

[nely]

a jel znas kad je repriza?..kako se zvao dokumentarac?

[mamaduda]

dokumentarac se baš zvao "Klinci za pet" i to je repriza, jer se sjećam da sam to već gledala prije nekih par mjeseci, možda godinu, tako da sumnjam da će biti još koja repriza, mada bi trebala biti ... jer žalosno je da tako nešto interesantno i djeci i odraslima puštaju u pola deset navečer
inače klinci su stvarno za pet, preslatki su

[Aiko]

Pročitala sam kasnije na Netu da je dokumentarac prvi put pušten u ožujku prošle godine. Traje skoro sat vremena. Bio je sinoć pa sam mislila možda ga danas-sutra opet puste pa da oni koji nisu gledali - ne propuste! Toliko je bio osvježavajući, djeca su posebna, preslatka, znatiželjna, vrlo inteligentna, umiljata... ma, baš je gušt gledati ih! Mi smo se čudom čudili cijelu emisiju, da čovjek ne povjeruje što je u tim malim glavama, a kad je emisija završila tako se čovjek dobro osjeća... šteta da nema ovakvih emisija puno više...

[mamaduda]

evo tu se može pogledati jedan mali dio

http://vinovo.magnify.net/video/Klin...tar-Dragan-Pri

[alanovamama]

Super je ja sam ga gledala prošle godine, slažem se treba više takvih stvari na TV-u.

[Mater Studiorum]

Zahvaljujući čudima digitalne televizije pogledala sam dokumentarac nakon što nam je Aiko ukazala na njega - i stvarno je bio super!
Najbolji mi je bio dio s Primorcem kada mu mala Irina kaže "Super Vam je knjiga o genetici!" ili mala Uma "Nacrtat ću Vam malu zvijezdu!" "Zašto?" "Pa vi ste mini-star!".

[crnka84]

Ja sam ga isto gledala prošle godine, i sinoć mi je baš bilo krivo što sam kasno prebacila jer bi ga rado opet pogledala, bas su mi bili super

[Avariel]

evo tu se može pogledati jedan mali dio

http://vinovo.magnify.net/video/Klin...tar-Dragan-Pri

Na tom sajtu se moze pogledati i cijeli dokumentarac

http://vinovo.magnify.net/playlist/1
Tu je cijeli film (podijeljen u 3 dijela)

Jako impresivan dokumentarac, ovo petero djecice malo koga mogu ostaviti ravnodusnim...

[davorkica]

Gledala sam ga prije par mjeseci.
Uma me šokirala

[nely]

imam osjecaj da je vecina roditelja te djece jako ambiciozna kad su oni u pitanju. cini mi se da oduvijek sa njima razgovaraju "slozenim" jezikom, a ne "jednostavnim bebskim" kao mi obicni smrtnici. mislim da bi i nasa djeca mogla pruziti puno puno vise, kad bi si mi odrasli dali malo vise truda i imali zelju napraviti ih malo naprednijim. ne kazem da bi posto poto bili odmah kao uma (recimo), a mozda i bi..tko zna..

[tanja_b]

Jel smijem biti partibrejker i reći da me emisija uopće nije oduševila

Kao prvo, to je bila već druga repriza u manje od godinu dana.
Kao drugo, nije bilo stručnog objašnjenja fenomena darovitosti, nego je cijela emisija koncipirana samo da se roditelji s djecom malo pokažu pred kamerama. Veliki minus mi je što su roditelji na sva usta hvalili djecu i pričali o njihovim sposobnostima - pred tom istom djecom, svi zajedno gledajući u kameru (to mi nikako nije sjelo). Nije bilo psihologa ili nekog drugog stručnjaka da o njima progovori iz objektivnijeg kuta. I na kraju, cijela je priča prikazana jednostrano, kao da ta djeca nemaju apsolutno nikakvih problema u životu, nego im sve ide od ruke i savršeno.
Mislim da se time stvara kriva slika o darovitosti, a i nije mi baš jasno koja je trebala biti poruka emisije, osim da su djeca slatka i izuzetno pametna.

[Zrina]

Gledala i ostala paf - što te male glavice sve mogu shvatiti i o čemu razmišljaju.
Međutim, nisam se mogla otet dojmu da sigurno nije niti jednostavno niti je lako biti roditelj takvom djetetu, niti je toj djeci sve super zato što su toliko "drugačiji".
Mislim da nisu pokrili cijelu priču u emisiji već samo njezin ljepši dio.

[čokolada]

imam osjecaj da je vecina roditelja te djece jako ambiciozna kad su oni u pitanju. cini mi se da oduvijek sa njima razgovaraju "slozenim" jezikom, a ne "jednostavnim bebskim" kao mi obicni smrtnici. mislim da bi i nasa djeca mogla pruziti puno puno vise, kad bi si mi odrasli dali malo vise truda i imali zelju napraviti ih malo naprednijim. ne kazem da bi posto poto bili odmah kao uma (recimo), a mozda i bi..tko zna..

Nely, bojim se da se dijete razgovorom ne može "napraviti" darovitim ma koliko se roditelj trudio, ali daroviti će svakako manje napredovati ako roditelji zanemare njihova pitanja, znatiželju i inicijative. Svakako će i nedarovito dijete biti naprednije ukoliko se roditelji više bave njime, ali zbog toga neće postati - darovito.
Što se tiče emisije...uglavnom se slažem s Tanjom.

[Ora]

Odličan dokumentarac!

o tome zašto bi se Zemlja zapravo trebala zvati Voda

Sada kada sam pročitala ovu rečenicu, sjetila sam se da me je ovo pitao moj sin sa dvije godine...

[Arijana]

Jel smijem biti partibrejker i reći da me emisija uopće nije oduševila

Kao prvo, to je bila već druga repriza u manje od godinu dana.
Kao drugo, nije bilo stručnog objašnjenja fenomena darovitosti, nego je cijela emisija koncipirana samo da se roditelji s djecom malo pokažu pred kamerama. Veliki minus mi je što su roditelji na sva usta hvalili djecu i pričali o njihovim sposobnostima - pred tom istom djecom, svi zajedno gledajući u kameru (to mi nikako nije sjelo). Nije bilo psihologa ili nekog drugog stručnjaka da o njima progovori iz objektivnijeg kuta. I na kraju, cijela je priča prikazana jednostrano, kao da ta djeca nemaju apsolutno nikakvih problema u životu, nego im sve ide od ruke i savršeno.
Mislim da se time stvara kriva slika o darovitosti, a i nije mi baš jasno koja je trebala biti poruka emisije, osim da su djeca slatka i izuzetno pametna.

X što se tiče emisije.

A što se tiče takve djece, ne znam... ja se ne oduševljavam previše. Mislim da takvoj djeci život neće biti lak, koliko je teško biti izuzetno glup, toliko je teško biti izuzetno pametan. Čak nekad, kad se osvrnem oko sebe, mislim da su gluplji pojedinci često sretniji u životu, nego oni koji previše razmišljaju - ne opterečuju se s ničim, ne brinu unaprijed, teško se uvrijede....

Mislim, ne zastupam "osrednjost" i vjerovatno će neka od te djece postiči nešto, nešto veliko za čovječanstvo, ali ne sva...
Kao djeca su jako interesantni za okolinu, svi im se dive, isčuđavaju, potiču ih... odrastaju pod velikim pritiskom i očekivanjima okoline, a ako ta očekivanja ne ispune - velika je vjerovatnost da će postati nesretni, frustrirani pojedinci koji se teško snalaze.

[sirius]

Nely, bojim se da se dijete razgovorom ne može "napraviti" darovitim ma koliko se roditelj trudio, ali daroviti će svakako manje napredovati ako roditelji zanemare njihova pitanja, znatiželju i inicijative. Svakako će i nedarovito dijete biti naprednije ukoliko se roditelji više bave njime, ali zbog toga neće postati - darovito.
Što se tiče emisije...uglavnom se slažem s Tanjom.

Gledala, davno. Moram se složiti sa kolegicama što se tiče prikaza dorovitosti u emisiji...previše idilično i niti malo realno.

[Zdenka2]

Kao mama bistrića moram se pridružiti onima koji nisu oduševljeni ovom emisijom, odnosno onim što ona pokazuje. Djeca su sjajna, tu nema zbora, ali ta emisija prikazuje jedan pristup darovitosti koji nije dugoročno najbolji za darovitu djecu. Pojednostavljeno, rad s darovitima se danas u našim uvjetima svodi na dva pristupa. Sve se odvija izvan školskog sustava, jer u školama poseban program i pristup radu s darovitom djecom postoji samo na papiru. Sve što se u školi može postići na tom planu ovisi isključivo o privatnom dogovoru između roditelja i nastavnika djeteta. Svi ti pomaci su vrlo mali; svode se uglavnom na razumijevanje djetetovih problema. Izvan školskog sustava postoje dva pristupa: jedan je ovaj koji je prikazan u emisiji, a to je ambiciozno "nabrijavanje" djece, punjenje njihovih glavica podacima. To je dakle poticanje njihovih intelektualnih sposobnosti koje su ionako jake. No problem je u tome što su jako pametna, odnosno darovita djeca ipak djeca. Kod njih su najizraženiji problemi socijalizacije (jer su drugačiji) i disbalansa između intelektualnog potencijala i emotivne nezrelosti. Drugi pristup darovitima usredotočuje se na te probleme i pokušava ojačati kod darovite djece socijalne vještine, kao i razumijevanje i kontrolu nad svojim emocijama te razumijevanje drugih i empatiju. Onaj intelektualni dio djeca s kojom se tako radi razvijaju prema vlastitim interesima, u slobodi. Naime, slatka, oduševljavajuća vrlo pametna djeca bez tih komponenti mogu postati neuravnoteženi, asocijalni, destruktivni odrasli. Obratno, ako im se pomogne na onim mjestima gdje su slabi, gdje su mala djeca bez obzira na svoju pamet, imaju više šanse da postanu zaokružene, stabilne, sretne i uspješne odrasle osobe. Moj sin je u takvom programu još od vrtića - nisam ni jednog trenutka dvojila o tome da bih njegovoj darovitosti pristupala na način kako je to prikazano u ovom dokumentarcu. I da, svi oni koji misle da je s darovitom djecom naporno imaju pravo; nema tu nikakve idile kakvu lažno prikazuje taj dokumentarac.

[bundevica]

No problem je u tome što su jako pametna, odnosno darovita djeca ipak djeca. Kod njih su najizraženiji problemi socijalizacije (jer su drugačiji) i disbalansa između intelektualnog potencijala i emotivne nezrelosti. Drugi pristup darovitima usredotočuje se na te probleme i pokušava ojačati kod darovite djece socijalne vještine, kao i razumijevanje i kontrolu nad svojim emocijama te razumijevanje drugih i empatiju. Onaj intelektualni dio djeca s kojom se tako radi razvijaju prema vlastitim interesima, u slobodi.

X ko kuća!
sretni ste što u metropoli imate bilo kakve radionice i programe za darovitu djecu, jer su kod nas prepušteni sami sebi
mene je u emisiji oduševila Uma s mini-star

[nely]

moje misljenje je da je darovitost pomalo precjenjena, i kao sto rekoh gore, dosta djece koju se tako etiketira, su produkt prevelike ambicije roditelja za njima kao takvima. ja ih vidim kao brbljavu i znatizeljnu djecu zeljnu komunikacije, ciji roditelji veliki dio vremena provode sa njima uceci ih, dok je velika vecina nas orjentirana na "obicnu" igru. nismo ni sami svjesni kojom brzinom te male glavice mogu upiti ogromnu kolicinu znanja. vjerojatno, jer ih nismo ni pokusali drilati. meni je dovoljno da je moja curka pogledala crtic Doru, i u jednoj seriji naucila osnovne boje na engleskom, a u drugoj brojati do deset, gledajuci samo jedanput. uopce ju ne smatram darovitom, da me nebi krivo shvatili..samo se hvalim..

[bundevica]

Ne znam kako vi, ali ja djecu ne mogu "natjerati" da nešto rade ili nauče, a to se naročito odnosi na darovitu. Oni sami traže, ispituju, proučavaju što ih zanima. Kad bih mogla natjerati ("jer sam ambiciozna mama") da nešto nauči, onda bi znao sad sa 6 god. čitati, ali ga to ne za-ni-ma, iako slova zna već 3 godine.
Ili npr. s godinu dana je slagao slagalice od 30 kom, a da mu sad dam 50 kom, dobro bi se namučio, jer ga to ne za-ni-ma (a i tko bi izdržao sjediti tako dugo).
Ne hvalim se, jer imamo s darovitošću više problema nego "blagoslova".

[Forka]

Potpis pod tanju_b, čokaladu i Zdenku2.
Emisija je vrlo jednodimenzionalna.
Darovitost je vrlo kompleksna tema i trebalo bi joj na isti način i pristupati u možebitnoj obradi. Ovakav plošni prikaz rezultirao je onim što je vjerojatno emisija i htjela postići: predstaviti nekolicinu, bez sumnje bistre dječice u nekim unaprijed pripremljenim situacijama.
Mislim da bi trebalo razlikovati darovitost od naučenoga.
Netko je prije spomenuo da stanovitu djecu nije moguće natjerati da nešto nauče. Naravno da i za kvalitetu učenja/naučenoga mora postojati određena predispozicija, ali sama predispozicija za određene sposobnosti ne naziva se odmah darovitost.
Također, pored prikazanog očitog poznavanja nekih pojmova iz svijeta znanosti, nekako mi je manjkalo razumijevanje istih tih pojmova, da ne govorim o razumijevanju procesa, odnočno uočavanju uzročno-posljedičnih veza...
Možda sudim strogo, ali nedostajalo mi je i malo "dječjega" u cijeloj priči...

[tanja_b]

Također, pored prikazanog očitog poznavanja nekih pojmova iz svijeta znanosti, nekako mi je manjkalo razumijevanje istih tih pojmova, da ne govorim o razumijevanju procesa, odnočno uočavanju uzročno-posljedičnih veza...
Možda sudim strogo, ali nedostajalo mi je i malo "dječjega" u cijeloj priči...

Ovo je i meni zapelo za oko.
Jedno je učiti i nabrajati pojmove, a drugo je razumjeti što oni zaista predstavljaju... možda ih ta djeca i razumiju, ali iz emisije se to nije moglo vidjeti.

[Zdenka2]

Nely, darovitost je mjerljiva - postoje objektivni testovi kojima se mjere kognitivne sposobnosti. Ovdje nije riječ o djeci koja "puno znaju" nego o djeci koja su testirana i identificirana kao darovita, to jest čija se inteligencija, apstraktno, konkretno, asocijativno mišljenje, verbalno i simboličko izražavanje i niz drugih kognitivnih sposobnosti nalazi u sferi darovitosti, to jest iznad rezultata nadprosječno inteligentne djece iste dobi.

Ne može darovitost biti "precijenjena" - to je naprosto svojstvo osobe koje roditelj, škola i okolina moraju uzeti u obzir. Njihova duhovna znatiželja i potreba da mnogo toga razumiju i znaju dolazi iz njih, a ne iz roditelja. Darovito dijete ne možeš zaustaviti kad njega nešto zanima niti ga trebaš tjerati.

[mlukacin]

evo vam link za moju ovisničku stranicu http://www.ted.com/
stvarno ima svega.... čak i filmića na ovu temu... pa ljepu vam zabavu želim...

a što se same teme tiče... svi mi imamo darovitu djecu

[kli_kli]

I imamo.
Realno, mislim da mnogo dece s ovog foruma ima decu s koeficijentom inteligencije preko 120, a to je darovitost.
Mada, ja mislim da se, u danasnje vreme, razlika primecuje tek preko 140.

MM ima jako visok IQ, postignut na raznim testovima, a kao dete nije znao nista posebno. Krenuo je u skolu sa 7 godina, nije znao ni da cita ni da pise, a u skoli jeste bio odlikas, ali ga (tih devedestih) niko nije primetio.
Sad je to vec druga stvar

[mlukacin]

Pogledala sam dio filma... onaj drugi dio, treći nema šanse a prvi nisam uspjela otvoriti...
Dojam pogledanog...

[Andro-gen]

Već se dugo nisam oduševila nekom emisijom na našim televizijama, kao sinoć emisijom iz naslova na HTV-u. Čudom se čudim da je išla tako kasno! Pa ja bih ovakve emisije mogla gledati svaki dan, umjesto hrpe bezveznih emisija. Naime, jednosatni dokumentarac je bio vezan uz grupicu nadprosječno inteligentne djece. S njima se razgovara individualno, ali se prati i njihova interakcija s drugom djecom. Teme nevjerojatne! Sva su djeca već s godinu-dvije počela pokazivati interes za čitanjem, pisanjem, računanjem. Imaju nevjerojatan vokabular. POkazuju visoku socijalnu i emotivnu inteligenciju, pitaju za siromašne u svijetu, ekologiju itd.

Apsolutno dominira jedna djevojčica Uma. Dakle, s tim djetetom se razgovaralo o malom mozgu, nadbubrežnoj žlijezdi, vodi na Marsu, svemircima, homo erectusu, o tome zašto bi se Zemlja zapravo trebala zvati Voda i zanima je da li je sve u genima, fascinirana je rasama i hoće ih sve ujediniti u jednu... U školi bi uvela ocjene ne samo za ono što (ne) znaš, nego i za stupanj zainteresiranosti. Napravila je "stroj koji može izmjeriti ljubav". Čita Anu Frank i hrpe drugih knjiga. Njena mama je isto posebna žena, koja je jako ponosna na svoju preslatku kćer, ali i priznaje da život s takvim djetetom zna bit naporno. E da, Uma već ima svoju knjigu - Umine umotvorine!

Jedino te tuga uhvati kad pomisliš kako će se takva dječica snaći u ovakvom jednom društvu...

P.S. Sad vidim na Netu da je to dokumentarac od prošle godine. Kako god, mogu ga ponavljati još sto puta, što se mene tiče. Plus, mogu napraviti i "nove epizode". Baš me zanima što se s njima, u međuvremneu, dogodilo. Ako niste gledali, pogledajte reprizu!

čast mi je što osobno poznajem umu. ima i super roditelje. oboje su pametni, visokoobrazovani, a koliko se sjećam, mislim da je tata odvjetnik, majka joj je profesor nečega, no ne radi. ovo treba uzeti sa rezervom.
strašno puno vremena provodi sa umom i to vrijeme je jako ciljano.
mislim da bi sva naša djeca mogla dati više kada bi im se ciljano posvetili...

[mlukacin]

nastavak gornjeg posta

dakle dojam pregledanog... uopće me se nije dojmilo, osim male Ume
Ostali su kao i sva naša djeca prema tome stojim pri tvrdnji da su sva naša djeca darovita, mislim, pogledajte kaj vam se igra u dnevnom boravku, koje fore imaju

meni nije fascinantno da dijete od 5 god kaže mami da zatvori vodu da ne teče bezveze, to govori i moj 3 godišnjak i 2 godišnjakinja jer sam ih tak naučila i njima je to normalno... a bome i meni...

[Zara1]

imam osjecaj da je vecina roditelja te djece jako ambiciozna kad su oni u pitanju. cini mi se da oduvijek sa njima razgovaraju "slozenim" jezikom, a ne "jednostavnim bebskim" kao mi obicni smrtnici. mislim da bi i nasa djeca mogla pruziti puno puno vise, kad bi si mi odrasli dali malo vise truda i imali zelju napraviti ih malo naprednijim. ne kazem da bi posto poto bili odmah kao uma (recimo), a mozda i bi..tko zna..

ovo definitivno nije istina
vidim po svojoj H.
tako darovitu djecu to sve jednostavno zanima i ne treba ih "učiti" niti u razgovoru koristiti ne znam ni sama kakve termine i jezik

[Zara1]

ciji roditelji veliki dio vremena provode sa njima uceci ih, dok je velika vecina nas orjentirana na "obicnu" igru. nismo ni sami svjesni kojom brzinom te male glavice mogu upiti ogromnu kolicinu znanja. vjerojatno, jer ih nismo ni pokusali drilati. :

opet krivo
već sam napisala da ti roditelji djecu ne "uče"
oni su jednostavno takvi "posebni"
a drilanje je zadnji termnin koji bi stavila uz darovitu djecu
vidi se da se osobno nisi nikad susrela sa takvom djecom pa ne razumiješ pojam darovite djece
mene je moja H. sa 1.5 god. znala pitati takve stvari da sam ostala paf
npr. da li na mjesecu žive vanzemaljci
ja je to nisam učila, nemam pojma od kud joj uopce to
mislim velika vecina djece do 2. godine još ni ne govori a ne da zna što su to vanzemaljci
eto neke stvari se jednostavno ne mogu naučiti

[Zara1]

Nely, darovitost je mjerljiva - postoje objektivni testovi kojima se mjere kognitivne sposobnosti. Ovdje nije riječ o djeci koja "puno znaju" nego o djeci koja su testirana i identificirana kao darovita, to jest čija se inteligencija, apstraktno, konkretno, asocijativno mišljenje, verbalno i simboličko izražavanje i niz drugih kognitivnih sposobnosti nalazi u sferi darovitosti, to jest iznad rezultata nadprosječno inteligentne djece iste dobi.

Ne može darovitost biti "precijenjena" - to je naprosto svojstvo osobe koje roditelj, škola i okolina moraju uzeti u obzir. Njihova duhovna znatiželja i potreba da mnogo toga razumiju i znaju dolazi iz njih, a ne iz roditelja. Darovito dijete ne možeš zaustaviti kad njega nešto zanima niti ga trebaš tjerati.

slažem se
evo super je Zdenka objasnila

[Ifigenija]

mislim da bi sva naša djeca mogla dati više kada bi im se ciljano posvetili...

Nisam najsigurnija u točno značenje ovoga, možda je autorica imala u vidu točno suprotno od onoga na što se želim referirati, pa neka mi oprosti.

Hoću reagirati na ideju da je ta natprosječna bistrina uma apriori nešto dobro - kao što je Zdenka2 lijepo opisala. Sve to ima svoj plus i svoj minus. Meni su pojedini komentari ovdje pomalo zavidno zvučai - kao - da se potrudimo i naša bi djeca ministru crtala mini-star.

Sva djeca trebaju ljubav i trebaju naučiti vladati svojim osjećajima, sobom, trebaju prije svega naučiti biti korisni članovi društva.

Ako im se posvetimo, važnije je da im se posvetimo u tome da budu empatični, skloni suradnji i služenju drugima nego da ih filamo podatcima.

Važno je da svoje sposobnosti stave u službu društvu i bližnjima, pa ako ih treba filati - time ih treba filati, ne udaljenošću pojednih zvijezda (iako je i to lijepo ako zapamte).

[sanja77]

Ja primjećujem da Uminoj mami nije lako...

Koliko znam nisu kasnije više snimali, ali stvarno bi bilo interesantno vidjeti tu djecu nakon dvije godine!

[Zara1]

Ja primjećujem da Uminoj mami nije lako...

i ja mislim da joj nije lako
uopce nije u zavidnoj situaciji....

[Zdenka2]

Hoću reagirati na ideju da je ta natprosječna bistrina uma apriori nešto dobro - kao što je Zdenka2 lijepo opisala. Sve to ima svoj plus i svoj minus. Sva djeca trebaju ljubav i trebaju naučiti vladati svojim osjećajima, sobom, trebaju prije svega naučiti biti korisni članovi društva.

Ako im se posvetimo, važnije je da im se posvetimo u tome da budu empatični, skloni suradnji i služenju drugima nego da ih filamo podatcima.

Važno je da svoje sposobnosti stave u službu društvu i bližnjima, pa ako ih treba filati - time ih treba filati, ne udaljenošću pojednih zvijezda (iako je i to lijepo ako zapamte).

Visoke kognitivne sposobnosti su nešto dobro, to je izvan svake sumnje. Međutim, to je samo potencijal koji sam po sebi ne čini ni uspješnog ni sretnog čovjeka. Potrebno je poticati glad za spoznajom kod darovite djece, ali i pomoći im da razvijaju druge aspekte svoje osobnosti kako bi se cjelovito razvijali. Darovitost je i dar i teret.

Sve ovo ostalo što si napisala apsolutno potpisujem.

[tanja_b]

Meni su pojedini komentari ovdje pomalo zavidno zvučai - kao - da se potrudimo i naša bi djeca ministru crtala mini-star.

Meni se čini da je to logičan učinak ovakvog tipa emisije. I dalje ostajem pri tome da se emisiju moglo puno bolje koncipirati, da bude puno informativnija i obuhvatnija od pukog prikazivanja djece pred kamerama.

[Peterlin]

Kak je meni drago da su moji dečki obični prosječno bistri klinci... Stariji sin ima najboljeg prijatelja iz akademski darovitog jata - sve je to divno i krasno, ali treba s tim živjeti. Nije to lako. Moja djeca imaju svoje interese i stvari koje im idu dobro, ali u zadanim okvirima. Istinski darovita djeca često jako odskaču od svoje generacije. To zna biti problem i treba takvom djetetu naći prikladno mjesto i okruženje i u školi i izvan nje, da zadovolji i ispolji svoju darovitost. To je velika odgovornost.

[Aiko]

Potpis pod tanju_b, čokaladu i Zdenku2.
Emisija je vrlo jednodimenzionalna. Darovitost je vrlo kompleksna tema i trebalo bi joj na isti način i pristupati u možebitnoj obradi. Ovakav plošni prikaz rezultirao je onim što je vjerojatno emisija i htjela postići: predstaviti nekolicinu, bez sumnje bistre dječice u nekim unaprijed pripremljenim situacijama. Možda sudim strogo, ali nedostajalo mi je i malo "dječjega" u cijeloj priči...

Vi što kritizirate sam dokumentarac, dajte, pa to je, ipak, HRT! Zaboravljate tko ga je radio, ne očekujete, valjda, neku vrhunsku produkciju. Pa, naravno da tu fali hrpa toga i da je daleko od kvalitetnog dokumentaraca s, ne znam, Discoveryja ili NG-a! Kao da je teško popljuvati proizvode s HRT-a hehe... dajte!

Ono što se meni svidjelo je to da smo uopće mogli vidjeti tako nešto na televiziji, s obzirom na kojekakve glupe, površne i isprazne emisije koje "moramo gledati" svaki dan... I bilo je i meni čitav niz scena "namještenih" ili bi mi to neko dijete u datom trenutku djelovalo usiljeno i neprirodno, ali šta sad da to popljujem... Bit će idući put, valjda, bolje! Poanta je, s obzirom na uvjete, sretna sam da ima i ovoga! Recimo, ona druga djevojčica što je Umina najbolja frendica, što su joj roditelji novinari, meni je bila sasvim prosječno dijete... ništa posebno intelektualno-emotivno... uz to još i nametljiva, starmala, nepristojna, naprona... a tek ono kad je ispalila Primorcu da je pročitala njegovu knjigu... A šta sad da o tome pišem? Generalno, s guštom sam pogledala filmić. Takve me stvari intrigiraju i mogla bih svaki dan gledati o nadarenoj djeci, čak i slabije dokumentarce. Meni je dokumentarac, hajde sada ću dodati, ZA NAŠE PRILIKE super i daj samo više ovakvih emisija.

Usput, još jedan detalj što se tiče nadarene djece, nekad kao da osjetim da su neki roditelji blago ljubomorni ili zavidni što nemaju takvu djecu pa im je lakše/tješe se kad pomisle da se takva djeca teško socijaliziraju ili se ne mogu nositi s bremenom vlastite darovitosti. Možda će nadarena djeca danas-sutra imati takvih problema, a možda njihovi problemi neće biti ništa složeniji od problema onih koji su kao djeca bila sasvim prosječna i koji se kad odrastu bore s nezaposlenoću, malim plaćama, zdravstvenim problemima, nasilnim partnerima itd.

Moram trčati, moj najdraži traži svoje...

[apricot]

Aiko, sad kad si ovako popljuvala jednu televiziju, jedno dijete... ma jel` ti sada lakše?
Zar ne bi bilo jednostavnije reći: briga me što se vama ne sviđa, meni se sviđa?!

[Arijana]

Apricot, zaboravila si i zavidne majke

[Trina]

Moj stariji sin je natprosječno inteligentno dijete. Ali nekako je "normalniji" od ove djece, ne znam kako bi to objasnila. On je oduvijek bio klasičan mali muški berekin sa svim muškim karakteristikama+glad za znanjem, ogroman spektar znanja, znatiželja, mudrost, istančan smisao i osjećaj za sve i svakoga.. .Ali posve drugačiji od ove djece. Dokumentarac mi se nije svidio zato što mi ta djeca nisu djeca. Izgledaju ko mali roboti sa iskarikiranim ponašanjem, govorom i preambicioznim roditeljima. Možda griješim ali na mene je to ostavilo takav dojam.

[Aiko]

Aiko, sad kad si ovako popljuvala jednu televiziju, jedno dijete... ma jel` ti sada lakše?
Zar ne bi bilo jednostavnije reći: briga me što se vama ne sviđa, meni se sviđa?!

?
Ispričavam se ako sam nekog/tebe uvrijedila. Nije mi bilo ni teže ni lakše dok sam pisala ono što sam pisala. Samo sam bila iskrena. Da me nije briga što drugi imaju za reći ne bi bila na forumu. Ne kužim zašto si tako agresivno i dramatično reagirala? Još si stavila tri točke, kao ono "nema šta ta nije popljuvala". I hajde da si još osjetljiva na to što sam napisala ono za dijete, ali da si osjetljiva što sam iskritizirala, kao i dosta ljudi ovdje, HRT - e to mi nije jasno.

Možeš slobodno obrisati moj post ako ti smeta, nisam tašta. Kad ovakvu oštru prozivku izvrši "osoblje foruma" treba odustati. Ne želim bit žrtva lova-na-vještice na koji ti sad, čini se, pozivaš. O HRT-u nemam dobro mišljenje. Vjerojatno sam pogriješila što sam ono napisala za malu. Ima situacija kad treba bit politički korektan, slažem se. Htjela sam stati na stranu da ne treba odmah napasti dokumentarac kao što su neki ovdje to učinili i da mi je taj dokumentarac dobar unatoč svojim manama, da bi sad ispalo da sam ja jedna od onih koji kritiziraju.

Dapače, ponavljam, dokumentarac mi je baš bio dobar, guštala sam, daj Bože više ovakvih emisija i više ovakve djece.

[apricot]

To što sam osoblje foruma u ovome trenutku ne znači apsoluno ništa. Nisi se ti "ogriješila" o pravila ili takvo što, ali zamisli da si ti majka djetetu koje si ovako okarakterizirala:

meni je bila sasvim prosječno dijete... ništa posebno intelektualno-emotivno... uz to još i nametljiva, starmala, nepristojna, naprona...

(o točkicama da ni ne govorimo)

I, kakve veze ima naša televizija s prilogom? Ako je redatelj priču zamislio jednostrano i dvodimenzionalno, TV tu ne može ništa.
A mišljenja sam da mnogi naši dokumentarci (a i neke druge emisije), mogu odmah uz mnoge "velesvjetske".

[Davor]

... svi mi imamo darovitu djecu

Ovo je, nažalost, jedna od uobičajenih zabluda. Darovita djeca imaju posebne potrebe i unatoč zakonskom okviru praktično nema šanse da ih ostvare u školi.

Emisija mi se nije svidjela jer su od darovitosti napravili freak-show. Pun promašaj.

[mlukacin]

Davor, u mom postu se eto, nije osjetio cinizam ali... sam isplazila jezik zato.
Ono što sam htijela reći time je da ta djeca nisu ništa posebno darovita nego im je znanje stečeno. T mi je jučer pokazivao vježbe sa sporta, točno kako se koja izvodi i kako se zove a ima tri i pol godine! Zar je onda i on darovito dijete? Po meni ne, jer je to stekao! Naučio u sportskoj grupi. Isto kao i mali s dokumentarca koji ide u eko grupu pa mami objašnjava da kad pere zube da ugasi vodu. Mislim, moji to i meni govore a ne idu na eko grupu već zato jer ih ja tak učim. Kužiš?
A darovitost je po meni sasvim nešto drugo. O tome ne bih sad pričala... ali iskustva imam s takvima... i to u raznim područjima...

[Peterlin]

Da, slažem se s Davorom. Čovjek ni ne zna što je to darovito dijete dok ne upozna neko.... A takav uvid skroz promijeni roditeljsku sliku o darovitosti vlastite djece (i zahvališ Bogu što imaš obične, barem sam se ja tako osjećala). To su zaista djeca s posebnim potrebama i prečesto sputani nemogućnošću škole da za njih osmisli nešto prikladno.... Roditelji se često jako trude, ali bez podrške iz sustava obrazovanja malo se može napraviti da se takvoj djeci osigura odgovarajuća edukacija.

[Zdenka2]

Možda nisu svi primijetili da na ovom forumu nekolicina nas već tri godine piše o problemima darovite djece i njihovih obitelji, Evo linka za one koje to zanima http://www.roda.hr/forum/threads/159...bnim-potrebama

[Davor]

O tome ne bih sad pričala... ali iskustva imam s takvima... i to u raznim područjima...

Postoji sasvim mala vjerojatnost da je to stvarno tako pa te neću uvjeravati u suprotno

[mlukacin]

Hoćeš se kladiti?