Po treći put mama, ovog puta sam odlučnija nego ikad da nam dojenje bude duuugo i uspešno...
I prva dva puta jeste, mada sam, na žalost, nedovoljno informisana, bila žrtva mitova o "uobročenju", limitiranju dužine podoja, davanju vode...sva sreća pa se savršeni mehanizam prirodne ishrane nije dao zbuniti tim usputnim greškama.
Čitajući o dojenju, sa svim tim sam raskrstila, osim što je ostala jedna dilema...
Dakle, jasno mi je da izdajanje "do kraja" kako se to ovde porodiljama savetuje, dovodi do zbrke u ponudi i potražnji i dobra je ulaznica za mastitis.Patronažna mi ga je ponovo toplo preporučila, a moje dve prijateljice lekarke (čije ostale savete inače veoma cenim) i dan-danas vole da se hvale kako su izdajale i po 300 ml nakon obroka uz pomoć el. izdajalice...i večito se čude kako ja to iscedim par kapi posle podoja i još se nadam uspešnom dojenju...
Jedino što me sprečava da se u vezi tog nesretnog izdajanja nakon podoja potpuno opustim je pomisao na nužne i očekivane detetove skokove u razvoju. Šta se dešava u tim periodima? Ako se ne izdajam, da li će bebac sam ponovo tražiti češće da sisa, kao u prvim danima kada smo se tek uhodavali? Molim savet!