Tu i tam mi dojenje bude malo napornije, npr. kad je bolestan i sl. pa noću stalno puza po meni, a k tomu ima i prohtjeve - da ja ležim na leđima, a on cica tak da leži poprijeko na meni i kad se hoću premjestiti jer mi već bude neudobno onda se buni tak da jako viče pa me to onak bunovnu još više strese pogotovo ak je to x-ti put te noći, a onda probudi i MMa i on gunđa, pa se raživciram da kog vraga on ima gunđati ako mali budi mene pa smo svi frustrirani :/ ... onda kad cica mora mi i frkati kosu pa me povremeno grdno začupa tak da mi niti to nije milo noću dok se još niti ne probudim....
S druge strane, uopće mi nije bed što još uvijek dojim (mada se neki ljudi iz bliže okoline trude uvaljati mi bed) jer vidim da je on zbog toga presretan, sav se ozari kad dobije svoju 'cicicu'
, zato što mi ga je tako najlakše uspavati i zato što mislim da je to dobro za njegovo zdravlje. Nije da sad ne priželjkujem kraj (pogtovo nakon napornih noći), ali želim da do njega dođe kad Tanu to bude odgovaralo.