-
Roza, ja ti šaljem virtulani zagrljaj... ne znam kakav je to osjećaj, ali čim i pokušam zamisliti odmah me stegne u grlu i prsima... 
-
Roza samo plači...bolje da emocije izađu van nego da te žderu iznutra...i meni je lakše kad plačem... 
andream ne dao bog da ikada saznaš kakav je to osjećaj...
Posljednje uređivanje od Boxica : 19.04.2010. at 12:49
-
Roza potpuno isto je bilo i meni kad sam počela raditi, ali s vremenom sam malo po malo počela komunicirati sa okolinom pa se nasmijati na nešto što netko izvali dok nije došlo do trenutaka kad sam se pitala jel nisam ja možda sad prevesela? S vremenom će biti lakše, bit će sve više normalnijih trenutaka kada ćeš funkcionirati, a sve manje onih kad ćeš pucti po šavovima. Kad prođe neko vrijeme možda češ biti osjetljivija na neke "scene", ali mislim da je to ipak zdravije. U ovoj tvojoj fazi mislim da još uvijek tijelo štiti samo sebe. Nečeš nikada više biti "ona stara" i to moraš prihvatiti, ja sam isto u početku čekala kada ću opet biti kao prije, ali zapravo nikada ne možeš biti kao prije jer ovo što si sada je tvoje novo stanje i ono što ti zapravo jesi. Nemoj se opirati pusti nek priroda odradi svoje, bit će lakše s vremenom obečajem ti. Drži se i polako i idi dan po dan.
-
Roza
-
Roza štrašno mi je žao što si prošla takvu bol,preteško je ali pokušaj se trgnuti zbog dječice-oni te trebaju.
Šaljem ti veliki virtualni zagrljaj
-
-
drage cure procitala san sve sta ste napisale u nadi da ce mi biti lakse, ali nije... sad mi je jos teze.. zao mi je sto uopce moramo prolazit kroz to.. iman 20 god, prije skoro godinu dana (tocno za 5 dana ce bit godina) saznala san da san trudna. to mi je malo uzburkalo život. tek san upisala faks, sta cu sad?? moji najblizi su saznali, tj. rekla san in, ali mnogima nisan tila rec, ka da san znala.. svi su znali da se udajen, ali nisan tila rec zasto.. moj muz je divan covik, ozenili bi se mi svakako, ali eto to nam je malo pozurilo stvar... nije proslo niti misec dana, ginekolog mi je reka da mojoj bebi srce nikad i nije kucalo... to je za mene bija sok, al san se "super drzala". tek san se nekako bila navikla na to, a vec je bilo gotovo.. otisla san na kiretazu i ovi koji su me znali pitali su kako san, brinili se, ali ja san uporno govorila da san dobro, i naravno uvjerila samu sebe.. svi su mi se divili i dan danas se dive kako san ja to super prebolila... no kako je vrime prolazilo i blizija se termin kada san tribala rodit meni je bilo sve gore.. nisan se tome nadala.. svaki dan mi je postaja katastrofa, svaka sekunda je bila posvecena tome da mislin o bebi... prosa je i taj termin, i mislila, ajd sad ce mi bit lakse.. ali evo skoro godina dana i meni nije lakse, kao da mi je sve gore i gore.. predbacujen si mnoge stvari, sve san to zadrzala za sebe.. potajno plakala, jecal, a isprid drugih bila hrabra.. nastojin ne mislit na to, ali kako kad me sve zivo posjeca na to, ovi koji znaju nekad spomenu to, ili nesto povezano s tim i moj zivot se pretvori u katastrofu, narednih 10 dana ja san psihicki koma... zao mi je sto nisan svima rekla da san trudna, a ne krila... mozda san si sama kriva??? jako san se prominila, tako zelin sve to nekome ispricat, ali nemogu.. ima misec dana san pricala s rodicon, koje iz nekih svojih razloga ide psihologu, i tad mi je palo na pamet da idem i ja... postala san anksiozna, moje razmisljanje je jako pesimistično, stalno strahujen od gubitka voljene osobe.. mastam kako san opet trudna i opet gubin bebu... nemogu prestat, pokusala san, i kad je neko malo poboljsanje opet mi neko spomene nesto slicno, ili vidin na tv ili bilo sta i sve se vrati na staro... treba mi neka neutralna osoba s kojon mogu pricat, s poznaton nemogu, bojin se pokazat to sto osjecan.. a opet, pitan se da li mi moze iko pomoc?? milijun puta san razmisljala o tome i mislin da znan napamet sta bi mi ko reka... postoji li ista da se to preboli? barem malo? sad san druga godina faksa, studiran za uciteljicu, jako volin djecu. dite nemogu imat dok ne zavrsin faks, i to mi je jako tesko, ja bi ga tila odma, ali opet ne zelin da to bude zamjena za ovo sta san izgubila.. kad gledan neke price sta san procitala ode, moji problemi su nista.. jer kao sta mi je reka moj ginekolog: bog je tija da to bude tako, u ranoj fazi, nego posli, kad bi bilo sve puno teze.. i u pravu je, ali opet ja nemogu to prebolit. ko da mucin samu sebe... barem san nekome rekla, vama, i mom dnevniku koji je redovito moj najbolji prijatelj kojemu se povjeravan...
cure drzite se..... ja cu nastojat....
-
evo htjela sam se javiti nakon skoro 9 mjeseci od gubitka bebe i drago mi je da mogu reći da sam dobro. iza mene su razne faze, od samooptuživanja do ljutnje na sve oko sebe. puno loših dana, puno plakanja...pogotovo oko dana kada sam trebala roditi.
bratova žena, moja šogorica, ostala je trudna takoreći kad i ja, u međuvremenu je rodila, i trebalo mi je jako puno snage da prvi put vidim bebicu, jer je takva mogla biti i moja beba. kad sam prvi put primila bebu u ruke, srce mi se htjelo razletjeti od emocija. na krštenju sam se rasplakala valjda 20 puta, jer je to moglo biti krštenje moje bebe. teški dani, ali nekako prijelomni, dani koji su raščistili puno stvari koje sam držala u sebi. ne moram reći da mi je sad taj nećak vrlo poseban - nekako je moj.
ne prođe dan da se ne sjetim svoje izgubljene bebe, ali život ide dalje. imam dvoje djece koja me trebaju, svoju obitelj, posao, prijatelje... ponovo sam se počela paziti na sebe, riješila se viška kila nakon trudnoće, otišla u shopping, u kino, na party.
vratio mi se optimizam, ponovo imam planove.
jedino me jako štrecne pitanje koliko imam djece: više ne zna što bi odgovoila. moj automatski odgovor je troje. kad kažem dvoje, osjećam se kao da lažem, kao da sam zatajila moje treće djete.
-
Roza 
-
Roza, draga, drago mi je da se bolje osjecas. Jasno da ce te uvijek boljeti gubitak, pokusaj ne tugovati nego slaviti taj kratak zivot svoje bebice, pokusaj biti sretna sto je bila s tobom, ispod tvog srca barem to kratko vrijeme. Sto te odabrala za svoju mamu...
I da, jako dobro razumijem bolnu zbunjenost kad te pitaju za broj djece. Nekima kazem da imam samo Svena jer ili nebi razumjeli ili jednostavno nije ni mjesto ni vrijeme za bolno objasnjavanje ali definitivno osjecam kao neku griznju savjesti jer sam "presutila" svoja dva andjela.
Grli i ljubi svoju djecicu, oni ce ti najbrze zalijeciti srce...
-
Roza..
-
-
roza samo hrabro naprijed! Bitno je da se kockice polako slažu. Ja imam osjećaj da ih nikada neću sve posložiti i da uvijek ima barem jedna koju hvatam i pokušavam staviti na mjesto.
A što se tiče pitanja o broju djece, kažem da sam imala curicu nakon jednog spontanog i kratko objasnim što je bilo, u jednoj rečenici i brzo krenem dalje na priču o Davidu koje je moje drugo dijete. Želim da ljudi znaju i da možda postanu svjesni koliki je blagoslov živo i zdravo dijete. Znam da ja toga prije nisam bila svjesna. Napravi kako osjećaš.
-
roza potpuno te razumim kad t epitaju koje ti je to dijete. i ja imam oosjecaj sad kad me pitaju dali je prvo ako kazem da, kao da laze i samu sebe.pa cesto znam rec,da je prvo dijete sta je menom, al da mi nije bila prva trudnoca. 
tad se nekako osjecam lakse....
-
Roza
To mi je valjda najmrskije pitanje od svih, jer ne znam kako objasniti da mi je Š četvrto dijete, a da je jedini sa nama, uvijek mi skoči tlak, stisnem zube, i ako slučajno i krenem objasniti, onda dobijem onaj pogled od kojeg mi je više zlo, pogled suosječanja sa velikim upitnikom poviše glave i šokom na licu - ja ne znam za vas ali nekad sam stvarno umorna od takvih reakcija. A znam da je ljudima isto šok - zato najčešće izbjegnem taj odgovor, i rećem: imamo samo njega.
A kako je ključić rekla, koliko god da hvataš, neke kockice stalno bježe.
-
roza što se tiče broja djece, kad smatram bitnim objasnim ukratko što je bilo, ispočetka sam osjećala neku vrst grižnje savjesti kad bi ga prešutila, ali sad ne. Oprostila sam si unaprijed jer sam odabrala način koji mene pošteđuje. S vremenom i sa isprobavanjem različitih odgovora ćeš i ti naći svoj način. Čuvaj se i pusa!
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma
Odgovori s citatom