što više vrijeme prolazi, pa i zdravlje pomalo trokira....razmišljam o motivima u međuljudskim odnosima.
kakva su vaša mišljenja o tome?
svjedočila sam raznim promjenama mišljenja u pseudoprijateljstvima, i napokon, iako, duboko razočarana, sve više uviđam da ljude ne spajaju sličnosti i ljubavi prema hobijima, djeci, knjigama, itd....već da ljudi u odnose ulaze s predumišljajima...
u suprotnom, ne znam kako bih objasnila sebi (a i djetetu kad bude dovoljno odraslo da to shvati - ne samo na razini intuicije tih malih čarobnih bića) kako je moguće da je u ljudskoj prirodi imanentna nedosljednost u ponašanju i življenju, a sve to još pod kapom samouvjerenosti i meni neobjašnjive amnezije. i poricanja vlastite povijesti, ponašanja itd.....?

nisam psiholog, ali voljela bih čuti vaša razmišljanja, pa ako je među vama i pokoji psiholog,da nam pojasni što se to događa u našim svijestima...?

koji su to motivi koji ljude čine kameleonima?