Sjedenje za vrijeme jela

[zeljka231]

Od samog početka dohrane prepuštala sam F. odluku da jede koliko i kako želi. Međutim, u zadnje vrijeme ne želi sjediti u hranilici već želi šetati za vrijeme jela. Kupili smo mu malu stolicu, ali ne želi niti u njoj sjediti. Ako sjedne, to kratko traje, a onda u pohode. Možda sam pogriješila što voće ne jede u hranilici već radi što želi. Kod moje mame, koja ga čuva, sjedi u hranilici bez problema. Ali, razlika je što ja ne dopuštam nikakve igračke za vrijeme jela i on jede sam žlicom koliko želi, a kod nje ga ona hrani i često ima neku igračku u ruci.

Osim toga, čini mi se da je to sve počelo kad smo počeli jesti svi zajedno. Doma F. uglavnom samo večera, a ja i MM baš i ne večeramo pa je F. uglavnom jeo sam. Znam da je zajedništvo kod stola važno pa u zadnje vrijeme jedemo svi zajedno, ali sad je F. počeo odbijati jesti s nama.

Ne znam što učiniti...pustiti mu da jede kako želi samo da nešto pojede, ne dati mu da jede dok ne sjedne, na silu ga posjesti i zadržati na hranilici...ne znam postoji li još koja mogućnost. Inače voli jesti i nikad ga na ništa nisam prisiljavala, puštala sam ga da sam otkriva hranu, da sam jede i odlučuje kad mu je dosta (iako se moja mama s ovim uopće ne slaže), ali sad ne znam što učiniti. Ako netko ima neki savjet, bila bih zahvalna!

[marta]

Sve ovisi o tome koliko ti je uistinu vazno da on sjedi i jede. Ako doista zelis to postici, onda ces naci neki model, mozda maknuti njegovo kad se prvi put ustane ili nesto slicno. Mozda on samo trazi paznju a za stolom ste svi na okupu.

[Anemona]

Sve ovisi o tome koliko ti je uistinu vazno da on sjedi i jede. Ako doista zelis to postici, onda ces naci neki model, mozda maknuti njegovo kad se prvi put ustane ili nesto slicno. Mozda on samo trazi paznju a za stolom ste svi na okupu.

Meni nije bilo nikad važno da li sjedi ili ne, nego mi je bilo važno što i koliko pojede.
Kako je stariji, polako savladavamo i sjedenje za stolom za vrijeme obroka. Ako smo sami MM, ja i mali, sjedi i jede bez frke, s bakom isto tako, jedino ako je još netko onda nije na miru, ali ne smeta me to.

[agata]

Sve ovisi o tome koliko ti je uistinu vazno da on sjedi i jede. Ako doista zelis to postici, onda ces naci neki model, mozda maknuti njegovo kad se prvi put ustane ili nesto slicno. Mozda on samo trazi paznju a za stolom ste svi na okupu.

Točno tako.
Meni to nije bitno i moj klinjo se uredno šeta za vrijeme ručka. Ali moram priznati kad svi skupa jedemo onda je malo bolji i duže izdrži za stolom dok kad sam jede uglavnom šeta po kući.
Od moje frendice klinac se penje na stolicu pa na stol pa uglavnom sjedi na stolu, što recimo ja nebi dozvolila, ali nemogu sad tu ništa filozofirat jer je svako dijete različito.

S dijecom samo uporno i rezultati se vide.

[vissnja]

Ni meni nije bitno da sedi. Samo ne dozvoljavam da jede svud po kuci (pre jesam, pa sad ispravljam gresku). Znaci rucak je na stolu a ona dolazi po zalogaj svako malo. Nekad sedne pa pojede sa nama. Zavisi koliko je gladna, ko je sve za stolom.
Ali meni je OK da donese neku igrackicu,ili tako nesto. Obicno je to neka zivotinja ili lutka pa ih ona kao hrani. A i ja je pustim da prvo jede sama pa kad izgubi interes onda je ja malo hranim (to samo kad je stvarno gladna, inace nema sanse da bi otvorila usta).
Voce uglavnom jede bilo gde, nisam nikad insistirala da sedi za stolom. A sad kad je lepo vreme skoro svaka uzina nam je ionako napolju.

[petarpan]

kad već pali to sa igračkom, pokušaj nek ima igračku u ruci s kojom ne drži žlicu..ili pred njim..ali ne da se igra. Nek zna da će je dobiti kad pojede.
I nikako, po mom skromnom mišljenju, nemoj ništa činiti na silu i s nervozom. Hranjenje , ako treba, nek bude vrijeme zabave (pod tim ne mislim da radite svinjarije za stolom)

[mitri]

Meni je bitno da sjede za stolom dok jedu. Kad je gotova, starija kaže da joj je dosta i može ići, a mlađa digne ruke da ju izvadim iz hranilice i to je to. Mlađa se ne igra za vrijeme jela, dok starija uvjek nekog donese na stol - ili barbiku ili neku figuricu... Nikad nisam prakticirala lovljenje po kući sa žličicom. Tako da su se od malena naučile da se jede za stolom.

[Peterlin]

Meni je bitno da sjede za stolom dok jedu. Kad je gotova, starija kaže da joj je dosta i može ići, a mlađa digne ruke da ju izvadim iz hranilice i to je to. Mlađa se ne igra za vrijeme jela, dok starija uvjek nekog donese na stol - ili barbiku ili neku figuricu... Nikad nisam prakticirala lovljenje po kući sa žličicom. Tako da su se od malena naučile da se jede za stolom.

Debeli potpis!

Ja sam imala dvojicu koji su skoro pa istovremeno savladavali žlicu (tj. mali je počeo rabiti žlicu dok ju stariji još nije bio do kraja savladao). Bio bi kaos da sam im dozvoljavala jesti okolo. Jede se za stolom. Uvijek na istom mjestu. Uvijek u isto vrijeme. Svatko ima svoje mjesto. I to je to. Nemaju djeca loše navike, mi im ih stvaramo...

[Anemona]

Nemaju djeca loše navike, mi im ih stvaramo...

Točno. A što ako smatramo da nisu loše?
Napisala sam kilometarski post po običaju, ali da ipak skratim:
ja i MM ne jedemo svaki obrok za stolom i nije mi bitno da dijete tako jede.

[tibica]

Meni je problem što moje dijete ima 5 "odgajatelja". U vrtiću zna red, sjedi za stolom, jede sama i ne ustaje dok ne završi. Doma sjedi za stolom ali ju većinom ja moram nahraniti iako se zna služiti žlicom jer me moli da ju nahranim (znam, kriva sam). Kako je često bila bolesna čuvale su je i moja mama i sveki. Kod sveki ima hranilicu i sjedi u njoj i sveki ju "šopa" -doslovno, što ne volim. Moja mama joj stvarno dopušta previše i trči za njom po kući s hranom i to svakih pol sata kao da je novorođenče. Zapravo, nismo nitko u pravu, ali mislim da bi se ja i ona (da sam "autoritet" tj da sam jedina uz vrtić koja "odgaja") lako dogovorile. Ja doslovno čekam da ona pita jesti a ne nutkam svakih 5 min. I kad ona pita ona i pojede, sama, za stolom, do dna.

[Anemona]

Nije mi jasno zašto bi djeca morala npr. mirno sjediti za stolom dok roditelji završe s ručkom?
Ja mislim da su djeca jako pametna i da će itekako u životu (uz par naših pravovremenih upozorenja) znati da npr. na nekoj svečanoj večeri postoje određena pravila ponašanja.
Najbitnije mi je da dijete svakako do škole nauči samostalno baratati priborom za jelo i da savlada "bonton jela", a da mi je bitno to provoditi svaki dan - nije.
Naravno i ja sam tako odrasla i brat - vrlo ležerno oko hranjenja, a znali smo se "pristojno" ponašati kod drugih za objedom ili sličnim manifestacijama.

[ana.m]

Meni je bitno da jedu za stolom, a ne svuda naokolo. Ima slučajeva kada im dozvolim da pojedu u boravku, ali i onda sjede na krevetu s tanjurićem i jedu i to su oni obroci kada recimo MM i ja ne jedemo (večera npr.).
I ne dozvoljavam igračke na stolu jer se onda više igraju nego što jedu.
Iva lijepo jede i uglavnom sve pojede i s njom nikada nije bilo problema.
Janko ej oduvijek stvarao drame oko jela i da mu još dozvolim da landra dok jede, ne znam kako bi to izgledalo,a trčanje za njim s žlicom u ruci kod mene nije dolazilo u obzir.
I bitno mi je da je to uvijek i svugdje isto. Doma, kod bake, kod uje...Kad se jede zna se kako se i gdje se jede....

[Cheerilee]

Debeli potpis!

Ja sam imala dvojicu koji su skoro pa istovremeno savladavali žlicu (tj. mali je počeo rabiti žlicu dok ju stariji još nije bio do kraja savladao). Bio bi kaos da sam im dozvoljavala jesti okolo. Jede se za stolom. Uvijek na istom mjestu. Uvijek u isto vrijeme. Svatko ima svoje mjesto. I to je to. Nemaju djeca loše navike, mi im ih stvaramo...

isto tako i kod mene, jede se za stolom u blagovaoni i nigdje drugdje...............

[ana.m]

Meni je problem što moje dijete ima 5 "odgajatelja". U vrtiću zna red, sjedi za stolom, jede sama i ne ustaje dok ne završi. Doma sjedi za stolom ali ju većinom ja moram nahraniti iako se zna služiti žlicom jer me moli da ju nahranim (znam, kriva sam). Kako je često bila bolesna čuvale su je i moja mama i sveki. Kod sveki ima hranilicu i sjedi u njoj i sveki ju "šopa" -doslovno, što ne volim. Moja mama joj stvarno dopušta previše i trči za njom po kući s hranom i to svakih pol sata kao da je novorođenče. Zapravo, nismo nitko u pravu, ali mislim da bi se ja i ona (da sam "autoritet" tj da sam jedina uz vrtić koja "odgaja") lako dogovorile. Ja doslovno čekam da ona pita jesti a ne nutkam svakih 5 min. I kad ona pita ona i pojede, sama, za stolom, do dna.

A zašto ne zamoliš mamu i sveki da rade po tvom?

[zeljka231]

Hvala, cure! Ono što bih ja htjela je razviti dobre navike (po meni), a to je da nema igračaka dok jede i da sjedi dok jede. Kad pojede, ne mora sjediti dok i mi ostali završimo. To je tako i bilo do zadnjih par dana. Zašto mi je to bitno? Jer vidim da ja imam loše navike iz djetinjstva...ja sam uvijek zadnja ostajala i bilo mi je dosadno pa sam uvijek vukla neku knjigu, časopis ili se jednostavno prebacila pred TV. Tako sam mogla pojesti ogromne količine hrane, a da uopće ne uživam u njoj niti sam bila svjesna što jedem. MM nikad nije imao zajedničke obroke s obitelji; uvijek svatko sam. Zato sad želim da svi zajedno jedemo. Znam što želim, ali ne znam kako se vratiti na te dobre navike.

Za razliku od moje mame, ne bojim se da će F. ostati gladan jer mu od samog početka dajem slobodu da odlučuje koliko želi jesti. Nešto najgore mi je kad dođem negdje na ručak, a ljudi me uvjeravaju da sam gladna i da sam si premalo stavila. I što sad? Ne dati mu jesti dok ne sjedne? Makar jeo sam? Dati mu da jede igrajući se? Trčanje za njim sa žlicom...nikad nisam, a nadam se da nikad niti neću. Nije niti potrebno jer on sam kaže kad nešto želi.

[Peterlin]

Točno. A što ako smatramo da nisu loše?
Napisala sam kilometarski post po običaju, ali da ipak skratim:
ja i MM ne jedemo svaki obrok za stolom i nije mi bitno da dijete tako jede.

Ni nama nije bitno da jedemo skupa, ali je bitno GDJE se jede. Ponekad ne možemo jesti skupa (a to je često). A obroci se jedu za stolom i nigdje drugdje. Znala sam reći djeci "nismo konji da jedemo stojećki". Pred televizorom se isto ne jede jer tada utrpaju u usta što inače ne bi.

Dakle, djeca jedu za stolim (s nama ili sama, češće s nama) dok ne pojedu do kraja. Nema šetanja, nema dizanja. Nema cirkusa. Nikad nije bilo trčanja sa zdjelicom za djecom. I bolje pojedu kad su odrasli s njima nego kad to nije slučaj. Od početka dohrane trudili smo se da bar jedan obrok imamo zajednički. Uhodala se praksa da je to doručak i večera, ostalo kako se stigne.

[Anemona]

Ni nama nije bitno da jedemo skupa, ali je bitno GDJE se jede. Ponekad ne možemo jesti skupa (a to je često). A obroci se jedu za stolom i nigdje drugdje. Znala sam reći djeci "nismo konji da jedemo stojećki". Pred televizorom se isto ne jede jer tada utrpaju u usta što inače ne bi.

Dakle, djeca jedu za stolim (s nama ili sama, češće s nama) dok ne pojedu do kraja. Nema šetanja, nema dizanja. Nema cirkusa. Nikad nije bilo trčanja sa zdjelicom za djecom. I bolje pojedu kad su odrasli s njima nego kad to nije slučaj. Od početka dohrane trudili smo se da bar jedan obrok imamo zajednički. Uhodala se praksa da je to doručak i večera, ostalo kako se stigne.

Ma sve 5, i moj bude do svadbe naučil svaki obrok jesti za stolom.

[Cheerilee]

Nije mi jasno zašto bi djeca morala npr. mirno sjediti za stolom dok roditelji završe s ručkom?
Ja mislim da su djeca jako pametna i da će itekako u životu (uz par naših pravovremenih upozorenja) znati da npr. na nekoj svečanoj večeri postoje određena pravila ponašanja.
Najbitnije mi je da dijete svakako do škole nauči samostalno baratati priborom za jelo i da savlada "bonton jela", a da mi je bitno to provoditi svaki dan - nije.
Naravno i ja sam tako odrasla i brat - vrlo ležerno oko hranjenja, a znali smo se "pristojno" ponašati kod drugih za objedom ili sličnim manifestacijama.

Ja osobno ne prakticiram jedenje za stolom zbog drugih već zbog mm-a i mene, te klinaca....

[Anemona]

Ja osobno ne prakticiram jedenje za stolom zbog drugih već zbog mm-a i mene, te klinaca....

I to je ok, kao što rekoh i ja i MM volimo pojesti koji obrok npr. na trosjedu ili u spavaćoj na onom "podlošku za hranjenje u krevetu", pa ne vidim razlog zašto ne bih i djetetu tako dopustila.
Ovo "kod drugih" bi ustvari bolje odgovaralo da sam napisala, da smo se bez obzira znali ponašati kod drugih prema njihovim "pravilima".

[Peterlin]

Ma sve 5, i moj bude do svadbe naučil svaki obrok jesti za stolom.

Oooo, bude i prije, čim dobije brata/sestru.... nema to veze sa stavovima nego s praktičnošću, he he he!

[Anemona]

Oooo, bude i prije, čim dobije brata/sestru.... nema to veze sa stavovima nego s praktičnošću, he he he!

Ja bih ovako rekla - bude kad nam to bude bitno.
Ili za vrtić - da jede "kao drugi", ili kad dobije brata/seku, kao što ti kažeš radi praktičnosti, ili, ili, ili,....
Mada ovo s bratom/sekom - znam jedince koji od godinu i pol jedu samostalno za stolom kompletne obroke - sve, a bome znam i obitelji s više djece, gdje svi čoporativno ne-jedu za stolom. Tako da su sve opcije moguće.

Mislim da tu i neku razliku čini pohađanje vrtića, jer djeca koja idu, jednostavno "moraju" naučiti jesti za stolom.

Da nabacim još koju "pametnu".
Nije da bi meni smetalo da on samostalno jede za stolom, čak što više, bilo bi to čisto ok, ili da mi to vjera brani.
Do toga je došlo da kažem spletom okolnosti.
S obzirom da je dugo vremena bio nejedač - odbijač dohrane, bilo mi je bitno da počne jesti. Pa je malo pomalo počeo, pa mi je bilo bitno da počne jesti čim više poželjnih namirnica, pa da pojede čim više konkretnih obroka, da lagano izbacujemo AD,... uglavnom uvijek je bilo nešto bitnije, a još je podloga svemu tome ovo što navodim, da niti meni, ni MM - u nije bitno da stalno jedemo za stolom.

To mi je jednako kao kad pišemo o spavanju djece - spava s nama - kinderbet je spojen s krevetom, i to mi je ok, ali isto tako ne bih imal aništa protiv da kinderbet nije spojen s krevetom (ali da je on u njemu).
Ali nije mi to presudno, niti trenutno naporno, pa nemam potrebu inzistirati na tome. Kad će mi biti bitno, onda ću mijenjati.

[tibica]

A zašto ne zamoliš mamu i sveki da rade po tvom?

A ne znam Valjda bi se osjećala nezahvalnom. Moji stvarno uvijek uskoče za čuvanje kad je ona bolesna i mama ponekad da bi meni uskočila inkomodira kolege i sebe. Pošto sam većinom jako zadovoljna sa načinom na koji ona i sveki hendlaju moje dijete ne bi bilo u redu od mene da baš za te neke sitnice njurgam.
Iako, neki dan sam malo povisila ton na mamu. Mala je nešto cvilila (čisto privlačenje pozornosti, glumljeni plač koji ja redovito ignoriram). A moja mama joj je stalno nešto dobacivala, tipa: Nitko ne voli plačkave curice, Dođi pa će ti baka dati to i to.... Ona ne može podnjeti da ova cvili i naravno da dijete to iskorištava. Na kraju sam rekla staroj da ušuti i da ju pusti nek plače. Naravno ova se za dvije minute (kad je skužila da nitko ne reagira) digla s poda i došla se igrati s nama.

Da se vratim na temu. Jučer je večeru pojela za stolom, ali sama, nisam joj ja davala (sjetila sam se vas ). Sto puta me pitala da joj "podavam" ali ja sam sjela s njom i radile smo kao neki popis koga ćemo zvati na rođendan i tako malo po malo ona je pojela večeru sama dok smo ćakulale.

[ani4]

Moja je negdje vec sa 14-15 mj pocela jesti sa nama za stolom. Nije vise htjela u hranilici sjediti, vec kao decki za stolom. I to som joj pustila, jer je zbilja sjedila i jela. Cinilo i se glupo inzistirati na hranilici, ako je i ovako dobra. I kod nas nema jedenja svuda okolo, samo za stolom i obavezno uz podmetace. Kako je nama blagavaona i dnevni spojeni, nema potrebe da setaju uokolo. Takoder nema igracaka na stolu, onda se samo glupiraju.

[ana.m]

I Iva je već dugo izvan hranilice...U početku joj je bilo fora da bi se ona šetala, ali je brzo shvatila da to tako ne ide i lijepo sjedi i jede. Sama.
I oni kad pojedu mogu se dići od stola. Mada je rijetkost da pojedu prije nas, jedino ako baš ne mogu više, onda se dignu jer inače samo rade nered za stolom, a ne jedu.
Meni je nekako bitno da što češće možemo jedemo svi skupa za stolom. Vikendom je to i doručak i ručak. Večera nije jer MM i ja ne večeramo. Pa im tako ovisno o tome što jedu, večeru dozvolim da pojedu u boravku, ali na jednom mjestu.

[Anemona]

Mi imamo za malog onaj mali stol sa stolcima (kao iz vrtića), to je u dnevnom boravku, koji nam je ujedno blagavaona spojena s kuhinjom (kuhinja je mala i nema stola) i onda ako nije vrijeme kad imamo svi zajednički obrok, ja s malim sjednem za taj stolić i tu jede.
I kod nas je 1 obrok na jednom mjestu. Ili svi zajedno za stolom, ili za tim malim njegovim stolom ili u spavaćoj za onim stolićem za jedenje u krevetu. To u spavaćoj je najčešće večera kad je užasno umoran, da nisi siguran da li će zaspati dok jede, pa ga onda samo odnesem oprati zube i spavanac. (U takvim slučajevima iznimnog umora znamo i zube oprati tako u spavaćoj :nemajka.

Igračke na stoli su dozvoljene.

[pomikaki]

Inače voli jesti i nikad ga na ništa nisam prisiljavala, puštala sam ga da sam otkriva hranu, da sam jede i odlučuje kad mu je dosta

Ja bih nastavila ovako. Meni je to do sad dalo dobre rezultate, ako zanemarimo poneku fazu i količinu razbacane hrane. I to što najviše voli uvaliti se meni u krilo i pojesti moj ručak

[zeljka231]

Hvala, pomikaki! Nastavit ću mu stavljati jelo na stol i pokušat da jede na malom stolcu s nama. Možda stvarno i odjednom privlači pažnju jer ne jede samo on već i mi. I on najradije jede u tanjurima kao što su naši i ono što mi jedemo pa smo mi veliki promijenili prehranu i trudimo se jesti zdravo...koliko je to moguće.

[toolaa]

bilo mi je zanimljivo pročitati koliko različitih stavova i navika ima o obiteljskim obrocima, i mislim da nema onoga koji bi po sebi bio dobar ili loš, već je bitno da odgovara pojedinoj obitelji. Jedino je bitno da hrana NIKADA, ali NIKADA, ne bude vezana uz neku formu discipliniranja, ili još gore, da bude sredstvo discipliniranja djeteta. To je put ka problemu s hranom. Mislim da je u redu djetetu, ako je dovoljno veliko, objasniti kako mama i tata žele da se ponaša za vrijeme obroka, ali ne biti pre krut. Ako je još dijete premaleno da shvati, treba ga pustiti na miru. Nije niti fer od njega očekivati nešto što jednostavno ne može. Zašto se dijete, kada je gotovo s obrokom, ne bi moglo lijepo ispričati i ustati od stola, ako to želi. S vremenom to vjerojatno neće ni htjeti, ako su obroci u obitelji ugodni. Ako su, pak, vezani uz neku formu represije - ne smiješ se igrati, ne smiješ se dizati, ne smiješ ovo, ne smiješ ono, dijete će možda "odsjediti" do kraja, ali će naći neki drugi način (ne jedenje, durenje, cmizdrenje, svađanje oko hrane...) da pokaže nezadovoljstvo. Ima jako lijepa knjižica Jaspera Juula o obiteljskim obrocima s djecom i hrani općenito, zove se "Hura, idemo jesti", osobno bih je preporučila svakome tko želi stvoriti atmosferu u kojoj dijete želi biti dio obiteljskog obroka, a ne samo "odsjediti" ili "odmirovati" zato jer mu je tako nametnuto.

[Anemona]

Hura, idemo jesti, sam baš jučer ponovno pročitala. Ok je.

[pomikaki]

Zgodna stvar mi se čini jedna stoličica koju imaju moji prijatelji, nije samostojeća nego se fiksira na dasku stola.
Dijete tako sjedi i ne može skakati naokolo, ali je i zadovoljno jer je za stolom s ostalima. Moja svaki put kad smo u gostima kod tih prijatelja hoće u tu stolicu.

[Arijana]

Ja nikad nisam očekivala od djeteta mlađeg od 4g. da sjedi mirno za stolom dok ne završi obrok, općenito se to ne može očekivati.
Hrana je na stolu, ne nosi se ni u dnevni, ni u sobu..., ne gledaju se crtići, nema igračaka..., dijete sjedi dok može, kad ne može više (sjediti, ne jesti) digne se i tu i tamo dođe po zalogaj.
Inače ne volim nikakve drame i prevelika očekivanja oko prehrane, ispočetka je sve prilagođeno djetetu i njegovoj volji (što se tiče količine i vrste namirnica), a kasnije se uzajamno prilagođavamo, da bi na kraju dijete bilo prilagođeno obiteljskoj rutini, kakva god ona bila.
Moja djeca sad jedu za stolom, kad su gotovi smiju se ustat, jedu sve i jedu dovoljno.

[rula]

I meni nije bilo bitno da sjede za stolom dok jedu. Da, oni sjednu, ali vrlo brzo im bude dosadno i ustanu. Poslije se igramo muhameda i brda: ili oni dodu po zalogaj ili zalogaj dode po njih
I to mi se naravno udrilo o glavi. Ovog smo vikenda otisli 4 dana na more u mali hotelcic. i mozete zamisliti (u stvari, ne mozete) kako je to izgledalo...samo moja djeca su se jurila oko stolova (to im je bilo jako interesantno), a dok su njihovi vrsnjaci fino i mirno sjedili za stolom i papali. Ovog puta je cijelo vrijeme brdo islo muhamedu
Ko je kriv...ja naravno! E sad, kako to ispraviti...jel tesko ili nemoguce...pitanje je sad. Dajte neki metod, please.

[Anemona]

Ko je kriv...ja naravno! E sad, kako to ispraviti...jel tesko ili nemoguce...pitanje je sad. Dajte neki metod, please.

Ne ići u hotele.
Kako ispraviti? Polagano uvodi obroke za stolom.
Možeš im i "najaviti" npr. od danas bih voljela da svi zajedno jedmo za stolom.
Pa ih malo nahvali: sad ste več veliki, bla, bla,...
Nemoj forsirati, koliko izdrže, izdrže,... svaki dan malo više.

[Nikolina-Zagreb]

Evo i moje iskustvo:
U vrtiću jede sam, doma kako kada - ili sam ili ga mi hranimo, u hranilici, za velikim stolom ili za svojim malim stolićem, po njegovom izboru. I uglavnom traži neku igračku i s njom se zabavlja tijekom jela. Ako više neće jesti ne otvara usta, unatoč igračkama. Nisam sretna s opcijom hranjenja uz igranje, no radije i to, nego da ne jede.
Kao i većina želim da i on jede kad i mi, međutim, nekada funkcionira, a nekada ne iz dva razloga:
- više ga interesiraju igračke ili predmeti na stolu, pa neće jesti
- hrana koju mu pripremam se uglavnom razlikuje od naše, jer mi navečer jedemo često nekuhanu hranu, jer ručamo na poslu, a za njega ipak kuham povrće-meso-žitarice, pa se dogodi da želi ono što mi jedemo, zbog toga prvo njega nahranim, pa ako onda još s nama želi jesti npr. burek, dam mu da malo proba, ali kažem da u njemu ima puno ulja (za naš 'stari' organizam to nije toliko opasno, za njegov je, ili barem nije toliko zdravo kao kuhano povrće).
Znam da sve gore navedeno nije baš ispravno, no između 2 zla biram manje, jer ne želim da ne jede, a i ne želim da ne jede zdravo.

[maria71]

marko jede za stolom, ja jedem za stolom, muž jede za stolom, mačka jede iz svoje zdjelice na svom mjestu.

ja sam prehrambeni konzervativac XP.

[cvijeta73]

prije nego sam postala mama, imala sam, naravno, ideju kakva ću mama biti.
50% stvari sam odmah prekrižila, čim sam došla iz bolnice, dodatnih 40% tijekom ovih godina, a valjda jedina stvar koju sam si rekla, a da sam i ostvarila, bila je - neću trčati za djecom s pjatom u rukama