Ma daj... A mi se vec upisali...to nam je i najblize mislim,jel ima jos koji klub u tom podrucju ili oko zvijezde?Val prvotno napisa
I da pitam ovdje gdje ima za kupiti kolutova,curka bi htjela da joj to kupimo, nevezano za gimnastiku
 |
|||
|
|
|||
Ma daj... A mi se vec upisali...to nam je i najblize mislim,jel ima jos koji klub u tom podrucju ili oko zvijezde?
I da pitam ovdje gdje ima za kupiti kolutova,curka bi htjela da joj to kupimo, nevezano za gimnastiku
kolutovi-imas u Vlaškoj, Toybox trgovinu, kod Petrove crkve tj. ajmo reći, preko puta, ali više prema Import.galeriji. (božepomozi i ovakvom objašnjenu)
Glede Maksimira-pa ako ostanu u rekreativnom djelu ili natjecateljskom C programu onda je ok, ali sve ostalo je bzvz.
hvala za kolutove, budem pogledala
a za sad idu samo rekreativno pa ćemo vidjeti dalje
ako nekome treba imam za prodati
LEDA trenirku za cca 8 godina i
roza loptu ga gimnastiku
ovakvu http://www.pik.ba/artikal/1244187/lo...ku-gimnastiku/
Dižem ovaj prastari thread... Naime, željela bih kćer sljedeće godine (kad će imati 4) upisati na ritmičku gimnastiku jer je jednostavno luda za baletom, a za pravi balet je još prerano. Zbog lokacije bih je upisala u GK Maksimir, no ovaj se klub u gornjim postovima spominje kao najlošiji izbor.
Zanima me ima li netko novija iskustva?
Ako ti je to u kvartu ili dovoljno blizu, nemoj se obazirati na komentare (pogotovo ne prastare). Nadam se da će se javiti netko s novijim iskustvom, ali bez obzira - dijete ima 4 godine i može slobodno probati. Da je klub i najbolji, možda se djetetu ne svidi sport ili trener ili društvo... a možda joj se dopadne, bez obzira na komentare. Probaj - sad je pravo vrijeme za iskušavanje djetetovih interesa. Tek kasnije će eventualno postati važna kvaliteta, za sada je važnija dobra zabava i djetetovi interesi. Još ako ne moraš jahati s njom na drugi dio grada - super. Uživajte... Sretno!
Posljednje uređivanje od Peterlin : 03.10.2019. at 11:32
imaš i po vrtićima
Peterlin je u pravu. Neka krene jer vam paše lokacija, a kasnije će sama odlučiti sviđa joj se ili ne. Sve je to individualno. Kasnije ukoliko je talentirana i evenualno selektirana za natjecanja, a ti kao roditelj smatraš da nije iskorišten sav njen potencijal (ali valja biti relalan) prebaciš ju u drugi klub..u protivnom nema potrebe za mijenjanjem kluba. Sama stvaraj svoja mišljenja, svi smo mi različiti, a posebno kad su naša djeca u pitanju.
Moje dvije idu u Maksimir...starija je u natjecateljskom, a mladja od 4.g. nije..
Mladja ide na njihovu lokaciju u skolu Mate Lovrak i super joj je...trenerica s njima bas lijepo radi, ali nema puno igranja nego se bas vjezba
Moje dvije idu u Maksimir...starija je u natjecateljskom, a mladja od 4.g. nije..
Mladja ide na njihovu lokaciju u skolu Mate Lovrak i super joj je...trenerica s njima bas lijepo radi, ali nema puno igranja nego se bas vjezba
da mogu ponoviti, ne bih dijete (a ima nekoliko drž.medalja) upisala na ritm.gimnastiku - niti jedan klub u Zg. Jako loša atmosfera između trenerica i klubova. Ima boljih, pozitivnijih, opcija. Toliko tuge i slomljene djece nisam vidjela niti u jednom drugom sportu.
Veliki potpis i kod nas identično. Ne samo u Zg nego u cijeloj Hr. Sva sam se naježila od činjenice da je to netko napisao javno iako je to javna tajna, ok..za one koji su u tome.
Posljednje uređivanje od oka : 10.10.2019. at 22:51
ja sam pred par godina čula drugaćiju pozitivnu priču cura bila u tom sportu do 2 razreda srednje
Ma nije to problem samo ritmičke gimnastike. To je problem većine sportova u kojima se kreće rano. Nema mogućnosti rekreativnog bavljenja npr. plivanjem, atletikom i slično, nego si odmah u natjecateljskom okruženju. To je ono što je meni falilo dok su moja djeca bila mala. Oni nisu za vrhunski sport, a rado bi rekreativno plivali. Toga nema - ili treniraš svakodnevno ili nemaš nikakvu mogućnost organiziranog plivanja izvan plivačke škole. Sve što se rekreativno nudi je nogomet i štajaznam badminton. Nema skoro ništa za one koji bi nešto redovno radili, a ne bi baš profesionalno trenirali.
Je to je problem
Moja je išla godinama na ritmičku gimnastiku, rekreativno. Bila je jako zadovoljna, i teško se oprostila s njom ove godine (ona se natjecateljski bavi drugim sportom i ne moze vise ugurati neku rekreaciju povrh toga).
No ne mogu se složiti da nema rekreativnih sportova - ima ih samo treba tražiti. Ima rekreativne sportske gimnastike (npr na DIF 2x tjedno), ima rekreativnog plivanja (nema puno ali znam ih dvoje koji tako idu), tenis se isto može rekreativno trenirati (sin ide 2x tjedno) itd. Onda judo, karate, tekvando, atletika - to se sve može rekreativno 2-3x tjedno u nižim razredima oš. Jedino priznajem ne znam kako je u višima jer za sad nisam imala potrebu tražiti.
Zapravo, na ovo sam mislila. Moji sinovi su išli rekreativno i na gimnastiku, pa kasnije na atletiku i onda u višim više nisu išli. I plivanje su odgulili (školu, ne treninge) na bazenu Utrina. I u srednjoj školi su imali one kartice Odmorko, pa su išli na bazen Svetice tijekom praznika, ali mogućnosti su relativno skučene. Sad nemaju ništa organizirano, što je šteta, jer ljudima treba kretanje.
Da, moj je problem što ne znam šutjeti.
Peterlin, moji su, lani, rekreativno išli na plivanje, na Svetice. Strogo sam to tražila jer su klinci takvi da ih na trećem treningu bacaju u natjecateljski. Nisu previše ostali u tome jer im je bilo teško kombinirati sa drugim treninzima. Može se i tenis igrati i trenirati rekreativno, čak bih za Zg to i savjetovala jer koliko vidim i znam, ovdje sve "bacaju" na kvantitetu, ne i na kvalitetu pa satru klince u ranoj dobi i masovno odustaju nakon 2-3 godine.
Atletika - ima i rekreativnih programa, da, malo i rijetko, ali zna se naći. Dijete može trenirati i ne ići na natjecanja, ali onda ih povuku ovi drugi - to je realan problem. Po školama postoje programi košarke i odbojke koji su super za druženje i poneku tekmu. Plesni programi su isto, većina, rekreativnog tipa.
potpisujem
potpisujem
a što se ritmičke gimnastike tiče, kćer je išla u Maksimir, u našem selu na treninge, odustala je isključivo i jedino zbog loše trenerice
sport kao sport joj je bio ok
Ne znam...Moje cure treniraju tenis.Starija ide na turnire i zna biti svega.Užasnih svađa (između djece,roditelja...),plača (od suza koje polako curkaju niz obraze,pa do jaukanja i urlikanja na terenu)...I moja je cura znala cmizdriti kad gubi,o i te kako.Polako to prerasta,a mi puno razgovaramo sa njom.Problem je što u toj kategoriji djeca nemaju sudija,nigdje i nikad.Sudija izlazi samo kad dođe do nesuglasica i rješava problem na licu mjesta.Nije problem kad se igra vani,pa se vide tragovi.Problem je kad se igra u dvorani,pa nema tragova.Onda se znaju umješati roditelji i tako...
Hoću da kažem,bilo koji sport može biti i lijepo i ružno iskustvo.
Smatram da je u natjecateljskim sportovima većim dijelom takva situacija..ALI.. mislim da to nije u redu. Ne podržavam kad se roditelji miješaju i stvarno nisam jedan takav roditelj, ALi.. stvari nisu u redu radi puno načina, od dječe psihe, međusobnih odnosa na bilo kojem nivou....ali neću o tome.. Val je rekla sve i to potpisujem, a u detalje bolje ne ulaziti.
Silkica, i moj sin je trenirao tenis, i znam što i kako se tamo događa, ali, vjeruj mi, nije isto.
Nisam jednom plakala (ja) radi tuđe djece. Ne može se to opisati onima koji to nisu doživjeli.
Koliko odnosi među trenericama koje su, u isto vrijeme, i suci utječu na ocjene, plasman...
Sport kao sport je lijep, prekrasan, ALI...
Vidiš, mi bodove nikad nismo analizirali, pravilnik je takav kakav je, a sad ako neko radi zloće smanji nešto radi stopala, koljena..nek mu na dušu..ali u principu postoji kontrola koja se poziva ukoliko necija ocjena jaako odstupa od ostalih ocjena. To nam nikad nije bio fokus.. jer je to nešto što je.. Slaganje vježbe, težina vježbe je bitna i na koji način složena prema određenoj vježbačici a to radi trener (opet kako koji naravno)..a ne guranje vježbačice u zadani kalup i sl... znači u svemu u zivotu tako i u ovom sportu individualni pristup i izvlačenje najboljeg iz djeteta i postizanje maximuma za pojedinu osobu bi trebao biti cilj. A kada trener ima svoj kalup i gura djete u kalup i na taj način lomi dijete..e to ne da nema ni napretka..nego se radi steta djetetu u mnogo segmenata. Kad svemu tome kumuju i klupske "kolegice" čast iznimkama...pa se stvara i međusobno maltretiranje pred ocima trenera..svakog dana ..onda je razmjer štetnosti uzasno velik. Mislim kad ti dijete nakon sata i sata treniranja..dođe u auto i hlipta od stresa radi neke nepravde i sl..konkretno je bilo o trenerovoj zabrani prije zadanog cilja..ljubav prema određenom elementu...i kad unatoč svemu što muči to dijete na svakodnevnoj bazi..nastavlja boriti se..jer učiš svoje dijete da je život borba..i postiže rezultate..onda skidam kapu svakom takvom djetetu. Ali..posljedice ostaju...ali i pozitivne i negativne..
Da bi ponovili..niti ja niti ona.. ali sam sport i ljubav prema njemu je vječna..
Znači..kad pričamo o tim curkama..prolaze svakodnevno gomilu prepreka sa guštom, borbom, voljom i ljubavlju....ali postoje neke situacije koje nisu zdrave ni za odraslu osobu za probaviti a kamoli dijete.
Apsurd najveći..kad dijete odradi vjezbu..dogodi se kiks..i dijete osvoji prvo mjesto jer je daleko najbolje..ali dobije obrisač od trenera za sve greške...(ok teeneru je posao da ukaže..slažem se ali treneri radite to na human način!) I dijete umjesto da uživa na domjenku ponosno i sretno..sjedi u kutu tužno i psihički labilno jer su se i klupske prijateljice prodruzile trenerovoj strani...pa sad samuje i jaduje sama nad sobom..sa osjećajem manje vrijednoati.
Eto. To vam je to
Naravno..postoje treneri koji to ne rade..i svaka im čast.
Npr..najbolje u svijetu Ruskinje..one isto tako rade..to je njihov sistem..lome se i lome.. Ali jbt mi nismo Rusija koja ima svoju skolu, internat i sl..mi smo Hr i cure treniraju po cijele dane..i ljudi u 21 stoljeću smo.
Ne znam..ne znam i nikad neću to gledati na način da to tako treba biti. Ne mogu. Dal se to uči na Kineziloškom, dal se to uči na mentalnim trenizima..takav način? Ne znam..
Update
Otisao mi prosli post nazalost pa cu kratko. Iz iskustva visegodisnjeg treniranja i sudjelovanja na domacim i medjunarodnim natjecanjima imam samo rijeci hvale za taj sport. Cvrsto vjerujem da je Ana zahvaljujuci i njemu postala uporna, odgovorna i samouvjerena osoba. Godinama poznam svu tu djecu i vidim kako izrastaju u prekrasne djevojke. Trenerica je draga, mlada zena koja vjeruje, gura, tjesi i raduje se. Bez imalo sumnje povjerila bih joj dijete. Ozljede ima, ali nista vise nego u drugim sportovima. Ni u jednom jedinom trenutku nismo pozalile za sve ove godine.
Jesu li Ruskinje najbolje zato što se samo lomom može napraviti rezultat ili: zato što imaju najveću masovnost, zato što od treće godine treniraju osam sati dnevno( ne znam koliko treniraju), zato što se odriču školovanja i potpuno su posvećene samo sportu, zato sto kroz sport vide izlaz iz siromastva.....?
Sva ta vrhunska sportska ili umjetnička postignuća koja "počinju" u 4. godini i zahtijevaju 8-satni dnevni trening kroz 20 godina nisu normalna i ostavljaju trajne zdravstvene i psihičke posljedice.
A uspije ih možda 0,1%.
Posljednje uređivanje od čokolada : 12.10.2019. at 23:41
U hr nitko ne trenira ni blizu 8 sati. Cure sto su sada sa svjetskog dosle radile su zadnjih 10ak dana 5 do 6 . Inace oko 3. Cjelodnevni treninzi vezani su iskljucivo za svjetski vrh. Ana i njene cure zive normalnim zivotom. Hendlaju teske gimnazije, izlaze i putuju. Sve je stvar motiva i organizacije.
Ne osmosatna nego svako dnevno 2-4 sata.sto je dosta vremena
Pricam za nase
Mislila sam na djecu koja se rano izdvajaju u kampove i internate (individualni sport, balet, glazba...) i tamo provode godine. Vježba se sigurno 6h dnevno plus predavanja i učenje. Što mislite, kako to izgleda u Kini ili Rusiji?
Posljednje uređivanje od čokolada : 13.10.2019. at 18:44
A ne znam, cujem da ni tamo nije vise tako strogo kao prijeAli da, recimo moja se bavi jednim od tih individualnih sportova koji zahtjevaju visoku uvjezbanosti i gleda se svaki i najsitniji detalj... I sto je njenih (s 10g) 5x tjedno po 2,5h treninga u usporedbi s npr jednom od svjetskih prvakinja koja ima 13g? Ta sigurno vježba tih 6h dnevno svaki dan, i to od ranije dobi, i u neusporedivo boljim uvjetima (sportski gledajući). I netko iz naše zemlje vrlo vrlo teško može konkurirati jer čak i da ima isti talent i uz kvalitetne trenere nema iste uvjete za razvoj talenta. Ali dokle god se mojoj da ići na treninge, redovito vježbati, ići na natjecanja, putovanja, uživati kad uspije nešto novo - mi smo joj podrška. Makar nam je naporno to razvažanje i navažanje... I općenito mislim da ipak od cijele te sportske priče ima više koristi nego štete...
Složila bih se s ovim - slično je i u glazbnim školama. Kvaliteta sporta u ovoj dobi ovisi puno više o kvaliteti trenera/profesora nego o drugim stvarima. Problemi počinju kasnije, ovako kako je sillyme opisala.A ne znam, cujem da ni tamo nije vise tako strogo kao prije
Daklem, djeca trebaju probati. Nekome će se svidjeti, nekome ne. Mi smo inzistirali kod naših sinova da se cijelu godinu bave time što su odabrali (nismo ih prisiljavali, ali nismo dali da odustanu nakon 2 tjedna ili 2 mjeseca). Završili su osnovnu glazbenu školu i iako nisu neki supertalenti, vjerujem da im je to bilo dobro i korisno. U osnovnoškolskoj dobi isto je i sa većinom sportova - aktivnost koja traži odgovornost i trud.
Mislim da tu ima više tema za razgovor:
-S koliko je godina prihvatljivo početi trenirati?
-Kolika količina tjednog/dnevnog treninga je prihvatljiva roditeljima i djeci a kolika je poželjna za ‘uspjeh’?
-Sportovi u kojima se vrlo rano počinje trenirati ( i rano završava) posebna su priča, s obzirom da odluku o takvom sportu donosi roditelj dijete eventualno može odlučiti hoće li prestati 12 ili izdržati do 15-16. Je li to prihvatljivo?
-S koliko godina je prihvatljivo ući u mlin ‘ozbiljnih’ natjecanja? Na nivou države se može donesti odluka kad je prihvatljivo organizirati državna natjecanja i rezultate prikazivati kao mjeru dobrog rada( u Norveškoj je u mnogim sportovima zabranjeno organizirati državna prvenstva prije 13 godine jer djeci ne smetaju natjecanja već ‘ozbiljna’ natjecanja. U sportovima u kojima imaju masovnost u seniorskoj dobi imaju izvrsne rezultate)
- Hoćemo li do dobrih rezultata u seniorskoj dobi doći kroz masovnost, dobru infrastrukturu i dobar rad sa svima ( što u konačnici izbaci najtalentiranije i najmotiviranije) ili kroz ranu selekciju i lomljavu nekolicine odabranih
-kako se trebaju ponašati pedagozi koji rade s djecom, što je strogoća a što maltretiranje
-kako se trebaju ponašati roditelji na tribinama, što je podrška vlastitom djetetu a što narušavanje rada trenera ili napad na tuđu djecu
Ljudi su različiti, sportovi su različiti, ono što je nekom strašan trening i odricanje drugom je ljubav i strast. Ipak, za dobrobit djece bilo bi dobro dobro da razumijemo:
- razlikovati maltretiranje i strogoću trenera
-uočavati nekorektno ponašanje drugih roditelja na treibinama
- shvatiti da u mnogim sportovima ‘ozbiljna natjecanja’ prije puberteta donose više štete nego koristi
Mislim da se kod nas u RG ne događa maltretiranje djeteta da odradi neki element. Svaka curica je tamo jer joj se sviđa RG, jer obožava izazove, jer voli trenirati i boriti se da odradi neku atraktivnu težinu i sl. , ok..nekad neku više nekad neku manje...ali velika je ljubav i strast prema tom sportu. Znači nije to sad da treneri tjeraju curice, a da one nemaju izbora. Ma nee, treniraju one jer to žele i vole. .i nemaju one problem s autoritetom i driljanjem trenera i sl... ritmičarka se neće žaliti da je morala nešto..one vole raditi nešto s ciljem..jer to je i poanta tog sporta i nj ljubavi prema istom... i tu nastaje lom, njuhov trud i želja i loša klima..klima je ta koja ne valja, pedagoški, psihički stav ne valja... itd.. Ne govorim sad za isključivo svoje dijete pa da sam subjektivna...to stvarno tako je..
Previše gorčine je tu za tako male curice...teško je to objasniti bez konkretnih primjera i nekome tko nije u tome.
Npr..gledamo u osmjehe ..divne fotke..a u pozadini toga mnogo puta je toliko izdogađanog, rečenog da osjetiš gorčinu.
Znači..cure bi trenirale i pet sati dnevno nije im problem..vole i žele..i ima tu naravno i mnogo lijepih trenutaka..daleko od toga..ima i trenera koji možda ne rade na taj nacin,.
Generalno bi rekla da je 60 posto pozitive i 40 posto te gorčine u tom sportu. Mi ko roditelji stvaarno nismo bitni..govorim iskljucivo o natjecateljicama. Znaci iskljucivo psiha i emocija.. je ta koja se lomi po mom mišljenju..nepotrebno. Ne na taj način..ne na emociju udarati..to previše boli.
Zaboravih napisati..stres..iz svega proizlazi previše stresa za njih i tada im u glavicama s jedne strane bude ljubav prema sportu, a s druge stres radi kojeg bi odustale. Tako da prežive one psihički najjače, najflegmaticnije ..ali i one koje nosi volja, talent i iskljucivo ljubav, ali te curke moraju imati neki mentalni trening ili nekog psihologa da im pomogne da ustraju. Jer jednom kad imaju to u sebi, teško im je maknuti tu ljubav prema tom sportu. Baš im je poseban...ali..previše stresan.
Posljednje uređivanje od oka : 14.10.2019. at 10:51
Slažem se s Okom, u svemu.
Oka, nisam ni ja analizirala bodove, iskreno ne znam sve elemente i kako se gleda, ali bila je situacija koja je lijepo pokazala kako su se igrali bodovima mojeg djeteta, naknadno se pokazalo. Ne bih sada konkretni primjer razvlačila, ali da bi sve Zg trenerice trebale na terapiju mirenja kako ne bi djeca patila, trebale bi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom