Prvi dani isključivo dojene bebe (u rodilištu)

[L&L0809]

nikada, otkako sam prvi put rodila, nisam se više naspavala nego te tri noći na SD, kad sam sina rodila

X (samo sam ja kcer rodila) isto drugo dijete, bila sa mnom u sobi, samo spavala i jela (i tako prva 2mj zivota). dok su druge bebe po noci urlale, mame ih nanasale po hodnicima, u nasoj sobi je isto 1 beba urlala i nije se mogla smiriti cijelu noc, nas 2 smo to prespavale. ujutro su mi cimerice rekle da nisu mogle vjerovati kako se ni ja ni Lorena nismo budile uz sve to urlanje, da se vidi da je moja kcer nekako mi se cini da je s drugim sve lakse, znas sto mozes ocekivati, pretpostavljas ono najgore (da ce ti dijete urlati cijelo vrijeme, tako sam bar ja, poucena iskustvom starijeg sina), i onda se ugodno iznenadis kad vidis da beba moze i spavati, i ti skupa s njom.

[dorotea24]

prvo dijete u rodilištu nije bilo isključivo dojeno, ali drugo je, ako zanemarimo samo prvi dan dok sam ja bila u šok sobi nakon carskog. čim smo se prvi puta ugledali, odmah smo se spojili i većinu vremena tako proveli u bolnici. prva dva dana mi je mlijeko nadolazilo i nije ga još bilo dovoljno pa se mali stalno nasisavao. da ne pričam kako mi je cimerica koja je normalno rodila bila spas jer mi je dodavala dijete iz krevetića, a najgore je bilo po noći kada ti ne daju da zaspeš pored bebe i moraš ju vratiti u krevetić, a on je sisao, sisao i sisao. mislila sam da ću umrijeti od muke i umora. nikada to neću zaboraviti, toliku količinu umora. a kada mi je u noći na treći dan navrlo u ogromnim količinama onda sam ja njega mrcvarila da siše, šopala sam ga do vrha koliko ide i opet nisam spavalaali sam se zato kod kuće naspavala kada sam smjestila sinčića pored sebe i zaspala bez da se bojim kako će sestra uletiti u sobu i derati se na mene
mogla bih reći da je zapravo najveći problem u bolnici s dojenje meni bio taj što nisam smjela spavati pored njega. da jesam puno bih to lakše podnijela.

[mali mrav]

prva beba nije bila u rooming in-u pa je dojenje išlo teško prvih tjedan dana uz puno plača kad smo došli doma. Drugi bebač odmah na prsima nakon poroda i onad nakon nekih 10-tak sati opet na ciki. Samo je spavao i budio se za papicu,ma super. Meni mlijeko,za razliku od prvog iskustva,štrcalo prije odlaska kući. Nisam se baš naspavala od f+drugih bebica koje su plakale,al doma sam došla na svoje.

[2xmama]

nikada, otkako sam prvi put rodila, nisam se više naspavala nego te tri noći na SD, kad sam sina rodila

u petrovoj, s prvim djetetom... razdvojene... stalno neko iščekivanje, da donesu, da odnesu, pa čekaj da se probudi da staviš na dojku, pa se ne budi jer je nahranjena, pa štipkaj, lupkaj...
pa zovi sestru.... ma sve istrzano i napeto

drugi put - bajka
dijete na krevetu pored mene, kad otvori oči - dojka u usta
i stalno smo spavali i ležali
nijednom nije zaplakao
bez ikakvog umanjivanja... nijednom!

potpisujem
ja sam svu trojicu rodila na SD,ali s prvim nije postojao rooming in,drugog su odnosili po noći. No trećeg nisam puštala od sebe, osim kad su ih odnosili na pedijatrijski.
dječji krevetić nisam imala jer sam zbog gužve bila na odjelu čuvanja trudnoće, pa je j. bio u mom krevetu non-stop. A čisto sumnjam da bi bilo drugačije i da smo imali kindić. čim se rodio pokušala sam ga dojiti. Bio je samnom nekih 2 sata i u tom je vremenu malo bio na ciki,više spavao.
Na odjelu, kao i Apricot, čim se promeškoljio - na ciku! Zaplakao je samo jednom, kad sam otišla na wc,a on se u međuvremenu probudio. Prvi dan je zbilja većinom spavao (jeo je od prilike svakih sat i pol do dva možda čak i nešto duže),a drugi i sve ostale dane je svako malo tražio ciku. Malo bi pojeo(koliko je uopće bio u stanju takav mali posaugati),a puuuuunoooo se mazio.....i tako u krug.
Dojio je na zahtjev, jedino sam pazila da ga svakako nahranim prije nego bi došli po njega da ga odvedu na pregled. Sve iz fobije da mu ne utrpaju bočicu

[*mamica*]

Moja bebačica je vrlo često spavala, ali kad bi se probudila, to su bile strahote od vrištanja i plakanja. Koji je razlog tome bio, ne znam. Stalno je htjela biti na sisi ali, ili meni mlijeko nije odmah nadošlo, ili joj je moja cica bila preteška ... Što god da bilo, sve dok nismo doma došle, ona je bila malo vrištalo
Imala je i povišen crp i malo žutice. No, ja sam cijelo vrijeme bila vrlo smirena i imala sam puno povjerenje i u sebe i u nju - zahvaljujući Rodama. Iako smo imale rooming in, često su je odnosili u dječju sobu, kao i sve druge bebe, ali ja sam pedijatrici jasno dala do znanja da ne dopuštam da je nadohranjuju. Puuuno sam je mazila, često bih je čak stavila na svoje grudi, na golu kožu i tako s njom spavala, samo da je uvjerim da će sve biti dobro, da ima mene i da sam tu za nju što god bilo.

[Death-of-Art]

moj je dobio žuticu pa je bio dosta pospan ali meni je mlijeko uredno nadošlo i on je odmah lijepo prihvatio cicu i sve je to bilo super...

ali kak je žutica bila malo jača... treći dan su ga stavili pod lampe... rekli su mi da je najbolje da mi ga NE donose na dojenje nego da će ga oni nadohranjivati taj jedan-dva dana...
ja gledam u onu sestu i velim joj:
"ok.jeste li vi normalni? shvaćate li vi što ste upravo rekli? donesite mi MOJE dijete na dojenje kako god znate i umijete inače ću ga sama izvuć iz te kutije u kojoj ga držite."

onda. on je već tad malo duže visio na sisi jer je jadan bio jako pospan...teško sam ga budila...a ono... u Petrovoj nam je "rok dojenja" bio 2-3 sata što me ful iritiralo jer bih ja njega nekako jedva probudila tamo zadnjih 15 minuta i on bi počeo sisati...i evo baš bi došla sestra da ih pokupi...dok mi nije puklo ...mali lijepo siše...a evo nje hoće mi dijete uzet... ja stavila ruku preko malog i nedam ga... jednostavno-nedam!
pa neka me tuži što hoću svoje dijete podojiti do kraja.
no, vidjela je ona da sam se ja uistinu tak jako naozbiljila i da bih mogla napraviti veliku scenu ...pa mi nije uzela dijete nego ga je ostavila sa mnom kao "još 15 minuta"... na kraju je ostao sa mnom još 2 sata. lol.

uglavnom. u Petrovoj su kao jako proklamirali dojenje...ali mislim da se nisu ponašali u skladu s tim jer da sam pristajala na sve njihove gluposti (kao što je naprimjer ono da će mi oni dva dana nadohranjivati dijete)...tko zna jel bih dojila uopće i kako bi se sve zakompliciralo.

uglavnom. mali će uskoro 11 mjeseci i još uvijek siše na veliko i preko dana i preko noći i mlijeko mu je No1 što se namirnica tiče.
nikad bočice, nikad dudice...čak ni vodu neće pit na bocu jer sam ga jednostavno forsirala na sisu prvih 6 mjeseci maksimalno i kolko god je htio.

velik je i zdrav. ja zadovoljna.

[martinaP]

2 različita iskustva:

Andrija je sisao stalno, spavuckao je na sisi, čim bi se makla - urlanje. pa tako prva 2 mjeseca .

Zrinka, bar za sada, jede svaka 2-3 sata, jedino se kroz jutro nasisava jer po noći dobro spava, odspava i po 5 sati u komadu. Tako je od prvog dana u rodilištu. Tih prvih dana bila sam iskreno zabrinuta da nešto s njom nije u redu, kad tako spava .

[petra]

nama su ti prvi dani u rodilištu bili super (s Tomom). Toma je bio stalno sa mnom - u niti jednom trenutku nas nisu razdvojili. I cijelo vrijeme je spavao i sikio. ali par dana nakon što smo došli doma - drugo dijete - dobio je valjda grčeve ili pojma nemam što i derao se iz petnih žila... prošlo nakon par mjeseci, ali bi mi je šok, posebno nakon te idile u rodilištu.

[bijelko]

Moj malac je odmah po porodu cickao 45 min i nakon toga blaženo spavao. Nakon buđenja opet tako i to je trajalo do predvečer.
Onda je krenula drama, kad god bih ga sama pokušala namjestiti na desnu dojku, nije išlo pa nije.... i tako još tjednima. Pa jednu pa drugu pa zovi sestru da ga namjestimo, pa ona ode, pa mu ispadne.....a mlijeka ko u priči.
Po noći je plakao do 2-3 nakon toga bi odspavali malo. Po danu sasvim druga priča.
Ležali smo skupa u krevetu pa bih ja samo obilazila okolo kako je koja cika bila na redu.
Sad mi je to pomalo mutno, znam samo da nisam spavala noćima jer i kad bi on zaspao, umjesto da mu se pridružim, ja sam ga promatrala i divila se.

[maca papucarica]

Podižem malo temu jer mi se čini dosta korisna za buduće mame koje planiraju dojiti.
Od rođenja Pike želim podijeliti svoje iskustvo, jer, iako sam to jednom već prošla, navlačenje mlijeka druge bebe me nemalo iznenadilo.

Dakle, sa prvim sam rodila, dobila bebu na kontakt koža na kožu, pokušala ga nagovoriti na cicanje, međutim on je spavao i spavao, totalno izmučen 30-satnim trudovima i porodom. Drugi je odmah voljno cicao kolostrum.
Prvi su dan obojica manje-više prespavali, a onda je drugu noć nastupila GLAD!
Pišem štampanim slovima jer je to bila the glad.
Znači samo cicanje i izmjenjivanje cica sa prvim 6-7 sati, a sa drugim totalno ludih 12 sati!
Čim nisu na cici, plač koji probija uši i para srce.
Kad jedna cica postane neposlušna i ne pušta toliko željeni nektar, opet plač do promjene.

Ja sam oba puta zauzela maksimalno udoban položaj na krevetu i smjenjivala cice satima, dok nisu postali zadovoljni.
Ne znam kako je u drugim rodilištima, ovo je malo i oba je puta u sobi do nas bila po jedna mama/beba dan starija i urlanje mog djeteta nije dolazilo u obzir.
Sa Pikom sam počela nacicavanje (navlačenje mlijeka) u 18 h, a zaspao je malo prije 6 ujutro.
Na sreću, noćna je bila divna mlada sestra koja mi je rekla da je i ona rodila bebu od preko 4 kile i da je prošla isto maratonsko cicanje i da su velike bebe gladnije.
Puno mi je značila njena toplina i diskretno obilaženje u tim dugim satima.
Oko 5 ujutro nisam više mogla držati oči otvorene unatoč sjedećem položaju, upaljenim svim svjetlima i upaljenom radiju.
Otišla sam po sestru da mu da malo glukoze (rodilište prijatelj djece gdje ne daju AD osim u slučaju prijeke potrebe), jer ja više ne mogu.
Ušpricala mu je par kapi na što je on gromoglasno podrignuo, ispljunuo glukozu, umirio se i zaspao.

Sljedeći dan je mlijeka bivalo sve više i više, meni su bradavice bridile od tolike upotrebe ali, zahvaljujući čudesnom kompresama koje sam stalno na njih stavljala, bez ijedne ranice i bolova pri dojenju.

Ostatak vremena u rodilištu, beban/i su cickali i spavali, prvi bilo gdje, a drugi noću isključivo kraj mene sa bradavicom blizu nosa. Sestra je pokušala prebaciti ga u krevetić nekoliko puta, ali nije bilo šanse da tamo spava.

I onda smo došli kući