 |
|||
Prvi dani isključivo dojene bebe (u rodilištu)
Zanima me kako izgledaju prvi dani u rodilištu isključivo dojene bebe.
Moje dijete je rođeno u Vinogradskoj, znači nismo bili zajedno u sobi, pa ustvari nemam uvid u to koje je "normalno" ponašanje bebe u rodilištu.
Koliko spavaju, cicaju,...?
Znam da sve to ovisi od bebe do bebe, pa i od način poroda do načina poroda, ali evo iz vašeg iskustva, kako izgledaju ti prvi dani (vezano za dojenje)?
Ja sam isto rodila u Vinogradskoj i druga dva puta tražila da dojim na zahtjev, znači donosili su mi je i odnosili mimo njihovog rasporeda. Za drugu bebu se ne sjećam točno, a s trećom je bilo ovako: pocicala (pola sat max., nekad i kraće) i onda spavala meni u zagrljaju cca. 2 sata pa opet cicala, spavala i tako u krug. Da je barem tako nastavila doma...ali je doma skroz promijenila ploču: cicala svako malo, spavala skoro ništa (jedino s cicom u ustima).
U rodilištu je jedino preko noći nisam mogla imati.
tri porođaja - dva iskustva, barem kod mene...
svo troje su rođeni u "baby friendly" porodilištu, dakle sa mnom u sobi stalno i otpočetka.
najstarija je, sirota, čekala pet dana da mi krene mleko. dva dana u porodilištu je prespavala. nije ni plakala - ubrzo je krenula žutica, bila je jako pospana.
drugih dvoje su imali isporuku mleka odmah nakon porođaja - sisali su znalački već posle par sati, doduše one minimalne količine kolostruma koje budu na samom startu dojenja. no, i oni su bili prilično pospani, pa su razmaci između podoja bili i po 3,4 sata.
iako Anemona zna moje iskustvo, al evo i za druge -
dakle, već 2,3 sata nakon poroda mali je galamio i praktički cijela 3 dana proveo non stop na cici (puni rooming in u VŽ).
Pošto nisam imala mlijeka ni 1. ni 2. dan, a on galamio, dobio je flašicu (jednu dnevno) i nisam se bunila jer je bio jako gladan.
Ustvari me zanimaju baš isključivo dojene bebe, ali i ostala iskustva su dobrodošla.
Moje druge dvije bebe su bile isključivo dojene preko dana. Mislim da bi i noći proticale slično, red cicanja, red spavanja.
H. je isključivo dojena
bile smo zajedno u sobi od rađaone(isto vž)
ne sjećam se da je ona ikad plakaka tamo (osim kad su je kupali)
kad bi se probudila dobila bi sisu i tako u krug
ja sam bila puna adrenalina i zapravo mi je bilo dosadno kad je ona spavala i jedva sam čekala da se probudi - čak i noću
margita je isključivo dojena od rođenja.
dakle, nakon poroda mi je bila na rukama ona 2 sata u rađaoni, dio tog vremena je dojila, dio spavala.
tako se nastavilo i ostatak vremena u rodilištu, puno je spavala, budila se svakih par sati i dojila. 99% vremena je provela na mom krevetu.
eto, nije neka filozofija
Ustvari pitam zato što je večina beba iz bliže okoline prva dva dana prespavala i vrlo malo cicala, pa me eto zanima kako je to kod drugih izgledalo, da se ne iznenadim.
pa moj primjer je dobar - nije niš spaval, non stop je visil na cici i cical.Anemona prvotno napisa
pa, valjda su umorni od porođaja...
i inače u te prve dve nedelje bebe puuuno spavaju...
Ma štima, ali nije isključivo dojen.
Nije mene strah bebe, nego nisam imala priliku vidjeti bebu cijelo vrijeme prvih dana, pa me zanima kako se ponašaju.
Većina beba najčešće samo spava.
Tu i tam posisaju malo svakih nekoliko sati (tak je bilo kod moje cimerice).
Jedino je moj bio gladuš od prvog sata.
Ok, ajde da prefolmuliram pitanje, da je jasnije.
Kako onda teče isključivo dojenje "drečavih gladuša", nije vrag da su svi nadohranjivani?
(Znam jednog koji nije).
Moja curica je 1. dan sisala svako 3 sata, ostatak spavala, 2. dan isto, ali zato skoro cijelu noć proplakala i sisala (mlijeko još nije nadošlo), 3. dan sisala svako 3-4 sata, a 4. dan završila na neonatologiji zbog žutice.
Sinko je već pola sata nakon poroda bio zaljepljen za ciku i nije je ispuštao sljedećih 2 mjeseca, kad je otkrio da postoji i svijet osim cike.
U rodilištu su ga jedva iščupali da ga odvedu na pregled sluha i na kupanje, vizite (ono zavirivanje u gačice) sam uredno propuštala... kao.. beba mi papa, ne bih je prekidala, ja sam dobro, hvala.
Stoput sam se, u rodilištu, sjetila vas koje ne možete biti 24h sata uz bebu i srce bi mi se slamalo, i zbog vas, ali najviše zbog beba.
i meni se srce slamalo, najviše po noći, kad bi se čuo plač iz dječje sobe.
I onda je Zagreb, kao, grad prijatelj djece?! A djeca odvojena od majki u rodilištima i bolnicama.
Sorry, Anemona, na off topicu, ali ovo me užasno ljuti.
E, vidiš, meni je viša medicinska sestra (koja u du- rodilištu slovi kao prodojeća i kao velika pomoć dojiljama) rekla, nakon što bi ga vječito viđala da visi na mojoj sisi, da ću morati dati malo adaptiranog, jer mu očito nije dovoljno kad stalno sisa. Ja sam se zahvalila i rekla da ne dolazi u obzir i da mlijeka imam. "jadničak" je izgubio na kilaži samo 40g i to prvi dan, a 2. vratio, 3. dan dobio, za mjesec dana je bio 1300g teži.
Korina je isključivo dojena beba
prva 2 dana u rodilištu je uglavnom spavala i čim bi se malo promeškoljila, ja sam je stavljala na cicu i dobro je cicala, iako je mlijeko došlo tek treći dan
drugu i treću večer je imala po sat vremena plakanja gdje cicu nije mogla uopće primiti koliko je jako plakala
i inače je prvih dana puno spavala, jer je imala laganu žuticu (blago povišen bilirubin, ali nismo zbog toga ostajale duže u bolnici), pa sam je ja budila ako se ne bi sama probudila
margita je takav karakter, ona je i nakon dolaska iz rodilišta samo spavala, prvih mjesec-dva je spavala 23 sata dnevno, budila se svakih 3 sata za dojenje i dojila po 5-10 minuta
zara je pak vrištala po cijele dane i sisala po cijele dane i jedva spavala. ali ona je rođena i nadohranjivana u petrovoj i nemam pojma kakva je tamo bila, je li od rođenja vrišteća ili je to došlo nakon par dana
rodiliste u sibeniku, baby friendly-rooming in.....po porodu daju nam bebu da ju poljubimo a onda ju nose na pregled pedijatru. dobijemo ju natrag za cca 2 sata i tada je prvi podoj. sestra pokaze osnove, par savjeta i tako. moj sin se rodio s 4400 i non stop je plakao. imao je povisen crp i temperaturu i stalno je bio sa mnom, od mene su ga odvodile na jutarnje vaganje, kupanje, presvlacenje-2x dnevno. to uglvnom ne bi trajalo duze od 30-45 min. ja sam bila luda, sve me bolilo, a mali non stop place. jednom prilikom je sestra dosla usred noci (jer je jako plakao) i dala mu glukoze na spricu, slijedecu noc opet stalno plakao pa me druga sestra pozvala, okupala malog da mu padne temp i dala mu am na bocicu. 3. dan je dobio zuticu, onda je vecinu dana bio pod lampama sli su ga svako malo dovodile meni i govorile da ga dojim da ce mu to najbolje pomoci. nisam imala kad pojesti jer je stalno plakao. ali svo to vrijeme dobro dobivao na tezini. 6 dan smo dosli kuci, uspjeli u iskljucivom dojenju punih 6 mj....bio je tipicna beba na cici.
2. beba, 4250g, rodjen u 8.40, prvi podoj u 10.30. isto stalno sa mnom, on je bio super, kratko cicao, lijepo spavao, nije bilo nosanja kao s bratom niti plakanja. bas sam se uspjela odmoriti ta 3 dana....odvodili ga samo na vaganje, tusiranje, presvlcenje, tad bi plakao, na cici se odmah smirio. i s njim sam imala rane na bradavicama-kazu sestre da je to jer ima prejake desni...uglavnom, super je napredovao i s njim sam uspjela 6 mj iskljucivo dojiti...jos uvijek je na cici.
Sve tri bebe su bile sa mnom na" baby friendly".
Doneli su mi ih nakon sto su ih "posmatrali" u boxu, par sati posle rodjenja.
Prvi je sisao kao lud od prvog trena,ali jadan nije imao sta,mleko je doslo tek 5.dan.
Tih 5 dana nismo spavali ni on ni ja,dobila sam ragade od vucenja na prazno.Nikakvu dohranu nije dobijao,bila je zabranjena dekretom...
Drugi je rodjen odmah nakon prvog,pa je mleko brzo krenulo(valjda je sve bilo razradjeno)lepo je sisao,spavao i nije uopste izgubio na tezini.
Malena je rodjena nakon 9 godina.
Isto je sikila kao luda od prvog susreta sa sikom,na prazno kao i stariji brat,ragade,sve ista prica.
Izgubila je na tezini previse,dali su joj jednom Ad ali je sve povratila.Nije spavala jer je bila gladna,stalno je sisala.
Rooming in, sisao kao pijavica svaki tren, nije ni plakao skoro ništa.
Ako nije sisao, spavao 20sati/dan. Isključivo dojen, rođen na s.c,
Nikada nije dohranjen, izgubio 400g prva dva dana.
Jedino sam primijetila da mu smeta jutarnja gužva u sobi, vizite...tad je bio jako nervozan.
D. i M. su bili od početka sa mnom.
M, je nakon rođenja bila budna jedno dva-tri sata, u tom vremenu je bio i prvi podoj. Rođena je predvečer, i do negdje sedam navečer sljedećeg dana je spavala po tri do pet sati u komadu, budila se za kratko sisanje (kolostrum, mlijeko je došlo otprilike nakon tri dana). Onda je sljedeću noć otprilike osam sati provela na prsima, tako da bi malo sisala, pa bi malo zakunjala (recimo 10-15 minuta), pa počela stenjat, ili čak plakat. Onda bi je ja prebacila na drugu, jer joj prva više nije bila ok, i tako cijelo vrijeme. Nakon tih otprilike osam sati je opet imala malo duže periode sna, i nije više bilo tog nezadovoljstva. Bila je ili na sisi, ili mi je spavala u naručju, nije htjela da je se ostavi. Treći dan je opet bio miran, mogla je kratko biti i bez mene. Otprilike u doba izlaska iz rodilišta je došlo i mlijeko, i sljedeće dane je ili mirno spavala, ili dugo sisala, ili bila u zagrljaju, budna ili uspavana, već po svom guštu.
D. isto nije baš samo spavao prve dane, bilo je perioda mirnog sna, i perioda nasisavanja, pa mirne budnosti, pa malo kenjkanja... Ne sjećam se više baš detalja.
Mi smo isto imali rooming in, beba je bila stalno sa mnom osim po sat vremena dnevno kad su ih kupali, vagali i slično.
Na dan kad se rodila sve je bilo savršeno, cicala je svakih otprilike dva sata i između uglavnom spavala. Sljedeći dan je bio značajno drugačiji - iako ja jesam imala mlijeka već taj dan nakon poroda ona je dosta plakala i nekako ju nisam nikako mogla umiriti - plakala je, pa jela, pa jela i plakala, pa vrlo malo spavala i tako. Sestre su nas svako malo provjeravale (mislim provjeravale su sve mame i bebe - kako ide s dojenjem, da li treba pomoć i tako) pa su po noći, kad su vidjele da mišica već dugo plače, predložile su da joj probaju dati malo čaja i ja sam se složila. Uglavnom nije taj čajić ništa puno pomogao što se tiče plača, ali eto ja sam na par minuta sredila misli i malo došla sebi. Drugo jutro mi je pedijatar rekao da se ništa ne brinem, da je sve u redu - i stvarno već taj dan je sve opet krenulo na bolje, nekako smo se uskladile i kad smo došle doma već mi se sve činilo kao pjesma.
E sad ne znam jedino da li zbog te jednom dodane tekućine ispadamo iz tvog opisa "isključivo dojene" bebe.
Posljednje uređivanje od frnjok : 10.05.2010. at 18:53
Ma možeš proči - ajde.
Da pokušam pojasniti priču, a da se ne zapetljam dodatno.
Dakle, ne znam kako se beba ponaša prvih dana u bolnici, jer nisam bila s bebom, a i kod nas je bila mrvicu specifična situacija, tako da je on samo spavao i spavao.
I to ne samo u bolnici, nego još mjesecima kasnije.
Kod mene su nakon poroda bili problemi s mjehurom (koji nije radio), pa sam 80% vremena provedenog u rodilištu provela na WC - u, ako nisam željela biti zapišana. (Na sreću to se sredilo u prvih tjedan do dva).
Nakon drugog poroda se nadam/želim da beba bude sa mnom u sobi, jedan od glavnih razloga je dojenje.
I zato me zanima kako se ponaša dojena beba prve dane, da ne upadnem u neke osnovne zablude: npr. stalno spava - znači da je umoran od gladi, ili stalno plače - znači da je definitivno gladan.
Zato sam "ograničila" uvjete na isključivo dojene bebe, jer je njima dojenje uspjelo (onako kako ja želim), a ako uključim i primjere gdje su bebe svakodnevno dohranjivane, i dojenje nije uspjelo, onda opet nemam pravu sliku, a i ne želim da se tema svede na to da li je dojenje moglo uspjeti ili nije,...
Nadam se da sam pojasnila, a ne ukenj...
f je prva 24 sata samo spavala, najmanje svaka dva sata sam ju stavljala na dojku, sama nije puno trazila. a onda je dosla druga noc u rodilistu (prvu ja nisam oka skopila, dakle bila sam jako umorna i neispavana), krenula je plakati i preplakala cijelu noc. tj. nije plakala kada bi dojka bila u ustima, ali cim bi ju pokusala izvaditi...tako neispavanoj meni je ta noc bila strasno naporna, sestre su nudile da ju odnesu ili da ju pustim plakati, ai ja sam uporno dojila i spavala pet po pet minuta jer me bilo strah zaspati dok je na dojci... prezivjele smo tu noc, narednih mjeseci je puno spavala, cickanje je super islo (uz ragade koje su se jos su bolnici pojavile).
ta noc je za mene bila iznenadjenje, nisam bas bila, posebice fizicki, pripremljena na nju, no, pokazalo se da je samo vazno ustrajati i stavljati bebicu sto vise na doku, bez obzira bila ona stvarno gladna ili ne...
Posljednje uređivanje od Bubica : 11.05.2010. at 08:12
Ima ih dosta kojima je dojenje uspjelo (i dojile su više godina), a beba je bila nadohranjivana u rodilištu.Zato sam "ograničila" uvjete na isključivo dojene bebe, jer je njima dojenje uspjelo (onako kako ja želim), a ako uključim i primjere gdje su bebe svakodnevno dohranjivane, i dojenje nije uspjelo, onda opet nemam pravu sliku, a i ne želim da se tema svede na to da li je dojenje moglo uspjeti ili nije,...
Nadam se da sam pojasnila, a ne ukenj...
Opet, ima dosta mama koje su u rodilištu dojile bez problema i kojima bebe nisu nadohranjivane, a dojenje ipak nije uspjelo (npr. onaj famozni nestanak mlijeka s 3 mj.).
Slažem se s Bubicom (i pišem iz vlastitog iskustva) - bebu treba čim više stavljati na dojku, i kad traži i kad ne traži, da se potakne proizvodnja.
Posljednje uređivanje od laumi : 11.05.2010. at 10:34
Nego..., Anemona.. jesi ti to nama nešto prešutala, ili sam samo ja neupućena
xNego..., Anemona.. jesi ti to nama nešto prešutala, ili sam samo ja neupućena
to se i ja pitam
Ma nisam ništa prešutjela, prije bi na guzicu progovorila.Nego..., Anemona.. jesi ti to nama nešto prešutala, ili sam samo ja neupućena
Samo se malo informiram.
Pa znate da se Anemona prvo naoruža informacijama i sve dobro isplanira pa tek onda ide u akciju.
Posljednje uređivanje od laumi : 11.05.2010. at 11:14
Je, je kod mene sve po protokolu. Jako spontana osoba, nema šta.Pa znate da se Anemona prvo naoruža informacijama i sve dobro isplanira pa tek onda ide u akciju.
Moja beba nije htjela prihvatiti dojku u rađaoni iako je odmah stavljena na prsa, ni kasnije u sobi jer se nagutala vode tokom poroda. Došle smo u sobi oko 5 popodne, tek oko 11 sam ju uspjela dojiti, ali je sve bljucnula i cijelu noć je malo pomalo bljuckala vodu. SLjedeći dan je uglavnom spavala i povremeno sam ju stavila na prsa kad se probudila. Druge noći je dobila malo mlijeka na bočicu jer su se meni dojke totalno prepunile i nije mogla baš vući pa je dosta plakala, onda joj je sestra dala malo mlijeka da se smiri i zaspi a ja sam se za to vrijeme dok je ona spavala morala izdajati. Nakon toga nismo imale više nikakvih problema i skroz sam ju dojila na zahtjev.
nikada, otkako sam prvi put rodila, nisam se više naspavala nego te tri noći na SD, kad sam sina rodila
u petrovoj, s prvim djetetom... razdvojene... stalno neko iščekivanje, da donesu, da odnesu, pa čekaj da se probudi da staviš na dojku, pa se ne budi jer je nahranjena, pa štipkaj, lupkaj...
pa zovi sestru.... ma sve istrzano i napeto
drugi put - bajka
dijete na krevetu pored mene, kad otvori oči - dojka u usta
i stalno smo spavali i ležali
nijednom nije zaplakao
bez ikakvog umanjivanja... nijednom!
Isto ovako, isto drugi put. Porod je bio na carski ali sam bebu dobila čim sam došla sebi, neka 2 sata nakon poroda. Ova je bolnica izuzetno baby&mum frendly, bili zajedno, beba je dojila i spavala, sa kratkim periodima budnosti.dijete na krevetu pored mene, kad otvori oči - dojka u usta
i ja sam bila s djetetom u bolnici, ali nije bila baš takva bajka. Meni je to bilo prvo dijete. Plakala je, plakala i plakala... Pokušavala sam joj dati dojku u usta, ali ni ona ni ja nismo se snalazili... ili nije još bili nadošlo mlijeko... ili... (koliko god se ja prije poroda inforirala o dojenju...) sestre nisu bile od velike pomoći. 3 noći nismo spavale. druge bebice u sobi su bile mirne. na kraju su ostale još jedan dan jer su imale žuticu. moja mala je prestala plakati tek kad smo izašli kroz ulazna vrata bolnice na hladan zrak.
Jednu noč su sve bebe horski plakale. Dežurne sestre su se stvarno polomile te noči. Nosale, dohranjivale, presvlačile ... Ni njima nije bilo jasno u čemu je fol. Plač bi stao na minut-dva i čim bi se javila jedna sve bi se bebe iz ostalih soba ponovo rasplakale (u ovom rodilištu je puni rooming in, sve su bebe bile sa svojim mamama i sestre su išle od sobe do sobe). To mi je stvarno bio neki fenomen, nisam prije čula da se nešto slično dešavalo (i prvi porod sam bila 5 dana u bolnici). E tu sam noč zahvaljivala Bogu na znanju, samopouzdanju i dojenju. Jer kad bi krenula pjesma, moj bi se pjevač pridružio, a ja sam imala čep da začepimo
cak nisam napisala zbog situacija kada beba ne trazi, neko, kako je ona tih par sati plakala cim bi izvadila dojku, sestre su ponavljale kako se ne moram muciti jer ona nije gladna, place, eto tako... ja sam si mislila - ako ina uti amo kada joj je dojka u ustima onda to njoj zaigurno nesto znaci, bez obzira na moje ragade i neispavanost
Nama ovo nisu dopustali
Nikako bebu sa sobom u krevet,cim bi pokusali udje sestra i upozori da beba ne sme s mamom u krevet da moze doci do nezgode....blabla
I tako sam sedela na rubu duseka,satima,presekla sebi krvotok,noge mi natekle....i sve pokusavala spustiti bebu u krevetic da "spava"....a cim dodirne podlogu vriska....i tako po celi dan i celu noc.....uhuh.
Jedino je drugi maleni na to pristajao,ovo dvoje nix
Kayo, lako je meni sada palamuditi "šta bi bilo kad bi bilo"...
I nama su govorili da djecu stavimo u dječje "krevetiće".
Ali, tko mi može narediti?
To jest njihova preporuka i sestre kukaju kako će njih nadređeni "oplesti".
Ali ja lijepo i ljubazno kažem da se ti nadređeni obrate meni, da je to moja odluka i da moje dijete neće spavati u plastičnom kontejneru kada je 9 mjeseci bio samo uz mene.
I gotovo.
Pa neka mi ga otmu.
Anemona, ako si ti po peesu, ne mora značit da će ti i dijete biti.
naprosto bebe se mogu totalno različito ponašati. ali evo mog iskustva.
moja A je isključivo dojila. prvu noć je prespavala, a drugu proplakala. vukla je i sisala stalno, jer sam joj stalno "gurala" sisu. stalno je i bljuckala.
mlijeko mi je došlo 3. dan. izgubila je na težini puno, ali je poslije (oko 10 dana od poroda) počela dobivati.
i kad smo došli doma imala je noćne epizode deračine (koje nisu bile od grčeva) koje su se prorjeđivale i napokon nestale kad je napunila jedno tri tjedna. isključivo dojenje nam je uspjelo.
s prvim djetetom, mojom N isključivo dojenje nije uspjelo, ali razlog ne leži u danima provedenim u rodilištu (koji su bili gotovo navlas isti kao i s A). ona je neefikasno sisala, a ja sam počela dodavati ad, nakon što u mjesec dana isključivog dojenja ona nije napredovala, odnosno nije vratila porođajnu težinu. ipak smo uspjeli kombinirati dojenje i ad, punih 18 mjeseci.
Kaj misliš da mi to još nije jasno?Anemona, ako si ti po peesu, ne mora značit da će ti i dijete biti.
naprosto bebe se mogu totalno različito ponašati.
Jednostavno me zanimaju iskustva.
na temu bebe i zipke kod rooming in-a, mislim da sam svega jednom bebu stavila u zipku tijekom tri duuuuuuuga dana u rodilištu.
kod nas nitko nije insistirao na tome.
A je čak dojila u jedinoj pravoj viziti (sa svom svitom liječnika i sestara) koju sam "pretrpjela" tijekom boravka u rodilištu i nitko mi to nije prigovorio.
(OT, srećom rodila sam za praznični vikend, pa su sve vizite osim jedne, bile mali ugodni razgovor s dežurnim liječnikom.)
ma, znam da ti je jasno.Kaj misliš da mi to još nije jasno?
Jednostavno me zanimaju iskustva.
zato i jesam podijelila svoje iskustvo s tobom.
ipak se nisam mogla suzdržati da se ne osvrnem na tvoj "pees", koji je meni (kod tebe) skroz simpatična osobina.
Moje iskustvo: čim je malo došla sebi, oko 10 sati nakon poroda, počela je stalno visiti na cici i urlati (naizmjence, hoću reći). Izgleda da sam prvo vrijeme imala zaštopane kanaliće, ali mlijeka je bilo, i ona je uporno cicala i urlala. Nisu nudili ad jer se vidjelo da mlijeka ima, osim što su je prvu noć odovojili, i tu su je pokušali nahraniti adaptiranim (jer je i opet urlala) ali kako sam shvatila nisu uspjeli.
Neko vrijeme bi provela i spavajući. Malo mi je to maglovito...
2 iskustva Vinogradska
1. 2007. - malca vidjela 5 min poslje poroda i onda tek ujutro u pola 6 i to ga donjeli na moj zahtjev da je bar kod mene iako ne smijem dojiti (zbog temp nakon poroda)
Makon 24 sata smijem dojiti al on već naučio na bočicu, prazna cica ga samo živcirala pa je vrištao 20-30 min i tek onda primio cicu...srećom kad smo došli doma ko da ništta niije bilo..cicao je dosta tj često i dugo al je dobio 5 kg u prva 3 mj
2. 2010. - poslje poroda kontakt koža na kožu,cicanje od sat i 15 dok nije sam zaspao i pustio cicu, u sobi cicao 10-40 min, spavao 2-3 sata..i
Znam da je OT, ali moram da kažem: blago li se svima vama koje ste od početka bile sa svojom bebom!
je, prekrasno je to iskustvo, neusporedivo s deset dana petrove i dovođenja hrpe malih strucica na kolicima.
u ri me je dodatno odusevilo sto je sestra, nakon inicijalnog pregleda dovela f i dala mi ju direktno u ruke na moj krevet, nitko se nije bunio sto je stalno u mom krevetu, u buksici je bila samo dok sam ja na WC-u.
IvanaR,ja sam zato i rodila svo troje u Gradskoj,jer je to tamo moguce i lepo organizovano,ali ipak,daleko od savrsenog(ako takvo sta uopste postoji kod nas).
Mnoge su me prijateljice nagovarale da to ne radim,jer mi treba odmora,a s bebom cu ionako biti kod kuce....
Medjutim,ti prvi trenutci su neprocenjivi
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
