Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 54

Tema: Crna Gora (+ skok u Albaniju): korisne informacije su uvijek dobro došle!

Hybrid View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #1
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno Crna Gora (+ skok u Albaniju): korisne informacije su uvijek dobro došle!

    kako sad stvari stoje, za onaj praznični tjedan krajem lipnja ćemo obiteljski skoknuti do Crne Gore, a možda (tj. vjerojatno) ćemo napraviti i mali usputni iskorak u Albaniju.

    U CG sam dosad bio dvaput, oba puta vrlo kratko i dosta davno (80-tih), popeo se na planinu Orjen iz Herceg-Novoga i prešao CG vlakom iz Srbije onom fantastičnom prugom za Podgoricu (tada još Titograd) do Bara, pa busom za Dubrovnik.

    Sada nam je grubi plan ovakav:
    - autom preko Dubrovnika do Boke Kotorske, spavanje u nekom apartmanu oko Kotora, cca 2 dna za zabavu i razgledavanje tamo (obavezno izlet do Cetinja, vrha Lovćena sa Njegoševim mauzolejom, starog kamenog Mosta Crnojevića!).
    - Zatim cca 2-3 dana spavanje negdje u Ulcinju uz razgledavanje starog Bara, Ulcinjskih pješčanih plaža , Skadarskog jezera te vjerojatno skoka u Albaniju, da li samo do Skadra ili možda i do Tirane.
    - zatim cca 2 dana u sjevernoj CG (jedan dan busom do Kolašina pa nazad vlakom najspektakularniji dio uz kanjon Morače za Podgoricu), još nije jasn da li preko Nikšića i Šavnika do Žabljaka (na Durmitor ćemo sigurno jedan drugi put potrošiti više vremena) ili preko Kolašina uz odmor uz Biogradsko jezero.
    Povratak preko Užica (tvrđava), Valjeva, Šapca (tvrđava) i autuputem nazad.

    Koliko vidim, smještaj za 50 EUR/danu za cijelu obitelj ne bi trebao biti problem naći ma licu mjesta. Preporučen nam je restoran "Troja" u Tuzima kod Podgorice, svi koji su bili tamo kuju ga u zvijezde.

    Ima li netko od vas za preporučiti nešto posebno: mjesto za odsjesti, negdje ili nešto za pojesti, nešto za vidjeti, nešto što bi klincima bilo posebno interesantno (ako se dobro sjećam, nekad su zalazili pelikani na Skadarsko jezero, ima li neko mjesto gdje ih se može vidjeti?), neku drugu korisnu informaciju?

    (naravno, na kraju puta ćete dobiti putopis )

  2. #2

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    380

    Početno

    Super vam je tura! Predlog za restoran gde svakako vredi otici -"Konoba Catovica Mlini". Nalazi se izmedju Herceg Novog i Kotora, opste je poznato mesto pa se za put mozete raspitati na licu mesta.
    Ne znam koliko ste vremena planirali za povratak, ali obzirom da se vracate preko Uzica, svakako bih preporucila da posetite i Mecavnik, to je Kusturicino etno-selo, za decu(a i odrasle) vise nego zanimljivo, imas na internetu mnogo o tome.

  3. #3

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Super je sto cete ici dok jos nisu velike guzve na primorju.
    Ja bih savetovala da se ne kupate u Kotoru nikako (vec godinama je voda bakterioloski neispravna) vec na plazicama oko grada.
    Polfezna je super rekla za restoran Catovica Mlini, to je riblji restoran, odlican i po specijalitetima a i u predivnom ambijentu. Moj savet je da npr. iz Kotora krenete prema Perastu (obavezno videti) a onda dalje preko Risna do Morinja (zgodna plazica, reka se uliva u more) a na toj reci, u Morinju je restoran Catovica Mlini. Svakako odite i na Gospu od Skrpjela.
    Lovcen - ako jos uvek postoji restoran u mestu (selo sa 3-4 kuce) Ivanova korita - ne propustite jagnjetinu u njemu. Mi smo bili 2006. u septembru, restoran nije radio. Ja sam veliki zaljubljenik u Lovcen, MM tvrdi da je to penjanje "krivo" sto sam posle celu trudnocu morala da prelezim. Penjala sam se u 8. nedelji trudnoce
    Ulcinj nismo nikad posebno obilazili, Tvrdjava i plaze, Ada Bojana...
    Ako cete ici na Durmitor preko Niksica i Savnika, obavezno napunite rezervoar u Niksicu. Mi smo krenuli sa manje od pola, onda su bili neki radovi na putu, puno smo zaobilazili i jedva dosli do Savnika - a tamo pumpa ne radi. Jedva smo nasli nekog ko zna nekog ko zna nekog da nam otvori pumpu
    Durmitor (Zabljak) je prica za sebe i tu stvarno treba uzeti bar 5 dana da bi se dozivelo. Nekada je postojlo "vojno odmaraliste" (koje su mogli koristiti i civili), preslatki drveni bungalovi u sred sume. Oni su bili najblize Crnom jezeru. To je posle prodato, a da li je sad obnovljeno, ne znam.... Temperatura na Zabljaku uvece zna da padne ispod 10 stepeni.

    Ako se vracate preko Uzica, je bih preporucila Sargansku osmicu (predivan krajolik), pre nego Mecavnik (ne volim Kustu pa to ti je), mada to je sve blizu. Voznja vozicem traje oko 2.5h sa pauzama za slikanje i razgledanje na nekim stanicama voza.

  4. #4

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    E da, sto se tice smestaja, na ovom sajtu smo dva puta nasli neki smestaj:
    http://www.turizamcg.com/index.php
    i oba puta je bio stvarno OK, bas onako kako je i navedeno.

  5. #5
    ardnas avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    790

    Početno

    Povratak preko Užica (tvrđava), Valjeva, Šapca (tvrđava) i autuputem nazad

    ovo baš ne preporučam...
    Bolje se zadržite u Boki Kotorskoj, govorim iz osobnog iskustva.
    Sritan put.

  6. #6

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    380

    Početno

    Vissnja, ni ja ga ne volim, ali tamo je prelepo

  7. #7

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    11,132

    Početno

    Citiraj tatek prvotno napisa Vidi poruku
    još nije jasn da li preko Nikšića i Šavnika do Žabljaka (na Durmitor ćemo sigurno jedan drugi put potrošiti više vremena) ili preko Kolašina uz odmor uz Biogradsko jezero.
    Cesta od Nikšića preko Šavnika do Žabljaka je prije 8 godina bila beskonačna! Nijedna vožnja mi nikad nije tako dugo trajala. Vijugava, uzbrdica, pejzaž manje-više jednoličan (do samog Žabljaka), nema naselja (osim Šavnika), nema detalja na putu (osim krava koje smo morali obilaziti i jednog brkatog lokalca kojeg smo pokupili usput i povezli do Šavnika)...
    Inače mi nije zlo u vožnji, ali pred Žabljakom mi je želudac bio u nosu.
    Raspitaj se ti ipak kakva je ova druga cesta

  8. #8
    NanoiBeba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,643

    Početno

    a ja čim se sjetim ceste prema Cetinju- horor. Same serpentine i provalije- nisam skužila jel već netko napisao- ali inženjer koju ju je projektirao se zaljubio u crenogorsku princezu Milenu i cestom ispisao njeno ime. Cetinje je predivno- baš ste dobru turu odabrali

  9. #9
    meda avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,599

    Početno

    Citiraj NanoiBeba prvotno napisa Vidi poruku
    a ja čim se sjetim ceste prema Cetinju- horor. Same serpentine i provalije-
    xxx

  10. #10
    Elly avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    5,052

    Početno

    Cini mi se savrseno, dodala bih jos Petrovac na moru (prekrasne plaze!), i naravno Sveti Stefan - jest da je komercijalan, ali je ipak presladak

  11. #11

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Dosta je radjen taj put prema cetinju, mislim onaj od Budve i od Podgorice. Prosirili su ga gde god su mogli, ali ipak je to put preko planine. Kao i onaj od Niksica od Zabljaka. Neuporedivo je bolji onaj drugi put na Zabljak, preko Pljevlje (ili Pljevalja ?!), ali ovaj preko Savnika ima svojih drazi.

  12. #12
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Hvala vam svima na informacijama, samo nastavite tko još ima nešto za dodati!

  13. #13
    ivananeda avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2007
    Lokacija
    PARACIN,srbija
    Postovi
    292

    Početno

    A ako vec idete preko Uzica, nije lose ostati par dana na Zlatiboru, Zlatibor Sirogojno pa cak i Kustino selo. Dobrodosli u Srbiju

  14. #14

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    243

    Početno

    Kod prelaska granice se plaća 10 eura za auto - nešto kao ekološka pristojba, pa to treba dodati u računicu troškova putovanja ( a kod prelaska albanske granice 1 euro po osobi, ali to je informacija s prelaska makedonsko-albanske granice autobusom). U Herceg-Novom ima također tvrđava. Ručali smo jako dobro i povoljno u restoranu koji su nam tamo domaći preporučili, na Šetalištu 5 Danica, a imena restorana se ne sjećam.

  15. #15

    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Lokacija
    zg
    Postovi
    262

    Početno

    Iz kotora imate brodic za gospu od Skrpjela, a iz Tivta cjelodnevne ture po zaljevu, do prevlake( Mamule)- tu Je more divno, ima spilja u koje se ulazi brodom... Inace super turu pmaniras! Savjet- vozi po ogranicenjima, cak I 5 km brze kaznjavaju

  16. #16
    Ria avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Lokacija
    Srcem na jugu!
    Postovi
    669

    Početno

    Ja čitam i pratim. Idemo isto kad i vi, s tim da ja idem kod bake, upoznat mrvu napokon s prabakom i rođacima...bit ćemo stacionirani u Podgorici i Nikšiću, koji dan u Kolašinu, ali ćemo obilazit okolo....zato pratim i patim.

  17. #17

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Sad sam sa MMom evocirala uspomene:
    Pomorski muzej u Kotoru
    Njegoseva kuca na Cetinju
    Dve (po meni) najlepse plaze: Przno i Lucice

  18. #18
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Citiraj vissnja prvotno napisa Vidi poruku
    Dve (po meni) najlepse plaze: Przno i Lucice
    Gdje su Przno i Lučice?

  19. #19

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Przno je izmedju Milocera i Svetog Stefana (sad sam kucala u Google map, oznacena je) a Lucice su u Petrovcu na moru, ima po gradu putokazi za Lucice. (vidi se da sam ljubitelj cg primorja )

    I naravno lep provod vam zelim.

  20. #20

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    380

    Početno

    Za kupanje preporucujem i Miriste. Mi smo isli camcem ali mislim da se i kolima moze doci, mozda vissnja zna.

  21. #21
    Sandee avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Lokacija
    tu & tamo
    Postovi
    446

    Početno

    2007. smo MM i ja radili veliku balkansku turu autom (Beograd, Skopje, Ohrid, cijela Albanija i preko Crne Gore doma) - kroz Crnu Goru smo samo prosli, tako da nemam neku preporuku glede toga, ali sto se Albanije tice, sjeverni dio je apsolutno najruzniji i ne znam koliko vam se isplati ici tamo - Skadar, Drac, pa i Tirana su fakat najgori dijelovi Albanije. Skadar je naprosto jeziv, jezero je odvratna prljava mocvara, a grad je kao neki lokalitet iz 'Mad Maxa', malo izvan Draca ima lijepih pjescanih plaza, sam Drac je onak, velika tranzitna zona, a Tiranu je ok pogledati ako je usput, sad bas samo zbog nje ici tamo, i nije neki dozivljaj. Centar je fora za vidjeti, ali sve izvan nije vrijedno gledanja.
    Najljepsi su dijelovi krajnji jug (Butrint, Saranda, Gjirokaster...), i 'magistrala' uz more te neki gradovi na putu od Ohrida prema albanskom jugu, ali to vam je totalno izvan ruke.
    Ono sto je najgore je infrastruktura - juznoamericke 'ceste smrti' su luk i voda prema albanskima, Albanija ima najvecu stopu stradavanja u prometnim nesrecama u Europi.
    Inace, ima dosta nekakvih poluprivatnih prijevoznika koji stalno ordiniraju cestama: to su zapravo kombiji na kojima nekad pise gdje voze (ono, kartonski natpis, rukom pisano), a nekad ne - dovoljno je stati uz cestu, pokupe te i iskrcaju najblize tocki gdje ides, a onda dalje hvatas drugi takav prijevoz, sto je dosta jeftino i prakticno.
    Da sam na vasem mjestu, totalno bih izbacila Albaniju iz ovo aranzmana - kad smo presli granicu i dosli u Crnu Goru, mislili smo da smo u New Yorku: ja bih se nekako vise orijentirala na crnogorske ljepote...

  22. #22

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    Miriste kod Zanjica? Ako na to mislis, malo im je daleko, povece je skretanje sa puta. Mozda ako neki brodic vozi, ali kopnom i kolima put je.... pa, meni lep, kroz maslinjake i divljinu, ali mora se voziti preko cele Lustice, put nije oznacen, lako se zaluta.....

  23. #23

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    380

    Početno

    Da, uvala posle Zanjica(gledano iz HN). Pretpostavila sam da je kopnom nezgodan put jer je okolo divljina, mi smo imali camac pa zato ne znam. U sezoni voze brodici iz Herceg Novog tamo, ne verujem da se plovi duze od 20ak minuta. Meni je tamo za kupanje najlepse.

  24. #24
    a72 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    1,519

    Početno

    tatek, kad vec obilazite taj dio mislim da bi vam bilo zanimljivo napraviti malu turu brodom po Skadarskom jezeru brodom restorana "Plavnica " , jedino tako cete vidjeti neke predjele jezera,naravno i pelikane itd...
    MM i ja smo bili ,odusevili se , voznja brodom traje 4 sata, mislim da smo imali ukljucen i rucak, ali nisam sigurna (nismo bili gladni pa nismo jeli) i cijena je bila 10eur po osobi, za djecu ne znam jer nasa cura nije isla sa nama tada. Jedino sto moras unaprijed rezervisati voznju , stalno je zauzet pogotovo sad kad je sezona.
    Pogledaj ovdje ili proguglaj Plavnica da vidis slike itd. Nalazi se prije Pg iz pravca mora.

  25. #25
    a72 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    1,519

    Početno

    I jos ovo, kad cete vec posjetiti "Troju" (cuvenu po janjecem pecenju ) onda bi bilo lijepo da na putu ka Pg svratite i na vodopad rijeke Cijevne, dok ga jos ima jer ljeti obicno presusi. To vam je usput, nekih 15-ak min od Tuzi prema Pg, prilaz sa glavne ceste je onako, malo uzak i krivudav ali nije ni strasno, nekih jos 10-ak minuta. Na samom vodopadu imate i restoran, pa jedan rucak mozete i tu isplanirati, cijene su ok.
    Htjela sam ti preporuciti i Rijeku Crnojevica i Virpazar, ali sad vidim da to i spada u vasu turu. Spustanje ka mjestascu R.Crnojevica je krivudavim i losim putem, ali su zato prizori nevjerovatni...tamo je vrijeme stalo,mir ,tisina , kao da sanjate...
    Na sjeveru CG,uz Biogradsku Goru, postoje i etno sela i sve sto uz to ide, ali ne znam koliko imate vremena za sve to.
    Ovako kako opisujes to bi trebao biti jedan bas dobro osmisljen odmor

  26. #26
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    a72, hvala ti na prijedlozima, ovo za vožnju po Skadarskom jezeru je super prijedlog, nisam znao za tu mogućnost!
    Ako se sjetiš još nečega, samo naprijed!

    A propos Albanije (nije se još nitko javio tko je tamo bio ), ima zanimljiva tema na Forum.hr:
    http://www.forum.hr/showthread.php?t=156753 (zanemarite pokoji post primitivaca sa predrasudama i koncentrirajte se na zanimljive priče ljudi koji su tamo zaista bili)
    te putopis na zeljeznice.net
    http://www.zeljeznice.net/forum/view...t=6608&start=0 (iscrpna priča sa puno fotki jednog od trojice mladih ljubitelja željeznica koji su posjetili Albaniju pred godinu i pol)

  27. #27
    lukava puščica avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    524

    Početno

    dečki su ti na forumu sve napisali. albanija je malo otužna, hr je prema njima amerika. ja sam ušla onom cestom koja prati CG obalu, nakon Ulcinja. zamlja je puna bunkera, bili su ljuti nešto na granici a ja ne razumijem jezik, skadar je totalno smiješan i katastrofalno jadan, prije ulaza u grad je simpa drveni most, nakon njega grad je lijevo a desno je nekakav dobar restoran di su nas vodili jesti. zemlja je prilično nezanimljiva,, ceste prejadne, spavali smo u draču, posjetili još tiranu koja je kao sređena a u biti jadna, u samom centru raskopane ceste s gomilama neodvezene šute. sjećam se da sam u nekom neboderu naručila nescafe koji sam dobila u onoj šalici kao u zagrebu al je to bila neka kava 20x jača od našeg nescafea. ljudi su bili ljubazni, nisu nam govorili o nikakvim razbojstvima ni sl. prema turistima, premda de facto turista baš i nema.

  28. #28
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    lukava puščice, da, znam da je Albanija u tom nekom razvojnom stadiju još uvijek dosta iza nas ... ali ja to ne bih nazvao jadnim. OK, ljudi su siromašniji, gradovi manje uređeni, ceste lošije ... ali, nekako mi riječ "jadan" tu ne pristaje - "siromašan" ili "nerazvijen" da.
    Odnosno, ono što možda zaista jest jadno je vjerojatno činjenica da su gradovi podosta prekrivena smećem, izgleda da je kultura odlaganja otpada na za to predviđena mjesta iz nekog razvoja ne baš razvijena ...

    ... uglavnom, idemo tamo vidjeti nešto novo i nepoznato i vjerujem da nas siromaštvo te zemlje neće spriječiti da u njoj pronađemo zanimljive stvari i ljude (koliko nam to već bude bilo moguće u taj dan ili eventualno dva koliko smo u mogućnosti sada odvojiti za poslet Albaniji).

  29. #29
    a72 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    1,519

    Početno

    tatek, ja vam zelim sretan put i obavezno neke fotke kad se vratite !

  30. #30
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Hvala ti, a72!
    O da, putopis i fotke se podrazumijevaju!
    Posljednje uređivanje od tatek : 01.06.2010. at 12:10

  31. #31

    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Podgorica
    Postovi
    16

    Početno

    Kao CG rezident, samo mogu da potvrdim sve sto je receno i preporuceno, i ono sto je savjetovano da se ne radi:

    za Zabljak preko Niksica - Kolasin, Mojkovac, Djurdjevica Tara, je mnogo mnogo bolja varijanta, i ukljucuje susret sa spektakkularnim mostom, i mnostvo mjesta na kojima se moze prici rijeci Tari, jos uvijek najcistijoj koju imamo.

    Tura Skadarskim jezerom, svakako, s tim sto bih ja isla ili iz Virpazara, ili restorana Jezero (10-tak km od Virpazara prema Pg) - sa desne strane puta, na samoj obali jezera, tu je i vinski podrum Plantaza i Centar za posjetioce nacionalnog parka Skadarsko jezero, bice zanimljivo djeci . http://www.plantaze.co.me/novisajt/en/restorani.htm - ovdje je kontakt restorana! U Virpazaru ima predivna konoba Badanj, i to moze biti odlicno mjesto za rucak!!!

    ako vam dozvoljava vrijeme boravka u Boki, onda svakako podjite do pomenutih Zanjica, Mirista, Rosa, idu brodici iz HN, i prije se kupajte tamo nego bilo gdje u zalivu! Za Gospu od Skrpjela, najbolje je ici sa Perastanskog mola. Perast takodje nemojte zaobici! A ni Budvu, iako je opste mjesto, van sezone je lijepa, topla, i nikad pusta!

    Za Sveti Stefan, to ce biti obilazak u pravom smislu te rijeci. Otkako je privatizovan, zatvoren je! Cijela ta oblast je predivna, a polako se pretvara u veliki private property, pa vrijedi prosetati Milocerskom sumom, pomenutim Prznom i obalskim dijelo ispred Sv Stefana. Za slikanje dovoljno!

    Srecan putic i lijep boravak!

  32. #32
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Passing by, hvala ti na tvojim informacijama!
    Upravo pokušavam surfajući saznati kakve su cijene smještaja oko Boke!

  33. #33
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Dragi znatiželjnici,

    evo nas već kod kuće, stvari još nismo do kraja ni raspakirali pa za sada samo par riječi!

    Cijelo putovanje je bilo super, ruta je bila
    ZAgreb-Vrgorac-Dubrovnik-Kotor (izleti u Budvu, Tivat)-Lovćen-Cetinje-Rijeka Crnojevića-Virpazar-Ulcinj (izlet u Bar)-Skadar-Podgorica-Kolašin-Užice-valjevo-Šabac-Zagreb

    Highlights:
    Vrgorac: prekrasan park u centru mjesta, vrlo zanimljiva utvrda, burek i pivo u spomenutom parku!
    Dubrovnik: šetnja po zidinama, zna se!
    Kotor: smještaj u privatnoj kući, stari grad, uspon na vrh zidina
    Budva: šetnja po zidinam starog grada, kupanje na plaži kamenovo nekoliko km na jug
    Cetinje: vožnja starom cestom iz Kotora, pršuta i sir iz Njeguša, zanimljiv grad
    Rijeka Crnojevića: vožnja čamcem po rijeci
    Virpazar: avanturistička vožnja iz Rijeke Crnojevića, neobična atmosfera mjesta
    Ulcinj: šetnja po plaži na Adi, neobična multikulturalna atmosfera mjesta
    Skadar: definitivno highlight putovanja - mjesto na pola puta između Evrope i Azije, ljubazni i zanimljivi ljudi, lijepa utvrda Rozhava, živopisna tržnica
    Podgorica-Kolašin: zanimljivo putovnje i vlakom i cestom
    Kolašin: zanimljive kućice u kojiam smo spavali
    Užice: dobar roštilj na tržnici

    Detaljan opis i izbor fotki (tko će sad izabrati najbolje od 2000+ snimljenih??? ) za nekoliko dana!

  34. #34
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Noć je prespavana, odmorili smo se od dugačke vožnje nazad, sređuju se dojmovi ... i ukupni dojam je da je putovanje bilo vrlo lijepo, krcato događanjima, zanimljivostima, interesantnim susretima sa ljudima.
    No, prije nego što za 2-3 dana napišem "putni izvještaj" rado bih se osvrnuo na ono što si napisala ti, Sandee. Naime, mene uopće nije smetala kaotična atmosfera u Albaniji - dapače, to mi je bio razlog za posjetiti ju!

    ZNam da svatko ima neki svoj razlog za putovanja: netko voli potpuno opuštanje, netko voli avanturu, netko voli komfor ... Svaki od tih razlog je ok, jer znamo onu narodnu "koliko ljudi, toliko ćudi" i "o ukusima se ne raspravlja" - dakle, svatko ima svoje viđenje neke zemlje, grada i svoj razlog za posjetu. Ono što ja volim na putovanjima je vidjeti nešto različito od onog što imam kod kuće i što poznajem: dakle, nije mi rajc vidjeti još jednu ulickanu pješačku zonu u centru grada kakvu sad valjda ima skoro svaki grad u Evropi i šire (ima ju i Skadar, jedva da se razlikuje od recimo KOprivničke, Celjske, Zeničke, Šabačke, one u Bruck/mur ili u JIhlavi ...), ali mi je osobit gušt posjetiti tržnicu kakvu se sa ove strane Bospora i Dardanela teško još igdje može vidjeti.
    Naravno da kaos na ulicama ne pridonosi ležernom šetanju gradom, ali nadasve živopisan i ZANIMLJIV, a meni osobno (i ostatku obitelji) je to glavna stvar. U Skadru se može pojesti i (kršitelj koda) sladoled, ali smo mi radije pojeli neki njihov "Eta" jer nas zanimaju njihove specifične stvari, (kršitelj koda) sladoled možemo pojesti bilo gdje drugdje. Kontrasti u gradu i okolici su veliki: neke ceste izgledaju kao naše, a neke su rupa do rupe - pješački dio grada je ulickan do kraja, a tržnica je kaotična, sa komadima mesa koji vise na štandovima bez hlađenja, "kumicama" koje sjede na podu sa robom i ribama izloženim na kartonskim kutijama na pločniku. I bilo nam je izuzetno zanimljivo kupit pecivo u lokalnoj pekari,i sjest na ogradicu uz cestu i gledati kako se odvija život oko nas. Dok smo jeli sladoled sjeli smo na stepenice ispred auto škole pa je vlasnik izašao van i započeo razgovor i bilo je vrlo zanimljivo, isto kao i sa prodavačem sladoleda na Budvanskoj tržnici ili čovjekom koji prodaje karte u Njegoševu mauzoleju.

  35. #35
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Evo napokon i izvještaja sa naše prošlotjedne crnogorske turneje (sa kratkim skokovima u Albaniju i Srbiju), potrajalo je neko vrijeme dok sam sve ovo napisao, no želio sam vam što detaljnije prenijeti naše doživljaje sa ovog vrlo "koncentriranog" putovanja tokom kojeg smo vidjeli mnogo zanimljivosti!

    Oprostite na neurednom tekstu i čudnim izmjenama fontova, u mom fajlu u kojem sam to sve napisao je sve lijepo i usklađeno, ali kopiranjem u post se "rasturi" ... cijela priča je razlomljena u dijelove, jer forum ne dopušta više tako duge postove)

    Odabrane fotke (od kupunog broja od preko 1400 fotki) možete pogledati na http://picasaweb.google.hr/vanja1903/CrnaGora#

    Želim vam svima ugodno čitanje i još ugodnije ljetne praznike koji vam se neumitno približavaju!

  36. #36
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Nedjelja, 20.06.2010. Kotor-Budva-Kotor

    Nakon dugačke vožnje godilo je izležavanje u udobnim krevetima, a dokolici je pridonio i pogled kroz prozor: činilo se da se ostvaruje prognoza koja je nagovještavala kišu. Obližnja brda su bila u oblacima koji su velikom brzinom mijenjali pozicije i nijanse bijeloga, sivoga i crnoga, a povremeno su se čuli i udaljeni gromovi. No, kako kiša nije počinjala, a nas je vukla znatiželja da čim prije vidimo stari grad Kotor krenusmo u obilazak. Radi kiše smo krenuli autom i parkirali nadomak zidina (1 EUR/satu), porazgovarali sa ženom na informacijskom štandu kod glavnih vrata i nabavili kartu grada i zatim se otisnuli u istraživanje ...

    Grad je vrlo lijep i na izvjestan na
    čin funkcionira na način suprotan Dubrovniku: dok Dubrovnik svojim skladom i snagom zidina dominira okolicom, Kotorski grad je stopljen sa visokim i strmim brdom iza njega, doima se kao njen dio koji se pruža ka moru. Sam grad nije pretjerano "turistiziran, uz poneki uobičajeno turistički lokal vidi se da se u gradu i nadalje živi i da nije sve podređeno turizmu. Turisti su većinom bili rusi, prepoznavalo ih se nadaleko, i po odjeći i po skupim foto aparatima i mnogo fotkanja, no bilo je i posjetioca sa drugih strana svijeta. Svugdje gdje smo ušli dočekivali su nas pozdravima na ruskome, a kad su čuli "domaći" jezik odreda su govorili kako im je drago da vide i nekoga iz obližnjih krajeva.

    Kako je vrijeme i dalje izgledalo
    šuć-muć teška srca smo se odlučili ne penjati se taj dan na gradske zidine koje djeluju vrlo impresivno (i fenomenalno su osvijetljene noću) nego se vratismo do auta i, vidjevši svijetle oblake u smjeru mora, krenusmo ka Budvi. To je bio dobar potez: do Budve je cestom kroz tunel potrebno tek cca 25 minuta vožnje i tamo nas je dočekalo jarko sunce i ljetna atmosfera. Ono što nas je dočekalo nespremne je bio "ruski udar": barem trećina usputnih reklama i panoa je bila na ruskom jeziku. Po dolasku u sam grad dočekao nas je prizor velikog gradilišta - pored centralnog parkirališta (60 centi/satu), na odličnoj lokaciji u blizini mora se dovršava trgovačko-stambeni centar na kojem je visjela velika reklama na ruskom jeziku, na suprotnom brijegu je napola dovršeno naselje za koje smo kasnije čuli da se također prodaje rusima. Za šetnje prema obali popričali smo sa sladoledarom, razgovorljivim crnogorcem iz Morine, koji je rekao da sve vrvi od rusa: imaju svoj TV program, lokalne novine, razrede u školi ... i da tu dolaze kako bogataši u potrazi za mirom (i valjda azilom od ruske mafije ;o) ) tako i obični ljudi.

    Osim tog "ruskog udara" nespremne nas je do
    čekala i gradska vreva - već smo zaboravili kako to izgleda u priobalnim mjestima kad je turističko doba. No, uz malo njuškanja i iskustva (uvijek se isplati prošetati se oko tržnice!) brzo smo pronašli prikladan lokal za ručak - kafanu "Oranž". Dnevni meni je bio 3 EUR (uz juhu 3,5), vrtni dio u hladu, Nikšićko pivo dobro ohlađeno ... i život je odmah ljepši! ;o)

    Nakon ru
    čka i odmora klincima je postalo dosadno (čitaj: žicali su sladoled) pa smo krenuli ka staroj jezgri. Put nas je vodio ugodnim šetalištem podno starih borova načičkanim turističkim sadržajima svake moguće vrste pa smo tamo sreli i već spomenutog prodavača sladoleda uz Ledo (ovdje poznatog pod imenom njihove srpske firme "Frikom") škrinju.

    Nakon slatka
    ča smo došli i do starog grada kojeg nazivaju "malim Dubrovnikom". Ima tu nekog smisla: stara Budva je puno manja i manje impresivna, no definitivno ima duha i dobre vibracije, lijepe vrtove i živahne lokale. Tu je i obnovljena citadela (plaća se ulaz: 2 EUR) u kojoj je stara biblioteka sa deeebeeelo tapeciranim foteljama kao stvorenim za odmor, kulom sa lijepim pogledom i dobrim WC-om i sve troje smo obilato iskoristili. Nakon toga smo si priuštili obilazak zidina (besplatno) sa kojih se najbolje može vidjeti mnoštvo dobro održavanih vrtova (moj omiljeni motiv) ... nismo požalili obilazak.

    Po odlasku iz Budve smo se za
    željeli kupanja (klinci pogotovo) i htjeli smo poslušati savjet dobiven preko jednog foruma na kojem su nas uputili ka plaži Pržno koja se nalazi desetak km južno od Budve. Mjesto Pržno smo našli, no gdje je tu plaža? Pitali smo lokalce i poslali su nas na pomalo zaraštenu betonsku stazu koja je vodila ka obali i na kraju smo stigli na sasvim solidnu plažu sa krupnim šarenim pijeskom na kojoj se kupalo samo lokalno stanovništvo - mislim da smo bili jedini ne-crnogorci na plaži. Kupanje je bilo ok, godilo nam je, klinci su se iživljavali kopanjem u pijesku, a mi odmaranjem ... i tek naknadno smo saznali da smo se u stvari kupali na plaži Kamenovo, a da se plaža Pržno (zvana još i "Kraljičina plaža", jer je to bila omiljena plaža jedne od kraljica) nalazi 2-3 km dalje, između Miločera i Svetog Stefana. Htjeli smo pogledati i ta famozna mjesta, no kako cijelo to područje nalikuje na poluprivatni park, s minimalnim mogućnostima parkiranja, u Sveti Stefan (sada privatiziran) nije moguće ući, a i mi smo bili umorni onda smo se povukli ka Kotoru i našem apartmanu. Nakon večere smo željeli baciti još koji pogled i na grad noću, no par minuta nakon odlaska je počela kiša pa smo se vratili nazad ... a kiša je padala, sve jača i jača ...

  37. #37
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Ponedjeljak, 21.06.2010. Kotor-zidine Kotora-Tivat-Kotor

    ... i tako je padala čitavu noć i prije podne. Čas pljuskom, čas slabije, tu i tamo uz munje i gormove koji su tresli čitavu zgradu i odjekivali od susjednih brda.
    Izle
    žavali smo se u apartmanu, čitali, gledali TV program na mamutskom prijemniku, a ja sam skoknuo i do obližnje samoposluge u kojoj sam zatekao Jugoslaviju u malom. Roba stiže iz čitave regije, a najviše smo, čini se, zastupljeni baš mi, hrvati. Ima tu svašta od naše robe, od mlijeka do čokolade, našli smo čak i sms masline (odmah uzeo dvije staklenke!), ima dosta i slovenske robe, neočekivano malo srpske i tek ponešto makedonske (po neočekivano visokim cijenama!)
    Nakon ru
    čka je kiša ipak stala i između oblaka pojavilo se sunce - brzo smo se spremili i pojurili ka Kotorskim zidinama (ulaz: 2 EUR)!

    Taj uspon uz stare bedeme do vr
    šne kule koja se nalazi na cca 250 m nadmorske visine je bio još jedan highlight izleta - kako zbog samih vidika na grad i čitav zaljev i planine oko njega (takve vidike je teško opisati riječima, pogledajte fotke!), tako i zbog samih zidina koje su vrlo impresivne, raznolike, a kao dodatak, dobro pristupačne zahvaljujući mnoštvu kamenih stepenica koje olakšavaju uspon i silazak. Sunce je izmamilo podosta posjetilaca na zidine, uz dobro opremljene bilo je i mnoštvo onih koji su bili odjeveni i obuveni kao za odlazak na plažu što baš i nije bilo najprimjerenije za tako strme uspone (opet su u toj nemarnosti prednjačili ruski turisti) ... no, po dolasku na vršnu tvrđavu uočili smo kako se iz pravca Orjena valjaju prema nama crni oblaci. Bilo nam je žao što ne možemo na vrhu ostati duže, no sama pomisao na tutnjanje gromova (koje smo slušali iz daljine) i pljusak na toj strmoj padini nam je davala krila i spustili smo se sa zidina u grad u nevjerojatnih 15-tak minuta. Usput smo sretali mnoštvo ljudi koji su oblacima usprkos kretali ka vrhu, neki čak i sa malim bebicama u ruksacima ... ne znam kako su se oni proveli - iako kiša nije počela odmah po spuštanju, nakon 20-tak minuta su ipak krenule prve kapi, a nakon toga je slijedio i pljusak.

    A mi smo pljusak do
    čekali u autu, krenuli smo opet ka otvorenijem moru nadajući se da će tamo biti ljepše, u posjet Tivtu. Iskreno, Tivat je možda bio i najveće razočaranje izleta - nije da smo od njega očekivali nešto specijalno, no nadali smo se ipak kakvoj poviejsnoj građevini, zanimljivoj obali ... Posjetili smo gradski park koji jest velik i dosta sjenovit (što nam uz sitnu kišicu nije puno značilo), no i pomalo monoton, centar mjesta je mješavina modernih zgrada i kafića ... pojeli smo sladoled i vratili se u apartman kako bismo se odmorili za prethodne dane.

  38. #38
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Utorak, 22.06.2010.: Kotor-Lovćen-Cetinje-Rijeka Crnojevića-Virpazar-Ulcinj

    Jutro je svanulo ponovo oki
    ćeno sivim oblacima, no ipak uz pokoji prozorčić bjeline ... i što sad? Obavezno smo htjeli doživjeti Lovćen i Cetinje u lijepom svjetlu, a ne za pljuska i bez mogućnosti uživanja u pogledima ... no, htjeli bismo sačuvati i bar pola dana za ulcinjske plaže, pola dana za Skadar, pa zatim i za prugu iznad kanjona Morače.
    Vremena nemamo napretek ... na
    žalost.

    Odluka je pala - kre
    ćemo. Pakiramo se, pozdravljamo se sa apartmanom koji nam je bio odlična baza i nudio nam toplinu i komfor za ova tri dana, pozdravljamo se i sa gazdaricom, pozdravljamo i Kotor na koji smo se već navikli - vrijeme je za nešto novo, uzbuđen sam pri pomisli na vožnju starom brdskom cestom ka Cetinju. I ona je klasificirana kao magistralna, a što će u stvari biti, vidjet ću uskoro!

    Po
    četak obećava - širok kolnik, ugodne serpentine (prolazimo famozno "M" iscrtano zavojima - navodno je to posveta zaljubljenog graditelja koji se zagledao u crnogorsku princezu Milenu i posvetio joj tu cestu), pogledi svakim zavojem sve širi ... I onda ooops, široka cesta na prijevoju silazi dolje ka Budvi, a putokaz za Cetinje pokazuje na uzanu cestu pokrivenu šljunkom ... o da, ipak će biti avanture!

    Nastavak je ipak bio manje avanturisti
    čki: onaj nanos šljunka je nastao zbog obilne kiše, a cesta je u stvari vrlo solidno asfaltirana ... ali i uska. No, prometa je bilo malo, a daleki pogledi i opći ugođaj ceste kakvima se vozilo prije 50 i više godina su bili najvažniji. Meni osobno je to bio još jedan od vrhunaca putovanja!
    Zavoj do zavoja penjemo se sve vi
    še, fasciniraju me uredne serpentine, kamene ograde uz cestu, pogledi na Boku koji su kao iz aviona, svježi planinski zrak ... pravi užitak koji je teško riječima opisati!

    Nakon cca sat vremena vo
    žnje i mnogo stajanja za divljenje pogledima i fotkanje stižemo do prijevoja, pred nama je mali zaselak i talasasta zaravan - pejzaž liči pomalo na Liku. Uskoro se kod usamljene kuće odvaja uska cestica. Stajem i pitam čovjeka kuda vodi - za Lovćen, kaže on. Super, možemo napraviti krug, odavde gore, a na Cetinje dolje! Usput kupujem i kolut njeguškog sira za 10 EUR - fini je i slankast. Prije skretanja na Lovćen svraćamo još do obližnjeg sela Njeguši - poznato je po rodnoj kući Petra Petrovića Njegoša, ali i još više i po siru i pršuti (u Crnoj Gori je nominativ te riječi "pršuta"), centar sela krase nebrojene table koje zovu na kupnju.

    Vrać
    amo se na cestu ka Lovćenu, uska je i vijugava, ali bez puno rupa, a na jednom mjestu je i najimpresivniji pogled na Boku koji smo vidjeli, vjerujem da smo tad bili 1300 metara iznad nje. Uz cestu je mali štand, dečko prodaje sir, pršutu i med i gleda u dubinu brodove dalekozorom. Kaže da je tamo svaki dan od sredine proljeća, no slabo dolaze turisti.

    Nastavljamo dalje i nakon 20-tak minuta vo
    žnje dolazimo na glavnu cestu iz Cetinja po kojom smo ubrzo na parkiralištu ispod mauzoleja. Uz nas je tu još i grupica ruskih turista - cure su u suknjicama i japankama, a na 1600 metara je +10 i pirka vjetrić. Penjemo se stepenicama ka mauzoleju, dio puta je u tunelu, no tamo još jače puše. U mauzoleju je ipak bolje, no svejedno ne bih volio biti u koži momaka koji tamo prodaju karte svaki dan. Vidik je dijelom zastrt oblacima, no vidimo djelić Boke, dolinu sa Cetinjem, bezbrojna brda u okolici ... da je lijepi dan vidjeli bi i Durmitor i Albaniju, no ipak je sreća da ne pada kiša, treba biti zadovoljan dobivenim. Dečki sa ulaza nam posuđuju knjižicu sa podacima u mauzoleju, čitamo je na brzinu jer je hladno pa nazad jurimo ka toplom autu. Na odlasku Zrinka moli da ju pustimo da pipne snijeg uz cestu, ne pipka se snijeg tako često krajem lipnja! ;o)

    Koturamo se polako ka Cetinju zavojitom cestom i negdje na pola puta po
    čne neko kloparanje, dopire odozada ... stadoh, pogledah - prazna guma. Idešššš ... vadimo sve van kako bismo doprli do rezerve koja je na dnu gepeka. Stvari trpamo u kabinu za slučaj kiše ... i, naravno, kiša počinje, prvo kap po kap, a onda i pljusak. Klince smo potjerali pod krov obližnje vikendice, Daša vadi kišobran, a ja se bavim fizikalijama - jest da sam već mijenjao gumu nekoliko puta, no opet nisam rutiner. No, drž- ne daj, za 20-tak minuta je rezervna guma na pravom mjestu, tovarimo stvari nazad, zovemo klince kojima je već zima i idemo polako ka Cetinju. Prvi korak: tražimo vulkanizera. Našli smo ga, čekali da dovrši ručak, platili 3 EUR za popravak i onda se bolje volje uputili ka centru - bilo je već i nama vrijeme za ručak.
    Odmah pored parkinga (besplatnog) na
    đosmo lokal "Mala kužina". Ajd, idemo tamo, suho je i toplo. Oduševili smo se kad smo vidjeli da imaju i šopsku salatu, a izbor jela je bio pomalo egzotičan: Daša uzima gurmansku pljeskavicu, a ja punjene ćevape, Vedran pomfrit, a Zrinka gricka od nas. Ispostavilo se da su porcije bile gigantske i ja sam na kraju završio sa pojedenih tek pola mojih punjenih ćevapa ... ah, to je sigurno doza za kršne crnogorce, a ne mene, nejaka gradskog čovjeka. p

    Š
    etamo se glavnom gradskom ulicom oivičenom drvoredom lipa dok nam oblaci stoje nad glavama i tu i tamo pošalju koju kap. Na trgu je veselo - neki tip, kovač, kuje potkove i pjeva i pleše, izgleda kao Djed Mraz koji honorarno potkiva konje izvan Božićne sezone. Tip je maksimalno zabavan, pravi showman! Klinci odlučuju trošiti džeparac i kupuju si mala zvonca pa glume kravice ...

    U Cetinju je glavna atrakcija niz ambasada iz doba crnogorske samostalnosti - neke su vi
    še, a neke manje zanimljive, a meni osobno je najbolja francuska sa zgodnim ukrasima - sada je knjižnica.

    Lunjali smo jo
    š malo po mjestu, no svježina i tmurni oblaci su nas natjerali dalje ka Rijeci Crnojevića. Idemo strmo nizbrdo glavnom cestom ka Podgorici koja je cesta bez mane, no ubrzo smo opet na regionalnoj cestici (cestuljku) koja još strmije krivuda ka Rijeci Crnojevića. Stigli smo! Mjesto (nit gradić nit selo) je puno suprotnosti - prirodna ljepota je neporeciva, rijeka je bistra i zelena ... no, mjesto je izuzetno zapušteno i jedino na cijelome putu gdje smo osjetili dah nebrige i samoće. Prazni izlozi koji samuju već desetljećima, neodržavane stare zgrade, napuštena tvornica ... no, riječna obala je uredna, čuveni most je u dobrom stanju (kao i kafić uz njega), a susrećemo i jednog od vlasnika privezanih čamaca, pita nas hoćemo li se malo provesti. Nećkali smo se neko vrijeme, no rekoh onda, ajd, jednom smo ovdje, idemo. Pogodili smo se za pola sata vožnje i 15 EUR i ulazimo u čamac pa krećemo nizvodno. Susrećemo čaplje, plovimo malo sredinom rijeke pa malo kroz nasade lopoča i lokvanja, a naš lađar priča o boljim danima mjesta kad je bilo više stotina učenika u školi - sada ih je 26. Propala je i lokalna tvornica konzervirane ribe .. i, lađar, kao i još neki od naših sugovornika, smatra kako je u doba Jugoslavije sve bilo bolje.
    I, pola sata je pro
    šlo, Daša je uslikavala okolicu, ptice i biljke, klinci gledali uokolo, a ja uglavnom divanio sa domaćinom plovila.

    Nakon vo
    žnje nastavismo dalje "regionalnom cestom" za Virpazar. Čovjek nam je rekao da njemu koji poznaje cestu do tamo treba pola sata, no da će nama trebati 45 minuta - i nije se prevario. Ova je cesta bila vrhunac otkrivanja nepoznatih krajeva Crne Gore - bilo je prekrasnih pogleda na Skadarsko jezero, živopisnih zaselaka uz rub šume, lijepih pašnjaka, česti su bili označeni odvojci za planinarske staze (svaka im čast za brigu o tim stazama!) ... no, na žalost, ja se kao vozač nisam baš mogao usredotočiti na divote krajolika jer je cesta iziskivala dužnu pažnju: bila je uska i zavojita, često debelo zarasla u grmlje uz cestu sa ponekom rupom na iznenađujućim mjestima (rupom? rupetinom!) ... Bila je to nadasve zanimljiva vožnja, ali sam ipak (razumijete me, nadam se ;o) ) odahnuo kad smo stigli u Virpazar.

  39. #39
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    (nastavak utorka)

    Što reći o Virpazaru? To je mjestašce od dva dijela i mi smo vidjeli dio smješten uz jezero ... od kojeg se, na žalost, vidi samo kanal kojim dolaze i odlaze izletnički brodovi - sve ostalo je zaraslo u trsku. A taj dio Virpazara se sastoji od grupice kuća koje uokružuju simpatičan mali trgić sa parkom: tu je hotel, dva restorana, trgovina, pokoji kafić, česma iz koje pomalo curka voda, zanimljive klupice na kojima smo jeli breskve. Na žalost, došli smo 15 minuta nakon zatvaranja informacijskog ureda nacionalnog parka tako da smo se samo malo prošetali i nastavili put dalje.

    Nastavak je bio bez iznena
    đenja: glavnom cestom smo krenuli ka Baru, izabrali smo kraću varijantu kroz tunel (plaća se cestarina: 2,5 EUR), na tom dijelu je cesta već djelomično pripremljena za izradu autoputa i vozi se brže ... i za manje od pola sata bili smo već na morskoj strani planina. Od Bara do Ulcinja nam je trebalo još pola sata, već je bilo kasno i čeznuli smo za odmorom i mjestom u kojem ćemo provesti slijedeće dvije noći - taj smještaj nismo rezervirali, već smo se pouzdali da ćemo već nešto naći. I, smještaj zaista nije bio problem - krenuli smo cestom pored Ulcinja, ka Velikoj plaži ... i, ispostavilo se da je taj dio grada (u stvari predgrađa) albanska enklava. Uz cestu se pružao niz novosagrađenih kuća sa apartmanima za iznajmljivanje, uz njih su bile pekare, dućani ili restorani (jelovnici pretežno na albanskom), automobili gostiju su odvali da je većina stigla s Kosova ... Postavilo se pitanje: kako odabrati? Moja je teorija bila da je bolje uzeti sobu koju oglašava neki starčić nego mlađarija ... i, taman je jedan čiča stajao ispred kuće sa simpatičnim vrtom, pitasmo, on pokaže unutra, začas je izašla žena mu Jasmina, pogledasmo sobe i rekosmo "Može". Iskreno, smještaj nije bio ništa posebno: jedna soba sa 4 kreveta, malena slabo opremljena kuhinjica, ok WC, mala terasica, ulaz kroz njihove prostorije ... no, nije nam se dalo dalje tražiti, a i cijena od 25 EUR/noći je bila ok.

    Nakon raspakiravanja pro
    šetasmo se još malo ka plaži, prvo preko kanala Milene koji je pun ribarskih kućica-sojenica sličnih onima u Tajlandu i Aziji, zatim pored svježe izgrađenog i opremljenog hotela s četiri zvjezdice koji još nije ni otvoren ... i, napokon smo došli do plaže. Već je bio sumrak, klinci su trčkarali po pijesku, mi razgibavali ukočena tijela od duge vožnje ... prođosmo još jednom pored niza lokala koji su uglavnom bili u fazi priprema za punu sezonu do apartmana ... hrrrrk-fiju!

  40. #40
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Srijeda, 23.06.2010. Ulcinj-Ada Bojana-Bar-Stari Bar-Ulcinj

    Jutro je, usprkos svim najavama, prognozama i našim očekivanjima, osvanulo podosta oblačno i pomalo vjetrovito. No, već smo dugo (pogotovo klinci!) očekivali taj dan kad ćemo se napokon smjestiti na plažu i brčkati u moru tako da nije bilo šanse da radi par oblaka preskočimo taj dio programa. Nakon doručka smo se zaputili do 12 km udaljene Ade Bojane koja se nalazi tik uz albansku granicu. Naime, rijeka Bojana je jedina rijeka koja ističe iz Skadarskog jezera i ona se nekoliko kilometara prije utoka u more grana u dva toka između kojih se nalazi Ada Bojana koja je u cjelosti na crnogorskom teritoriju i predstavlja najjužniji dio Crne Gore. Što se pak plaža tiče, nakon već spomenute Velike plaže koja se proteže duž čitavih 12 km između ruba Ulcinja i zapadnog toka Bojane nastavlja se još dodatna 2 km plaže na Adi - naravno, radi se i dalje o pijesku.

    Sama cesta od Ulcinja do Ade prolazi kroz ravnicu, ispo
    četka načičkanu apartmanima, restoranima i svim ostalim turističkim sadržajima koji imaju snažan albanski pečat - meni osobno je to sve izgledalo kao preslik atmosfere kineskih "fancy" izletišta na evropsko tlo. Većina natpisa i jelovnika je na albanskome, a vidi se da je i većina klijentele u apartmanima tog porijekla - za razliku od gostiju hotela gdje su uglavnom smješteni turisti iz Evrope (nijemci, česi, francuzi, nešto slovenaca i srba ...). Približavajući se Adi sve je manje kuća i slike turizma zamjenjuje poljoprivreda - uz cestu pasu krave. Stižemo i do mosta, rijeka je tu načičkana malim brodićima koji su privezani uz obalu (neki od njih su pretvoreni u restorane) i sa druge strane nas očekuje iznenađenje: rampa sa naplatnom kućicom. Ada (inače zaštićena kao park prirode) je u stvari pretvorena u FKK kompleks sa hotelom i kampom i ulazak za posjetioce se naplaćuje. Thja, što da se radi, kad smo već tu idemo unutra i plaćamo 5 EUR za auto i po 1 EUR za nas odrasle. Parkirali smo se na parkiralištu kod hotela i uputili se prema samome ušću gdje je jedina ne-nudistička enklava na Adi i gdje nema tamo uobičajenih suncobrana i ležaljki. Vrijeme baš nije bilo za kupanje tako da smo se uglavnom šetali po plaži i uživali u atmosferi mjesta: mekom pijesku ispod nogu, povjetarcu sa pučine, pjeni valova, mirisu mora ... kod nas u Hrvatskoj nema ovakvih plaža tako da nam je takav ugođaj bio nadasve egzotičan i vrijedio je posjeta. No, nismo se mogli složiti sa napisima u reklamnim brošurama kako su to idealne plaže za djecu i starije ljude - jest da je hodanje po pijeku ugodno svima, ugodnije nego hod po šljunku ili stijenama, no ulazak u vodu uz povelike burne šumeće valove ipak nije za svakoga. Što se pak klinaca tiče, oni su odmah pojurili na kopanje uz malu "lagunu" kod samoga ušća i tokom 2 sata našeg boravka se nisu micali odande. ;o)

    Tamo negdje oko podneva nam je bilo dosta pla
    že - u stvari, nije nas potjeralo sunce kojeg jedva da smo vidjeli, već hladnoća i vjetar tako da smo već bili malko i promrzli. Slijedeća točka programa je bilo razgledavanje starog Bara, no već smo bili gladni i tražeći mjesto za ručak ušli smo u novi centar Bara (22 km od Ulcinja). Bar je najveće mjesto na crnogorskoj obali i vidi se da tu ne vlada turizam već neke druge aktivnosti (luka itd). Centar grada je pomaknut od mora i liči na naša naselja u Novome Zagrebu - višekatnice, široke ulice, neopisivo ružna moderna robna kuća (prednja strana je još donekle, no stražnja strane zgrade je katastrofa). Kako su klinci zapeli da žele jesti neku tjesteninu tražili smo prikladni lokal i za oko nam je zapela pizzerija "Portofino". Lokal je super uređen, posluga odlična, klopa vrlo fina ... no, svu tu kvalitetu smo i platili, rekao bih čak i više nego u Zagrebu. Na vratimo je pisalo "Wireless zona" pa je Daša rekla da smo mogli tražiti popust obzirom da nećemo koristiti wireless. ;o)

    Kad smo se do sita najeli krenuli smo do Starog Bara - taj dio grada le
    ži na vrhu izdvojenog brežuljka neka 3 km od novog dijela grada i do njega se dolazi klasičnom "čaršijskom" ulicom koja očito datira iz turskog vremena. Tu je džamija, mnoštvo malih lokala - kao mali Mostar. No, za razliku od Mostara gdje je Neretva glavni mamac pogleda, ovdje su to impozantna brda koja se dižu do visine od 1300 metara. Ali, i stari Bar (sa glavne ceste jedva opazan) je vrlo zanimljiv - ovdje se ne radi o tvrđavi samoj po sebi već naselju, ostacima gradića opasanog zidinama. Lako je raspoznati nekadašnje ulice, ostatke kuća, a osobitu pažnju su nam privukli vidici prema brdima i zelenilo nekih dijelova ograđenog grada, pogotovo sam ulaz koji je carstvo debele hladovine - za ljetnih vrućina to mora biti prava blagodat. Uz sam grad nalaze se i ostaci turskog akvadukta iz 17. stoljeća, ostaci nekoliko starih crkava (jedna je i obnovljena) ... sve u svemu, zanimljivo za pogledati i nismo žalili 0,5 EUR za ulaznicu (djeca su i ovaj put ušla besplatno).

    Za kraj dana sa
    čuvali smo posjet Ulcinju ... centar grada je živi prometni kaos, pogotovo što su u toku bili i radovi na glavnoj ulici. Ovdje je pak sve orijentirano ka turizmu, suvenirima, prodaji ... a atmosfera je opet nedvojbeno albanska (71% stanovnika grada su Albanci), od dućana pa do šetača po rivi kojom dominira nova džamija (revolucionarni spomenik navrh brda je zasijenjen novim apartmanima). Svratili smo i do ulcinjske tvrđave, no kako smo već bili umorni i pomalo siti tvrđava tako nam ona baš nije bila zanimljiva (i objektivno je manje impresivna od svih dosadašnjih) nego smo se samo uz nju spustili ka pješčanoj Maloj plaži koja se nalazi u centru mjesta. Opet su tu bile ležaljke i suncobrani, no za našu i dječju razonodu bio je tu i slobodni dio koji smo dobro iskoristili - na žalost, vrijeme je i nadalje bilo li-la, uz nekoliko zraka sunca osjećali smo duže vrijeme i laganu rosulju pa je ambijent bio skoro pa jesenski.

    Na kraju dana do
    šlo je vrijeme i za sladoled i već podosta umorni povukli smo se do našeg apartmana - trebalo se odmoriti za posjet Albaniji!

  41. #41
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Četvrtak, 24.06.2010. Ulcinj-Skadar-Tuzi-Podgorica-Kolašin

    Jutro je ovaj put osvanulo svje
    že i blistavo, bez ijednog oblačka - naravno, čim nije bio u planu posjet ikojoj plaži! Pakiranje, doručak i već smo na cesti, sa velikim očekivanjima krećemo ka kratkome boravku u Albaniji!

    Do granice kod Sukobina nam treba cca 45 minuta vo
    žnje kroz zanimljive predjele, usput susrećemo i selo Vladimir, viđamo dosta stoke uz cestu ... no, svi smo usredotočeni na ono što ćemo tek vidjeti. Napokon nailazi i granica - moderna, zajednička: na tabli piše da je to prvi zajednički granični prijelaz na zapadnom Balkanu, financiran fondom EU. Prolazimo bez puno čekanja ... i tu smo, u Albaniji! Za mene to ima posebnu težinu, koliko godina je to bila praktično zatvorena zemlja, a i sad se tako malo zna o njoj!

    Prvi dojmovi su izostanak velikih iznena
    đenja: cesta je dobra, kućice male, ali dobro održavane, svaka ima spremnik za vodu na krovu (izvor tople vode!), primjećujemo dosta zaprežnih kola na cesti i životinja, a najveća razlika je da sve vrvi ljudima oko kuća i na ulicama sela kroz koja prolazimo. Za 15-tak minuta smo već pred Skadrom, vidimo iznad grada tvrđavu Rožavu (naš prvi cilj), od nje nas dijeli tek rijeka Bojana. Prelazimo ju starim drndavim drvenim jednotračnim mostom, no on je već pred penzijom, nedaleko se dovršava moderan betonski most. Odmah iza mosta nas dočekuje 4-stazna cesta: desno je za Tiranu, lijevo za Skadar, već se vide prve zgrade. Stajem na pumpi i pitam kud se ide za tvrđavu, no ni na njoj niti na slijedećoj nitko ne govori nikakav jezik osim albanskog. Pokazujem rukom ka tvrđavi i prodavač mi gestukulacijom objašnjuje da treba krenuti ka gradu i zatim desno nakon 500 metara (pokazuje prstima 5).

    Krenuli smo za tim uputama i zaista na
    šli odvojak: cesta je grozna, puna dubokih rupa, no vozač usputnog kombija nam pokazuje rukom da samo nastavimo. Zbilja, poslije je bolje, počinje i uređena kaldrma i ostavljamo auto kod čiče na ograđenoj čistini za 1 EUR (a poslije ustanovljavamo da je 500 m dalje besplatan parking). Ulazimo u tvrđavu, vidici su svakim metrom sve širi, a čist i bistar zrak dozvoljava poglede u velike daljine, sve do brda na sjeveru, istoku i jugu. Vedran je kao i uvijek oduševljen tvrđavom, dok je Zrinka ponešto cendrava, mislim da bi ona dala sve tvrđave svijeta za jednu dobru plažu i kopanje po pijesku. Na ulazu opet runda pantomime, plaćam 2 EUR za nas odrasle umjesto 200 leka, jer još nismo nabavili lokalnu valutu (poslije smo saznali da je tekući kurs cca 1 kn za 20 leka). Tvrđava je vrlo prostrana, obrasla travom (kosci su taman bili na poslu - naravno, kosi se ručno) i pogledi pucaju na sve strane. Usput srećemo i druge posjetioce: prvo dvojicu nijemaca koju su stigli biciklima (jedan je na putu oko svijeta, krenuo iz Lisabona i nastavlja dalje do Puta svile), a zatim grupu rusa. Na najvišem platou je i kafić tipa lounge bar, fotelje su iznijeli u vrtni hlad ... a u suvenirnici susrećemo čovjeka koji dobro govori engleski, kupujemo plan grada i objašnjava nam kako najlakše doći do centra.

    Postaje sve toplije i kre
    ćemo dolje, ukrcavamo se u auto i počinje suočavanje sa prometnim kaosom Skadra. Auti, bicikli, pješaci, sve je to smiješano na ulicama grada - na većim raskršćima su kružni tokovi koji rješavaju pitanje skretanja, ali i orijentacije, svi voze polako i nema problema tako da sam se i ja brzo naučio na ta pravila, lakše je nego u Italiji, tamo su svi u jurnjavi! ;o)

    No, usprkos kru
    žnim tokovima istaknutim na karti uskoro zapažamo da se ne krećemo prema centru kud smo naumili: no, kako se orijentirati kad nema uličnih tabli, a ljudi ne govore strane jezike? Prošli smo pored živahnog kvarta gdje je bila i tržnica (ulica Pogej) i stadosmo na jednom raskršću ne znajući kuda dalje kad ugledasmo natpis "Klub srpsko-albanskog prijateljstva". Tu će sigurno netko govoriti nama razumljiv jezik! Tako je i bilo, s kartom uđoh u ured, čovjek unutra je govorio dobar srpski i začas nam je objasnio gdje smo, kuda ići za centar, a kuda ćamo dalje za Podgoricu. Nakon toga više nije bilo problema oko orijentacije - ubrzo smo našli mjesto za parkiranje u hladu, uz rub prometne ulice ispred malog dućana (prodavač nam je na srpskom rekao da nek ne brinemo za auto i nek odemo lijevo gdje se nalazi stari dio grada) i krenusmo dalje. Ispočetka nam je sve izgledalo kaotično, no ubrzo smo se privikli: i na prelaženje ulice gdje tko hoće i na to da pazimo kud se hoda jer su pločnici neravni i obiluju rupama. Čak i jezik kužimo sve bolje.

    Ubrzo nailazimo na spomenuti stariji dio grada, to je nekoliko ulica sa starijim ku
    ćama pretvorenih u pješačku zonu koja sliči svima drugima u čitavom svijetu: kafići, suncobrani, dućani ... Kupujemo razglednice (prodavačica govori engleski), idemo u poštu i kupujemo marke (službenik kima glavom kad kažem "za Hrvatsku" i prstima pokazujem brojku 4) i sjedamo na stepenice ispred pošte i pišemo tekst. Živahno je uokolo i najveća zabava je gledanje tog života po ulicama, brojnih kontrasta ... na glavnom trgu je moderna fontana, nekoliko skoro dovršenih suvremenih zgrada, ali i mala potleušica i nekoliko šatora sa nabacanim cipelama na prodaju. Tražimo foto galeriju Marubi, jednu od atrakcija grada: ta obitelj se već generacijama bavi fotografijama i u galeriji su izložene fotke s kraja 19 stoljeća, među njima i najstarija fotka ikada snimljena u Albaniji. Putokaza nema, žena iz mjenjačnice nas šalje nekud iza ugla, idemo tamo pa pitamo čovjeka u trgovini, a on me hvata za ruku i vodi nazad - odveo nas je do ulaza koji je sakriven u jednom dvorištu, bez pomoći ga ne bi nikad našli (iako su nas sve do prave ulice doveli turistički smeđi putokazi kojih ima dosta po gradu).

    Galerija je zanimljiva, isplati se dati 100 leka za 15-tak minuta razgledavanja - Vedranu je zanimljivo, no Zrinki ba
    š i nije pa ubrzo izlazimo. Kud sad? Idemo ka tržnici koju smo već prošli autom. Postalo je vruće, pomalo smo gladni pa stajemo u pekari i kupujemo peciva i klopamo ih sjedeći na rubu zidića na početku tržnice - zabavno je nama gledati ljude uokolo, a valjda i njima gledati nas. Nakon peciva slijedi sladoled - kao i obično, umjesto (kršitelj koda)a kojeg isto ima kupujemo neke lokalne kornete. Nisu loši, iako su za naš ukus malo prevodenasti tj. zaleđeni. Sjeli smo na stepenicu ispred ureda auto škole, čovjek izlazi van, sluša nas i pita da li smo česi. Nismo, rekoh, hrvati smo. Aaaa, kaže on, pa otkud vi, ja sam proputovao cijelu Hrvatsku ... i krene razgovor. Saznali smo da je u Albaniji najomiljeniji auto mercedes, da mu je brat u Berlinu oženjen za njemicu, pita kako je kod nas, mi njega kako je kod njih ... lijepo se napričasmo (vidi fotku!).

  42. #42
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    (nastavak četvrtka)

    Nakon toga skrenuli smo i na samu tržnicu - na jednoj strani su gomile sira, izgleda ovčjeg .. na drugoj žene sjede za klupama, ali i na podu i prodaju voće i povrće, u centralnom prostoru se prodaje meso - naravno, bez hladnjaka, obješeno o kuke u prolazima. Ima puno maslina, bresaka, marelica ... trudim se fotkama prenijeti dašak atmosfere, a da se opet baš ne unosim ljudima u lice. Pokušavam snimiti pozadinu štandova, iza njih je hrpa smeća, a prodavači mi pokazuju da ne snimam - ok, neću. Na ulici pred placom se prodaju ribe, položene na novine na pločniku, na stolcima se prodaje duhan u rinfuzi ... a dalje je beskonačan niz butika sa odjećom kao kod nas na placu, cipelama, namještajem. Princip je isti kao u Kini: svaka kuća ima u prizemlju dućan koji se zatvara rolom (neki nemaju izloga, neki imaju), a na gornjim katovima se živi.

    Polako sti
    že vrijeme za polazak, sa zadnjim lekima kupujem par boca albanskog piva kao suvenir, nalazimo auto i krećemo van kroz gužvu. Idemo označenim smjerom ka graničnom prijelazu Han i Hotit i na jednom raskršću smo u nedoumici: glavna cesta se pretvara u močvaru, a sporedna je lijepo asfaltirana. Pitamo za Han i Hotit i vozač maše ravno - zaronimo. Ova cesta je puno gora od one od Ulcinja - prosječna brzina nam je cca 30-40 km/h zbog neravnina i čestih rupa od kojih su neke zaista ogromne. Cijelom dužinom su vidljivi radovi, za godinu ili dvije će sve to biti široka i moderna cesta, no do tada je vožnja patnja. Do granice je cca 35 km i trebalo nam je skoro sat vremena. Sama granica se nalazi na rubu gdje se spajaju brda i Skadarsko jezero, stanje je kaotično zbog puno kamiona koji su tamo parkirani, no za 15-tak minuta smo obavili obje strane. Crnogorska cesta počinje savršeno, no nakon 500 m se i ona pretvara u samu-jamu. Izmjenjuju se dijelovi sa glatkim asfaltom sa onima koji su samo drndavi i onima kod kojih treba itekako paziti da se ne upadne u jame duboke i do pola kotača. Vožnju otežavaju i kamioni koji nemilosrdno jure po uskoj cesti gdje se jedva mimoilazimo ... ukratko, vožnja ovdje nije velika zabava.

    No, nakon pola sata ovakvog "ringi
    špila" stižemo napokon u dolinu, do mjesta Tuzi - cesta postaje široka i nema više problema. Stajemo kod restorana "Troja" na južnom ulazu u mjestu, preporučen nam je sa više strana kao THE mjesto za ručak - jagnjetina je br. 1 na meniju. Lokal je fino uređen, klopa brzo stiže i zaista je ukusno (osobno, najviše sam uživao u hladnom Nikšićkom!) - cijena je slična onima kod nas.

    U "Troji" se nismo dugo zadr
    žavali, trebalo je nastaviti put. Vrlo brzo smo u Podgorici i prva stanica nam je želj. kolodvor - Daša i klinci će vlakom do Kolašina kako bi vidjeli famoznu prugu iznad kanjona Morače (ja sam ju prošao 1985.), a ja ću do tamo cestom. Kupili smo karte (3,2 EUR za sat i pol vožnje do tamo) i ostalo nam je još vremena da skoknemo do centra grada, do Morače. Instinktivno smo pronašli "staru varoš", parkirali pored novog francuskog kulturnog instituta i uskim uličicama došli do Morače koja tu teče u dubokom usjeku. Opet se javljaju asocijacije na Mostar - tu je visok cestovni most i nizak lijepi kameni most uz koji je i kafić koji je raširio svoje stolove uz šumnu Moraču: vrlo dobra pozicija! Toplo je, ali ne i prevruće, jedemo breskve na zidiću i odmaramo se pred nastavak puta.

    U 17:45 smo se opet na
    šli na kolodvoru - peron je pun omladine jer su taj dan bili prijemni na fakultetima. No, Daša i klinci nalaze prazan kupe i kreću, a ja se upuštam također u nepoznato, nastavkom nekadašnje Jadranske magistrale čiji sam "1000 km" kamen sreo malo nakon grada. Cesta je široka i udobna za vožnju iako vijuga uz rijeku. Dolina je prvo široka i ima dovoljno ravnih dijelova za pretjecanja kamiona, no malo pomalo se kanjon sužava i pejzaž poprima veličanstvene oblike.
    Poku
    šavam koliko god mogu uživati u pejzažu i ne forsirati vožnju, no to nije uvijek moguće - najopasniji su tuneli (do Kolašina, na 110 km, ih je 34), većina su davno građeni i nisu dovoljno široki u visini kamionskog tereta pa kroz tunele kamioni voze sredinom ceste. A da stvar bude gora, tuneli nisu osvijetljeni pa onda očiju nepriviklih na mrak treba munjevito reagirati kad sredinom ceste naiđe teška grdosija iza tunelskog zavoja.

    Nakon cca 50 minuta vo
    žnje lijevo se odvaja cesta za Žabljak - od Podgorice do tamo jedva da sam vidio desetak kuća, kanjon rijeke i strme brdske padine su vladale okolicom. Nakon tog dijela cesta postaje suvremenija i česti su odsjeci sa po dvije trake u smjeru uzbrdo što je zaista i potrebno jer su kamioni vrlo spori radi uspona. Kod Kolašina sam bio nakon sat i pol vožnje, taman 15-tak minuta prije vlaka. Gradić je malen i brzo nalazim željezničku stanicu na brdu iznad mjesta ... no, bar da nema toliko rupa po ulicama - ulice su inače solidno asfaltirane, ali svako toliko naiđe po neka duboka opasna rupa nasred ceste, zar kod njih nema "krpanja"???

    Uskoro sti
    že i vlak, javljam se domaćinu preko kojeg sam rezervirao drvenu kućicu u naselju koje prosperira u doba skijaške sezone, a sad je gotovo prazno - osim nas i još jednog podgoričkog auta nema nikog na parkiralištu. Kućica je iza naselja, u podnožju brda, i super izgleda cijela ta naseobina od njih 10-tak, i interijer je u redu, osobito nas vesele električne peći koje vrlo brzo zagrijavaju unutrašnjost (vani je bilo +12!). Na žalost, oprema baš nije u skladu s tako dobrim prvim dojmovima: posuđa jedva da ima, kuhalica je čudna i jedva uspijevamo ugrijati vodu za čaj, nema bešteka nego dvije žlice ... no, kao i uvijek snašli smo se. Još smo stigli i do grada u brzinsku kupovinu hrane za sutrašnji posljednji dan puta, klinci su skakali po kauču i bezuspješno pokušavali upogoniti TV ... i bilo je vrijeme za spavanje. Bučan potok uz naše prozore pružao nam je čitavu noć planinski ugođaj ...

  43. #43
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Petak, 25.06.2010. Kolašin-Užice-Šabac-Zagreb

    Uf, zadnji dan ... Ve
    ć nam je bilo pomalo dosta puta, guzice i leđa su nas žuljali, a izgubili smo i one motive koji su nas držali: plaže, tvrđave, prvi posjet Albaniji, kanjon Morače ... ajmo sad obaviti i ovo pa smo navečer doma!

    Kola
    šin-Bijelo Polje (1 h): cesta ok, malo prometa, priroda lijepa (vozi se uz rijeku Taru) iako ni izbliza tako spektakularna kao uz Moraču.
    Bijelo Polje nas je izenenadilo - nakon svih tih kanjona i malih sela o
    čekivali smo još jedan gradić u vukojebini neke dolinice, a kad tamo se raširila velika dolina, a i grad uopće nije tako malen i vrlo je živ.

    Bijelo Polje - srpska granica (15 min):
    cesta se suzila i vo
    žnja opet postaje nešto zahtjevnija jer je opet puno zavoja, ponekad i dosta oštrih. Pejzaž je ponovo zanimljiviji, vozi se uz rijeku Lim, dijelom i jednom klisurom. Sama granica je kao i sve druge, pregledi, čekanje (10-tak minuta), no vidi se da je sve ad hoc organizirano - špediteri su poslagali svoje kontejnere duž livade, cesta jedva može izdržati niz kamiona koji čekaju carinu ...

    Granica-Prijepolje-Zlatibor-U
    žice (2h): Ovo je bila vrlo dugačka dionica, nikad proći ... Priroda je zanimljiva, stalno su tu neka brda, tu i tamo pokoje selo, oko Zlatibora su velike brdske livade po kojiam se skija zimi, interesantne su i raštrkane šume ... No, najgora stvar je rekonstrukcija ceste u dužini od cca 15-20 km sve do Zlatiborskog jezera. Vozi se dijelom po makadamu, dijelom po neravnoj cesti, tu i tamo se i čeka ... Treba znati da je ovo jedini direktan put od Srbije ka Crnoj Gori i moru i sav taj promet treba savladati sve te zavoje i brda ...

    U
    žice: Moderan grad u dolini rijeke Đetinje, usput prođosmo i njihovu tvrđavu (nismo se penjali!), no tražili smo nekakvo igralište, neko mjesto gdje bi se klinci (a i mi) mogli malo razmrdati prije nastavka puta. Na glavnome trgu nalazimo kalsičnu dječju zabavu: labirint, "napuhanu" skakonicu i trampuline i klinci jure unutra ... a mi se mrznemo vani na hladnom vjetru. Nakon 20-tak minuta počinje i kiša i žurimo u zaklone ... u stvari, vrijeme je već i za ručak pa tražeći neko ugodno mjesto odlazimo ka tržnici. I ovaj puta je to bial dobra taktika - pitali smo prodavače gdje se dobro jede i poslali su nas u lokal znakovita imena "Pijaca" gdje smo se dobro najeli i ugrijali za nevelike pare. Vrijeme je brzo prošlo i odmah nakon ručka smo morali krenuti ka autu ...

    U
    žice-Valjevo-Šabac (2,5h): Od Užice do Požege je sve bilo ok, u Požegi smo se malo motali po gradu jer je usfalilo putokaza, no brzo smo se snašli, do Kosjerića je to bila ok cesta, sliči malo na staru Zagorsku magistralu (usput smo naišli na ispraćaj pokojnika iz kuće direkt ka groblju, uz popa, pjesme i povorku) ... no, od Kosjerića nadalje, sve do Valjeva, je to bila patnja. Drndava cesta, zavoj na zavoju, povremeno kamioni koje je tako teško obići. I ja sam već bio umoran i taj dio me je baš namučio. Klinci su zaspali, inače bismo stali malo na prijevoju (odvojak za Divčibare, poznato mi je to ime, ali na znam otkuda - valjda je tamo neko zimovalište?) da se odmorimo i nadišemo zraka.
    U Valjevu nas putokazi
    šalju u veliki krug oko grada, da smo išli kroz centar bili bi brži. Od grada nismo puno vidjeli, na prvi pogled mi se čini da nismo nešto puno propustili.
    Valjevo-
    Šabac je super cesta: glatka, ugodna ... iako nas je pomalo prala kiša bilo je ugodno voziti. Do Šapca smo stigli za 50-tak minuta.

    Š
    abac:
    Grad u ravnici, taman nam je poslužio da razbijemo taj zadnji dio putovanja ... i ovaj put smo tražili nekakva igrališta djeci za volju (našli smo jedno kad smo već krenuli dalje), no završili smo kao i obično u pješačkoj zoni i uz sladoled. Usput smo obavili i sitnu kupovinu u friškom "Konzumu" (u stvari Agrokorovom srpskom klonu KOnzuma zvanom "Idea") koji je otvoren 2 dana prije našeg dolaska.

    Š
    abac-autoput kod Rume (30 min):
    Čim smo prešli Savu (široku i razlivenu) kao da smo došli u drugu zemlju - Vojvodina je zaista nešto drugo, kalsična ušorena sela, štandovi sa voćem, polja ... stadosmo usput i kupismo dvije lubenice za zadnje dinare.

    Autoput, od tamo do ovdje (3 h):
    Ravno, monotono, ali sve bli
    že kući ... potkraj smo pjevali "Zagrebe, vraćam se tebi" i odbrojavali kilometre! Brojčanik se zaustavio na 1981!

  44. #44
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Za kraj evo još nekoliko usputnih zanimljivosti:

    Klinci
    : Pohvaljujemo Vedrana i Zrinku radi strpljenja i tolerancije prema dugim vo
    žnjama u autu, mislim da smo ovaj puta zaista došli do granica njihove i naše izdržljivosti što se dužine sjedenja u autu tiče. Uglavnom su se zabavljali čitanjem (posebno Vedran koji se zadubio u svoje knjige), slušanjem muzike, gledanjem kroz prozor, tu i tamo smo odigrali i koju igru tipa Kalodont ... Vedran je obožavao sve te posjete kulama i zidinama i kopanje po pijesku, Zrinki su plaže bile broj 1 ... Oboje su voljeli istraživanje naših soba i apartmana po dolasku, kotorski apartman im je omogućio i gledanje crtića na satelitskim programima, a kolašinski zabavu s jastucima i dekama na kauču. Prehrana im je ovaj puta bila malkice raznolikija nego prije, sladoled stalni izvor veselja ... Ljudi su se često trudili uspostaviti kontakt sa njima, a njih je posebno zabavljao lokalni rječnik i izrazi koji se razlikuju kod njih i kod nas: stupnjevi/stepeni, komad/parče itd itd itd Zrinka je posebno voljela bosanski jogurt "Kravica" koji se mogao tamo nabaviti ...

    Crnogorske ceste:
    Glavnih nekoliko (Herceg Novi-Kotor-Budva-Bar-Ulcinj, Budva-Cetinje-Podgorica, Bar-Podgorica-Bijelo Polje, cesta na Lov
    ćen, a valjda i cesta za Nikšić koju nismo upoznali) je sasvim ok: široko, bez rupa, na većim uzbrdicama često i sa dvije trake u smjeru uzbrdo što smanjuje "kamionska" zagušenja. Crna Gora je mala zemlja, od Herceg Novog do Budve ili od Bara do Bijelog Polja stigne se za 3 sata vožnje ... no, imajte na umu da je prosječna brzina vožnje negdje oko 50-60 km/h, što zbog zavoja, što zbog prometa.
    Sve ostale ceste, magistralne, regionalne i ostale su lutrija: neke super glatko asfaltirane, ali uske i zavojite ... neke su drndave i pune rupa ... neke su nepredvidive,
    čas odlične, čas grbave i rupaste (albanska granica - Tuzi) ... putokaza češće nema nego ima, a teško je i pouzdati se u "kartu čitaj, seljaka pitaj", jer seljaka i prometa uopće na takvim cestama nema puno.
    Isto tako, dodatnu pa
    žnju iziskuju dosta česte životinje uz cestu - neočekivano često smo na i uz cestu sretali pse, krave, ovce (to vrijedi i za Albaniju).
    Sve u svemu, voza
    či će morati biti ekstra obazrivi i manje zirkati uokolo, no ljepota krajolika će nadoknaditi sve izgubljeno.

    Ljudi:
    ljubazni, svugdje. U turisti
    čkim mjestima su nas najčešće dočekivali pozdravom na ruskom, a kad su čuli naš "Dobar dan" obično su se raznježili i rekli akko im je drago da je napokon svratio i netko domaći.

    Trgovine:
    ima ih dosta, rade dugo, nedjeljom i radnim danom. Od poznatih imena u Crnoj Gori smo vidjeli samo Mercator (sa motom "Najbolji kom
    šija" ;o) ) te jedan hipermarket francuskog lanca kojem ne znam ime, ali im je zaštitni znak stilizirani mušketir. U Albaniji nismo vidjeli niti jedno veće samoposluživanje, no ima dovoljno manjih dućana, pa i u manjim selima.

    Bankomati
    : ima ih svugdje gdje ih treba biti,
    čak i u Albaniji (tako da nismo gubili vrijeme na mjenjačnice)..

    Cijene
    : ako kao predmet usporedbe uzmemo pivo (u ZG-u uzmimo kao prosjek 15 kn za veliko pivo - jel zbilja tako?), u turisti
    čkim mjestima CG-a će ona biti isto 15-tak kuna, u neturističkima oko 10 kn, u Srbiji 7 kn, a u Albaniji nisam popio pivu ... al je valjda oko 5 kn. Nas je cijelo putovanje koštalo cca 600 EUR (bez goriva i cestarina), glavnina love je otišla na spavanje (3x50 EUR, 2x 25 EUR, 50 EUR - sve skupa 250 EUR), nešto više od očekivanja na klopu, ponešto na razne ulaznice, a ovaj put smo minimalno vremena i love ostavili u raznim dućanima po putu.

    Š
    to nismo vidjeli (radi manjka vremena ili bilo čega drugog), a voljeli bismo
    : Perast, Otočiće Gospa od Škrpjela i Sv. Đorđa, selo Crkvice (najkišovitije mjesto Evrope), neki od crnogosrkih manastira, vožnju brodom po Skadarskom jezeru, Durmitor i splavaranje po Tari, Plavsko jezero ... I ostatak Albanije (posebno brda).

    Zanimljivosti:
    Znate li da smo u CG vidjeli svega jednu
    ženu sasvim kratke kose? ;o)
    A u Skadru smo vidjeli nevjerojatan broj auta sa britanskim tablicama (cca 15), osim njih ne sje
    ćam se da sam vidio ijednu stranu tablicu tamo.

  45. #45
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Subota, 19.06.2010. Zagreb-Vrgorac-Baćinska jezera-Dubrovnik-Kotor

    Napokon je došao i dan polaska koji smo prethodnih dana tako iščekivali ... sa veseljem, ali pomalo i zebnjom, jer prognoza nije obećavala ništa dobra, niti za taj, niti za slijedeće dane!

    Probudili smo se u 4h ujutro, obavili posljednje pripreme i krenuli u 5h, zajedno sa prvim kapima kiše iz tmurnog neba. Klinci su bili potpuno budni i orni tako da nije bilo spavanja, svi smo s uzbuđenjem iščekivali dolazak u "nepoznate krajeve" - nitko od nas još nije bio autom južnije od Splita (ja samo biciklom i jedrilicom, davnih dana do Dubrovnika i Mljeta, a vlakom i autobusom do Orjena, Bara i Titograda pred 23 godine, a Daša kao malo dijete avionom do Igala i Ulcinja).

    Kiša nas je pratila prva dva sata vožnje, no taman negdje oko Gospića se počela kidati naoblaka i izlazak iz tunela Sv. Rok nam je otkrio sunčevo svjetlo - taman pravi trenutak za prvu kraću pauzu i doručak. No, oblaci su se skupljali i tamo i nakon nepunih sat vremena nastavismo dalje: prolazak pored Zadra, Šibenika, Splita, sve do Ravče i završetka autoputa, a sve u pratnji oblaka i pokojeg tračka sunca.

    Nakon kratke diskusije odlučismo napraviti pauzu za ručak u obližnjem Vrgorcu o kojem nismo znali ama baš ništa osim da je tamo rođen Tin Ujević i da pored grada postoji kula iz turskog doba. I, Vrgorac nas je vrlo ugodno iznenadio! Za početak, vrlo lako smo našli idealno mjesto za parkiranje, u centru mjesta, u hladu mjesnog parka, preko puta neke stare tvornice. Po iskrcavanju uočili smo da je park pravi mali labirint krša u kojem se između razbacanih stijena na par "nivoa" u puno hlada nalaze staze sa klupicama i dječje igralište - fenomenalna stvar! Oduševili smo se tim kolopletom stazica, klinci su naravno morali projuriti okolo naokolo i popeti se na svaku stijenu!

    Nakon toga uputismo se glavnom ulicom uzbrdo prema kuli koja je virkala sa brijega iza mjesta. Nebo se ponovo zacrnjelo, no bili smo odlučni i krenuli vrlo zanimljivom označenom stazicom prema gradini koja je također nadmašila naša očekivanja. Uz očekivani vrlo širok pogled na grad, polje s obje strane grada i gradilište autoputa prema Pločama (vidi fotke!) dobili smo i par zgodnih mjesta za odmor ispod kule i unutar sačuvanih zidina - zaista simpatično mjesto!

    Poslije šetnje uzduž bedema vratili smo se u grad - bilo je vrijeme za objed. Raspitivajući se po kafićima saznali smo da nam se izbor svodi na hamburger ili burek i odlučismo se za potonji ... i bio je to dobar izbor, jer je burek bio jedan od najboljih koje smo jeli u posljednje vrijeme. U dućanu smo se snabdjeli i pivom i sokovima, cijeli taj provijant odnesosmo u već spomenuti park u kojem smo organizirali pravu "putnu" gozbu i uživali - "neprocjenjivo", rekla bi reklama! ;o)
    Nakon skoro 3 sata provedena u Vrgorcu došlo je vrijeme za povratak na cestu - putokazi za Ploče su nas odveli ka vijugavoj cestici uz BiH granicu (kraća cesta za Ploče nije u upotrebi zbog gradnje autoputa) i slijedećih cca pola sata provedosmo dosadno vijugajući po bregovima iznad plodne doline. Poslije toga je uslijedio spust ka trasi autoputa i nakon još desetak minuta, na naše veliko iznenađenje, usmjerilo nas je na dionicu novog autoputa koja je već izgrađena i kojom smo vrlo brzo došli do Ploča. Znatiželja nas je tad povukla ka Baćinskim jezerima koja se nalaze nekoliko kilometara sjeverozapadno od mjesta ... jezera su lijepa, uz njih je tad vladao mir, jer nije bilo turista ... no, razočarala nas je "betonizacija" okolice jezera, za mog posjeta 1992. je sve to izgledalo puno prirodnije. Napravili smo tek pauzu od 20-tak minuta, toliko da probrčkamo prste i napravimo par fotki, htjeli smo doći čim prije u Dubrovnik i posvetiti mu nekoliko sati.
    Do Dubrovnika nam je trebalo još sat i pol vožnje, prometa je bilo sve manje, a najzabavniji momenat su bili pogledi na dva ratna broda u luci ispred Neuma (vidi fotku!) - da li je to bosanska ratna mornarica? ;o)

    Po dolasku u Dubrovnik odlučili smo se za najležerniju varijantu: uz devizu "nije beg cicija" parkirali smo se u gradskoj garaži i lijepo odšetali 15-tak minuta niz ugodne uske uličice prema gradskim zidinama, našem glavnom cilju ovoga posjeta. Cijena ulaza (70 kuna odrasli, 30 kn za Vedrana, Zrinka besplatno) nije niska, no dubrovačke zidine su vrijedne te cijene. Porazgovarali smo kratko sa čovjekom koji prodaje ulaznice, rekao je da se mnogo turista okrene kada čuje cijenu ... no, zidine zaista vrijede toliko, proveli smo na njima dva izuzetno ugodna sata prepuna lijepih pogleda i ugodnih trenutaka! O samom obilasku ne bih pisao detaljno, treba doći i vidjeti to uživo - mene su se najviše dojmili pogledi na gradske krovove i vrtove uz zidine, ali i na same turiste koje smo susretali na zidinama, po njima se motalo zaista živopisno mnoštvo. Tokom cijelog obilaska nismo sreli niti jednog hrvata (od susjednih nacija samo jedan razred iz Crne Gore), no zato je bilo mnoštvo ljudi iz svih mogućih krajeva svijeta - pravi mali Babilon! Što se djece tiče, Vedran i Zrinka su se najviše oduševili brojnim stražarnicama na zidinama, a osobitu zabavu im je pružila i jeka na kuli pored Gradske luke!
    (kao posebnu zanimljivost želim istaći malu voćarnu u dvorištu ispod zidina koja je prodavala kriške ohlađenih lubenica po posebnoj turističkoj cijeni od 40 kn/kg!)

    Nakon obilaska zidina imali smo još malo više od sat vremena do nastavka putovanja - bezobrazno visokoj cijeni sladoleda u dubrovačkih slastičara (kugla 10 kn) doskočili smo Ledo sladoledom iz vitrine u Gradskoj luci (kugla 7 kn). U cijeloj staroj gradskoj jezgri nema niti jedne klasične Ledo-škrinje, vjerojatno kako ne bi konkurirale lokalnim slastičarima!

    Vožnju prema jugu smo nastavili oko 19:30, cesta kroz Konavle je bila sve praznija i u sumrak, prilazeći graničnom prijelazu na Debelom brijegu, jedva da smo sretali pokoji auto na cesti - atmosfera je bila snena i vrlo mirna. Na graničnom prijelazu je bilo tek nekoliko auta, naplatili su nam "ekološku taksu" alias "vinjetu" od 10 EUR i sad na šajbi imamo još jednu egzotičnu naljepnicu (uz lanjsku rumunjsku) koja nam vrijedi za čitavu godinu. Crnogorski policajac je bio razgovorljiv, zaželio nam je ugodan boravak ... i krenusmo u noć ka Kotoru gdje nas je čekao preko weba rezervirani apartman. Računali smo da nas čeka još 50-tak minuta vožnje za tih posljednjih 40-tak kilometara, no gust promet kroz gradski večernji život Herceg Novoga i okolnih mjesta je razvukao vožnju i svi smo već bili umorni i željeli odmor. Do Kotora smo imali dvije varijante, cestom preko Risana i Perasta, te trajektom Kamenari-Lepetane koji "premošćuje" Boku na najužem mjestu, tjesnacu Verige, otkuda smo još imali 12 km do Kotora preko Prčnja. Odabrao sam trajekt, dijelom zbog kurioziteta (jedina trajektna linija unutar Crne Gore), a dijelom i zbog toga što je to omogućavalo bar desetak minuta protezanja već umornih udova. Cijena prijevoza je 4 EUR po vozilu (nema nadoplate po glavi putnika), trajekt kreće kad se popuni (u našem slučaju je čekanje bilo točno 12 minuta), a vožnja traje pune 4 minute!!!

    Naravno, vožnja sama po sebi je donekle drugačija nego kod nas - većina vozila nije niti gasila motore niti su putnici izlazili iz vozila. Najviše pažnje mi je privukla grupa raspojasanih ruskih gostiju u iznajmljenim autima ... tad još nisam ni slutio da je to tek vrh sante i mnoštva rusa koje smo sretali uzduž i poprijeko Crne Gore!
    I, nešto prije 21h pristadosmo na istočnoj obali Boke, sva vozila ispred nas su krenula desno, prema Tivtu i dalje ka Budvi, a mi ostadosmo sami na magistralnoj cesti prema Kotoru. I ubrzosmo se počeli pitati da li smo mi na pravoj cesti ... karta i zbilja su se poklapali, cesta je krivudala tik uz obalu, no magistralna cesta je u zbilji bila tek uska asfaltirana cestica širine dovoljne tek za jedan auto. Cesta nije bila loša, no njena uskoća je bila podosta neugodna, pogotovo uzimajući u obzir mrak i blizinu mora ... do prvog sela nije bilo problema, no nakon njega je prometa bilo sve više i svako malo smo morali provlačiti se uz tek koji centimetar između auta ili pak između nas i dubokih kanala koji se nalaze uz cestu (pred našim očima si je jedan auto solidno nabio osovinu na rubu jednog od kanala). Da veselje bude veće, u mjestu Prčanj smo naišli na zastoj radi sudara i mimoilaženje i manevriranje me je koštalo vremena i živaca ... no, na kraju smo ipak stigli do Kotora i uz pomoć ljubazne gazdarice pronašli smo rezervirani apartman u mjestu Dobrota (u stvari, predgrađu Kotora koje obilježavaju redovi obiteljskih kuća).

    Smještaj i lokacija su bili prva liga: apartman je bio u potkrovlju lijepe obiteljske kuće u kojoj stanuje vlasnica čiji je muž bio trenutno na brodu putujući diljem svijeta, na raspolaganju smo imali solidan trosobni stan opremljen svime i svačime, čak i ogroooomnim LED TV-om i sobnim fitness biciklom! More nam je bilo tik ispred kuće, pogled je sezao na sve strane Kotorskog zaljeva, do obližnje mini tržnice smo imali 5 minuta, a do samog Kotora je bilo 15-tak minuta hoda uz obalu. Cijelo to zadovoljstvo nas je koštalo 50 EUR/danu i bili smo više nego zadovoljni.

  46. #46
    a72 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    1,519

    Početno

    tatek, sa uzivanjem sam iscitala sve sto si napisao,i pregledala slike,milina jedna... eto , ja zivim u CG, a nisam pola od ovoga vidjela, shame on me
    bas mi je drago da su vam lijepi utisci, i da niste protracili vrijeme i novac.

  47. #47
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    a72, hvala tebi na korisnim informacijama o CG, uvijek je dobro čuti nešto iz prve ruke!

  48. #48
    kudri avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Postovi
    2,470

    Početno

    ajmeeee tatek!! ovo je vauuu...želim tamo još više, ali mislim da ćemo pričekatidok malena malo ne poraste...ima tek 1,5g., ipak bi joj to bilo prenaporno...

    a reci, molim te, koji grad preporučaš u crnoj gori, onako za odmorit dušu i tijelo (muž, malena i ja)...da nije prenapućeno i preturistički, a opet da ima sadržaja...

  49. #49
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Citiraj kudri prvotno napisa Vidi poruku
    ajmeeee tatek!! ovo je vauuu...želim tamo još više, ali mislim da ćemo pričekatidok malena malo ne poraste...ima tek 1,5g., ipak bi joj to bilo prenaporno...

    a reci, molim te, koji grad preporučaš u crnoj gori, onako za odmorit dušu i tijelo (muž, malena i ja)...da nije prenapućeno i preturistički, a opet da ima sadržaja...
    Istina, kudri, daleko je to ... s tako malim djetetom možeš ići samo avionom. No, Crna Gora je malena, sve je blizu, posebno na obali ... ja bih ti preporučio neko od mjesta u Boki ambijenta radi, no tamo nemaš baš dobrih plaža. A mjesta izvan nje su ili vrolo turistička (Budva) ili pak pomalo kaotična (Ulcinj i slična) ... pa ti vidi što ti više paše.

  50. #50

    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    3,504

    Početno

    kudri i ja bih rekla Boka, naročito u junu ili septembru
    mi smo prošlog leta našli finu plažu, sitan šljunak, topla voda, dobar plićak u Stolivu (Boka, između Tivta i Kotora)
    isto i oko Orahovca ima lepih plaža, treba istraživati

    Petrovac je isto lep gradić

    ali kažem samo van sezone, jer u sezoni ćete se samo probijati kroz gužvu i buku, ništa od odmora

    MM i ja smo mnogo puta u ranu zoru vozili oko cele Boke Kotorske, i to je stvarno, za nas, odmor za dušu i oči

Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •