 |
|||
nisam htjela nikog napadati
ja bi vjerovatno isto tako napravila
pogotovo kad dođe neki ptsp
ali me boli da netko dobije nešto što mu ne pripada samo zato što je bezobrazan
i boli me da je to tako svugdje, i u školstvu i u zdravstvu i u pravosuđu.....
i da nije tako možda ne bi ove teme ni bilo
ne bi bilo toliko "odlikaša"
i onda bi se i dijete sa dobrom četvorkom moglo dalje upisati
jer 4 je "vrlo dobar", a to je po svom opisu sve samo ne loša ocjena
prvo, ne bih rekla da su roditelji drugog djeteta razumni, jer su ipak dozvolili 30 neopravdanih satiznači imamo dvoje djece
oboje imaju po 30 neopravdanih izostanaka
prijeti im ukor
od jednog su roditelji bahati i bezobrazni i opravdaju svoje milo dijete
i neopravdani se posuše
od drugog su roditelji razumni, svjesni su da je dijete krivo, ne opravdaju i dijete dobije ukor?
a to je tjedan dana ne dolaska u školu
i ako djetetu to ne opravdaju, onda su jednako nemarni kao i oni prvi, čak i više
ne opravdavam one prve, ali i ovi drugi su totalno nezainteresirani za vlastito dijete
moje 2 djece su MIOC-aši; najstarija je bila 5,0 i 60 bodava, sin je bio 59+2=61 bod. Nije MIOC precjenjen, nego tamo se očekuje da dijete ima znanje adekvatno početnim ocjenama i s gradivom i objašnjavanjima se ide dalje, ne provjerava se znanje iz OŠ. Zato je 1. godina ubitačna.
Sa sinom je išao u OŠ njegov najbolji frend kojeg je tata upisao u privatnu gimnaziju; mali je procvjetao tamo, profesori se trude da djeca nauče i da im objasne. Ja sada ne ulazim u uvjete rada i plaća koji imaju ti profesori, nego gledam dobrobit djeteta. Mali je dobar dječak ali nema pojma kuda će u budućnosti. Imaju ručak, popodne zajedno s profesorima rješavaju zadaću, idu na izlete ... mali veli da mu jedino na živce idu neka djeca koja su jako bahata.
Mi smo s oboje djece išli na privatnu profesionalnu orijentaciju; tu su nam preporučene 3 škole koje bi bile adekvatne djetetovim sklonostima.
Ja znam da ću za svoje najmlađe tražiti privatnu srednju školu koja će se njemu prilagoditi i to sam spremna platiti jer ovo što prolazimo u OŠ ne bih mogla podnijeti u srednjoj.
magriz: možeš ti lomiti dijete, razgovarati sa njim koliko hoćeš, raditi što god hoćeš. Ali je činjenica da ne možeš sve kontrolirati. Ako je dijete odlučilo markirati 4. sat, ne možeš tu ništa učiniti. Nisu kraj njega da ga spriječiš. A ako mu to opravdaš - činiš mu medvjeđu uslugu.
nadica_b: kad sam rekao da je MIOC precijenjen, mislio sam to u smislu da MIOC više nije ono što je nekoć bio.Što se tiče privatnih škola, već sam objasnio svoj stav oko njih i moje iskustvo rada u jednoj takvoj školi. Nema tu prilagođavanja djeci na način koji ti veliš. Da je u razredu 10 učenika, onda bi se čak i dalo nešto napraviti. Svako daljnje "prilagođavanje" ide eventualno u smjeru "on ne shvaća gradivo, pa ću mu dati lakši ispit".
Nisam išla u zagrebački MIOC, ali zdravi razum kaže ovako - neka škola (bilo koja) nužno se mora promijeniti unutar 20 godina (ili 10, svejedno) jer se mijenjaju ljudi - profesori, učenici, ali i okruženje....
Što se tiče precijenjenosti samog MIOC-a, priča iz mog iskustva od prije 30 godina je slijedeća: mi provincijski matematičari bilo smo vrlo "šaroliki" u mnogim stvarima, u nekima bolji od ekipe iz MIOCa, a u nekim slabiji, kako tko...
Ono što pamtim još iz mladosti je činjenica da smo bili jedva do koljena ekipi iz Tehničke škole Šibenik kad se radilo o stručnim predmetima na ETF-u (iliti FER-u kako se taj fakultet danas zove). Daklem, precijenjenost je teško objektivno utvrditi bez državne mature, a to je opet druga priča i pitanje je koliko realan uvid daje u sve.... tak da ne znam. Djeca moraju biti svjesna da uče za sebe. Od najranije dobi. NE za ocjenu, nego za sebe. ALi da su i ocjene važne shvatit će najkasnije pri upisu u srednju školu. Ako se ne uvale u nevolje već i ranije.
Još sam samo htjela dodati nešto o ovim neopravdanim satima - rijetki među nama to nisu iskusili, pa tako i ja... Ono što je moj tata napravio (i na čemu sam mu zahvalna) je razgovor s razrednikom u smjeru pritezanja remena svaki sa svoje strane. Upalilo je. Bitna je dobra komunikacija roditelj-učenik-škola, tako da mladunac nema mogućnosti uzmaka. Mene su stjerali u kut i to čim su me ulovili (nije došlo do 30 neopravdanih, ali mislim ni puno manje). Dobro to pamtim. Nije mi više palo na pamet jer tu si sramotu koju sam doživjela u razgovoru "kao s odraslom osobom" ne bih priuštila više nikada.... i nisam.
Poljubi tatu! Sve manje ih je takvih.Danas se često puta ne zna tko koga odgaja.Peterlin prvotno napisa
sve to stoji, ali do markiranja nije došlo preko noći
barem ne u većini slučajeva
i nije isto ako dijete markira jednom, dvaput ili ima tonu neopravdanih
moja najbolja frendica je uredno bila "bolesna" kad se pisao kontrolni, mama je pisala ispričnicu, i kad bi naučila došla bi u školu - rezultat - odličan đak
moja majka bi me katapultirala kroz zatvoren prozor da sam joj to samo i predložila, pa je bilo svakakvih ocjena - rezultat - vrlo dobar đak
koja majka radi za dobrobit djeteta?
a jesi oštra magriz
to se začas skupi. što kaže joseph, četvrti sat.
ja sam, čini mi se, u trećem razredu gimnazije, pred kraj nakupila dvadesetak neopravdanih. ne samo ja, to nas uhvatilo taj razred. masovno smo markirali engleski i još neke predmete (NIKAD matematiku, imali smo pregenijalnu profesoricu iz matematike, njoj nitko nikad nije markirao niti jedan sat, od srama doć pred nju poslije, a sve je kužila i čitala nas ko otvorene knjige) računala sam da imam dobre ocjene i da mama više neće ići na informacije i još smo računali kolko treba neopravdanih za ukor i da ne smijemo doći do tog broja.
al sam se preračunala, jer sam neplanirano zaspala na prvi sat, sjećam se dan danas tog očaja kad sam se doma probudila u osam i pol
i dobila ukor.
i to i ne bi bilo tako strašno, jer se nikad ne bi saznalo da mi nije ocjena iz vladanja bila - loše vladanje. pa sam doma rekla da je to radi 10 neopravdanih. i kao peterlin, sjećam se tog razgovora i dan-danas. nije bilo neke posebne komunikacije sa školom (jer je bio kraj godine), ali nekako nas je to prošlo i u četvrtom razredu više nije bilo markiranja.
u svakom slučaju, ono što sam htjela reći, da mi nikad, pa ni tad, ne bi palo na pamet reći mami da mi opravda te sate. a njoj nikad pa ni tad ne bi palo na pamet da mi ih opravda.
a nije bila ni ona nezainteresirana, a ja sam bila daleko od problematičnog tinejđera. malo smo se samo zaigrali
uletila si mi.
evo vidiš, mogla si bit odličan đak, s ukorom
Mene bi zanimalo gdje ti je ta frendica sada i je li uspjela u životu.... Svaka odlična ocjena nije uvijek odlična. Sve to kad-tad dolazi na naplatu. ALi to je pitanje sustava vrijednosti. Bilo je toga i "u moje vrijeme" (iako mi se neobjektivno čini da danas ima ipak više, za neuspjeh učenika krivi su učitelji i profesorii slično). Jest da i u prosvjetarskom žitu ima kukolja, ali većina ljudi je ipak žito a ostalo su iznimke.
Nisu ni učenici bedasti (gledaju Dnevnik i gledaju oko sebe), profesori još manje... Međutim, dignuti ruke od svog djeteta (roditelj) ili od svog obrazovanja (učenik) je neodgovorno i dugoročno uglavnom s lošim posljedicama.
Što učiniti? Što mujica i mi ostali trebamo napraviti, a da rezultati budu ok? Mhm, ne znam. Ja bih podvukla crtu i pokušala zajedno s djetetom doći "na zelenu granu". Ako situacija nemogućnosti upisa u željenu školu djetetu ne otvori oči, znači da smo negdje grdno zakazali u odgoju. Ovo (tu mislim na upis u privatnu školu, kakva god bila) je doslovce zadnji vlak za hvatanje željenog smjera u budućnosti. Ali djetetu i roditeljima to mora biti jasno.... Dijete će često trebati pomoć (i kad nije toga svjesno), ponekad i roditelji. Ali za dobru je svrhu - ionako većina od nas neće u životu napraviti baš ništa značajno nego odgojiti djecu. Pa onda vrijedi dati sve od sebe da djeca dobiju ono što je za njih najbolje (iako se to često razlikuje od onog što ONI žele i misle da je za njih najbolje). Ja bih voljela da u slučaju svoje djece mogu ipak računati i na njihovu zdravu pamet, bez obzira na okruženje.
@cvijeta
nikad neću zaboravit kad sam mamin auto vidjela pred školom (došla poslom, ušla u zbornicu, prelistala imenik i čekala me doma s razgovorom za vrijeme ručka - presjela mi pašta-šuta) - naravno da ona pojma nije imala o neopravdanima i komadu iz povijesti. kojeg sam naravno planirala ispraviti. zadnji čas :D
@peterlin - definiraj uspjeh. ako pod tim podrazumijevaš završiti faks koji želiš, imati posao koji želiš (asistent na faksu) - da je. uspjela je. ali je bila i ostala autsajder baš zbog takvog ponašanja
Ova druga. Jer će dijete naučiti odgovornosti. Ona prva će dijete naučiti da je u redu lagati i varati i time od svoga djeteta napraviti bogalja nesposobnog da preuzme odgovornost za svoje postupke.
Usput, školska godina ima 35 tjedana. 5 je dana u tjednu. To čini ukupno 175 školskih dana. Ukupno je to 1000-1050 školskih sati. Zašto ti se čini nevjerojatnim da bi netko mogao markirati 30 sati?
uopće mi se ne čini nevjerojatnim
moj razred je ukupno imao ispod 30 neopravdanih sati godišnje, pa eto... nisam navikla
a u školi sam radila prekratko da bih to osjetila, a i učenici mi nisu markirali
Ne čini ti se nevjerojatnim? Pa kako onda možeš reći da su neodgovorni roditelji koji dozvole djetetu da ima 30 neopravdanih sati? Pa nisu roditelji kraj svoje djece 0-24. Zar nije neodgovornije djetetu popuštati oko svega? Prvo si rekla da ti je 30 neopravdanih sati nevjerojatna cifra i da su to neodgovorni roditelji jer je to tjedan dana nastave, a sada kažeš da ti se ne čini nevjerojatnim........ Zbunjuješ me. :D
elem, nisam nigdje rekla da mi se čini nevjerojatnim imati 30 sati
ali bi mi bilo totalno neprihvatljivo ponašanje kod mog djeteta
i da, mislim da negdje šteka u komunikaciji dijete-roditelj. možda je neodgovorni preteška riječ, recimo da se furaju na kompetentnost djeteta :D kad dijete takvo nije
i da, mislim da roditelj, iako nije 24/7 uz dijete, mora znati što dijete radi
i da, mislim da je 30 sati po polugodištu neopravdanih puno previše. pa čak i u cijeloj godini. bez obzira na računicu koju si iznio o broju sati
Paaaa, dobro si me prizemljila - pitanje je bilo loše postavljeno. Obzirom na odgoj koji je ta osoba imala, i uspjeh i ne može izgledati drugačije ....Valjda je zadovoljna time.
S druge strane, da mene sad netko pita jesam li uspjela u životu, nemam pojma što bih odgovorila. Završila sam studij, imam posao, sve je više-manje na svom mjestu, ali svojim najvećim uspjehom smatrat ću tek ako uspijem odgojiti djecu da budu sposobni brinuti se sami o sebi i da budu zadovoljni time kako im ide i što su postigli.
Ja sam bila krutih stavova prema najstarijoj; život me je naučio da je to bedasto i ako iz objektivnih razloga trebam ispričati svoje srednje dijete iz škole (da bi on izbjegao lošu ocjenu) - napravit ću mu to 1. put. Za 2. put mora imati jako dobar razlog.
MIOC daje jako dobar kadar učenika i tamo se jako brine o izostancima. Ono što mene oduševljava kod MIOC-a jeste šarolikost fakulteta gdje se djeca upisuju; eto, iz kćerkinog razreda se najviše upisalo u ETF, PMF (različiti smjerovi), ekonomija, građevina, farmacija, medicina, šumarstvo ... Kao razred su prošli i pijanstva i svakojakih izazova odrastanja - svih 34 je upisalo fakultet i za sada su divni ljudi (a teško da se sada budu pokvarili)
Lako je filozofirati i moralizirati ako imaš malo dijete; tvrditi da ocjene nisu važne - ali sve se promjeni u roditeljskim glavama kako se približava 7. razred i kada ocjene postanu jako važne i bitne.
Mene oduševljava prof iz fizike iz MIOC-a; njemu je bitno da dijete sa zanimanjem i voljom uči i razumije njegov predmet. A rezultat se itekako vidi
Slažem se s nadicom-b. Shvaćam i ono što govore profesori, jer znam u kakve situacije dolaze, kako roditelji mogu biti nesuradljivi i raditi na štetu odgoja vlastitog djeteta. Međutim, opravdanje ponekog izostanka zbog toga da bi se izbjegla loša ocjena nije nikakav nedostatak odgoja i priučavanje na "provlačenje". Rekla bih da je to samo strategija koja se ponekad pokaže potrebnom zbog količine obaveza koje djeca imaju. Imam dosta gimnazijalaca u svojoj blizini, odličnih i ambicioznih učenika i vidim kako im je teško i kakvi se pritisci na njih vrše u školi, mimo svake mjere. Da budem posve iskrena, zahvalna sam mojoj mami što mi je znala uskočiti s opravdanjem kad sam pri kraju školske godine znala izdisati od učenja i odgovaranja po nekoliko predmeta na dan u Klasičnoj gimnaziji. Nisam zbog toga postala neodgovorna, a ne bi me se moglo nazvati ni autsajderom u struci ili u društvu.
Moja djeca su još mala, u nižim razredima OŠ, ali razmišljam o budućoj gimnaziji i sve sam bliže uvjerenju da ću se pobrinuti da mi djecu u školi dobro pouče i odgoje, ali bez maltretiranja (mislim npr. na ono što čujem o matematici u Klasičnoj gimnaziji).
Dobro je da postoje različite opcije, pa i privatne škole, uza sve njihove mane. Ako to može pomoći nekom djetetu, neka mu pomogne. Da sam na mujicinom mjestu dala bih šansu svojoj kćeri - zašto ne privatna škola, ako je to za nju bolja opcija? Sto se tiče cijene, ako u nekoj od cijenjenih državnih gimnazija, sva djeca, pa i odlični učenici, moraju imati stalne instrukcije iz nekih predmeta, pitam se koja je razlika u cijeni.
Vidim da su iz diskusije izostale katoličke škole, u svijetu poslovično dobre i cijenjene škole. Zanima me ima li netko iskustva s Nadbiskupskom klasičnom gimnazijom i Ženskom općom gimnazijom?
e pa to je tipično razmišljanje roditelja. a tipično razmišljanje tinejđera je a što je 30 sati naspram 1000 sati na kojemu sam bio.
i to je u redu.
i tako treba biti.
i ono što ja mislim je da je svaki program pa tako i gimnazijski prilagođen prosječnom učeniku. a ne nekim genijalcima. i sigurno za svoju djecu neću birati te neke škole koje su na glasu kao jako zahtjevne, ako takve i postoje.
i kao roditelj, sigurno neću pisati ispričnice radi njihovog stresa. osim ako ima jako dobar razlog. ajd dobro, može, ali kao nagrada jednom u polugodištu
a ako su stvarno djeca pod takvim stresom u gimnaziji, da i razumni roditelji počinju s pisanjem ispričnica, onda nešto ne štima i s te, profesorske strane.
iako, i kod nas, u drugom razredu osnovne škole, vidim da ima puno i previše stresa koji neki roditelji zamjećuju. jer ako moraju naučiti pjesmicu napamet, to je takav bespotrebni stres za dijete, da je to strašno.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 05.06.2010. at 10:34
ma sve je to relativno, sto ljudi sto ćudisamo znam da za sve šta sam rekla da ja nikad ne bih - e sve mi se to ostvarilo da se nisam ni okrenulašto se tiče privatne srednje škole, za šešeljevu sam čula da je super. onda povremeno izađu u novinama i tako, a pred neko vrijem pričam s tipom koji ima djecu u školi i pitam ga kako je , a on meni ko iz topa - super, niš ne uče, a sve imaju 5!fakat sam zinula, jedino sam se nadobudno zapitala jel možda tamo sve nauče za 5,pa ne uče doma, al sve mi to smrdiovo za mioc što kaže joseph sam čula i ja, tipa kao da to više nema tu jačinu što je imalo, ali opet - to kaže žena koja baš niej zadovoljan što joj je sin eto skoro cijelu apsolventsku potrošio dok je diplomirao na etf-u... ja bih bila sretna da diplomira i za 3 godine, ali evo, imamo svakakva očekivanjatrenutno sam u trojbi: mioc, V, ili II , a pošto imam puno povjernje u nadicu i josepha, mini osvrt bi dobro došaoak sam dobro shvatila nadicu, mioc nije baš za djecu uči i štrebaj do besvjesti i strašno me veseli da su svi upisali neki faks
Posljednje uređivanje od sunnyapril1 : 05.06.2010. at 10:51
O da, i mene to zanima.
Nekako si mislim da bi to morale biti dobre škole.
Nekolicina mojih bivših učenika je išla u te dvije škole. Dojmovi su ovakvi:
Nadbiskupska klasična gimnazija - odlična gimnazija! O njoj sve najbolje.
Ženska opća gimnazija - fuj fuj fuj. Šest mojih bivših učenica je išlo u tu školu nakon srednje. Sad traže način i školu koja će ih prihvatiti. Žele se prebaciti. Inače su bile učenica sa visokom vrlodobrim uspjehom. Radišne cure.
Sjetio sam se i Gornjogradske gimnazije koju svakako treba izbjegavati. Razredi po 40 učenika, nikakvi uvjeti rada. Rezultati jako loši.
YosephK, hvala. Može li malo konkretnije što je to fuj, fuj u ŽOG?
meni je čudno kako netko krivi srednju zato što mu je dijete dugo apsolvent ??????
pa zar to nije do te punoljetne osobe ? a ne do srednje škole ??????????
ja sam išla u katoličku klasičnu gimnaziju
i nitko nije markirao, nismo imali ukore (ne sjećam se da je itko dobio, ikad, kad je netko bio problematičan, npr. imao loše ocjene, lijepo bi ga zamolili da se ili uozbilji ili da ode u neku drugu školu)
jedna cura u razredu je imala prosjek 5.0, ostali su bili dobri i vrlo dobri, i ok, odlični, ali ne 5.0. Naradili smo se ko konji. bez milosti. bez izmotavanja. učili po cijene dane, pisali tome zadaća.
poticali su nas da se bavimo i izvannastavnim aktivnostima, stvarno su nam dani bili popunjeni.
jedan veliki plus je bio što smo nastavu imali samo ujutro, što je savršeno, bar meni (ja nisam nikad u životu imala nastavu popodne, dok nisam došla na fax)
još jedan plus su bili manji razredi, nikad više od 24 (neki razredi su bili bitno manji, npr. 17)
i izleti i nastava na terenu. to mi je bilo savršeno.
radne navike i organizacija vremena koju sam tada stekla ostale su mi za cijeli život.
nekad se pitam jel još uvijek tako ili su se stvari promijenile?
Konkretno, imaju velikih problema sa nekoliko profesorica. Roditelji i učenici su nekoliko puta apelirali kod ravnateljice zbog profesorice iz matematike koja je već prošlo polugodište odlučila koga će rušiti matematiku na kraju godine i to im rekla. Oni koji su na polugodištu imali 1 iz matematike nisu dobili šansu u drugom polugodištu odgovarati to 1. polugodište. Zbog TAKVIH nastavnika postoje inspekcije. Ali djeca se boje i nitko ne želi ništa jače poduzeti.
Eeee, često to nije do punoljetne osobe, nego do ODGOJA te iste osobe prije punoljetnosti. A da se vrli roditelji ne bi morali zapitati o vlastitim propustima (ako ih je bilo) ili sagledati svoje dijete realnim očima, lakše se nabacivati blatom i kamenjem na srednju školu. S oproštenjem - kaj god, ali vidjela sam i toga i još koječega pa me ništa više ne iznenađuje.
Ja radila u privatnoj gimnaziji s početka topica i ne bih je nikome preporučila. Samo onima koji žele da dijete završi nešto što se zove gimnazija bez obzira na znanje. Učenje radnih navika - ha, ha. Općenito sam o privatnim srednjim čula sve najgore ( a ja idala otkaz i otišla raditi na zamjenu, a imala ugovor na neodređeno, pa jei jasno koliko su dobri uvjeti), osim o Šešeljovoj o kojoj sam čula dobre stvari.
Hrpa problema - djeca bez predznanja za gimnazijski program (npr. dvojke iz matematike od 5.og razreda OŠ, pa imaju rupe s kojima ne mogu ni početi pratiti gimanzijski program matematike), što završi snižavanjem kriterija za sve, pa i oni koji imaju predznanja uče sve manje i za godinu dana zaostaju za učenicima iz državnih škola, profesori koji se mijenjaju savkoih pol godine (pa npr. za 4 godine promijene 6-8 profeora iz hrvatskog, a tako i po ostalim predmetima), većina kadra dolazi ravno s faksa, očekivanja da moraju proći razred - pa jadna motivacija za učenje, nedisciplina i na kraju ogorčenje učenika koji su svjesni što su roditelji platili a što oni dobijaju. Bilo je i učenika koji su profitirali, uglavnom oni kojima je osnovni problem u OŠ ili državnoj srednjoj školi bila disciplina i prihvaćanje autoriteta, a voljeli su učiti (slobodni mislioci). Neki od njih su dobili od upisa u privatnu, ostali su uglavnom bili na gubitku.
Postoje dobre strukovne škole
Hoću reći, strukovne četverogodišnje škole iz kojih se može ići na fakultet. Ako dijete ima loše ocjene i ne voli učiti sve i svašta - gimnazija je loš izbor. Bolje je istražiti interese djeteta, pa izabrati strukovnu školu koja će mu pasati. Četverogodšnjih ima dosta: ekonomska, elektrotehnička (i informatičari), ugostiteljska, trgovačka, primjenjena upravna, medicinska. Nađe se tu svašta. A što se tiče upisa na faks - lakše će naučiti što treba za faks (a učio bi u gimnaziji) kad zna koji želi faks, nego se 4 godine boriti sa hrpom predmeta koji djetetu nisu zanimljivi ili za koje nema predznanje.
Ima li tko iskustva ili je nešto čuo o Privatnoj umjetničkoj gimnaziji?
(to je ona koja održaa nastavu u I. Kršnjavoga)
Ravnateljica je prilično poznati obrazovni stručnjak, pa me zanima je li moguće da netko s takvom reputacijom vodi školu koja je baš loša.
Može i na pp
Ne treba na PP. Neka i drugi čuju činjenice
Imao sam nekoliko klinaca iz te škole na instrukcijama. Stara priča - "gimnazijski" program za učenike koji nemaju sposobnosti. Rezultat? Nastava matematike redovito kasni za cijelo jedno polugodište u skoro svim generacijama. Zbog čega najviše pate ona djeca koja bi čak nešto i željela/mogla naučiti. Na kraju se zbog toga gradivo cijelog četvrtog razreda zbrčka u jednom polugodištu, a ne moram opisivati kakvo to znanje nosi...
Ono čega bih se ja pribojavala je razina znanja druge djece... Ako je preko pola razreda došlo s velikim rupama iz osnovne škole, nastavnicima ne preostaje drugo nego spustiti kriterije za sve.Ima li tko iskustva ili je nešto čuo o Privatnoj umjetničkoj gimnaziji?
(to je ona koja održaa nastavu u I. Kršnjavoga)
Ravnateljica je prilično poznati obrazovni stručnjak, pa me zanima je li moguće da netko s takvom reputacijom vodi školu koja je baš loša.
Može i na pp
U tom slučaju jedina prednost (da ne kažem jedina NADA) je individualizacija nastave. To postoji... Moja trenerica fitnessa je baš pričala nešto slično za jednu od privatnih škola u kojoj je honorarac - neka djeca su se tam upisala zato jer nisu mogli u državnu gimnaziju, druga zato da budu "na oku" (jer se odmah javlja roditeljima ako se mladunac ne ukaže na nastavi), a treća grupa je onih koji žele više. Obično su to djeca koja nemaju dobre ocjene iz SVIH predmeta i koja su se daaavno opredijelila da ih, recimo, zanima umjetnost ali ne i matematika...
S druge strane, ako se takvo dijete predomisli tijekom srednje škole, uz školarinu trebat će mu i instrukcije. Nadam se da se u samoj školi već može dogoovriti oblik individualizirane nastave koji će bar djelomično nadomjestiti instrukcije. Ne znam...
Sretno!
mujice, javi kak je prošlo, sada, pa na polugodištu, pa na kraju godine....
I... Mujo... Gdje su završile svjedodžbe? Jesu li svi zadovoljni?
Nema Mujice...mene isto zanima..
ja sam isla u srednju medicinsku i moram reci da su nama usadili jako puno radnih navika; bilo je tesko, ali i poucno. sad se ta srednja medicinska- za sestre priznaje i vani !
Ja sam za privatnu srednju školu ako roditelj procijeni da je to za njegovo dijete. U obitelji smo imali takvog jednog dečka za kojeg su roditelji procijenili da bi ga državna srednja "pojela" i upisali su ga u privatnu. To se pokazao kao jako dobar potez. Prve dvije godine je šepao, a onda se trgnuo u 3-ćem srednje , do tada mu je bilo svejedno kakvi su mu školski rezultati. Danas je druga godina faksa i više manje je sve kako treba.
Skroz upadam bezveze, ali ovo mi je upalo u oko. Taj profesor je razrednik mom bratu.
zagrebacka umjetnicka gimanzija je losa skola.preporucujem roditeljima da ne upisujete svoje djete tamo. profesori daju petice bez razloga. od talijanskoj ne ocekujete nista jer cete na kraju prvog razreda jedino znati reci kako se zovete. iz matematike i fizike se isto nikada nista ne radi. ja sam imala 5 iz matematike, a gotovo da je nikada nisam ni dotaknula. za kemiju se treba malo vise potruditi al je trud za 4 na razini jadne dvojkice u drzavnoj skoli. jednino se hrvatki ( prof.Branka Krstičević), engleski (prof. Lovorka Banović), latinski ( prof. Hrvatka Longin), te geografija i povijest ( prof. Aleksandra Šmit) nauce kako treba, a ostalo je za 0! skola je od 9 do 2.15 ili 3 a jedan dan u tjednu je tzk do 4.30. veliki odmor traje 35 min. svakodnevna kasnjenja su dopustena kod skoro svih profesora.skola kosta oko 28000kn najvise ako se placa na rate, a oko 25000 kn ako je gotovinsko placanje. SAVJET NE UPISUJETE U ZUG SVOJE DIJETE!
opća privatna gimnazija u zagrebu ili Benedikt Kotruljević??
Ako netko ima kakav dobar info. Zahvaljujem unaprijed
Koja ekonomska ili farmacija?
u farmaciju ide kolegina kćer sad će treći razred
znam troje njih koji su zavrsili Benedikt Kotruljević (gimn.) i bili su zadovoljni i oni i roditelji. Navodno se dosta trude, nakon nastave se ostaje na pisanju zadaća i dodatnom pojašnjavanju i sl. U 4.S.se, kako kažu, malo zanemare "nebitni" predmeti i dere se po maturskim predmetima i esejima.
Ovo je ipak samo "čula-kazala" pa ....
Za Benedikt Kotruljević imam iste informacije kao i čokolada, zadovoljni i djeca i roditelji, djeca upisala razne fakultete kasnije, od FER-a do prava, ekonomije i građevine.
Ali košta.
Sad sam se sjetila da mi je netko kao zadnju informaciju bio rekao da bas nema vise puno ucenja popodne u skoli. Kao da se osamostale... ali mislim da je razlog što upisuju sve više učenika pa nemaju ni prostor ni vrijeme.
Ima li netko iskustva sa PUG-om?
Pozdrav
Imam sina u 7 razredu i nismo nesto pretjerano zadovoljni sa nasom skolom,htjela bi ga prebaciti u 8 razredu u neku od privatnih škola,engleski jezik mu nije problem posto ga prica prakticki od malena.Jel mozda znate nekog ko ide u privatnu osnovnu skolu ili ako imate iskustvo sa nekom od privatnih skola bila bi vam jako zahvalna i ako mozete preporucit neku
Popis svih privatnih osnovnih škola u Zagrebu dostupan je na web stranicama Zagreb.hr - ovdje: https://www.zagreb.hr/en/osnovne-sko.../529?pregled=1Pozdrav
Imam sina u 7 razredu i nismo nesto pretjerano zadovoljni sa nasom skolom,htjela bi ga prebaciti u 8 razredu u neku od privatnih škola,engleski jezik mu nije problem posto ga prica prakticki od malena.Jel mozda znate nekog ko ide u privatnu osnovnu skolu ili ako imate iskustvo sa nekom od privatnih skola bila bi vam jako zahvalna i ako mozete preporucit neku
Linkovi za download daju popise u doc formatu, privatne osnovne škole su ovdje: https://www.zagreb.hr/userdocsimages...%C5%A1kole.doc
Hvala ti puno,ali mislim da ako ima neko direktno iskustvo sa ove dvije skole da mi kaze
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom