amaria
evo da vam javim!!! sve je napokon završilo i ja sam doma sa svojom curkom!!!
amaria
evo da vam javim!!! sve je napokon završilo i ja sam doma sa svojom curkom!!!
Rasplakala si me svojom predivnom pričom i happy "endom"... Curica je zbilja predivna, i drago mi je da je našla divne roditelje i dom pun ljubavi!
I meni suze krenule na oči od sreće. Ajme koja prekrasna priča i koji prekrasan završetak i što je nalijepše stvarnost je, a ne san. Čestitam i tebi i tvome mužu na upornosti i trudu. Svaka vam čast što ste uspjeli. Kada bi barem zakon u HR bio drugačiji i bilo puno više ovakvih priča. Još jednom čestitke od srca i curica je stvarno pre pre pre slatka
Super da si uspjela za prodiljski. Ja isto mislim da je dobro kad klinac moze barem do dve godine biti doma, to je, po mom misljenju, privilegija i za klinca i za mamu. Uzivajte.
Drago mi je da si uspjela , upijaj sve trenutke sa njom , tako brzo rastu vjeruj mi .Naš P kada je došao kod nas imao je 5 godina , a sada ga gledam dok zaspi i pitam se :pa čovječe kad je toliko narastao pun ga je krevet ....zavidim vam
hvala vam drage moje
zbilja ne želim ni sekunde propustiti.. želim biti uz nju kad se smije, kad plaće, kad papa, kad spava, kad je ljuta.. svaki dan je s njom nevjerovatno zanimljiviji i svaki dan naučim od nje nešto novo.. nedavno smo proslavili prvi rođendan i baš na ročkas je napravila svoje prve korake, a jučer se baš skroz oslobodila i hoda.. brblja na njoj jedinstven način, ne baš previše.. izabere si par rijeći i samo njih spominje.. noći su nam još mali problem, budi se i traži mlijekeco, to zna biti i po tri bočice na noć.. a ja sam u biti sretna da ga pije, pa makar i po noći
neizmjerno sam zahvalana i situaciji i ljudima koji su mi omogučili da mogu uživati u njoj i sudjelovati u njezinom odrastanju onako kako sam željela
hvala i vama što ste me podržavale i na vašoj pozitivnoj energiji
Pozdrav svim curama! Pratim vas već dugo vremena i zahvalna sam za svaku informaciju i savjet koji sam ovdje pronašla. I sama sam u postupku posvojenja, čekam i nadam se...
ArI MaLi, kao prvo, čestitam i želim svaku sreću tvojoj obitelji!
Javila sam se prvim postom baš na ovu temu jer imam nejasnoća.. Naime, dobila si svoju ljubav staru svega tri tjedna. Koliko sam ja upućena, zakonski rok nakon kojeg majka potpisuje pristanak je 6 tjedana, nakon toga, mjesec dana treba proći do pravomoćnosti. Jesi li je prvo udomila ili što? Sve u svemu, blaaaago tebi :D, uživajte!
Pozdrav svima, imala sam istu situaciju kao i ArI-MaLi, mogu samo reći da dok sve zakonske regulative ne prođu vi ste udomiteljska obitelj, a kada bude pravomoćno ,a to je otprilike do djetetovog 3. mjeseca, onda tek službeno posvajate dijete, ali sve tako brzo prođe.
Bolek, sviđa mi se jako tvoj potpis i hvala na brzom odgovoru! Pristajemo na sve samo da čim prije nekog anđelčića donesemo pod okrilje svog doma
ej drage moje!!
evo ovak
mi nismo bili udomitelji, mi smo odmah posvojili... papiri su svi bili rješeni prije poroda (ne mogu ovako javno napisati razlog) a i mi smo se odrekli svih mogučih žalbi tako da su papiri svi bili rješeni u roku 7 dana.
ovo je bila posebna situacija a i centar je nevjerovatno, sve napravio da mi ćim prije svoju srečicu vodimo doma
dok ovo pišem, sve mi se čini kao san i kao da smo imali neku debelu vezu.. ali vjerujte sve se to dogodilo velikim čudom, samo našom upornošču, ali i realno prihvačanjem stanja djece koja su za posvojenje...
morate se rješiti svih predrasuda i u posvojenje uči samo srcem
svima vam želim sreću i ako trebate odgovore, tu sam!!!
Senekica napisaOvo da je manji šok za bebu što je manja iz mog iskustva a i iskustava drugih posvojitelja koje poznam ne mora biti istina.I mi bi čim manju bebicu (veći šok za nas, ali manji za nju) pa da znam s čime se boriti.
Male bebe su mali ljudi čim dođu na svijet, a puno toga primaju i kuže dok su još u trbuhu, ima hrpa istraživanja na tu temu.(AriMali je dobila jako malu bebu pa može isto ovo potvrditi) Puno toga je u igri, okolnosti začeća, rođenja, gdje i kod koga je bilo dijete prije posvojenja, a ogromnu ulogu ima i osobnost djeteta. Neka djeca su prijemčljivija za sve što im se događa, druga su otpornija (ne znam kako točno prevesti pojam iz strane literature, resilent children, možda žilava). Čak se negdje spominju koji su periodi najproblematičniji za seljenje djece, ne sjećam se točno od koliko do koliko mjeseci. Po meni je također i ključna spremnost roditelja-posvojitelja da otpuste svoju zamišljenu sliku idealnog djeteta i prihvate ovo pred sobom. Djeca osjećaju i naše najskrivenije misli i emocije.
Većina posvojitelja želi male bebe, u centrima su mi rekli da je u 90% molbi dobna granica 3 godine, a ima i dosta molbi gdje je ta granica godina dana. Malih beba je malo i mnogi na kraju ne uspiju posvojiti ako ostanu pri svojoj želji za malom bebom. Također, čak i ako se radi o malim bebama, mnogi kad dobiju napokon poziv i čuju činjenice o biološkim roditeljima djeteta i njihovom psihofizičkom i socijalnom statusu prepadnu i kažu ne, mi nebi, mi bi malu zdravu bebu iz "normalne" obitelji.(Kao da djeca iz funkcionslnih, običnih obitelji uopće i idu na posvajanje) Ovo pišem samo da mnogi koji čekaju razmisle o svojim željama i mogućnostima, da se ne iznenade jer vas u matičnom centru često ne upute.
Mi smo postali roditelji dvoje male djece upravo iz ovih razloga, jer smo se unaprijed dogovorili da ćemo na svaki poziv doći na razgovor u centar i iskoristiti priliku za upoznavanje s timom, čak i ako uopće nismo sigurni da li je to ono što želimo, da ćemo svakom dijetetu dati priliku pa bilo ono starije ili s nekim teškoćama,(to malo biće zaslužuje barem toliko, da sjednemo u auto i čujemo sve o njemu) da ćemo tek nakon razgovora i kad čujemo sve činjenice odlučiti da li smo spremni ići dalje. Kad su nas zvali na razgovor za našeg sina upravo činjenica da se pri prvom pozivu nismo niti jedno smeli i nećkali kad su nam rekli neke činjenice je bila jedna od presudnih stvari zašto su izabrali nas. Slično je bilo i kad su nas zvali za kćer.
Ono što me najviše šokira, je to što mnogi potencijalni posvojitelji na telefonski poziv odmah kažu ne bez i da su sebi dali priliku da se upoznaju s timom u centru, ako ne za to dijete, možda će se sviditi timu pa će ih imati u vidu za ubuduće. Upravo to se desilo u oba naša posvojenja, pošto smo bili friški dali su prednost nekim posvojiteljima koji duže čekaju i ti su ih telefonski odbili, pa smo mi bili tek rezerva, joker s klupe.
Ivanas, hval ti! Možda sam se krivo izrazila, mislila sam možda im je manji šok nego kad već počnu naveliko kužiti sve oko sebe. A i da budu čim manje po Centrima. Možda će ipak, kad bolje razmislim, biti "lakše" djetetu koje je neko vrijeme u Domu i jedva čeka da se makne od tamo. I ako nas pozovu zbog starijeg djeteta, ne mislim odbaciti, dapače. Jooooj, neznam, imam 100 misli, 100 pitanja, 100 svojih odgovora u glavi, pa mi izvrsno dođu "vaša vraćanja na zemlju" i da me netko još bolje uputi u sam postupak. Ja čitam sve one stranice na netu, ali sve su na engl. pa dok polovim šta je pisac htio reći, izgubim se...i prođe me volja...
Ako može, molim vas koji iskusni savjet na pp, da ne okupiram ovaj pdf koji je ipak vezan za Ari Mali i njeno zlato! Hvala!
Posljednje uređivanje od Snekica : 17.04.2011. at 09:37
Uvijek je na početku brd pitanja i nedoumica, s vremenom se puno toga posloži i u glavi i u srcu.
evo mene, malo da vam pišem.. mi smo uglavnom super, curka je po malo hipersenzibilna, vrlo slična meni obadvije vodenjakuše (rekao bi mm ) sada smo u fazi "ne", pokušala sam bez ne i preusmjeravanja pažnje na nešto drugo ali jednostavno nema nikakvog to učinka, pa sam se ipak odlučila na "ne". pomalo se mučimo i sa nepoznatim ljudima, vrlo je negativno raspoložena prema nepoznatim osobama, pogotovo muškim. ne dopušta ljudima da joj se obrate, odmah u plać i onda to traje i traje... nsam baš ja nešto zabrinuta, ali vidim da dječica naših prijatelja dobi kao Franka nisu takva, pa eto zanma me vaša mišljenja i iskustva...
predivno je i preslatko djete jako znatiželjno i nestašno, svijet istražuje svojim predivnim crnim okama i zbilja ne prođe dan da se ne zahvalim Bogu što smo nagrađeni ovakvom srećom
Pročitala sam tvoju priču jer sam i ja čekalica!
Volim ovakve priče sa sretnim završetkom!
A što se tiče hipersenzibilnosti............vjerujem da će ti odgovoriti osobe s iskustvom.....ja na žalost na tom pitanju nemam iskustva!
O slatkica mala i moja Emilica je imala tu fazu od 6og do 9og mjeseca starosti. Bukvalno nismo isli nikuda, prijatelji su dolazili k nama u posjetu i nisu ostajali duze od pola sata. Posebno su je uznemilrivali duboki muski glasovi.
Kada je bila 10mj. stara putovale smo u HR da je upoznaju nasi roditelji i familija. U putu je bila predobra, tranziciju podnjela bolje od mene. Ritam joj se nije promjenio, spavanje, papanje sve ostalo isto iako je sest sati razlika.
Novi ljudi, nova mjesta su joj bila jako zanimljiva i odlicno je reagovala. Svi su se pitali dali ona ikada place, a ja, ja se nisam mogla nadiviti mojoj lutkici kako je samo vesela i slatka okruzena ljudima koji su je tako dugo cekali.
Ljubac tvojoj slatkici, ljubi je, mazi je i prati samo njen ritam.Mislim da je to samo faza kroz koje prolaze nase dusice.
hvala rima! uskoro češ nam se i ti uključit sa pitanjima i odgovorima vezanima za te male slatkiše!! samo budi uporna i vjeruj to je jedini način
gogica ; eh i mi smo imali tu fazu u istom tom periodu, ali ne znam što joj je sad!! nadam se da će uskoro sve doći na svoje bravo za slatkicu Emiliju!!! svaka čast!! ne znam kako bi se ja usudila na tako daleki put!!! bravo!! mi za sada možemo samo sanjati o putovanjima i druženju.. ajde danas su nam bili frendovi koji nam često dolaze i imaju dječicu iste dobi kao Franka i ćak je to ok prošlo, samo joj se nitko od muških nije smio obračati
Posljednje uređivanje od ArI MaLi : 29.07.2011. at 22:07
evo dragi, kod nas sreća na forumu dolazi u paketu sa 3 i mi smo dobili seku, napokon nam je došla doma i uživamo u svakom danu
jedna mala mrvica, dvije godine, prekrasna i vrlo oprezna
neka vam je sretno da uzivate i ljubite se i mazite sa svojim curama do besvijeti jer ste to zasluzili bravo
Predivno! Čestitam čitavoj obitelji!!! Neka vam život uvijek bude ovako sretan i ispunjen kao ovih dana!
Cestitam mami, tati i F na sekici...nadam se da ces nam s vremenom jos pisati, veselilo bi me to!
hvala svima
kod nas traje medeni mjesec, sve je savršeno.. ona je djete za poželjet, ali znam da to nije prava ona i jedva čekam kada će počet se otvarat i puštat emocije.. za sad kroz dan nam je vrlo llijepo, ona je vesela i razigrana, jedino ako koji sat ostanemo same onda nastaje tuga... sjedne u kut i trlja okice pune suza i to tako tužno izgleda, pokušam je utješit ali sam shvatila da je ipak najbolje spomenuti ime dječice sa kojima je bila u domu i tada kad pričam o njima ona se razveseli i voli slušati ... ja izmišljam priće (jel ne poznam toliko dobro dječicu) i samo ubacim imena i ona plješće i veseli se i tuga prođe.. npr. Maja je skočila sa tobogana, hop!! ili Toma je sve pojeo, i za sad to prolazi, mislim da će s vremenom imati sve manje potrebe za tim prićama..
ne voli baš ići spavati, i kupanje nam nikako neide.. pokušali smo i sa sekicom u kadi kao pomoć i bez nje i sa igračkama, ali za sada pruža veliki otpor.. dolazi ljeto i puno vode u lavorčić da se brčka i nadam se da ćemo uspjet
cestitam!
cestitam!
ArI MaLi čestitke!!!! Prekrasna priča... Tebi i ljepotici i tati puno zdravlja i sreće!!!!!
Ari, ovo je tako prekrasno! Cestitke na obje kcerkice!
Čestitam Vam od srca....sve će doći na svoje mjesto samo treba vremena ,strpljenja i puno ljubavi!
Uživajte!
Ljubi curke!
hvala svima
evo već promjena od prošli put kako sam pisala, skoro pa se skroz opustila, danas mi je ušla u perilicu u sekundi,
nisam očekivala to od nje , smije se, počela je prićati, uživa na suncu, voli muziku.. i tko je god upozna kaže da će biti balerina
hvala
Prekrasna vijest, divan novi avatar! Mama i tata, čestitam! Sve najbolje cijeloj obitelji!