"ja ću ga tuć"

[ula]

sve češća izjava mog 2 godišnjeg sina.
i objašnjavamo mu da se to ne smije, da je to ružno, bla, bla, ali on i dalje "ima potrebu" kad je ljut, kad mu netko uzme igračku i sl. lupit ga/ju po npr.leđima. ne znam što raditi? za sad mu nitko nije vratio udarac, ne znam što bi se u tom trenutku dogodilo. "prosvjetljenje" da to nije u redu, plač i uvreda ili tuča?!
sve u svemu, brine me to i nadam se da će uskoro proći.

[Peterlin]

Nek mlati jastuk. Bitno je da ispuše taj bijes. Nek udari nešto drugo, a ne druge ljude i ostala živa bića. Poslije će naučiti s tim izlaziti na kraj. Za sada je još prerano...

Moj mlađi sin je bio takav. Jedne godine nije mi bilo lijeno iznijeti kuhinjski tepih kad je bio takvog raspoloženja... To je bio cirkus! Mali dječak (ne znam je li imao 3 ili možda 4 godine) iskaljuje se na tepihu!

[ula]

Ali zašto je bijesan?!
Razumijem kad mu netko uzme najdražu igračku, ali nekad ima te izjave "bez veze".

[stanam]

kod nas je to bila faza. i stalno sam ponavljala da to nije lijepo,blabla... i dogovor je bio kad se to napravi idemo doma. tako smo par puta i otisli i ubrzo je prestalo. a nekad bi i njoj netko od djece uzvratio pa bi bilo plača.

[lasada]

Ula,
I moja Lara je takva.
Kad se naljuti hoće nas sve tući i zasada samo ukućane.
Ali sam primjetila da vani kad se igra vidi drugu djecu da to rade pa je i ona počela.
Makar joj i mi pričamo da je to ružno i da je ona curica pa se ne smije tući, nitko se ne smije tući niti cure ni dečki.
Mislim da je to neka faza u njihovom rastu.

[borka]

Bila faza ili ne, ali nažalost i moj malac to radi, 20 mjeseci.

Iskreno, ponekad mi bude jako neugodno u parku.

Dosta je društven, živ, znatiželjan, mazan, no ponekad iz čistog mira gurne, lupi ili uštipne nekog u parku, ako da mu u određenom trenu to dijete ne "sjedne".

Ili recimo kada nam neko dođe doma, imali smo posjetu i on se pretvorio u totalno divlje dijete.
Nije dao ni jednu svoju igračku, stalno sam morala paziti da ne lupi drugo dijete, iskreno bilo mi je baš neugodno.
Uopče se nisu mogli zajedno igrati.

Kad su otišli kući, on je postao miran i tih ko' bubica, totalno drugo dijete.

Pomišljam da više nikoga ne zovem doma, jer ne znam kako spriječiti te njegove ispade

[oka]

Oni sada najviše uče od okoline. Možda ide u vrtić i vidi drugu djecu.
Mi ismamo dvogodišnjaka koji usvaja sve od svoje sestre, ma ko klon joj je. Ona se belji, on de belji, ona skače salto, on skače salto. Ona njega klopne, on nju.
Ona ga je to naučila i sad ja suzbijam. Ali koja je to faca, pogled i znaaa da to nije lijepo.
I ne prođe niti jedan događaj između njih, a da ja ne sjednem i počnem sa učenjem i objašnjavanjem, tako ćemo još duugo.
Ne odustajem jer znam da treba proći koja godina dok ne odraste i onda bi moj trud trebao doći na vidjelo.

[oka]

Ja bi recimo na tvom mjestu možda, ako je to tako jako izraženo sudjelovala sa njim u igri i koordinirala, objašnjavala i pokušala
predvidjeti situaciju. Pa ju izbjegla da ne pamti loše ili kad dođe situacija odreagirala prije nego što se to dogodi...
Za početak, dok je još tako mali, pa će kasnije već samo riječi možda biti dovoljne...

...tak, predlažem ti malo...